Pratite nas

Religija i Vjera

Spomendan sv. Roka

Objavljeno

na

Jedan od najomiljenijih europskih svetaca, Sveti Rok, rodio se u francuskom gradu Montpellieru u plemićkoj obitelji 1295 godine.

Njegovi roditelji bili su dugo bez djece. Molili su se i zavjetovali, a Bog im je podario sina.  Sveti Rok je  na  svome tijelu od rođenja imao madež u obliku križa. Nakon što je  prije navršene dvadesete godine ostao bez roditelja, podijelio je siromasima baštinu koju je naslijedio od oca, imućnog posjednika te se kao siromašan hodočasnik uputio u Rim.

Na putu je činio dobra djela i pomagao oboljelima od kuge. Hodočastio je u Rim, Rimini, Novaru i Piacenzu, posjećivao javne bolnice te posvuda činio djela milosrđa. Sveti Rok je ozdravljao bolesne molitvom, dodirom  i znakom križa. Njegovo se putovanje pretvorilo u hodočašće   ljubavi.

U Piacenzi se i sam razbolio od kuge, pa je prognan iz grada. Utočište je našao u šumi,  gdje se hranio se biljem te i pio  vodu iz vrela koje je poteklo u njegovom skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha. Vlasnik psa, grof Palastrelli, slijedio je životinju u šumu  i primio Roka pod svoj krov.

Kada je ozdravio,  Rok vratio se u zavičaj, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi sumještani nisu ga prepoznali, već su  ga  zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina, ponovo obolio od kuge i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente otkrio tko je.

Preminuo je u Montpellieru, na današnji dan, 16. Kolovoza 1327. Prema predaji u njegovoj se ćeliji  odmah pokazala nebeska svjetlost i pronađen je natpis:
„Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć Svetog Roka, sluge Božjega, bit će iscjeljeni.“

Štovanje ovog sveca uvelike su proširili franjevci i kapucini. U rimski martirologij unio ga je papa Grgur 13, a taj unos potvrdio je kasnije i papa Urban 8. Po njegovom zagovoru ubrzo su se počela događati ozdravljenja, a  štovanje Svetoga Roka  najprije se proširilo u južnoj Francuskoj i Italiji.

Kad je u drugoj polovici 15. Stoljeća ponovno izbila kuga,  utemeljena je bratovština te se njegovo štovanje proširilo po Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Njegovi Zemni ostaci počivaju u  svetištu svetog Roka, u Veneciji, a vjernici ga zazivaju u raznim potrebama,  posebno u zaštitu od zaraznih bolesti.

U Hrvatskoj su ovome  svecu   podignute brojne crkve, kapele i oltari, a na današnji dan mnogi vjernici hodočaste u svetišta, sudjeluju  u  procesijama  i upućuju svoje  molitve Svetom  Roku.

(Župa Jastrebarsko)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati