Srednji sloj na rasprodaji

0

Pretvara li se hrvatska država u brod koji pluta koji je posada napustila, a zapravo je krcat obezglavljenim ljudima koji su sada nošeni nevremenom na otvorenome moru.

praznoTo se pitanje nameće s razlogom bez obzira na pogled s desna ili lijeva, jer brod bez zapovjednika i kormilara ne plovi po zadanom pravcu, on je prepušten tuđoj slučajnoj pomoći, tegljačima one obale koja ga je spremna prihvatiti. Ako smo od demokracije malo toga naučili osim načina stjecanja vlasti, jer već više godina podržavamo i posjedamo na fotelje one koji nisu spremni ispuniti ni jedan od dugova prema narodu, znamo li uopće kao narod što želimo, jesmo li do kraja svjesni vlastitoga suvereniteta, jesmo li spremni voditi se vlastitom razboritošću i mudrošću?

Vodimo li računa o tome što sve ima veze s moralnim stavovima koje ispovijedamo? Premda o liku i djelu ljudi koji nas ostavljaju potpuno osiromašene gotovo sve znamo, pred njima politika, institucije, mediji, pa i intelektualni i vjerski krugovi zatvaraju oči, a neki ih čak slave i promiču kao uzore uspješnosti. Iz svega je više nego razvidno kako korov uvelike i u svakoj prilici pomaže kukolju.

Evo još jedne podvale u nizu koja dolazi iz tih krugova – porezne reforme. Naime, te bi promjene, u kojima se povećava neoporezivi dio dohotka trebale ne samo utjecati na hrvatsko gospodarstvo, nego i izvesti zemlju iz recesije! Još jedna groteskna priča koja upućuje na potrebu što hitnije cjelovite političke, gospodarske i kulturne reforme, ukoliko ne kanimo postati socijalna država u smislu pučkih kuhinja i ubožnica. Govoriti o „osobnoj potršnji” u slučajevima kada više od polovice zaposlenih kao povećanje plaće prima tek od 28 do 40 kuna, mnogo je više od licemjerja. Još je perfidnije da se svi s „povećanim plaćama” pozivaju u šoping, dakle u kupovinu i potrošnju, a ne na rad i ulaganja u meterijalna, proizvodna i kulturna dobra. Očito je važno puniti kese trgovačkih centara i njihovih vlasnika, novac trošiti na uvoznu i jeftinu robu. Tako će se još jednom zatvoriti vrzino kolo isisavanja novca od slabo plaćenog hrvatskoga čovjeka. Novac i ovaj put odlazi onima kojima će čak i spomenute porezne promjene donijeti višestruko povećanje. Do sada su naši novci odlazili u Europu putem bankarskih lihvarskih kamata, gašenjem nacionalne industrijske i poljoprivredne proizvodnje, a sada će i većom potrošnjom na koju poziva vlada. Poglavito potrošnjom onih koji upravo ovih dana hrvatske turističke kune tope na euro snijegu.

Evo kako to po zamisli aktualne vlasti treba izgledati, pa izračunajte i prosudite sami: minimalna plaća više se uopće neće oporezivati pa će sadašnji neto minimalac od 2385 kuna porasti za 28 kuna. Prosječna hrvatska neto plaća od oko 5.500 tisuća kuna porast će za 140 kuna. Neto plaća od 7000 kuna porast će za 226 kuna. Ova simulacija rađena je na prosječnom hrvatskom prirezu od 12 posto i s osobnim odbitkom od 1,5 posto, odnosno za jednog uzdržavanog člana obitelji. Za takvog prosječnog radnika s 9.000 kuna plaće porast će biti također 226 kuna, a bez uzdržavanog člana gotovo dvostruko više. Najviše ide onima s većim primanjima. Neto plaća od 11.000 kuna raste za 543 kune, a ona od 13.000 za 1066 kuna. Ovakvom raspodjelom vlada želi ojačati srednji sloj građana. A može li ovakva vlada išta ojačati osim svoje bahatosti, koja ništa drugo i ne radi već rasprodaje srednji sloj društva u ime domaćih i svjetskih oligarha.

Eto, izmjena stope poreza na dohodak znači i manje u proračunima općina, gradova i županija, dakle lokalnoj samoupravi, čitaj vrtićima, školama, kulturi, socijali, komunalijama, zapošljavanju, udrugama, pa i pukoj rasvjeti u nekim mjestima. Gubitak će se, više je nego razvidno, nadoknaditi uvođenjem prireza, poreza, većih cijena komunalnih usluga i na slične druge načine. Lokalni proračuni u nekim bi slučajevima bez spomenutih kompenzacijskih mjera bili desetkovani, toliko da će se dovesti i stvarni opstanak nekih lokalnih samouprava, ukoliko to i nije (isključivi!) razlog ovih mjera. Ovako ili onako, još jednom će se sve preliti iz šupljega u prazno. Oni koji nemaju plaćat će one koji imaju.

I vratimo se početku, konačno je pitanje ne izvrgavaju li se državne institucije ruglu, već samom činjenicom neprestanog mijenjanja poreznog zakona na način propitivanja što će bolje i trajnije pogodovati lihvarima i tajkunima? Srednji sloj koji se vozio u automobilima kad većina danas uspješnih poduzetnika nije imala ni bicikl, konačno je dobio povećanje plaće za kupnju pumpe kako bi punio zračnice odbačenih bicikala onih koji su raskrčmili hrvatsko gospodarstvo. I tako će srednji sloj, uglavnom sloj hrvatske inteligencije, konačno ojačati – svoje mišice!
izvor :zadarski list Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

facebook komentari