Pratite nas

BiH

Srbima i Bošnjacima, dakako i mudžahedinima, nije u interesu pozitivna europska globalizacija društva

Objavljeno

na

U sveprisutnosti i neizbježnosti globalizacije Bosna i Hercegovina je sve pristupačniji otok u poplavi svjetskih interesa, vjera, kultura, nacija, te nepristupačniji nanosima demokracije, slobode, tolerancije, ljudskih prava, zbog čega je ta zemlja postala „Goli otok“ za sve one koji nastoje da budu sudionici tih pozitivnih globalnih gibanja u svijetu. Za sve one prednosti koje donosi globalizacija bilo kojim putom, a napose putom elektroničkih medija i visokim tehnologijama, Bosna i Hercegovina je ideologijama vjerskoga i političkog  unitarizma i centralizma, te nekom osmanlijskom nostalgijom  brojnijeg naroda, gotovo hermetički zatvorena zemlja.

travnik Travnik
Čak je u toj zemlji prošlosti zaustavljen i onaj povijesni bosanskohercegovački globalni proces miješanja i suživota nacionalnih i vjerskih razlika, koje se stoljećima sretale i miješale na tom europskom komadiću, čineći tu zemlju pretečom i začetnikom suvremenog globalizma. U takvim ljepotama i bogatstvima, čarima i labirintima, uspjele su se očuvati sve te razlike u svom nacionalnom i vjerskom identitetu, zahvaljujući globalnim vrijednostima suživota, snošljivosti, te iznad svega međusobnog priznavanja i uvažavanja tih posebnosti u razlikama. No, samo na tim i u tim vrijednostima međusobnog priznavanja i uvažavanja u razlikama globalizam čini društvo sa svakom tom kockicom mozaika naprednim i bogatijim. Samo u takvom ozračju međusobnog priznanja u posebnostima i u razlikama identiteta neometano se može razvijati i rasti, svaka ovdašnja kultura, slobodno ispovijedati vjera i razvijati se nacija. Uvijek kada se silom pokušavalo, bilo u prošlosti, ili u suvremenosti što postaje neki oblik prakse, nametati jedno, gušiti drugo i drugačije, te nepriznavati ga kao dio Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački globalizam bivao je rušilački, ratni, osvajački, s elementima genocida i etničkog čišćenja.

Kad god se u Bosni i Hercegovini nastojalo uvesti i posaditi nešto tuđe, što nikako i ni po čemu nije za bosanskohercegovačku zemlju, jer ga ta zemlja naprosto ne prihvaća, Bosna i Hercegovina je bivala politički zagađenija, prljavija, te u konačnici sa svim negativnim predznacima pustošnija. Taj tuđi sâd, kao i ovaj što je uvezen iz islamskih zemalja tijekom rata, ali koji se i danas još uvijek uvozi, ta biljka jednostavno ne će i ne može da se uklopi u bosanskohercegovački globalizam europskih vrijednosti. Ona je naučila da raste i živi u čistom nacionalnom i vjerskom, kulturnom i civilizacijskom, islamskom rasadniku, zbog čega i ne može niti da raste niti da se uklopi u bosanskohercegovačku šarolikost. Potvrđuje to njegova samozatvorenost u Gornjoj Maoči u koju ne da ulaz nikom i ni ćemu drugom i drugaćijem.

U razbijanju tih kockica šarenoga bosanskohercegovačkog nacionalno vjerskog mozaika, po planu mudžahedinsko-bošnjačkih unitarista i centralista koji smatraju da im je Dayton onemogućio i zaustavio ih u krvavom procesu etničkog čišćenja; nastavilo se i 7. veljače 2014. godine. Naime, samo dan prije tog bošnjačkog nastavka rata, i pokušaja fizičkog osvajanja Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i Republike srpske, Europski parlament je usvojio nacrt Rezolucije Odbora za Eeuropsku uniju o Bosni i Hercegovini. Ta Rezolucija na koju se čekalo gotovo dva desetljeća od daytonskog zaustavljanja sukoba, koja svojim sadržajem ispravlja nepravdu proizvedenu u američkoj vojnoj bazi i Bosnu i Hercegovinu upućuje u europsku budućnost, morala bi biti novi temelj nove europske i demokratske Bosne i Hercegovine. Trebala bi biti početak pozitivne globalizacije Bosne i Hercegovine, što na žalost nikako nije, budući da ratnim dobitnicima u Daytonu, i Srbima i Bošnjacima nije u interesu pozitivna globalizacija beha društva.

Naime, svi oni koji su glasovali za tu Rezoluciju, njih 468 europarlametaraca koji žele Bosnu i Hercegovinu u Europi i Europu u Bosni i Hercegovini, traže samo jednako pravo za sva tri konstitutivna i suverena naroda. Ista ona prava i jednakost kakve uživaju sami u Europskom parlamentu, gdje su pokušali vratiti Bosnu i Hercegovinu u svoje zajedništvo, tamo gdje zemljopisno i kulturno pripada. Pokušaj je to europarlamentaraca da isprave povijesne griješke svojih zemalja još iz vremena kada je Bosna „šaptom pala“, ali i iz bliže prošlosti kada su neke članice te europske asocijacije politički sudjelovale u dovođenju mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu.

Da bi se ta europska, civilizacijska, demokratska, prava jednakosti i ravnopravnsoti, i realizirala u bosanskohercegovačkoj suvremenosti društva, ta ogromna većina naspram 80 koji su bili protiv i 35 suzdržanih zastupnika u Europskom parlamentu, poručila je kako je potrebno Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu njezin federalni dio, decentralizirati. Potrebno je zaustaviti bošnjački proces unitarizacije i centralizacije, koji vodi u diktaturu brojnijeg naroda nad malobrojnijim. Potpisnici Rezolucije uvidjeli su svu opasnost tog koncepta Bošnjaka, zbog čega i kritiziraju njihovu politiku koja marginalizira konstitutivne Hrvate, što izaziva veliki strah kod hrvatskog naroda od potpune obespravljenosti, zbog čega je i opravdan njihov zahtjev jednake teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.

Sadržaj tako jasnog europskog upozorenja upućenog bošnjačkoj strani bio je povod, a za to su protivnici europske budućnosti Bosne i Hercegovine bili i spremni budući da se to i očekivalo iz Europe, navodno socijalnog bunta Bošnjaka u Federaciji BiH. Kasnije brzo prerastanje prosvjeda u rušenje europskih tragova u toj zemlji i zgrada hrvatskih institucija, otkrilo je prave namjere i rušitelja i organizatora, koji su sa njima upravljali iz tih unitarističko-centralističkih bošnjačkih centara. Stoga su ti prosvjedi, koji i dalje traju na prostorima s hrvatskom većinom, ne samo protiv demokratizacije i teritorijalizacije Bosne i Hercegovine, već i protiv Europe.

I ne čudi stoga što u Bosni i Hercegovini svaki njezin narod slavi nešto neke druge države, a svi zajedno ne slave ništa zajedničko bosanskohercegovačko. Svakom narodu je više stalo do boljitka „matične“ mu zemlje, nego li do boljitka i napretka zajedničke Bosne i Hercegovine. Bošnjaci, Srbi i Hrvati više prate šta se događa u Turskoj, Srbiji i Hrvatskoj, negoli u podijeljenoj im domovini. Kao da je svakom tom narodu Bosna i Herecgovina samo neka stanica na kojoj su zaustavljeni, i izbačeni iz vlaka da vani čekaju svatko svoj vlak; koji će Bošnjake odvući u Tursku, Srbe u Srbiju i Hrvate u  Hrvatsku. Više je, zbog toga, u beha suvremenosti znakovlja Turske, Srbije i Hrvatske nego li zemlje koju sva tri naroda nazivaju Bosna i Hercegovina. Potvrđuju to i slike iz gradova s bošnjačkom većinom u kojima se slavila pobjeda na lokalnim izborima turskog premijera Reçepa Tayyipa Erdoğana. Slike slavljenika izgledale su kao da je Erdoğan premijer Bošnjaka a ne Turaka. Sve to kazuje o dubokoj deeuropeiziranosti i podijeljenosti Bosne i Hercegovine, koju, na žalost, više ne mogu ujediniti ni europarlamentarci, ni njihove rezolucije. Sasvim dovoljno da i politički slijepci vide i priznaju njezinu podijeljenu stvarnost i da tu suvremenost ozakone i legaliziraju na način tri naroda tri entiteta.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati