Stalni izbori – Scenarij iz filma ‘Beskrajan dan’!?

0
Ilustracija

Kako se približavaju lokalni izbori i kako kreće kampanja, kako iskaču kandidati tako se slažu kojekakve postizborne kalkulacije jer koalicije je za to preteška riječ.

Postaje li hrvatsko društvo talac populizma, želje za promocijom vlastitog ega i jesmo li spremni za suočavanje sa apsurdima ljudske gluposti i nezasitnog, pa i bolesnog napada pojedinaca na inteligenciju hrvatskog naroda!?

Znaju li hrvatske političke elite da su pred nama stalni izbori sa scenarijem kao u filmu Beskrajni dan. Zbog inflacije kandidata kojima nije cilj politika za dobro zajednice već isključivo osobna promocija i neutaživa želja ‘da oni o nečemu ili čak nekomu odlučuju’, izbori bi se mogli  pretvoriti u farsu i konstantni trošak za porezne obveznike. Teško da bi takovi pojedinci mogli utjecati na izbor samih župana, gradonačelnika ili načelnika općina ali da bi mogli krojiti sudbinu prilikom formiranja županijskih skupština te gradskih i općinskih vijeća. Mogu i hoće, odlučivati o – Kontrolnom paketu.

Možete li zamisliti da neka politička opcija diktira da gradski prijevoz bude besplatan za sve ili da se ne plaća odvoz smeća. Ne, ne šalim se, ali upravo su takovi scenariji mogući. Normalno je za očekivati da većina ne prihvati takove uvijete jer oni vode rasulu ali uvijek postoji mogućnost da neko prihvati takovu besmislicu i da za godinu dana, možda i prije imamo nove izbore. Nisam naveo o kome i kojoj političkoj opcije se radi, ali da se isčitati.

Polarizacija između dva politička bloka, biti će vidljiva u najvećem broju slučajeva, pogotovo u glasanju za liste, nešto malo manje za pojedince odnosno u utrci za župane, gradonačelnike i načelnike.  Bilo koji kandidat, neovisno s koje političke opcije došao, koji  svoju kampanju ne bude izrazito personalizirao nema nikave šanse da ostvari rezultat. Poglavito se to odnosi na kandidate dviju najvećih političkih opcija HDZ-a i SDP-a, znatno manje na kandidate HNS-a, Živog Zida i MOST-a, pogotovo kandidati Živog Zida i MOST-a neće imati personaliziranu kampanju jer iza njih nema rezultata već će se voditi paradigmom njihovih stranaka.

Dvije najveće političke opcije bez obzira na rezultate ispitivanja javnog mijenja imaju velike probleme u motivaciji svog biračkog tijela pa niti se HDZ smije voditi dobrim rezultatom na nacionalnoj razini niti se smije podcijeniti slab rejting SDP jer oni ne održavaju pravo stanje stvari. Obe te političke opcije, opterećene su teretima iz vrha svojih struktura, poglavito iz vlade pa opterećuju lokalnu sredinu i samo pojedinci poput Ivana Anušića iz HDZ-a ili Zlatka Komadine iz SDP-a mogu biti favoriti i računati na uspijeh , a da im stranački utezi ne padnu na leđa uspijeha. Prvi jer se dokazao u svoj sredini koju je digao iz pepela i u kojeg žitelji Slavonije i Baranje s pravom gledaju kao u mesiju, a drugi jer je bio izravni oponent Zoranu Milanoviću, njegovoj politici i ima dobro izgrađenu bazu.

Nitko iz HDZ ne smije ignorirati razočaranost biračkog tijela odabirom nekih ministara i ministrica ili otvorenim međusobnim sukobom uglednih članova stranke  Veliki dio glasačkog tijela HDZ-e , razočaran je potezima ministara , ne toliko u sadašnjem radu koliko nekim njihovim radnjama ili činiocima nekih njima omrzlih struktura, pogotovo ako se te strukture povezuje sa kriminalnim radnjama. Svaki sukob unutar same stranke šteti pojedincima koji su kandidati te stranke na lokalnoj razini bez obzira što oni nisu dionici toga ali ih birači tretiraju kao dio te zajednice odnosno političke platforme. Ni kod kandidata SDP-A nije ništa bolja situacija, pogotovo jer je vrijeme od odlaska Milanovića kratko, nedovoljno dugo da opere njegov negativan utjecaj  na tu stranku i društvo u cijelini ali i na mnogobrojne afere koje iskaču iz ormara gotovo svakodnevno.

Gotovo je zabrinjavajuće koliko se hrvatske političke stranke prepuštaju improvizaciji i guranju nekih kadrova kao kandidate za vodeće ljude lokalnih samuprava, a da nisu napravile osnovne političke radnje o pogodnosti kandidata da budu njihovi aduti u određenoj sredini. Zabrinjavajuće je da se ne slažu timovi sačinjeni od analitičara, psihologa, sociologa i stručnjaka za komunikaciju da oni izbace kandidata, a ne da kandidat bude osobni odabir čelnih ljudi stranke ili da bar oni trasiraju izbornu kampanju odabranog kandidata.

Politika je znanost, a znanost se ne temelji na improvizaciji već na temeljitoj analizi pa tako politički analitičar ne analizira politiku već analizira utjecaj psihološko socioloških odnosa u državi ili dijelu države, pretvara ih u brojke koje pokazuju odnos između političkih suparnika. Psiholozi i sociolozi su ti koji hrane analitičarima podacima koje on pretvara u brojke, a onda stručnjaci za komunikacije nalaze način na koji će iskomunicirati sve to sa ciljanom grupom, odnosno biračima. Toga u hrvatskoj politici nema, najčešće se angažiraju komunikacijski stručnjaci koji moraju sve to raditi za kandidata koji nije onaj koji odgovara pravilnom odabiru i najčešće te komunikologe ili PR stručnjake ti političari ni ne slušaju već se ponašaju kao Bogom dani pojedinci preodređeni da pobjede.

Ante Rašić

facebook komentari