SPAŠAVANJE AGROKORA ILI UVOZNOG LOBIJA?

3

Još nedavno sam upozoravao, ne u jednoj kolumni, koliko nam je potrebno domoljubno zajedništvo, koliko su za svekoliki razvoj i napredak naše Domovine podjednako važni materija i duh, koliko se ta dva pojma neodoljivo isprepleću i nadopunjavaju.

Na žalost, u ovoj najvećoj krizi Hrvatske od Domovinskog rata, nude nam se anemična, hladna tehno menadžerska rješenja, običnom puku često potpuno nerazumljiva, a od bijelog trgovačkog roblja koje robuje u Konzumovim prodavaonicama za mizernu plaću traži se solidarno podnijeti teret ove propasti za koju nisu ni najmanje krivi. Njih se ne pita ništa, jer oni su ionako klasično bijelo trgovačko roblje. Umjesto proklamirane stabilnosti kojom se hvastala ova Vlada na čelu s Plenkovićem, umjesto rasta BDP-a, umjesto barem malo većih plaća i dostojnih uskrsnica mi smo dobili dodatan strah, produbljenu depresiju i neizvjesnu budućnost. Cijela vojska blokirane sirotinje koja je i stvorena u ovim robovlasničkim odnosima ozbiljno razmišlja pakirati kofere i napustiti ovu Hrvatsku u kojoj nema ni kruha ni ruha, u kojoj je dostojanstvo i domoljublje potpuno zatučeno, u kojoj ima malo onih spremnih prihvatiti ponudu posrnulog tajkuna koji se obogatio na tuđoj grbači. O kakvoj to demografiji sanjamo pored ovakvog kaosa što je tek početak katastrofičnog domino efekta.

I kada smo pomislili da se konačno domoljubna Hrvatska probudila, da se probudila ta neophodna nacionalna svijest, zajedništvo suverenista, misao o jakoj nacionalnoj državi, domoljubi su lustrirani po kratkom postupku, a na pozornicu pod svjetlima reflektora stupili su hladni, bezosjećajni birokrati i njihovi savjetnici duboko ukorijenjeni u sami početak i temelje  pretvorbene pljačke Hrvatske.

Blagajnice u trgovačkim lancima diljem Europe imaju plaću 1700 eura, a u ovoj našoj, stabilnoj Hrvatskoj jedva 500 eura uz činjenicu da su u Europi osnovne živežne namirnice za kućanstva daleko jeftinije nego u Lijepoj našoj.

Kako je moguće da uz spomenute mizerne plaće radnika za robovski rad, uz spomenute visoke cijene proizvoda, tajkun propadne, stvori astronomske dugove i za sobom u propast povuče i ljude i cijelu Državu? Naravno, moguće je, jer ovdje se radi o oholosti, gramzljivosti, laži, hedonizmu, prijevari vlastite države, nepotizmu, klijentelizmu, korupciji, lakomosti i gotovo da ne postoji smrtni grijeh koji se ne bi mogao inkorporirati u opis cijelog ovog žalosnog procesa propadanja jednog mastodonta stvorenog na lažnim vrijednosnim aspektima. I moramo biti još radikalniji! Ovdje se radi o tome da je Država blagonaklono bila sudionik u realizaciji svih navedenih smrtnih grijeha stvarajući pretpostavke i temelje za svoju vlastitu smrt.

Premijer Andrej Plenković lakonski odbacuje sve optužbe za nastalu katastrofu tvrdeći da ova HDZ-ova Vlada s njim na čelu nema nikakve sveze s ovim procesima, u najmanju ruku ni luk jeli ni luk mirisali!? S druge pak strane ističe kontinuitet povijesnih uspjeha HDZ-a od Domovinskog rata do ispunjenja svih strateških ciljeva glede ulaska u NATO i EU i u tom slučaju naglašava zasluge HDZ-a, ne ograđuje se i priznaje da je i ovaj HDZ pravni i moralni slijednik svih onih prethodnih HDZ-ovih Vlada! I to je jedina istina, HDZ je slijednik i u dobru ali i u zlu, pa prema tome mora snositi odgovornost i posljedice u svakom slučaju.

Nasuprot tome šalju nam poruke: HDZ je velik, najveći, HDZ je državotvoran, na lokalnim izborima zaplavit će cijelu Hrvatsku uvjerljivom pobjedom. Stvara se kult stranke s primarnim ciljem osvajanja i ostanka na vlasti, stvara se kult ličnosti, a zaboravljaju se pogubne politike koje su nas dovele do bankrota, pogubne politike koje se i nadalje promoviraju. Šta će nam ovakav HDZ, šta će nam HDZ-ove pobjede bez suverenističkih i domoljubnih politika? Možemo li mi i imamo li pravo postaviti pitanje jesu li politike ovakvog HDZ-a pro aktivne , na korist cijeloj naciji ili je to samo nastavak onih politika koje svoje korijene vuku iz pogubnih pretvorbenih vremena? Smijemo li mi postaviti dijalektičko pitanje je li ovaj HDZ dobar ili loš, ovaj HDZ sa savjetničkim timom Andreja Plenkovića koji neodoljivo podsjeća na sve zablude mentalnog komunizma, savjetnički tim sastavljen od ljudi koji su uvelike inicirali ovakve događaje svojim lošim inicijalnim  politikama.

Gotovo isti savjetnički tim na čelu sa Vladimirom Šeksom eklatantnom prijevarom na unutarstranačkim izborima 2002 godine doveo je na vlast Ivu Sanadera, a svi smo bili svjedoci ekonomskog i moralnog posrnuća Hrvatske što se dogodio za vrijeme tog tužnog perioda. Sjeća li se još itko progona naših generala i branitelja?  Trebamo li mi još jednom bezuvjetno vjerovati tim ljudima koji su srušili Tomislava Karamarka i na čelnu poziciju instalirali Andreja Plenkovića? Trebamo li mi vjerovati onima koji ne će i ne žele lustrirati mentalne komuniste, pljačkaše u pretvorbi i abolirane četnike? Trebamo li vjerovati onima koji su lustrirali i obezglavili domoljube, a sada se u predizbornoj kampanji kunu u domoljublje i čovjekoljublje? Čini mi se, ovo je vrh cinizma, laži i obmane.

Spašavanje mastodonta je počelo! Proklamira se spašavanje radnih mjesta, rejtinga Hrvatske, spašavanje ekonomije, spašavanje budućnosti atakirajući na našu savijest, na naše domoljublje, tražeći našu žrtvu, a tek prije četiri mjeseca to isto domoljublje i aktere domoljubnih politika poštenja i čistih računa zatukli su u  najdublje blato po diktatu skrivenih Pupijevih i Šeksovih gremija. A modus operandi spašavanja mastodonta je bjelodan! Na prvom mjestu im je spasiti vlastitu političku glavu, spasiti vladajuću poziciju, a na drugom je mjestu spasiti banke koje su kumovale ovoj velikoj krizi. Sve banke koje posluju u Hrvatskoj izazvale su ovu duboku krizu kada su s pravom okrenule leđa posrnulom gazdi ne odobrivši mu sredstva za reprogram dugova i u tom trenutku gazda se okrenuo ruskoj Sberbanci zaduživši se po enormno visokoj  kamati. Posljedice tog poteza na geostrateškoj razini doista su nepredvidljive. To je nezaustavljivo generiralo nove dugove koje je apsolutno nemoguće vratiti, a u zadnjem naplatnom redu bit će upravo oni najranjiviji, najmanji poljoprivredni proizvođači. Za očekivati je realnu propast gotovo 10 000 malih proizvođača, za očekivati je da će najsiromašniji radnici Konzuma umjesto uskrsnice dobiti ovršne Hanžekovićeve  čestitke zbog neplaćenih režija i ostalih računa.

Nagomilani dugovi još više će se nagomilati, a jedini model koji bi mogao umjetno održati operativno djelovanje mastodonta kako bi se podmirivale dospjele obveze na temelju novog „lex specijalisa“ je jednostavan.

Jeftino kupi skupo prodaj, jeftino uvezi skupo prodaj! Dakle, to je osnovni postulat svake trgovačke logike i on se ne odnosi samo na Agrokor već na sve dobavljače i proizvođače koji će biti prisiljeni na enorman uvoz jeftinih roba i sirovinske baze. Umjesto kresanja dobiti uvoznom lobiju, umjesto ozdravljenja hrvatske poljoprivredne proizvodnje, umjesto Tolušićevog  i HDZ-ovog „Projekta Slavonija“ dogodit će se enorman bum uvoznog lobija i kada se taj kotač pokrene i uhvati zamah ni dragi Bog ga više ne će zaustaviti. Tko su akteri uvoznog lobija, ako ne oni koji nikada ne će i ne mogu dokazati podrijetlo svog prvog milijuna? Tko su te sile ako ne one koje su nemilosrdno opljačkale Hrvatsku u vrijeme pretvorbe i privatizacije. Lopovi i pljačkaši nemaju ideološki i svjetonazorski predznak, oni su jednostavno lopovi i pljačkaši, njihova jedina ideologija je ukradi, prevari i obogati se bez kapi prolivenog znoja. Oni propasti ne mogu, jer ogroman novac koji su bili dužni ili koji su sada dužni odavno su pospremili na tajne račune diljem Svijeta. Propasti mogu njihovi radnici, njihove na lopovluku stečene kompanije, propasti može Hrvatska, a oni će se negdje u dubokoj hladovini, netaknuti, slatko smijati političkoj nemoći vladajućih struktura. Oni će i nadalje biti gospodari medija, oni će i nadalje instalirati vladajuće strukture i čelnike represivnog aparata i ogrezli u kriminalu bit će upravljači naših sudbina. Oni znaju da je vlast slast, oni znaju da ni jedan vlastodržac ne će ozbiljno zagrepsti u dubinu problema ako bi mu taj potez zaprijetio njegovoj fotelji.

Radi li se onda ovdje o spašavanju Agrokora ili o spašavanju uvoznog lobija? Danas je kristalno jasno, da je Tomislava Karamarka srušio upravo nelustrirani uvozni lobi! Tu činjenicu konstatirao sam bez ikakve sumnje u podužem razgovoru s Tomislavom Karamarkom nakon što je odstupio sa svih funkcija. On je najbolje na svojim leđima osjetio te silne pritiske nakon što je u predizbornoj kampanji javno obećao da će uvoznom lobiju smanjiti 50% njihovih prihoda kako bi oživio poljoprivrednu proizvodnju u spaljenoj Slavoniji i Baranji.

Tko je onda pokrenuo ovu lavinu nemilih događaja ako ne uvozni lobi? Radi li se onda ovdje o spašavanju Agrokora ili spašavanju uvoznog lobija, vladara  Hrvatske? I ne ćemo imati nikakvu satisfakciju ukoliko točno odgovorim na ovo pitanje, ne će nam biti ništa bolje što znamo istinu, dokle god se potpuno ne razotkriju grijesi hrvatske prošlosti počevši od lustracije komunističkih diktatora i zločinaca i njihovih sljednika, jer u njihovim glavama dominira dogovorna umjesto tržišne ekonomije, u njihovim glavama je Tito, a ne Tuđman, u njihovim glavama je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Dakle, ne radi se ovdje o ustašama i partizanima što nam perfidno podmeću, ovdje se radi o biti ili ne biti za našu Domovinu.

Jedini način prekinuti ovu agoniju je ako odgovorne vlasti upotrijebe alat, „identificirati, locirati, uhititi i transferirati“ one koji su nedavno  „identificirali, locirali, uhitili i transferirali“ hrvatske domoljube. Onaj modus operandi koji su oni primijenili na nama, trebali bi osjetiti na vlastitoj koži ma tko oni bili, pa neka onda u hladovini Remetinca dugi niz godina slobodno uživaju u svom opljačkanom skrivenom blagu.

Tračak nade pojavljuje nam se ususret lokalnim izborima, poglavito onim za gradonačelnicu Zagreba. Zbog toga, neka poslušni, stranački, zaluđeni olovni vojnici skinu paučinu s očiju, neka otkažu slijepu poslušnost kultu stranke i kultu ličnosti i biraju osobu čistih ruku, osobu koja ne pripada lobijima, gremijima, koja ne pripada i ne ovisi o klijentelističkim grupacijama. Ukoliko zatvorimo oči i od veličine stranke ne vidimo prst pred nosom vrlo brzo bi se u Zagrebačkom holdingu mogao ponoviti scenarij Agrokora. Istina kuca na vrata i došlo je vrijeme za slogan „Vraćaj se Zagrebe sebi“, slogan kojega je tako duboko na osobit način sročio naš književnik i kolumnista Nenad Piskač. Iz tog sloganu, podrazumijeva se, treba  iščitati , „Vraćaj se Hrvatska sebi“, jer posljednja ura tuče.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

  • Agromentum

    A u čemu je najveći problem? Ne može se tvrtka u tom omjeru graditi na zaduženjima. Rezultat je poznat: male plaće radnicima i visoke cijene robe. Znači, ni malim plaćama i visokim cijenama Todoriću nije uspjelo “pokrpati rupe”.

    • Kazimir Mikašek – Kazo

      To je poanta! A tako funkcionira 80% hrvatskog gospodarstva i to jednom mora doživjeti kolaps. Nema tog čarobnjaka koji će zaustaviti te procese.

      Ono što je građeno na mentalno komunističkim zasadama nema budućnost!

      • Agromentum

        U svijetu danas postoji mnogo uspješnih i velikih firmi. Ali kad im se pogleda povijest na web-stranicama, najprije se vide neke crno-bijele slike stare i po sto godina. Iza uspjeha stoji ideja i proces kroz više generacija. A kod nas bi svi kao Bill Gates… 🙂 Eee, pa…