Pratite nas

Analiza

Što će BiH dobiti kada na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

Objavljeno

na

Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) bilo bi značajno za Bosnu i Hercegovinu, jer se SSP-om potvrđuje državi potpisnici status pridruženog člana i status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji, javlja agencija Anadolija.

U skladu sa inicijativom Njemačke i Velike Britanije, ukoliko se novoizabrani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini pismenom izjavom obavežu na provođenje institucionalnih reformi na svim razinama u državi, koje su osmišljene da je učine funkcionalnijom i omoguće joj da efikasnije radi sa EU, obećano je zauzvrat da će ove dvije države tražiti od EU da na snagu stupi SSP.

Političari u BiH, izabrani na listopadskim izborima, trebaju i prihvatiti obaveze da će sa EU dogovoriti mapu puta za široki plan reformi putem kojeg će Bosna i Hercegovina napredovati na putu pridruživanja EU, uključujući i implementaciju kriterija iz Kopenhagena, političkih i ekonomskih. Reforme koje su predložene su usko vezane za Sporazum za rast i zapošljavanje (Compact for Growth) koji je objavljen početkom ove godine.

Ključna odluka Vijeća EU

Vlasti Bosne i Hercegovine i Europske komisije 16. lipnja 2008. godine potpisale su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), a od 1. srpnja te godine na snagu je stupio Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima.

Od tadašnjih 27 država članica EU (bez Hrvatske, koja je to postala 1. srpnja 2013.), Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa EU prva je ratificirala Estonija, 11. rujna 2008, a posljednja zemlja koja je ratificirala SSP bila je Francuska, 10. veljače 2011.

Za završetak kompletnog postupka preostala je odluka Vijeća EU, a da bi došlo do te odluke, potrebno je da BiH učini kredibilan napor ka rješavanju pitanja provedbe presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju “Sejdić – Finci”.

Na bazi podataka Direkcije za europske integracije (DEI) BiH, agencija Anadolija (AA) nsačinila je analizu o tome što bi za Bosnu i Hercegovinu značilo stupanje na snagu SSP-a u odnosu na Privremeni sporazum koji je trenutno vrijedi.

Stupanjem na snagu SSP-a prestaje primjena Privremenog sporazuma, a rokovi koji su počeli teći s početkom primjene Privremenog sporazuma nastaviti će bez prekida teći i nakon prestanka njegovog važenja. Efikasno i djelotvorno provođenje obaveza koje je država preuzela kroz SSP biće jedno od mjerila za ocjenu i praćenje napretka u pregovaračkom procesu.

Prema SSP-u pridruživanje će se provoditi postupno i biti će u potpunosti ostvareno u prelaznom razdoblju od najviše šest godina. Od BiH se u tom razdoblju očekuju konkretne pravne, upravne, institucionalne i gospodarske reforme u skladu sa općim načelima SSP.

Formiranje političkog dijaloga

Stupanjem na snagu SSP-a uspostavlja se formalni politički dijalog. Političkim dijalogom će se pratiti i jačati bliski odnosi između EU i BiH te doprinositi uspostavljanju bliskih veza solidarnosti i novih oblika suradnje između strana.

Predviđeno je da će se politički dijalog odvijati prvenstveno unutar Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje.

“Vijeće će se sastajati na odgovarajućoj razini u redovnim razmacima i kada to okolnosti zahtijevaju. Na njemu će se razmatrati važna pitanja koja se pojave u okviru ovog sporazuma i sva druga bilateralna i međunarodna pitanja od obostranog interesa. Vijeće će se sastojati od članova Vijeća EU i članova EK sa jedne strane i članova Vijeća ministara BiH, sa druge strane”, navode iz DEI BiH.

Vijeću za stabilizaciju i pridruživanje će u izvršavanju njegovih dužnosti pomagati Odbor za stabilizaciju i pridruživanje koji će se sastojati od predstavnika Vijeća EU i predstavnika EK s jedne strane i predstavnika Vijeća ministara BiH, s druge strane. Odbor za stabilizaciju i pridruživanje može osnivati Pododbore.

Prije isteka prve godine od stupanja na snagu SSP-a, Odbor za stabilizaciju i pridruživanje osnovat će nužne pododbore za adekvatno provođenje SSP-a. Osnovati će se pododbor za pitanja migracija.

Predviđa se i da se politički dijalog na parlamentarnoj razini odvija u okviru Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, koji će se sastojati od članova Europskog parlamenta s jedne strane i članova Parlamentarne skupštine BiH, s druge strane.

“Stupanjem na snagu SSP BiH ima obavezu da u roku od dvije godine sklopi ugovore o regionalnoj suradnji sa drugim zemljama koje su potpisale SSP, a s ciljem povećanja obima suradnje između tih zemalja”, navode iz DEI BiH.

Slobodna trgovina i javna dobra

Jedno od glavnih ciljeva SSP je uspostava područja slobodne trgovine između BiH EU. Stupanjem na snagu Privremenog sporazuma započelo je stvaranje zone slobodne trgovine između BiH i EU, s rokom od pet godina, od dana stupanja na snagu PS. EU i BiH će postupno uspostaviti područje slobodne trgovine u razdoblju od najviše pet godina, počevši od stupanja na snagu SSP-a, u skladu sa odredbama SSP-a i u skladu sa odredbama GATT-a 1994. te Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

“Vezano za ugovore o javnim nabavkama društvima iz BiH, bilo da su osnovana u EU ili ne, od stupanja na snagu SSP-a, biće omogućen pristup procedurama za dodjelu ugovora u EU, u skladu sa pravilima nabavki u EU, uz tretman ne manje povoljan od tretmana koje se dodjeljuje poduzećima iz EU”, naglašeno je iz DEI-ja BiH.

Nakon stupanja na snagu SSP-a, EU će pružiti u pogledu poslovnog nastanka društava iz BiH tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji države članice pružaju vlastitim društvima ili bilo kojem društvu iz bilo koje treće zemlje, ovisno od toga koji je bolji.

Isto tako pružiti će u pogledu djelovanja subsidijarnih društava i podružnica društava BiH osnovanih na njihovoj teritoriji, tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji države članice daju vlastitim društvima i podružnicama, ili bilo kojem subsidijarnom društvu i podružnici iz bilo koje treće zemlje osnovanom na njihovoj teritoriji, ovisno od toga koji je bolji.

“Nakon stupanja na snagu SSP-a, subsidijarna društva imati će pravo sticanja i uživanja vlasničkih prava nad nekretninama kao i društva BiH, a u pogledu javnih dobara / dobara od općeg interesa, ista prava koja uživaju društva BiH, kad su ta prava potrebna za obavljanje gospodarskih djelatnosti radi kojih su osnovana”, ističe se iz DEI-ja BiH.

Od dana stupanja na snagu SSP-a BiH će odobriti potpunom i ekspeditivnom primjenom svojih postojećih propisa i procedura, kupovinu nekretnina u BiH državljanima država članica.

Zaštita osobnih podataka

U skladu sa čl. 57 SSP-a (vezano za pružanje usluga), stupanjem na snagu SSP-a EU i BiH se obavezuju da će poduzeti nužne korake da postupno omoguće da usluge pružaju društva EU ili BiH ili državljani EU ili BiH, koji imaju poslovni nastan na teritoriji strane kojoj ne pripada osobi kojem su te usluge namijenjene.

Istovremeno, stupanjem na snagu SSP-a BiH će uskladiti svoje zakonodavstvo vezano za zaštitu osobnih podataka s pravom EU i drugim europskim i međunarodnim zakonodavstvom o privatnosti. BiH će uspostaviti neovisna nadzorna tijela s dovoljnim financijskim i ljudskim potencijalima s ciljem efikasnog praćenja i garantiranja provođenja nacionalnog zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka.

Također, očekuje se da od stupanja na snagu SSP-a, BiH ima i izravnu ekonomsku i političku korist. Jača se pozicija BiH u regiji i svijetu, daju pozitivni signali investitorima, osigurava bolje poštivanje principa pravde, slobode, sigurnosti, i sl.

Neizravne koristi od stupanja na snagu SSP su povećanje investicija, zapošljavanje, rast bruto domaćeg proizvoda, porast izvoza, budući da je EU, ne samo najveći trgovinski partner, već i najveći investitor u BiH.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava „Za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi suđenja, Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju

A tko su zapravo bili agresori i fašisti pokazuje u detalje dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/1995-10-26C.pdf
u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Deklasificirani CIA izvještaj o ulozu srpskog ministarstva unutrašnjih poslova od 26. 10. 1995., objavljen ovdje u fdf formatu.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA: Srbijanski MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988., dakle nekoliko godina prije hrvatske samostalnosti.

Nakon hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u unutarnje stvari u Hrvatskoj, u tzv. “Krajini”, puno prije početka otvorenog sukoba. Taj američki izvor posebno je naglasio da bi svaki istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990.-1991., radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću, specijalne jedinice MUP-a Srbije od početka sukoba direktno su uključene u borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH. U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila izvoditi “elitne pješačke  napade” i tako sačuvati “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror, protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA. Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića –Badže, za kojeg navode da je  kao “Pomoćnik inistra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio je u prosincu 1991. izvjestio da je Stojičić bio i zapovjednik tzv. Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP preventivno je preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv. “Krajine” nastojeći sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je 9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju, tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljevce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihajla Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatović zvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojske Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik da je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „Resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije, iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Autor: Joško Buljan

facebook komentari

Nastavi čitati