Sretan vam 24. rođendan, HNS, i dogodine u Remetincu

2

HNS, Hrvatska Narodna Stranka, danas slavi 24. rođendan. Nikad ni jedna stranka u Hrvatskoj nije postigla tako mnogo u tako malo vremena – mjereno aferama, korupcijom, i uzurpacijom vlasti mimo volje izbornog tijela.

Proslava rođendana protiče u atmosferi današnje afere s HNS-ovim Tomislavom Šerićem, smijenjenim direktorom HEP-a koji će dobiti pola milijuna kuna kao nagradu za loše upravljanje tvrtkom. U petak smo čitali tužnu ispovijed HNS-ove Ljiljane Čule, direktorice u HEP-u, hrvatskoj javnoj a HNS-ovoj privatnoj firmi u kojoj su izgleda svi rukovodeći iz stranke koje dobiva oko 1% glasova na izborima, koja kaže da nije istina da je tamo zaposlila sina, kćer, snahu i zeta, i neke ljude s lažnim diplomama. Dobili ljudi posao na natječaju, kaže ona. Prošlog tjedna je bivši čelnik HNS-a Čačić optužen za primanje milijun kuna mita od HAC-a. To je međutim redovno stanje u HNS-u. Krajnje cinično zvuči današnja izjava njihovog ministra Vrdoljaka da “HNS za razliku od HDZ-a brani nacionalne interese i nije korumpiran”. O tome koliko HDZ brani nacionalne interese bi se i te kako dalo raspravljati, kao i o korupciji u toj stranci. O tome kako HNS brani nacionalne interese i koliko je korumpiran se jednostavno nema što raspravljati.

Dvadeset i četiri godine njihovog “dejstovavanja” na hrvatskoj političkoj sceni obilježava kriminal, korupcija, nepotizam, bahatost, jugoslavenstvo, neprincipijelnost, udbaške veze, ljevičarenje na društvenim pitanjima kombinirano s desničarskom laissez-faire ekonomskom politikom, arogancija, umišljenost, grabež, zaplotnjačko i zavjereničko djelovanje, podjela fotelja, zapošljavanje podobnih, desantno zaposjedanje javnih poduzeća, svađe i izbacivanja iz partije, švercanje na koalicijskim listama umjesto samostalnog izlaska na izbore i bezbrojne afere. Teško bi bilo naći i jednog viđenijeg člana stranke koji nije upleten u neku korupcionašku aferu. No HNS ide dalje, pa njegova ministrica Zlatar Violoć milijunima kuna financira medije i portale po principu što više kontra Hrvatske, to bolje.

Hrvatska narodna stranka osnovana je 13. listopada 1990. godine. Prvom predsjednicom stranke postala je legendarna osoba iz vremena hrvatskog proljeća, Savka Dabčević-Kučar, a u užem krugu suradnika bili su Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bijelić, Krešimir Džeba, Ivica Vrkić, Slavko Meštrović i Radimir Čačić. Kasnije im se pridružio i Stipe Mesić, kad ga je Tuđman najurio iz HDZ-a nakon neuspjelog puča 1994. kojim ga je pokušao, zajedno s Manolićem, svrgnuti s vlasti uz podršku stranih tajnih službi za koje je HNS i danas usko vezan. Po njihovim vlastitim navodima, okupila ih je vizija Hrvatske koju, opet navodno, i danas beskompromisno zastupaju – moderna, građanska država jednakopravnih i zadovoljnih građana. S tim da su HNS-ovci, kako vidimo, u praksi malo ravnopravniji. O zadovoljstvu građana HNS-ovim upravljanjem ne treba ni govoriti.

Demokracija, liberalizam, pljačka…

hns ovceU praksi, radi se uglavnom o otpadu kompartije koji je pošto – poto htio zadržati vlast i utjecaj nakon pada “ancient regimea” kom su pripadali. Savka je postala pokazna predsjednica stranke zbog kredibiliteta koji je uživala kod Hrvata, a sve ostalo što se vuklo oko njenih skuta je bio ostatak što paleokomunističke, što tehnomanagerske frakcije partije. Prevladala je potonja. Tijekom sedamdesetih u komunističkoj partiji stasala je struja mlađih komunista koji su se zalagali za liberalizaciju ekonomskih odnosa, tzv tehnomenadžerska struja, koja je u zadane okvire komunizma pokušala ugrađivati što je više moguće kapitalističkih komponenti. Oni su u stvari bili oportunisti, pragmatični i nisu bili nacionalno definirani, za razliku od desne struje u partiji koja je razočarana idealima revolucije i ekonomskim neuspjehom SFRJ prešla u nacionalistički tabor i lijeve šuvarovske koja je ostala na čvrstim pozicijama jugoslavenstva i komunističke ekonomije.

Oni su bili, za razliku od svojih prethodnika, visoko obrazovani (bar po socrealističkim mjerilima), urbani, i smijenili su generaciju “socijalističkih direktora” koja je na ta mjesta došla ravno iz šume s 4 razreda osnovne. No dok su ti iz šume još i vjerovali u nešto, tehnomenadžeri, koji su svog Boga vidjeli više u Markoviću nego u Titu, vjerovali su samo u svoju Bogom danu ulogu. Vesna Pusić je to i obradila u nekim svojim knjigama, gdje tumači kako je upravo njihova kasta, kasta tehnomenadžera, jedina koja može zemlju uspješno voditi i izvući je iz vječnih kriza u koje je stalno upadala prije nego bi ona prethodna završila. Njihova tranzcija u kapitalizam popraćena je često sumnjivim privatizacijama.

Od većih uspjeha HNS-a u ove 24 godine treba posebno istaknuti pobjedu njihovog kandidata Stjepana Mesića na predsjedničkim izborima 2000. i 2005. Njegov mandat je obilježila korupcija, izdaja nacionalnih interesa, politika “zavadi pa vladaj” po sistemu podjele Hrvata na “Hercegovce” i one druge, na “ustaše” i “partizane”. Mesić je za i nakon mandata uhvaćen u bezbrojnim lažima, od one da “nikad nije svjedočio u Haagu” do one da “Nikad nije zvao Podravku da da kredit njegovom prijatelju”. Posebno treba istaknuti kupovinu vile za dva milijuna kuna novcem čije porijeklo nikad nije razjasnio, kao ni porijeklo novca za svoju izbornu kampanju. Za njim se vuku i afera Patria, i brojne druge. Podijelio je strogo povjerljive dokumente britanskim obavještajcima pod egidom da “narod ima pravo znati što se događalo”, ali je vladajuća koalicija, kako smo danas saznali, odlučila da arhive SKH neće biti dostupne ranije od 15 godina nakon smrti osobe koja se spominje. Toliko o pravu “javnosti”.

Greatest hits

Ferencak_Srecko_foto_Dalibor_Urukalovic_PIXSELLMeđu uspjehe treba ubrojiti i imenovanje glavnog tajnika stranke, Srećka Ferenčaka, u upravni odbor JANAF-a, odakle je nakon Milanovićeve intervencije izletio. Dotični je naime pravomoćno osuđen zbog pljačke, i to od djece s posebnim potrebama: prodao je teren koji je dobio povoljno, namjenski, za gradnju centra za djecu invalide po višestrukoj cijeni za komercijalne potrebe. On je tek jedan u dugom nizu HNS-ovih dužnosnika koji su se našli pred sudom zbog pronevjera i krađa. U zatvoru se našao i bivši čelnik te stranke, doduše ne zbog pljačke, jer mu za sad nitko nije dokazao malverzacije njegovog Coninga, tvrtke koje se domogao u privatizaciji pa je zatim uništio ostavivši državi i vjerovnicima dug od nekoliko stotina milijuna kuna, niti mu je itko dokazao mito u slučaju HAC – za sad. Ne, tamo je završio zbog saobraćajne nesreće koju je prvo pokušao zataškati, a moralne vrednote je dokazao cerenjem uz slavljeničku čašu šampanjca i prijetnjama oporbi na proslavi izborne pobjede koalicijskog partnera Ive Josipovića na predsjedničkim izborima, svega dva dana nakon što je ubio dvoje ljudi. Dojam moralne klisurine je potvrdio kasnije tijekom suđenja kad se zapleo u laži o suvozačkom jastuku koji se čudom otvorio iako tamo navodno nije sjedio nitko (tko jest nismo nikad doznali), magli, i brzini kojom je vozio. Istaknuo se i postavljanjem sebi lojalnih kadrova uzduž i poprijeko energetskog sektora, ekocidnim projektima, te osnivanjem Centra za investicije u energetici, u stvari tijela u kom je za ogromne plaće uhljebio desetke svojih pouzdanih ljudi koji su tamo trebali “pisati projekte”, a za uzvrat bi im sve javne tvrtke iz energetskog sektora, prvi HEP, paušalno plaćali dobar dio svoje zarade. Zapravo, radi se o varijaciji na temu klasičnog mafijaškog reketa, odnosno pružanja “zaštite” i “opskrbe” po fiksnoj cijeni.

Vrhunac promišljanja liberalne demokracije je HNS dosegao u srpnju ove godine, kad je s mjesta direktora Narodnih Novina smijenjen uspješni Petar Piskač, vanstranačka stručna osoba s 22 godine karijere u Narodnim novinama gdje je prošao sve: bio je komercijalni, glavni direktor, član uprave i predsjednik Uprave. Na njegovo mjesto je doveden Anđelko Topolovac, HNS-ovac s višom prometnom, kojem je do tad najveći doseg u biznisu bio dostavljač pekarskih proizvoda, što je radio punih sedam godina bez da je uspio napredovati, a u politici mu je najveći domet bio onaj načelnika općine Radoboj, sela u Zagorju. Ako već gazda pekare nije vidio u njemu perspektivan kadar, HNS jest, pa ga je mimo uvjeta natječaja postavio na čelo Narodnih Novina, tvrtke od nacionalnog interesa.

I nakon 24 godine…

Danas je svojoj partiji rođendan čestitala i njena čelnica Vesna Pusić, ministarka spoljnih poslova regiona Zapadni Balkan, izdanak poznate orjunaško-četničke obitelji Anđelinović čija slava seže još do pokolja demonstranata protiv uspostave Jugoslavije na Trgu Bana Jelačića 1918. HNS se unutar Vlade zalaže za koncesiju autocesta, pa je tom prigodom zamoljena da komentira prikupljanje potpisa građana koji su protiv monetizacije za referendum na tu temu. Ona je na to rekla: “Danas već s dva dijela autocesta u Hrvatskoj upravljaju druge tvrtke, a ne država. Ipak, glas javnosti je ovdje važan i to je svakako odluka koju treba zajednički donijeti te raspraviti s koalicijskim partnerima kako pristupiti ovom pitanju u ovom mandatu. No sigurno je da će u mandatu neke buduće vlade doći do toga jer to je de facto dio bogatstva koje građani mogu iskoristiti, a da nitko ništa nikamo ne odnosi. Ali ako je glas većine protiv monetizacije, to je nešto što treba respektirati.” Dakle, glas javnosti treba respektirati jer su skoro izbori, ali auto ceste će se monetizirati što god javnost mislila o tome, jer ipak HNS zna najbolje.

Mi im sa svoje strane čestitamo rođendan, i nadamo se da ćemo ih dogodine gledati u oporbi. A ako Bog da, i u Remetincu.

Autor: Marcel Holjevac & dnevno.hr

facebook komentari

  • EMINƎM

    vesna pusić je mini’starka spolnih prenosivih poslova

  • peppermintt

    orjunaška strančica koja je na prijevaru preuzela totalnu vlast nad gospodarstvom u Hrvatskoj. Njih nije dovoljno samo poslati u oporbu treba to debelo odgovarati za sav kriminal i izdaje nacionalnih vrijednosti.
    pljuc.