Pratite nas

Srbi, Muslimani i mudžahedini protiv Hrvata

Objavljeno

na

Bosna i Hercegovina je svakim daytonskim danom, od svog nedonošćenog rođenja, sve slabija, zapuštenija, odbačenija i nepoželjnija, te ni dva desetljeća poslije otkada su je podijeljenu izvukli na carski rez američki, velikosrpski i velikomuslimanski daytonisti i smjestili je u politički inkubator bez ikakvih aparata za oživljavanje i odrastanje da leži, nikako da prohoda i stane na svoje državničke noge. Za takvo neželjeno daytonsko novorođenče, ne iz epruvete već iz vojne baze oružja za masovno uništenje, danas je, u prvom redu zbog neželjenosti, teret samo sebi, te još više teret onima koji su ga porodili i krstili pod imenom, dvodjelna daytonska Bosna i Hercegovina triju konstitutivnih i suverenih naroda. Izvlačeći to nedonošće  na carski rez podijeliše ga tri na dva, znači jednog namjerno ubiše a njegov prostor razdijeliše drugoj dvojici.

bosnia_wahhabis_derventa

Svemoć suvremenih vladara svijetom i njegovom sudbinom. Crtači današnje crne svjetske slike i još crnje kockice na tom mozaiku. Da bi bili toliko nepravedno svemoćni svoj nagon za iživljavanjem nad ljudskim, narodnosnim, životima i sudbinama ozakonjuju u tom daytonskom rodilištu, ne samo politički abortus, već genocid, kao sredstvo rađanja čistih nacionalnih i vjerskih entiteta.

Iz takvih entiteta sutra će se rađati mladići, karadžići, miloševići, izetbegovići, silajdžići, cerići… Uz to, grade federacijsku tvorevinu, za koju su znali, budući da su sve u tom smjeru i učinili, da ne će čak ni zaživjeti, i živjeti ni onoliko dugo koliko je prestrašenim potpisnicima trebalo da izađu iz te daytonske vojne karantene.

Time dvojici od trojice stanovnika BiH, Srbima i tadašnjim Muslimanima, daju teritorije i kuće za stanovanje i življenje, a trećeg, hrvatskog, prijetnjom modernog oružja za masovno ubijanje silom uguravaju, kao obespravljenog podstanara i beskućnika, u federacijsku kuću, sa onim koji ga do Daytona ubijao, progonio, silovao i zlostavljao u konclogorima kakav je bio u Bugojnu ili Gluhoj Bukovici. Uguravaju ga u građevinu bez temelja, bez soba i pregrada, čvrstih zidova i nedovršenog krova, koji i danas, gotovo dva desetljeća poslije prokišnjava na sve strane zbog čega se i oni tanki i slabi temelji na pijesku urušavaju i nestaju.

Prije nego li su izveli tu daytonsku matematiku s tri nepoznanice i s formulom dijeljenja tri na dva, učinili su sve da se ta trojica u dotad istoj kući bez zajedničkog vlasničkog lista, zapravo svaki sa svojim vlasničkim listom – jedan kroz jedan – u svojoj sobi i na svom gruntu posvađaju i potuku. Nisu im dali da taj svoj zajednički posjed podijele mirnim putem, civilizacijski kulturno i raziđu se kao stari dobri susjedi i prijatelji, ostajući i dalje i susjedi i prijatelji. Takav razlaz tih „balkanskih plemena“ svijet nije dozvolio, jer trebala mu je jedna baza za testiranje kako političkih sustava u suvremenoj globalizaciji, tako i oružja istog onog pod kojim je i rođena nerođena Bosna i Hercegovina.

Stoga su jače i brojnije stanare dotad zajedničke ali uvijek ispregrađivane kuće u kojoj se znalo čija je koja soba, prije početka, ali tijekom međusobnog ubijanja, kojeg su također daytonisti izrežirali, dobro naoružali. Jedne, Velikosrbe vatrenim oružjem, druge, Velikomuslimane pak mudžahedinima i mržnjom koja se kasnije u sukobu pokazala ubojitom i jednako razornom kao i velikosrpsko oružje. Malobrojnijega bosanskohercegovačkog tadašnjeg stanara, Hrvate,  razoružali su i tako golog uvukli u taj dotad neviđeni vojno vjerski sendvič između velikosrpskog oružja i velikomuslimanskog vjerskog radikalizma. Nakon što su sve po planu izvšili i pripremili, kuću gotovo hermetički zatvaraju i bosanskohercegovačka arena je počela. Europska i svjetska publika je zauzela svoja mjesta, neki pak s udaljenosti gledali su igre koje su  pripremili te uz šampanjac uživali u njima, planirajući več tada materijalnu i interesnu korist od njih.

Desetljećima, pa i stoljećima nagomilana, no nešto pod ideološkom prijetnjom a nešto vješto skrivana mržnja prema onom drugom i drugačijem u njegovoj sobi i na njegovom gruntu, izašla je u vrlo kratkom vremenu i najavila strašnu ruševnu budućnost zajedničke kuće. Srušila je se i prije svih očekivanja, što je bio znak nepodnošljivosti stanara da žive zajedno, nadživjevši i najveće optimiste, projektante i graditelje takvih nepravedni multizajednica. Temelj je u velikosrpskoj i velikomuslimanskoj eksploziji popucao, zgrada tonula i tone, a zidovi soba se pod naletom fanatika jedne i druge strane urušavali i novi zidali.

Bosnian Muslim Rape Victim Bosniak Woman

Velikosrpske i velikomuslimanske sobe u bosanskohercegovačkoj kući Muslimana i Srba bivale su sve veće, a sobe Hrvata su ili nestajale ili bivale manje, ili se u neke od njih useljavali drugi stanari, Srbi, Muslimani, mudžahedini. Svijet je uživao gledajući tu arenu, u kojoj se bore u početku dvojica, a kasnije dolaskom mudžahedina trojica protiv jednog.

A ta beha borba trojice, Velikosrba, Velikomuslimana, i mudžahedina, protiv jednog, Hrvata, bila je formula daytonista u rješavanju beha problema. Tu treću stranu, hrvatsku, daytonisti su dotukli što je razlog da je u Bosni i Hercegovini priznaju u dimenzijama nacionalne manjine. Gurnuta i odgurnuta na margine bosanskohercegovačke stvarnosti živi kao podstanar čak i bez stanarskog prava koje joj pripada, ako ne zbog vojnih uspjeha u građansko-konfesionalnom sukobu etničkoga čišćenja, a ono zbog trinaestostoljetnog „stanovanja“ u toj još uvijek nedovršenoj bosanskohercegovačkoj kući.

Dovršetak gradnje bosanskohercegovačke kuće, nakon svih propalih povijesnih pokušaja moguć je jedino na način da u njoj nema ni stanara ni podstanara, već jedino i samo sustanara, svaki u svom stanu pod zajedničkim bosanskohercegovačkim krovom s konstrukcijom kakva pokriva i štiti od svih mogućih propadanja sustanare Europske unije. Ili pod konfederalnim krovom pod kakvim u miru i slobodi, jednakosti i pravednosti, u blagostanju i demokraciji žive švicarski sustanari sa svim svojim razlikama i posebnostima koje ih čine gotovo najbogatijom i najuređenijom zemljom u svijetu.

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati