Što će nam odličja!?

3

Kako vas nije sram?

Niste sudjelovali u ratu, a, poput  paunova, okitili ste se svim mogućim odlikovanjima i medaljama!

Nakon sahrane Vijolete Antolić-Vicky, Junakinje hrvatskog Domovinskog rata, jedan njezin prijatelj i suborac iz ratnih dana Vukovara, odlučio je  baciti u kantu za smeće sva odlikovanja koja je primio za zasluge u hrvatskom Domovinskome ratu, odnosno za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Na to se odlučio kad je vidio da Vijoletu, tu hrabru i časnu ženu, po kojoj bi već sutra trebao nositi naziv neki trg ili ulica, sahranjuju bez ikakvog odlikovanja, jedino sa Spomenicom Domovinskog rata, koju je dosad primilo oko 420 tisuća znanih i neznanih.

nagrade_dpMeđutim, nije istina da baš “nitko” nije dobio brojna odličja. Do sada je navodno podijeljeno čak oko 14 tisuća civilnih odličja i oko 40 tisuća vojnih. Ako se tomu pribroje razne medalje i već spomenute spomenice, ukupno je dosad dodijeljeno približno oko 800 tisuća odličja.

Gdje je bila Vijoleta i brojni drugih Junaci hrvatskog Domovinskog rata kad su se oni dodjeljivali? Samo savjetnici predsjednika Franje Tuđmana dobili su 105 odlikovanja ili četiri po savjetniku. Tu praksu nastavili su Mesić i Josipović. Uoči Vojno-redarstvene akcije Oluja ministar branitelja je jedanaestorici hrvatskih branitelja uručio odličja. Ali, nigdje ne možete naći, pročitati obrazloženje zbog čega su svi ti ljudi odlikovani. Najviše odličja pored razno-raznih političara, loptogurača, manekenki, gospodarstvenika i sličnih, dobili su, za junaštva, i brojni hrvatski generali, (samo Vladimir Zagorec ih je dobio trinaest!), no nitko ne kaže da ih nisu dobili nezasluženo, ali nitko  javno ni ne objavljuje koje su njihove zasluge, kao da je to “vojna tajna”.

Ministarstvo branitelja, nakon Registra hrvatskih branitelja, trebao bi sada objaviti i Registar osoba koje su dobile državna odličja i medalje, pa da vidimo tko se  sve okitio “paunovim perjem”. Eto, ovih smo dana obilježavali u Kninu Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Prema policijskoj procjeni na tu je svečanost došlo svega 2000 posjetitelja (više je bilo policajaca i tajnih agenata nego branitelja!), ali malo smo koga mogli vidjeti da se “okitio” odličjima iz Domovinskoga rata, kao da je to “sramota”, kao da se stide javno pokazati što su dobili za junaštvo, ali i brojne druge zasluge.

ad66a95a2d1c9bfe772e5ac7b5936c04_700x550

S druge pak strane, na partizanskim obilježavanjima obljetnica iz II. svjetskog rata, sudionici tih događanja dođu, poglavito u Kumrovec, svi odreda “nakićeni” odličjima Josipa Broza, a nije ih sram ni da na glavu “nataknu” i kapu s crvenom zvijezdom petokrakom, s kojom se ubijalo od Bleiburga do Vukovara.

Čak dolaze obučeni i u odore zločinačke JNA, što im nitko, pa ni Državno odvjetništvo ne zamjera, a kamoli da ih zbog toga službeno goni.

Onima koji su nakon Domovinskog rata počinili kaznena djela, predsjednik države, oduzima odličja (ne svima). Međutim, oni su ih dobili za zasluge u ratu, što nema nikakve veze s njihovim možebitnim kaznenim djelima u miru. Na taj način mogu im uzeti i “ime i prezime”. Naime, ako je netko kažnjen on će tu kaznu morati odležati u zatvoru ili “odguliti krumpire”, a poslije je slobodan čovjek i nitko mu ne smije predbacivati da je zločinac i tome slično.

Tako kako im se oduzimaju odličja, tako bi im se mogla uzeti i sva imovina, jer nisu u miru bili kao u ratu.

Zašto?

E, to je pitanje nad pitanjima! Što ratna odličja ne uzimaju onima koji su izvršili suicid, jer su otišli dragovoljno u smrt jer se za takvu Hrvatsku nisu borili? Neprirodno je i to da jednom Stjepanu Mesiću nitko ni ne pomišlja oduzeti neko odličje, iako bi i te kako voljeli pročitati objašnjenja za što ih je on dobio. Za junačka djela, junaštvo, hrabrost, iznimne pothvate? Kad ste recimo njega za razliku od jedne Vijolete Antolić- Vicky, vidjeli na bojišnici? Pretežno se kao i mnogi drugi držao svoga ureda i skupih hotelskih soba. Nakon rata, pišu mediji, ali i govore mnogi baš taj čovjek navodno je učinio brojna zla hrvatskim braniteljima, te ukaljao ime Republike Hrvatske (gdje mu je ček iz Australije, zašto ga terete za korupciju, od koga je posudio novce za stanove…?).

Vjerojatno su i relativno dosta hrvatskih odličja prikupili i Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović.

No, dobro. Ako je uistinu dodijeljeno toliko odličja i medalja, a jeste, koliko još ima raznih Vijoleta koje ih nisu dobile? Šira javnost vjerojatno ne bi ni znala za sudbinu ove istinske junakinje da nije poginula.

Kad američki ratni veteran se obuče u ratnu odoru i kad s ponosom stavi svoje odličje na prsa malo tko prođe pokraj njega, a da mu se ne nakloni, da mu ne pruži ruku i zahvali. A kod nas? Oni koji imaju “pun kufer” odlikovanja, medalja, pohvalnica i zahvalnica to drže u ormaru, daleko od očiju javnosti (svaka čast iznimkama), jer jedan dio njih i te kako zna da ih je dobio za “zasluge” po sistemu “ja tebi-ti meni”.

Svi oni koji su istinski branili Hrvatsku od srpskog agresora, od Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Knina, do Gospića i Karlovca morali su dobiti neko odličje, a nisu. Koliko je još samo ratnih vojnih invalida koji se pitaju: a što je to odličje? (Jure Radić i Božo Biškupić ima ih svaki najmanje po desetak!).

A mnoge Vijolete i niz drugih istinskih hrvatskih branitelja, koji su običnom puškom jurišali na  srpske tenkove odlaze, a da njihova odličja nose drugi, kojima je rat bio kao i gledanje nogometne utakmice.

Gdje je tu pravda, drugarice i drugovi, gospodo i gospođe?

Mladen Pavković

facebook komentari