Pratite nas

Kolumne

Stalni izbori – Scenarij iz filma ‘Beskrajan dan’!?

Objavljeno

na

Kako se približavaju lokalni izbori i kako kreće kampanja, kako iskaču kandidati tako se slažu kojekakve postizborne kalkulacije jer koalicije je za to preteška riječ.

Postaje li hrvatsko društvo talac populizma, želje za promocijom vlastitog ega i jesmo li spremni za suočavanje sa apsurdima ljudske gluposti i nezasitnog, pa i bolesnog napada pojedinaca na inteligenciju hrvatskog naroda!?

Znaju li hrvatske političke elite da su pred nama stalni izbori sa scenarijem kao u filmu Beskrajni dan. Zbog inflacije kandidata kojima nije cilj politika za dobro zajednice već isključivo osobna promocija i neutaživa želja ‘da oni o nečemu ili čak nekomu odlučuju’, izbori bi se mogli  pretvoriti u farsu i konstantni trošak za porezne obveznike. Teško da bi takovi pojedinci mogli utjecati na izbor samih župana, gradonačelnika ili načelnika općina ali da bi mogli krojiti sudbinu prilikom formiranja županijskih skupština te gradskih i općinskih vijeća. Mogu i hoće, odlučivati o – Kontrolnom paketu.

Možete li zamisliti da neka politička opcija diktira da gradski prijevoz bude besplatan za sve ili da se ne plaća odvoz smeća. Ne, ne šalim se, ali upravo su takovi scenariji mogući. Normalno je za očekivati da većina ne prihvati takove uvijete jer oni vode rasulu ali uvijek postoji mogućnost da neko prihvati takovu besmislicu i da za godinu dana, možda i prije imamo nove izbore. Nisam naveo o kome i kojoj političkoj opcije se radi, ali da se isčitati.

Polarizacija između dva politička bloka, biti će vidljiva u najvećem broju slučajeva, pogotovo u glasanju za liste, nešto malo manje za pojedince odnosno u utrci za župane, gradonačelnike i načelnike.  Bilo koji kandidat, neovisno s koje političke opcije došao, koji  svoju kampanju ne bude izrazito personalizirao nema nikave šanse da ostvari rezultat. Poglavito se to odnosi na kandidate dviju najvećih političkih opcija HDZ-a i SDP-a, znatno manje na kandidate HNS-a, Živog Zida i MOST-a, pogotovo kandidati Živog Zida i MOST-a neće imati personaliziranu kampanju jer iza njih nema rezultata već će se voditi paradigmom njihovih stranaka.

Dvije najveće političke opcije bez obzira na rezultate ispitivanja javnog mijenja imaju velike probleme u motivaciji svog biračkog tijela pa niti se HDZ smije voditi dobrim rezultatom na nacionalnoj razini niti se smije podcijeniti slab rejting SDP jer oni ne održavaju pravo stanje stvari. Obe te političke opcije, opterećene su teretima iz vrha svojih struktura, poglavito iz vlade pa opterećuju lokalnu sredinu i samo pojedinci poput Ivana Anušića iz HDZ-a ili Zlatka Komadine iz SDP-a mogu biti favoriti i računati na uspijeh , a da im stranački utezi ne padnu na leđa uspijeha. Prvi jer se dokazao u svoj sredini koju je digao iz pepela i u kojeg žitelji Slavonije i Baranje s pravom gledaju kao u mesiju, a drugi jer je bio izravni oponent Zoranu Milanoviću, njegovoj politici i ima dobro izgrađenu bazu.

Nitko iz HDZ ne smije ignorirati razočaranost biračkog tijela odabirom nekih ministara i ministrica ili otvorenim međusobnim sukobom uglednih članova stranke  Veliki dio glasačkog tijela HDZ-e , razočaran je potezima ministara , ne toliko u sadašnjem radu koliko nekim njihovim radnjama ili činiocima nekih njima omrzlih struktura, pogotovo ako se te strukture povezuje sa kriminalnim radnjama. Svaki sukob unutar same stranke šteti pojedincima koji su kandidati te stranke na lokalnoj razini bez obzira što oni nisu dionici toga ali ih birači tretiraju kao dio te zajednice odnosno političke platforme. Ni kod kandidata SDP-A nije ništa bolja situacija, pogotovo jer je vrijeme od odlaska Milanovića kratko, nedovoljno dugo da opere njegov negativan utjecaj  na tu stranku i društvo u cijelini ali i na mnogobrojne afere koje iskaču iz ormara gotovo svakodnevno.

Gotovo je zabrinjavajuće koliko se hrvatske političke stranke prepuštaju improvizaciji i guranju nekih kadrova kao kandidate za vodeće ljude lokalnih samuprava, a da nisu napravile osnovne političke radnje o pogodnosti kandidata da budu njihovi aduti u određenoj sredini. Zabrinjavajuće je da se ne slažu timovi sačinjeni od analitičara, psihologa, sociologa i stručnjaka za komunikaciju da oni izbace kandidata, a ne da kandidat bude osobni odabir čelnih ljudi stranke ili da bar oni trasiraju izbornu kampanju odabranog kandidata.

Politika je znanost, a znanost se ne temelji na improvizaciji već na temeljitoj analizi pa tako politički analitičar ne analizira politiku već analizira utjecaj psihološko socioloških odnosa u državi ili dijelu države, pretvara ih u brojke koje pokazuju odnos između političkih suparnika. Psiholozi i sociolozi su ti koji hrane analitičarima podacima koje on pretvara u brojke, a onda stručnjaci za komunikacije nalaze način na koji će iskomunicirati sve to sa ciljanom grupom, odnosno biračima. Toga u hrvatskoj politici nema, najčešće se angažiraju komunikacijski stručnjaci koji moraju sve to raditi za kandidata koji nije onaj koji odgovara pravilnom odabiru i najčešće te komunikologe ili PR stručnjake ti političari ni ne slušaju već se ponašaju kao Bogom dani pojedinci preodređeni da pobjede.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati