Pratite nas

Srušene katoličke crkve u Hrvatskoj obnavljaju vjernici, a oštećene srpske – hrvatska država!

Objavljeno

na

Eto, i to se dogodilo. U Karlovcu, koji je bio na prvoj crti obrane tijekom hrvatskog Domovinskog rata,  obnovljena je, pretežno hrvatskim novcem, crkva Sv. oca Nikolaja. Mediji javljaju da je ovo zdanje posvetio patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC), a da su ovom događaju bili nazočni baš svi, od izaslanika predsjednika RH, izaslanika srbijanskog Ministarstva pravde, karlovačkog  župana, neizostavnog Milorada Pupovca, Čedomira Višnjića, poznatog srpskog kulturnog djelatnika, pa sve do izaslanika kardinala Bozanića i drugih.

Orthodox_Church_in_Karlovac spcMeđutim, i ovdje su pale teške riječi. Tako je primjerice patrijarh Irinej u svojoj propovijedi uz ostalo naglasio da je ovaj obnovljeni hram gotovo do temelja bio srušen u zadnjem ratu zbog zla i mržnje te je dodao da je to veliki dan, jer upućuje na zacjeljenje rana. Želio bi također, čulo se od visokog crkvenog dužnosnika, da se razaranja kao što je bilo rušenje crkve sv. Nikole više nikada i nigdje ne dogodi, jer je to tragedija i onima kojima se čini zlo i onima koji ga čine. Patrijarh je rekao i da ne zna (sic!) zbog čega su u Domovinskom ratu stradale pravoslavne crkve, dok je na pitanje o ćirilici u Vukovaru odgovorio “kako treba znati da na tom pismu nije napisano ni jedno zlo”. (Malo smiješno, ali je tako rečeno, op p.)

Vjerojatno su na te riječi patrijarha Srpske pravoslavne crkve  nazočni pljeskali, tim prije jer nigdje nismo čuli da je netko od njih izjavio: Čekajte gospodine Irinej, vratimo se mi malo u vrijeme od prije 23 godine, odnosno u ratne godine od 1991.-1995.

Srušene katoličke crkve u Hrvatskoj obnavljaju vjernici, a oštećene srpske – hrvatska država! Dokle?

Obzirom da patrijarh Irinej “ne zna” što se to dogodilo tijekom hrvatskog Domovinskoga rata (a Pupovac mu to sigurno nije želio reći!) onda je red da mu to kažemo mi, koji smo ovako ili onako sudjelovali u oslobođenju hrvatske Domovine. Dakle, svih tih razaranja ne bi bilo da Srbija, Crna Gora, zločinačka JNA i domaće izdajice  nisu izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku, da je nisu željeli pokoriti kao što su to radili Brozovi partizani, poglavito nakon II. svjetskog rata, s hrvatskim narodom u Bleiburgu. A kad su već napali, kukavički, podlo i svim raspoloživim vojnim arsenalom, mi smo se, gospodine Irinej, morali braniti. I obranili smo se od toga četničkog zla. Istina, u tom košmaru, na žalost, stradala je i poneka srpska pravoslavna crkva, ali na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi,  pedeset i jedna  ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata.

Kršćanske crkve stradale su u Vukovaru, Kninu, Voćinu, Dubrovniku, Kijevu, Badanju (župa Drniš) i da ne nabrajamo dalje, jer od svih tih katoličkih crkava ostao je samo – kamen. Koliko su samo crkava uništili pobunjeni Srbi i zločinačka JNA u Karlovačkom dekanatu? Pravoslavnih crkava u ovom je ratu ukupno oštećeno oko tridesetak, što je za osudu, ali mora se znati da su u većini njih pobunjeni Srbi držali skladište municije i ostalog vojnog materijala. Srbi su vukovarski franjevački samostan i samostansku crkvu sv. Filipa i Jakova  potpuno razorili, a inventar opljačkali i uništili. U tom gradu-junaka  srpski su četnici (zar ne gospodine Pupovac?) uništili čak i nekoliko groblja, samo za to što su na njima počivali – Hrvati.

 Patrijarhu Irinej, ne, mi to nismo i ne ćemo zaboraviti, već ćemo vas podsjetiti i na to da  prema međunarodnom ratnom pravu agresor mora odgovarati za posljedice svojih zločinačkih djela, namjera i ciljeva. A Hrvatskoj su nanesene ratne štete ratom, tj. agresijom Srbije, Crne Gore i JNA.

No, da vas gospodine Irinej ne zamaramo duže, od vas smo očekivali da ćete i ovom prigodom reći: što je sa katoličkim sakralnim objektima u Srbiji, je li i tamo hrvatski vjernici uživaju takva prava kao pravoslavni u Hrvatskoj?

I, molimo vas, naučite već jednom: tko je u hrvatskom Domovinskome ratu bio žrtva, a tko agresor?

Da, i još nam gospodine Irinej recite, koju je srušenu katoličku crkvu u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj obnovila Srbija ili Crna Gora, odnosno Srpska pravoslavna crkva (SPC) na čijem ste čelu?

Mladen Pavković  (predsjednik UHBDR91.) / kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati