U srcu mom je Hrvatska

2

I kako pjeva Đani Maršan u poznatoj pjesmi „Viva Croatia“; Bilo gdje i kud da pođem ja, u srcu je Hrvatska. Što je to u ljudskom biću da voli ono svoje, valjda je to normalna stvar. Srce ne trpi laž, što se voli iskreno, ne može to vrijeme ni prostor podijeliti.

Normalno da je sada najaktualnije Svjetsko nogometno i sinoćnja utakmica Hrvatske i Meksika. I znam da čitatelje to najviše zanima. I ja ću samo reći, izvanredna utakmica, izvanredan nastup hrvatske reprezentacije koja je parirala vjerojatno jednoj od najboljih reprezentacija na svijetu. Do 72. minute je bila igra šaha, jedna stvar je presudila i
okrenula utakmicu.
I proud to be Croat OLYMPUS DIGITAL CAMERAŠto me je najviše oduševilo kod reprezentacije Hrvatske. Kod 3:0 za Meksikance, napokon više nema jugoslavenskog mentaliteta, a to je da puste podase i predaju se, nego su se nastavili boriti do posljednjeg trenutka utakmice. Mi smo trebali izjednačiti. Izvanredan prodor Rebića, maestralan pogodak Perišića, te odlična prigoda za Perišića.
U zadnjih deset minuta mi smo praktički trebali dati tri gola.Igraš do kraja i boriš se, jer igraš za svoju naciju za svoju domovinu i odigrali su maestralno. A ostalo je sve stvar taktike. Je li netko drugi trebao igrati u sredini, je li Niko Kovač žrtvovao dvojicu najvećih znalaca da trče za druge. On je pravio ekipu od onoga što ima na raspolaganju, ali je on napokon vratio hrvatski pobjednički duh. Nema više onog jugoslavenskog, koji kuka i uvijek traži neke donacije i kojem je uvijek netko drugi kriv. I zato opet ponavljam, dok je živ Niko Kovač, treba biti izbornik reprezentacije Hrvatske. Puno smo mi dobili na Svjetskom prvenstvu, svijet je ponovno upoznao da postoji ta mala zemlja Hrvatska. Dobili smo petoricu novih mladih igrača koji su budućnost Hrvatske. Vrsaljko, Rebić, pa i Perišić je mlad, tu je Brozović, doći će i taj Halilović.

I zato glavu gore, Hrvati, idemo u nove pobjede.

Ima jedna stara kineska poslovica; Ako dođeš u nepoznato mjesto, samo poslušaj što pjevaju i znat ćeš gdje si došao. Uzet ću primjer ove međunarodne državne tvorevine Bosne i Hercegovine. Dođi u nju kad je Svjetsko prvenstvo i vidjet ćeš za koji narod se navija. Znači 23,5 posto navija za bošnjačku muslimansku reprezentaciju koja uzima ime države Bosne i Hercegovine. Republika Srpska navija za Srbiju, a hrvatski prostori za Hrvatsku. To je normalno, jer ne može neka administrativna odluka promijeniti ljubav u čovjeku.

Da vam ja ne bih filozofirao, postoje pravi filozofi, puno pametniji od mene, a to je veliki ruski i za mene najveći filozof dvadesetog i svih ostalih stoljeća Nikolaj Berdjajev. Preporučujem mladim ljudima da ga čitaju, jer ovi komunistički profesori ih sigurno neće učiti o njemu. Dat ću vam isječak iz njegove knjige „Filozofija nejednakosti“ o naciji. Imajte strpljenja i pročitajte.

Nikolaj Berdjajev; Filozofija nejednakosti

Nacija je prevashodno povijesna kategorija, konkretno-povijesna a ne apstraktno-sociološka. Ona je plod sasvim orginalne povijesne stvarnosti i njena je tajna nedostupna onima koji su sasvim lišeni osiječaja za povijesnu stvarnost, koji se nalaze u krugu, u cjelosti apstraktnih socioloških kategorija. Vi, ljudi  apstraktnog sociološkog shvačanja svijeta, ne možete da shvatite tajnu nacionalnog bića, jer vi dijelite naciju na niz socioloških elemenata. Poslije vaše analize od nacije ne ostaje ništa. I zaista, nacija se ne podaje nikakvim racionalnim određenjima, nikakvi racionalno shvatljivi znaci ne iiscrpljuju njeno biće, sve dalje i dalje, u tajanstvenu iracionalnu dubinu se skriva biće nacije kako se na njega pokušaju primjeniti racionalna, psihološka ili sociološka određenja. 

Biće nacije se ne određuje ni ne iscrpljuje ni rasom, ni jezikom, ni religijom, ni teritorijom niti državnim suverenitetom iako sve te karakteristike jesu u većoj ili manjoj mjesri suštinske za određivanje nacionalnog bića. Najviše su u pravu oni koji određuju naciju kao jedinstvo povijesne sudbine; nacionalna svijest uranja u dubinu života, u njedra povijesne realnosti koja je jedina i neponovljiva. Nacija je mistički organizam, mistična ličnost, noumen a ne fenomen povijesnog procesa. Nacija nije suma živih ljudi pokoljenja, nije ni suma svih pokoljenja, nacija nije ono formirano već nešto prvobitno, vječno živi subjekt povijesnog procesa; u njoj žive sva minula pokoljenja ništa manje od sadašnjeg pokoljenja. Život naroda, nacionalni život-to je neraskidiva veza sa precima i poštivanje njihovih zavijeta.

Ovo što ste pročitali, ja bih preveo jednom rečenicom iz pjesme; Tisuće generacija noćas ne spava, cijeli svijet je sada sa nama. E to je srce hrvatsko.

Ima puno lipih stvari, ali ne smim kazat

Da vidimo što je prošli tjedan obradovalo srce hrvatsko u Bosni i Hercegovini, a bilo je puno stvari. Sjeti se one kultne serije Miljenka Smoje „Naše male misto“ i pošćera. Pošćer je uvijek govorio; Ima puno lipih stvari, ali ne smim kazat.

Ono što je radovalo srca hrvatska je nastup Hrvatske protiv Kameruna i inače na Svjetskom prvenstvo. Imamo mi puno talentiranih sportaša. Novo čudo hrvatsko je Ana Konjuh, ona je drugom kolu Wimbledona, a tek joj je 16 godina. Pa fenomenalna Božja sreća Zrinjskog da igra protiv Maribora. Mi smo u Europi, u Ligi prvaka, a nećemo morati trošiti 300.000 maraka da bismo išli u Aziju, koja se Europom zove ne znam zašto. Igramo protiv Maribora, pa tko živ, tko mrtav, ljepota Božja. Hrvatska srca je obradovao veličanstven doček Darija Kordića u rodnoj Busovači, hrvatskog Nelsona Mandele i moralne vertikale hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Njegov posjet na grob majke i oca, poginulih hrvatskih branitelja i njegovih suboraca izazvali su suze u mnogim
očima u čijim tijelima kuca hrvatsko srce.

Velika je stvar da je nakon 14 stoljeća u Mostaru osnovana  Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. To je veličanstven događaj, jer je akademija majka svakog sveučilišta. Važan događaj je formiranje koalicije Hrvatskog narodnog sabora za sljedeće izbore, koji će isto biti po nepravednim pravilima. Koalicija će dobiti 90 posto glasova Hrvata, i ona je jedina snaga koja može vratiti ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je ugrožena na svim mogućim razinama. I kako kaže pošćer u seriji „Naše male misto“; Puno lipih stvari se dogodilo u Bosni i Hercegovini koja su obradovala hrvatska srca, ali ne smim kazat. Zato ću na kraju citirati velikog Antuna Gustava Matoša; I dok je srca, bit će Kroacije! I zato glavu gore, Hrvati, i ponosno krenimo u nove pobjede.

Marin Topić/pogled.ba
kamenjar.com

facebook komentari

  • dok je srca, bit će Kroacije! I zato glavu gore, Hrvati, i ponosno krenimo u nove pobjede.

  • dok je srca, bit će Kroacije! I zato glavu gore, Hrvati, i ponosno krenimo u nove pobjede.