Pratite nas

Herceg Bosna

Srcem za Hrvatsku – Herceg Bosna za Republiku Hrvatsku

Objavljeno

na

Dana 12. studenoga 2014. u prostorijama Hrvatskog slova održana je, u organizaciji Braniteljske udruge «Zavjet» i Hrvatskog slova, tribina Srcem za Hrvatsku – Herceg Bosna za Republiku Hrvatsku.

Na tribini je sudjelovalo nekoliko stručnjaka za tematiku Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini, među njima i trojica povjesničara, dr. sc. Ivo Lučić i dr. sc. Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest i prof. Ilija Vučur iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, te general bojnik Željko Glasnović. Pročitano je i izlaganje general pukovnika Željka Šiljega.

U svojem izlaganju general Željko Glasnović konstatirao je da u hrvatskoj javnosti postoji nekoliko mitova o ratu u Bosni i Hercegovini, što je dijelom posljedica medijske blokade kao i sotonizacije Hrvata iz BiH, koju provode vladajući krugovi Hrvatske. Posebno se osvrnuo na tvrdnje da je HVO bio paravojna organizacija, te istakao kako se radilo legitimnoj vojnoj sili Herceg Bosne. Glasnović upozorava na čestu zabludu da je selo Ravno prva žrtva srpske agresije u BiH, ističući primjer sela Uništa, u kojem su srpske paravojne jedinice iz Hrvatske provodile teror nad hrvatskim stanovništvom nekoliko mjeseci prije napada JNA na selo Ravno.

Već tijekom 1991. godine vlasti BiH pokazale su da nemaju snage za zaštitu hrvatskog stanovništva od srpskih snaga, što je dovelo do vojnog organiziranja hrvatskog naroda. Vojne postrojbe Hrvata iz BiH su tijekom sljedećih godina uspješnim djelovanjem stvorile preduvjete za provedbu oslobodilačkih operacija u Hrvatskoj.

Kao jedan od velikih mitova koji se ponavljaju u hrvatskim medijima Glasnović navodi mit o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ističući kao paradoks da je Hrvatska kao agresor pomagala u naoružavanju države koju napada, zbrinjavala njezine izbjeglice i ranjenike te je opskrbljivala lijekovima, hranom i gorivom. Uloga Hrvata u BiH je stigmatizirana zločinom u Ahmićim, dok istovremeno hrvatska javnost nije upoznata sa zločinom muslimanskih snaga nad Hrvatima u Trusini, počinjenim isti dan.

Prof. Ilija Vučur naveo je nekoliko podataka o doprinosu Hrvata iz Bosne i Hercegovine stvaranju i obrani Republike Hrvatske. Primjerice, Vučur napominje da popisi polaznika tečaja za prve hrvatske redarstvenike pokazuju da je broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine bio natprosječno visok (na primjer, u jedinici za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca od 335 polaznika tečaja drugog naraštaja samo 30-tak nisu bili porijeklom iz BiH), te zaključuje kako je to bilo presudno da predsjednik Franjo Tuđman imenuje Gojka Šuška ministrom obrane.

Taj zaključak potkrepljuje i svjedočenjem tadašnje voditeljice Ureda predsjednika Zdravke Bušić. Kao i prethodni govornici, Vučur ističe značaj postrojbi HVO-a u obrani Hrvatske, te kao primjer navodi planove za operaciju “Vukovarska golubica”, kojom se, ukoliko ne uspiju mirovni pregovori, trebao osloboditi teritorij na istoku Hrvatske. Prema sjećanjima suvremenika, od šest sektora na koje je prema planu podijeljena bojišnica, dva su, bila dodijeljena gardijskim brigadama HVO-a.

Sljedeći govornik dr. sc. Davor Marijan iznio je zanimljive podatke do kojih je došla obrana generala Slobodana Praljka, prema kojima je u Domovinskom ratu sudjelovalo 58.065 osoba koje su rođene izvan Republike Hrvatske. Od toga u BiH rođeno 41.097 osoba, dok se za 8929 osoba ne zna gdje su rođeni, no Marijan pretpostavlja da je od tog broja njih 90 posto rođeno u BiH. Stoga zaključuje da je broj Hrvata iz BiH koji su sudjelovali u postrojbama Republike Hrvatske činio ekvivalent ljudstvu 20 brigada. Marijan je naglasio i značaj financijske i ostale pomoći koja je stizala tijekom rata iz dijaspore.

Marijan dalje zaključuje kako su Hrvati iz Bosne i Hercegovine odigrali značajnu ulogu 1991. godine blokadom oklopno mehaniziranih kolona JNA. Za razliku od uspješnog prodiranja snaga JNA na pravcima preko Une, Save i Dunava, Hrvati u BIH zaustavili su kod sela Polog i Šuica prodor postrojbi JNA koje su trebale odigrati važnu ulogu u okupaciji šireg dalmatinskog područja. Marijan je izlaganje zaključio parafrazirajući naslov poznate knjige generala Srpske vojske Krajine Milisava Sekulića “Knin je pao na Livanjskom polju a ne u Beogradu”.

Dr. sc. Ivo Lučić upozorio je na važnost historiografije, napominjući kako od interpretacije prošlosti zavisi budućnost. Zatim je iznio zanimljivost kako se, ne računajući memoarsku građu i publicistiku, samo Hrvati bave historiografskim istraživanjima posljednjeg rata. Lučić kritizira dominantni pogled iz Hrvatske na rat u Bosni i Hercegovini i ulogu Hrvata u njemu, koja je, zaključuje, do uvrede pojednostavljena i krajnje banalizirana. Lučić pojašnjava i da su zločini nad Hrvatima u Hercegovini nakon završetka Drugog svjetskog rata uvjetovali i njihov stav prema događajima početkom 90-ih godina, Jugoslaviji i uređenju BiH u budućnosti. Bosanskohercegovački Hrvati protivili su se opstanku Jugoslavije ali nisu bili protiv opstanka Bosne i Hercegovine, u okviru koje su tražili su zaštitu svojih prava kao konstitutivnog naroda.

Osvrnuo se i na optužbe protiv predsjednika Tuđmana o agresiji na BiH koje se često mogu čuti, koje su posljedica, ističe Lučić, pokušaja tadašnje opozicije u Hrvatskoj da dođe na vlast. Istaknuo je i podatak da je 14.444 Hrvata prošlo muslimanske logore, a 100.000 Hrvata iz Središnje Bosne protjerale su muslimanske snage. Lučić je govorio i o današnjoj situaciji i položaju Hrvata u BiH. Na kraju se osvrnuo na brojne primjedbe kako se sa Bošnjacima umjesto ratne opcije trebalo ići na dogovor i kompromis, no dogovor između bošnjačkog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini nije postignut niti dan danas, o čemu svjedoči neravnopravan položaj Hrvata u Federaciji BiH.

Pročitano je i izlaganje general pukovnika Šiljega, koji je istaknuto kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini odmah po izbijanu rata pristupili postrojbama Zbora narodne garde i MUP-a RH, u okviru kojih su se borili na svim bojišnicama Hrvatske. Hrvati u Bosni i Hrvatsku, podsjeća Šiljeg, na referendumu su se izjasnili za neovisnu BiH, no suočeni s srpskim pripremama za agresiju na BiH i sve očiglednijim ratom, samoorganizirali su se, te podnijeli prvi udar srpskih snaga i postrojbi JNA. Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja bila je posljedica vojnih uspjeha u BiH kojima je značajnu ulogu imao i HVO.

Usprkos tomu, mir u Bosni i Hercegovini plaćen je gubitkom teritorijalne jedinice Hrvata, Herceg Bosne. Rat u Bosni i Hercegovini, samo političkim sredstvima, traje i danas, zaključuje Šiljeg, i Hrvatska mora pomoći tamošnjim Hrvatima.

Na temelju izlaganja možemo zaključiti da se ne samo zbog etničkih, nego i geostrateških razloga rat u Hrvatskoj i BiH ne može promatrati odvojeno, nego samo kao jedinstveno ratište. Samo zajedništvo koje je u najvećoj mjeri uspostavljeno 1991., Hrvatima je tada moglo garantirati opstanak, odnosno obranu a potom i pobjedu u nametnutom ratu. Zajedništvo je i danas preduvjet za očuvanje hrvatskih nacionalnih interesa.

Tribina je ukazala na potrebu da hrvatska javnost dobije objektivnije i cjelovitije informacije o ulozi i zaslugama Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu.  (braniteljski.hr/kamenjar.com)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati