Srbija je predaleko od onoga što Europa predstavlja

11

Politika četničkog pokreta, koji se i danas u Srbiji veliča, i čiji deklarirani predstavnici obnašaju službenu državnu vlast, uvijek je išla prema istrjebljenju nesrpskog stanovništva.

[ad id=”93788″]

Tu smo politiku, nažalost, opet imali priliku vidjeti devedesetih prema Hrvatima, Bošnjacima i drugima. Zato je neshvatljivo Dačićevo klepetanje neistinama. Kao uostalom i prvostupanjska presuda Šešelju.

Haaški sud u slučaju Vojislava Šešelja donio je sramotnu presudu protivnu zdravom razumu i činjenicama. Riječ je o prvostupanjskoj presudi kojom je dan legitimitet projektu tzv. velike Srbije, a onda i svom divljanju i zločinima koji su počinjeni nad hrvatskim i bošnjačkim narodom. U konačnici cilj takve presude je i famozna raspodjela odgovornosti.

Pitanje je zbog čega Hrvatska, odnosno njezine vlasti, DORH, sudstvo, nisu učinili sve da se osudi Šešelj i svi oni šešelji koji su počinili zločine tijekom Domovinskog rata. Uostalom, imena zločinaca godinama su poznata mjerodavnima, silovane Vukovarke znaju tko su zločinci, znaju se imena onih koji su zlostavljali hrvatske zarobljenike, ali nije jasno zbog čega protiv njih nisu podignute optužnice. Zbog čega se o tome više nije u javnosti govorilo, zbog čega tijekom suđenja Šešelju vlasti ali i nevladine organizacije nisu učinile sve kako bi što više dokaza poslali u Haag?!

Isto tako se ranije moglo na višu razinu dići i glasnije govoriti o pitanju sramotnog zakona o mjerodavnosti Srbije za sve ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pa tako i Hrvatske. Kao što je posljednjih dana novi ministar vanjskih poslova Miro Kovač to učinio. Javno je, bez zadrške, više puta upozorio da Republika Hrvatska zahtijeva ukidanje spomenutog zakona: „Želimo sa Srbijom imati partnerstvo kako je to slučaj između Njemačke i Francuske. Partnerstvu međutim ne pripada to da se Srbija postavlja kao sudac za cijelu bivšu Jugoslaviju, a time i za Hrvatsku. To je neprihvatljivo. Hrvatska očekuje da se ovaj zakon promijeni“, poručio je hrvatski ministar vanjskih poslova. Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, naravno, nije imao nikakav suvisli odgovor na tako postavljene stvari već se pozvao na floskulu i izmišljotinu koja bi Srbiji, kao tobožnjoj žrtvi u Drugom svjetskom ratu, trebala osigurati neka prava?! Tako Dačić kaže da je Hrvatska daleko od toga „da je u prilici da dijeli lekcije Srbiji o položaju nacionalnih manjina u Srbiji, imajući u vidu sve ono što je srpski narod u Hrvatskoj proživio u posljednjih 10-20 godina, a da ne govorimo o Drugom svjetskom ratu“. Zanimljivo je to srpsko iskrivljavanje istine. Dačić, čija je država, početkom devedesetih, napala sve zemlje bivše države, uzrokovala smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi, bez doma ostavila stotine tisuća ljudi, te isto toliko ranjenih, uništila sve što se moglo uništiti, danas dijeli lekcije jednoj europskoj državi?!

Isto je tako vrijeme da se raskrinka i srpska uloga u Drugom svjetskom ratu. Srbija konstantno Hrvatskoj sapuna nos Nezavisnom Državom Hrvatskom. No, pritom namjerno prešućuju ulogu Srbije u Drugom svjetskom ratu koja je uglavnom bila pronacistička. Naime, u samoj Srbiji antifašistički pokret nije nikad bio jak. Gotovo do konca rata nije imao nikakvu presudnu ulogu. Ali zato četnički jest. Četnici su vrlo kratko surađivali s malobrojnim antifašistima. Već tijekom kolovoza 1941. postignut je tajni dogovor da bi se sredinom studenoga 1941. četnički vojvoda Draža Mihailović, kojem i aktualne srbijanske vlasti i danas dižu spomenike, sastao s njemačkim vojnim izaslanstvom u selu Divci pokraj Valjeva. Mihailović je s njima sklopio sporazum da se ne će boriti protiv Nijemaca od kojih je i zatražio oružje za borbu protiv partizana. Nacistima je prije Mihailovića, već u travnju 1941., nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, potporu dala službena Srbija i vlada Milana Nedića. Čim se dogovorila suradnja Nedićeve vlade i nacista, Srbija je u kratkom roku implementirala rasističke zakone protiv Židova i Roma. Prvi je bio obilježavanje Židova žutom vrpcom na kojoj je pisalo Jevrejin-Jude. Ta je odredba stupila na snagu 19. travnja 1941., odnosno mjesec dana prije nego u NDH gdje je, uz glasne kritike kardinala Stepinca i Crkve u Hrvata, prihvaćena 21. svibnja 1941. Za razliku od Hrvatske, Srpska pravoslavna crkva nije ni jedan glas pustila protiv takve rasističke odredbe. Naime, episkopi Srpske pravoslavne crkve vrlo brzo su počeli surađivati s nacistima, pa su sastanci vrha SPC-a i nacista bili česti. Štoviše, SPC je javno izrazila spremnost na suradnju s nacistima. O tom svjedoči i priopćenje Sv. Arhijerejskog Sinoda SPC iz srpnja 1941.: „Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti, i utjecat će preko svojih tijela na potpuno održavanje reda, mira i pokornosti.“ Dakako, nacisti su ih raznim povlasticama nagradili za tu odanost.

Dakako, dokaza srpske suradnje s nacistima ima i previše. Ali politika četničkog pokreta, koji se i danas u Srbiji veliča, i čiji deklarirani predstavnici obnašaju službenu državnu vlast, uvijek je išla prema istrjebljenju nesrpskog stanovništva. Tu politiku smo, nažalost, opet imali priliku vidjeti devedesetih prema Hrvatima, Bošnjacima i drugima. Zato je neshvatljivo Dačićevo klepetanje neistinama. Kao uostalom i prvostupanjska presuda Šešelju.

Nažalost, u današnjoj je Srbiji prešutno legalizirano etničko čišćenje koje se događalo devedesetih, kada je iz pojedinih vojvođanskih mjesta doslovno otjerano tisuće Hrvata. Simbol takvog etničkog čišćenja su zasigurno Hrtkovci u kojima je upravo Šešelj 1992. pročitao imena Hrvata koji su morali napustiti svoja ognjišta samo zato što su Hrvati. Samo iz tog sela otjerano ih je 722, a kolika je mržnja vladala prema Hrvatima najbolje svjedoči činjenica da je ime sela promijenjeno u Srboslavci. Osim što se u Srbiji danas ne poštuju manjinska prava, zločini iz mržnje prema nesrpskom stanovništvu, posebno prema Hrvatima i predstavnicima Katoličke Crkve, nisu rijetki. Hrvati iz Vojvodine još uvijek nemaju svojega predstavnika u Skupštini Srbije iako ih na to obvezuje međudržavni sporazum iz 2004. I takva Srbija Hrvatskoj dijeli lekcije i k tome hoće ući u Europsku uniju?! Hrvatska, međutim, mora ostati na svom putu i dosljedna u zaštiti nacionalnih interesa i istine.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko slovo

facebook komentari

  • vdanan

    „Ta je odredba stupila na snagu 19. travnja 1941., odnosno mjesec dana prije nego u NDH…“

    i nadodajem: što nije nimalo smetalo Englezima, koji su prigrlili izbjeglog srbskog kralja i jugoslavensku vladu, da i dalje podpomažu četnički pokret. Ma sva ta prenemaganja oko rasnih zakona su samo „bacanje pijeska u oči“, jer tada NIKOMU nisu bili smetali rasni zakoni. To uobće nije bila tema. Da ne govorimo o Staljinu, koji je bio bez ikakvih potežkoća sklopio pakt s Hitlerom. Kakvi rasni zakoni, kakvi bakrači, to je samo zla bajka za nametanje krivnje Hrvatima.

  • Omnes Omnibus

    “Srbija je predaleko od onoga što Europa predstavlja”
    Mozda, ali euRopa joj se približava …

    • Sivooki

      Dapače, Europa se klanja takvom stavu – Hitler joj je, ne tako davno, bio uzor.
      Kad Šešelj prostači i ponižava sve suce, sve narode – on je pobjednik koji biva oslobođen svake osude.
      Treba samo gledati činjenice.
      Nadam se da ćemo se mi svrstati pod Orbanovu zastavu, budući da Tuđmana u našemu narodu – nema.

      • vdanan

        Da, činjenice govore to da Europa najviše voli ono za što kaže da najviše mrzi. Takav je odnos tipičan za svaku dijaboličnu ideologiju. No, Hrvati bi trebali biti oprezni prema svemu i svačemu što se u Europi pojavljuje, pa tako i prema Orbanu. Je, on on dobro pokazuje kako se može voditi politika zaštite vlastita naroda, ali ne smijemo biti naivni i pomisliti da nam je takva mađarska politika naklonjena. Nije, i to iz povijestnih razloga. Mađarska je politika samo prije stotinjak godina bila izrazito protuhrvatska, a mislim da je i danas na putu da to postane. Milanović je svojim ponašanjem tomu znatno pripomogao, ali bilo bi dobro izbjeći zamku pa pomisliti da je on tomu jedini uzrok. Jasno je da se trebamo sjećati dobrih stvari iz nedavne prošlosti, kada su nam Mađari bili među malobrojnim prijateljima. No, nitko nije imun na oholost, za koju mislim da će biti glavni uzrok propasti Orbanove politike. Hrvati bi se već sada trebali pripremiti na takve situacije.

        • Sivooki

          Poznajem to, znam da nema “ljubavi” kad se toga tiče. Hrvatska se hrvala s mađarskom ohološću i pretenzijama stoljećima…
          Ali u borbi koja predstoji, naš opstanak je moguć samo u borbi za interese koje brani Orban. Samo se nadam da će nam Bog pomoći, kako nam je UVIJEK pomagao ( iako nismo zaslužili!!!), da to prepozna “naša” vlast…

          • vdanan

            Orban brani ono za što misli da su interesi mađarskoga naroda. Ako si mislio na to da on brani kršćanstvo, onda nisi u pravu. Istina je da on SPOMINJE kršćanstvo ali on ne misli da bi mađarski i ostali narodi zaista trebali živjeti kršćanski. Njemu kršćanstvo služi kao fraza koja iztiče jednu važnu točku odpora administraciji EU, i u tome fatalno griješi. Nitko ne će nekažnjeno rugati se Bogu i Boga zaposliti tako da On provodi i podpomaže nečije ciljeve. Bog pomaže SVOJIMA, a njegovi su oni koji Ga poštuju i vole. Orban nije među njima.

          • kršni

            Nećemo se mi približiti samo Mađarskoj, to bi bilo preusko shvaćanje. Imamo već udjela u Višegradskoj grupi koju tvore i druge europske države od Baltika do Jadrana. Po čijem nalogu? Valjda SAD-a budući je KGK u to “involvirana”.

          • Sivooki

            Bog se služi i onima koji misle da se služe njim… Orban brani kršćanske vrijednosti, brak, slobodu govora, prostor za istinu… za sada je jedini koji se to usuđuje reći. Svi drugi prodaju kožu za “političku korektnost”, ako pratiš….

          • vdanan

            Istina je da danas nema u EU niti jednog poznatog političara koji bi za homoseksualizam rekao ono što treba reći svaki kršćanin—da je to odvratnost i među najtežim grijesima koji postoje. Orban se to ne usuđuje reći, naprotiv, on osuđuje HOMOFOBIJU, a ne homoseksualizam, što se moglo vidjeti iz njega nedavna govora, kojeg sam i komentirao na taj način. Braniti kršćanske vrijednosti znači braniti SVE kršćanske vrijednosti, tj. to znači poštivanje SVIJU Božjih zapovijedi. Nikoga ne opravdava to što, recimo, od deset zapovijedi, zanemari „samo“ jednu, pa je taj „bolji“ od onog koji je zanemario „samo“ dvije zapovijedi. Te stvari valjda znamo.

            A što se prve rečenice tiče–da, Bog ima absolutnu kontrolu nad svime i svakime, osim ljudske volje. Bog nikada nije, i ne će, upotrijebiti svoju absolutnu svemoć i promijeniti nečiju volju, e da bi ga tako učinio boljim. Zato su ljudi odgovorni pred Bogom, zato su SLIČNI Bogu, i mogu se nazvati bogovima, ali ako se Bog posluži s nekime, to ne znači da je taj time opravdan. Bog se može poslužiti i Sotonom, i to i čini, ali Sotona je već vječno proklet i ne može biti opravdan.

          • Sivooki

            Onaj nedavni govor ?
            Ne mogu se sjetiti “homofobije”, već samo poziva na slobodu da možeš reći istinu.
            Potpuno se slažem, moral crkve ne možeš uzeti “napola”, jer sve je itekako povezano. Ali, velim da taj dio o homofobiji u njegovu govoru ne čuh.

          • vdanan

            Možeš ga naći bez potežkoća. Evo rečenice na koju sam reagirao:

            „Mi nećemo u Mađarsku importirati kriminal, teror, homofobiju, i antisemitizam koji pali sinagoge. “

            Ne ću ponavljati što sam već napisao.