Pratite nas

Kolumne

Stierova paradigma

Objavljeno

na

Kada se je prvi put naklapalo o novoj hrvatskoj paradigmi, bio sam zbunjen. Što je sad to, ta paradigma?

Znao sam što je paradigma u Platonovoj ontologiji. Tamo je to ideja (ἰδέα) ili eidos (εἶδος), ne kao vječno biće o sebi i za sebe, nego kao vječna bitnost, prauzor, nepropadljiva praslika (grč. παράδειγμα) propadljive osjetilne stvari. Znao sam i što je paradigma u gramatici. Tamo je to sklonidbeni obrazac. Znao sam i da je učenu zapadnjaku grčka „paradigma“ s neznana razloga otmjenija od latinskoga „modela“. Ali što bi bila „nova hrvatska paradigma“?

To mi je u prvi mah bila besmislica. No taj je izričaj ipak dražio moju znatiželju. Mislio sam, što bi to moglo biti? Onda rekoh sam sebi: Pusti, to ti je jedna od onih šarenih krpica što dva-tri dana lepršaju na lahoru javnosti, a poslije ih se više nikad nitko ne sjeća. Ali „nove“ se „hrvatske paradigme“ nisam mogao tako lako riješiti. O njoj su govorili učeni europarlamentarci Davor Ivo Stier i Tonino Picula. Ti su našijenci, mislio sam, političari. Oni očito govore o hrvatskoj politici. A valjda su i pametniji od pola milijarde drugih Europljana koji nisu članovi Europskog parlamenta. Da nisu pametniji, kako bi tamo, u tom Parlamentu, mogli zastupati interese svih tih Europljana? Nisam dakle imao izlaza. Morao sam se potruditi oko „nove hrvatske paradigme“ ako nisam htio pasti pod sumnju da sam hrvatski intelektualac.

A to nikako nisam htio. Stoga sam bio naumio pitati Stiera o kakvoj on to paradigmi govori. O vječnoj bitnosti, o prauzoru, o praslici, o obrascu, o modelu – čega? Htio sam reći da nitko ne može predstaviti nešto „novo“ bez nekakve usporedbe s nečim „starim“; htio sam ga upozoriti, ako govori o „paradigmi“ hrvatske politike, da bi se – i to vrlo uvjetno – u zadnjih 170 godina tako „paradigmatično“ mogle opisivati samo političke pragme Josipa Jelačića, Ante Pavelića i Franje Tuđmana, jer su samo njihovu političkom djelovanju krajnjom svrhom bili stvaranje i izgradnja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države; htio sam… no, Stier me je predusreo.

Stier je naime znao kako treba iz Bruselja prosvjetljivati Hrvate. Treba im propovijedati u prispodobama. Tako je i činio. A svoj je nauk, poput Karla Marxa i Friedricha Engelsa, znanstveno utemeljio. Prešutno je Hrvatima poručio da se ne obziru na Platona. Jer od Thomasa Kuhna naovamo paradigme više nisu vječne. Osim što nisu vječne, one su i potrošive. A hrvatske se paradigme najbrže troše. Od god. 1945. hrvatska je paradigma bila „bratstvo i jedinstvo“ sa Srbima. Potrajala je malo kraće od pola stoljeća. Kada su tu paradigmu potrošili, Hrvati su je god. 1990. zamijenili paradigmom državotvornosti. Ta ih paradigma nije dugo držala. Potrošili su je do kraja Domovinskoga rata i zamijenili god. 1996. (?!) paradigmom euroatlantizma. A paradigmu euroatlantizma potrošili su u času kada su 1. srpnja 2013. ušli u Europsku uniju.

Zanimljiva je to opservacija. Ali gdje su tu, ako ne vječne bitnosti, praslike i prauzori, onda barem nekakvi obrasci ili modeli? To što Stier tu nabraja, to su bile deklarirane najviše političke vrjednote pojedinih vlasti u Hrvatskoj, od kojih su sve osim Tuđmanove bile manje-više protuhrvatske. Zbog toga se nameće pitanje: Kako može pametan Hrvat tuđinske ideologeme nazivati „hrvatskim paradigmama“?! A kada je o tomu riječ, treba izvesti na čistac i potpitanja. Što je imao hrvatski čovjek s jugoslavenskim komunističkim ideologemom o „bratstvu i jedinstvu“ Hrvata i Srba? Ništa, osim nevolje. Što je hrvatskomu čovjeku na Jadranu i u Podunavlju bio euroatlantizam? Ništa, ili samo geostrateška igračka velike svjetske gospode koja ga odvraća od njega samoga i njegova usuda.

Ali vratimo se Stieru i njegovoj priči. Po toj priči Hrvati su onoga kobnog dana kada su ušli u Europsku uniju ostali bez svoje političke paradigme. I zbog toga su gorko tugovali. Sve dok im nije god. 2015. Davor Ivo Stier teorijski skrojio „novu hrvatsku paradigmu“. A otkad ih je Andrej Plenković i praktično okupio oko te „nove hrvatske paradigme“ kao oko taborske vatre, Hrvati sretno udaraju u bubnjeve i bauljaju u službenomu optimizmu.

A što je ta „nova hrvatska paradigma“? Politološka mudrost zbijena u četiri riječi: Uključivost i društveni razvoj.

Tko duže pamti, vrti glavom. Zašto? Vidi da te političke vrjednote što ih Stier i Plenković sada nude pod skupnim nazivom „nova hrvatska paradigma“ jednostavno nisu ništa novo. Podrugljivci kliču: To je samo novonapuhana stara ideološka žvaka! Nije li tu „uključivost“ puno prije Stiera i Plenkovića jednako ponosno prakticirao Ivo Sanader kada je za volju Bruselju god. 2004. u HDZ-ovu vlast umjesto Đapićeva HSP-a uveo četnički SDSS? Nije li se i Sanader kleo u „društveni razvoj“? I do čega je Hrvate dovela ta stara „Sanaderova paradigma“? Do toga da danas Plenković po Stierovoj „novoj hrvatskoj paradigmi“ gradi političku stabilnost hrvatske države na HDZ-ovu savezu s osmero saborskih zastupnika tzv. nacionalnih manjina i pet HNS-ovih buha iz SDP-ova titoističkoga kožuha.

To se, kažu u HDZ-u, ne sviđa njihovu političkom tajniku Stieru. Kažu i da je stoga odstupio s ministarske dužnosti. A on sam reče da će i dalje kao HDZ-ov politički tajnik i saborski zastupnik podupirati Plenkovićevu politiku, a u HDZ-u – širiti demokršćanstvo. Kako to shvatiti? Ne znam. Valjda kao obrazac uključiva shvaćanja osobne časti i političkoga ćudoređa.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Sramotna presuda sramotnom četničkom kapetanu!

Objavljeno

na

Objavio

Sramota. Dragan Vasiljković, (62), poznatiji kao kapetan Dragan, itekako može biti zadovoljan presudom Županijskog suda u Splitu.

Nepravomoćno je osuđen na samo 15 godina zatvora, a proglašen je krivim za dvije točke optužnice: zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na Policijsku postaju u Glini!

S obzirom da je u  australskom i splitskom pritvoru  već „odsjedio“ 12 godina, postoji mogućnost da će se vrlo brzo vratiti u Beograd, gdje će ga dočekati kao „narodnog heroja“. Eto, to je nama „naša borba dala“!

Ovaj ratni zločinac tijekom obraćanja sudu je izjavio  da je ponosan na svoj ratni put i na Kninđe od kojih „nitko nije optužen za nikakav zločin“. Javnost je u sudnici nasmijao izjavom da Hrvati u Australiji uz fotografiju Ante Gotovine drže i njegov portret.

Kapetan Dragan, koji ima i australsko državljanstvo, uhićen je prije 11 godina u Australiji gdje je živio pod lažnim imenom i bio trener golfa. U srpnju 2005. izručen je Hrvatskoj.

U cijelom tom  cirkusu oko jednog srpskog zlotvora, zanimljivo je da su od aktera u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu opet bolji prošli agresori nego žrtve. Naime, dovoljno je spomenuti presudu Veljku Mariću, Vladimiru Milankoviću, generalu Glavašu, Mihajlu Hrastovu, Norcu, Kordiću, braniteljima iz Lore i brojnim drugim Hrvatima, sudionicima rata koji su tri puta gore prošli nego razni Vasiljkovići.

Tako je samo primjera radi jedan nevini hrvatski branitelja Veljko Marić osuđen u Beogradu  na nevjerojatnih 12 godina zatvora, a Milanković po zapovjednoj odgovornosti na deset! A Kapetan Dragan na 15!

Koliko je dosad samo hrvatskim branitelja optuženo ili osuđeno? Navodno su ih „puni“ zatvori!

Aktualni gradonačelnik Grada Knina još je do jučer tvrdio da u tome kraju nije bilo četnika zadnjih 70 godina! Čemu, zašto?

Vjerujemo da će se sada javiti i razni „mirotvorci“ ala  Pusić, Teršelič, Stazić, novinari četničkih Novosti na čelu s Pupovcem, Matula, Josipović, Mesić i njima slični i „popljuvati“ ovu presudu, nakon koje oni, ali i Vasiljković mogu „slaviti“, jer je još jednom „dokazano“ da se – zločin isplati! (Vasiljković je u australskom pritvoru imao tretman kao u hotelu!)

I onda se neki čudom čude da je dosad oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid, a da ih se najmanje još tri puta toliko pokušalo ubiti!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Kapetan Dragan osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Ivana Maletić, uzorna Hrvatica, uzorna Europljanka

Objavljeno

na

Objavio

Dok se Hrvatska mučila u pristupnom procesu za EU, iz Bruxellesa je stigao Antidiskriminacijski zakon na usvajanje i mi – kimnuli glavom.

Za razliku od nas, većina ozbiljnih zemalja “stare Europe” s dugom demokratskom tradicijom odbila ga je donijeti. To sigurno nisu zemlje koje diskriminiraju svoje građane.

Tako je, primjerice, Njemačka jednostavno rekla da je zakon suvišan jer su antidiskriminacijske norme već ugrađene u njihov Ustav, kao i u hrvatski. Čemu gomilati isto? S druge strane, agresivne manjinske skupine i gotovo svi mediji i relevantni političari lagali su tada i prijetili narodu kako je usvajanje toga zakona uvjet pristupanja Europskoj uniji, istoj onoj čije su glavne članice odbile taj bruxelleski uradak!?

Premijer prevario birače

Ovih dana događa nam se slična situacija s još jednim bruxelleskim “diktatom”, koji je podvala sa svrhom nametanja (manjinske) LGBT ideologije kroz zakone, pod krinkom sprječavanja nasilja nad ženama, ideologije koja se zove rodna teorija.

Radi se o Istanbulskoj konvenciji. HDZ i Plenković, koji je u izbornoj kampanji obećao da se protivi “nametanju bile kakve ideologije, pa i rodne”, došavši na vlast najavljuje da će RH ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja jasno promiče baš rodnu ideologiju.

Ovo iznevjereno obećanje i prijevaru birača argumentirao je, za pravnika, diletantskom dezinformacijom kako je rodna ravnopravnost u našem Ustavu, iako se pojam rod u Ustavu nigdje ne spominje, već spol (npr. čl. 14.). A upravo je relativiziranje biološkog spola duša rodne teorije.

Prema ovoj teoriji naš je spolni identitet sociokulturalni konstrukt, biologija tu nije presudna pa, ako biološku djevojčicu odgajamo kao dječaka, kažu, ona će postati dječak, i obrnuto.

Rodna ideologija je neka vrsta gnoze, u smislu mržnje prema biološkom, tjelesnom, kako je upozorio, ne neki katolik, već, među inim, francuski filozof i libertinac, antiteist (!) Onfray. On posprdno transseksualni lobi koji stoji iza ove ideologije naziva “novim puritancima”, jer “relativiziranje spola (biološka datost), a veličanje roda (kulturološka datost), ekvivalentno je anđeoskoj antropologiji koja se razvijala već od samih početaka kršćanstva pod utjecajem gnoze kao – hereza”.

U Onfrayevu ciničnom paradoksu sadržana je sva istina. Rodna teorija je bojovna pseudoznanost bez uporišta u empirijskoj stvarnosti.

Na sreću, HDZ ima ozbiljnih i hrabrih političar(a)ki u Europarlamentu. Dakako, tu ne mislim na Dubravku Šuicu, djevojački Karaplenković, već na, osim Ivice Tolića, drugu HDZ-ovu europarlamentarku Ivanu Maletić. Maletić je jasno rekla da je bolje da Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju, da je ona protiv.

Gospođa Maletić, kao i Njemačka nekoć, jasno argumentira da mi imamo sasvim dobre zakone protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, samo se ne provode, ili ne dovoljno dobro i odlučno.

Umjesto da sami, za to nam ne treba Bruxelles, provodimo vlastite zakone i snažno zaštitimo žene i sve žrtve nasilja te dodatno uložimo napore u borbi za jednakopravnost spolova, mi idemo usvajati kukavičje LGBT jaje iz Bruxellesa koje u članku 3. odvaja spol od roda, pa Ivica, ako želi, može postati Marica, i obrnuto, te ići na ženski WC.

Prostor za perverznjake

Posljedice usvajanja ove konvencije za naš pravni i odgojno-obrazovni sustav su katastrofalne, jer se unošenjem nepotvrđenih teza ove pseudoznanosti u nastavne kurikule ozbiljno narušavaju prava roditelja da svoju djecu odgajaju, kako im naš Ustav jamči, sukladno svom svjetonazoru, u kojem moj sin i moja kćerka nisu tek sociokulturalni konstrukti, već, počevši od svog života u majčinoj utrobi, biologija ih oblikuje kao muško i žensko. Oni kao dječak i djevojčica nisu nikakav “socijalni konstrukt”, kao što to nisu ni kromosomi, ni hormoni, ni… Ako se pak Ivica osjeća kao Marica, to je neki drugi problem…

Tako, uvođenjem pojma roda i u naš pravni sustav, bit ću politički nekorektan jer mi to nalaže savjest, otvara se prostor raznim perverznjacima da promiču legalno vlastite perverzije na račun poreznih obveznika i HZZO-a.

Premda Maletić neki zamjeraju što je u Europarlamentu bila suzdržana pri izglasavanju ove Konvencije, suzdržanost je ovdje znak otvorenosti – za dijalog, protiv podvala. Isto je učinio i šef Plenkovićevih pučana Weber, jer odbijanjem rodne ideologije koju promiče Konvencija, ne znači da se Konvencija kao takva odbija, već, prije svega, oni elementi kojima su plemeniti ciljevi trojanski konj za ozakonjenje orvelovštine.

Zahvaljujući Plenkoviću, očito je pobijedio bruxelleski ideološki kolonijalizam i pseudoznanost koju većini nameće agresivna LGBT manjina. Maletić je svoje utemeljene argumente rekla.

Kao uzorna Hrvatica, i kao takva ništa manje uzorna Europljanka, pri čemu je prvo mjera drugoga, jer zastupa ovaj narod, a ne opskurne ideološke LGBT lobije koji se skrivaju iza borbe protiv nasilja prema ženama. U tom smislu baš Istanbulska konvencija promiče nasilje, nasilje manjine nad većinom orvelovštinom umotanom u znanost.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ivica Šola: Izaći iz Europske unije? Zašto ne!

facebook komentari

Nastavi čitati