Što je Milorad Pupovac ‘radio’ za vrijeme Domovinskog rata a što njegova dva ‘buraza’, Vojislav i Mladen?

1

‘Nema nikakve sumnje da je Milorad Pupovac petokolonaš filo-četničke provenijencije, replika nekadašnjeg Svetozara Pribičevića o čemu najbolje svjedoči ‘njegov’ list ‘Novosti’, replika ‘Srbobrana’ čije-samo naslovne-stranice odišu svekolikom mržnjom’, navodi Damir Kalafatić.

Nakon opetovanih eskapada u javnosti Milorada Pupovca, samozvanog branitelja srpskih prava u Hrvatskoj, u opširnom tekstu mu je odgovorio Damir Kalafatić.

Tekst u kojem je autor podsjetio na sve laži koje je Pupovac izgovorio u posljednjih 20-ak godina prenosimo u cijelosti:

‘U veljači 1992. dok je trećina Hrvatske bila pod srbo-četničkom čizmom, na konferenciji za novinare u Zagrebu, jedan od braće Pupovaca, Milorad, lažno je i zlonamjerno optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske ‘nejači’: Govor mržnje!

pupovac i bratJasno, za tu tvrdnju Milorad nije ponudio nikakve dokaze, dakle, bezočno je lagao raspirujući nacionalističku mržnju svojih sunarodnjaka prema ustašoidnim Hrvatima-klerofašistima!

Kardinal Franjo Kuharić tražio je da se informacija provjeri, a katolički publicist Živko Kustić kategorički je ustvrdio da nije zabilježen nijedan takav slučaj. Nakon svega Pupovac je, eto, javno reterirao, doduše mnogo kasnije (2005.g.?) ali ipak nije odustao od ostalih laži toliko imanentnih srbijanskim političarima, od Dobrice Ćosića nadalje.

A evo kako je izgledala Pupovčeva ‘isprika’: – Pomalo sam zatečen da je od svega rečenog u žiži interesa samo moja (dakako, lažna, nap. a.) ondašnja izjava o pokrštavanju. A spomenuli smo i likvidaciju 400 nevinih civila(?), razorenih 3000 objekata, 200.000 protjeranih za vrijeme ‘Oluje’.

U svezi s navedenim lažima Milorada Pupovca glede oslobodilačke ‘Oluje’ treba istači slijedeće: Na suđenju generalima Gotovini i Markaču haški sud je u konačnici presudio o svega 44 srpske žrtve u Oluji koje bi se mogle staviti u kontekst ratnog zločina.

Da pojasnimo o čemu se radi: Prvo, od te, po haškom sudu prihvaćene 44 žrtve, dobar dio su nesporno (haško tužiteljstvo se s tim složilo) bili vojnici ‘Krajine’, ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u dijelovima tih uniformi(poput rođenog Vojislava Pupovca na slici!), ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem. Drugo, Srbi nisu protjerani (etnički očišćeni!) kako to i danas k(l)aže Milorad Pupovac nego su s određenim ciljem evakuirani i to po nalogu svoje političko-vojne vrhuške a barem trećina ‘plahih zečeva’ bili su (naoružani) vojnici samoproglašene ‘države SAO-Krajine’!

Politički i vojni dužnosnici ‘Krajine’ nakon ‘Oluje’ međusobno su se optuživali u medijima ili pravdali svoje odluke o stampedu-kukavičjoj ‘bežaniji’-i time zapravo priznali svoju odgovornost. Posebno je znakovita izjava ‘ministra vanjskih poslova RSK’ Milivoja Vojnovića objavljena u srpskom dnevnom tisku da je ‘cilj evakuacije bio i uvlačenje Srbije i Jugoslavije u rat’ (Politika, 23. kolovoza 1995.). Nakon što je u jeku srbo-četničke agresije Milorad Pupovac zlonamjerno optužio Katoličku crkvu za pokrštavanje srpske djece uključio se i HDZ, pa je zagrebački okružni tužitelj početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora. No do procesa nikada nije došlo niti se je Pupovac ikad pošteno ispričao Katoličkoj crkvi zbog svog govora mržnje. Prema riječima člana tadašnje hrvatske vlade njega je, na veliku našu žalost, od kaznenog progona spasio predsjednik Franjo Tuđman koji je procijenio kako bi proces bio politički kontraproduktivan.

Zašto ‘na veliku našu žalost’?

Pa, nema nikakve sumnje da je Milorad Pupovac lukavi i promućurni ‘etno-biznismen'(Ivo Josipović) izraziti petokolonaš kojemu je ‘srpstvo’ primarni biznis. On svoju ‘samostalnost’ redovno ‘kupuje’ u Beogradu primajući instrukcije glede politički subverzivnog ponašanja a u Hrvatskoj je tek pragmatični prirepak ‘lijevima’ ili ‘desnima’, ‘crvenima’ ili ‘crnima’ u borbi za osvajanje vlasti. Ni HDZ-u kao ni SDP-u nažalost ne smeta njegov do danas nepromijenjeni stav o Domovinskom kao građanskom ratu i ‘Oluji’ kao nekažnjenom, udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja!

Nema isto tako nikakve sumnje da je Milorad Pupovac petokolonaš filo-četničke provenijencije, replika nekadašnjeg Svetozara Pribičevića o čemu najbolje svjedoči ‘njegov’ list ‘Novosti’, replika ‘Srbobrana’ čije-samo naslovne-stranice odišu svekolikom mržnjom ili izrugivanjem prema svemu što je ‘hrvatsko’ počevši od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana do oslobodilačke akcije ‘Oluje’!

Jednostavno rečeno on je vjerni vazal beogradske čaršije bez obzira tko je tamo na vlasti, uglađeni europejac Boris Tadić ili četnički vojvoda, Toma Nikolić zvani Grobar.

Njegova provokacija u Saboru s žutom trakom ‘gost’ nije simbol stanja srpske manjine u Hrvatskoj-najpovlaštenije u Europi-nego dokaz da Hrvatsku Pupovac nikad nije prihvatio svojom domovinom iako ga ona ‘i hrani i oblači’!

Nitko Miloradu Pupovcu ne zamjera da kao Srbin po nacionalnosti štiti interese srpske manjine u Hrvatskoj ali bi tim više kao ‘politički Hrvat’-hrvatski državljanin trebao vlastitim primjerom pokazati kako se štite interesi hrvatske države u Srbiji…pa i Hrvata u takozvanoj Republici Srpskoj!

Interesantno, srpski političari u Hrvatskoj a posebno Pupovac pate od teške amnezije zaboravljajući srbo-četnički teror svojih ‘sunarodnjaka’ i klasično (č)etničko čišćenje uključivo ubojstva, progon, pljačku, palež i razaranje (posebno katoličkih bogomolja), koje su vršili nad svojim ‘dobrim komšijama’ od kolovoza 1990. sve do ‘Oluje’, kolovoza 1995.g.

Za njih je ‘građanski rat’ počeo tek kad su počeli ‘plaćati račun’ za sve ono zlo koje su hrvatskoj većini počinili…tijekom pet dugih i krvavih godina okupacije!

Bizarno…

Nedavno se razbila jedna flaša s navodno zapaljivom tekućinom pred vratima zgrade srpskog konzulata u Rijeci a tekućina se srećom nije zapalila….pa i nije bilo nikakve štete. Ali, evo našeg emotivnog Milorada istog trena za saborskom govornicom-s tužnim licem don Kihota, samo što ne zaplače; skoro da taj bezazleni incident nije usporedio, nedajbože, s paljenjem vrata na katoličkoj crkvi u Petričevcu, u Dodikovoj ‘RS’!?

Usporedimo:

Kad je svojedobno Hrvatska priznala Kosovo(danas čak i Srbija priznaje državu Kosovo!) u Beogradu je ritualno spaljen hrvatski državni stijeg, šovinističkom mržnjom fizički napadnuto i devastirano hrvatsko(i Pupovčevo) Veleposlanstvo usred Beograda a državljanin Hrvatske, emotivni srpski političar Milorad Pupovac ni slovom nije, dakle barem verbalno, osudio taj barbarski čin političkog atentata na Veleposlanstvo suverene države; pitamo se dali i njegove domovine Hrvatske!?

Nedavno je, 8. ožujka 2013.g. predsjednik Hrvatskog sabora, Josip Leko primio u nastupni posjet veleposlanicu Australije u Republici Hrvatskoj Susan Cox.

U razgovoru je istaknuta važna uloga hrvatske iseljeničke zajednice u Australiji za razvoj bilateralnih odnosa te je izražena želja da se što brže riješi pitanje izručenja do danas hrvatskom pravosuđu nedohvatljivog ratnog zločinca, takozvanog ‘kapetana’ Dragana.

Australsko ‘hoću-ne ću’ traje još od davne 2006. godine, pa se pitamo zašto je tome tako?

Krije li Dragan Vasiljković možda neke tajne opasne po ‘blistavu’ političku karijeru ‘etno-gosta’, Milorada Pupovca?

Evo jednog skraćenog izvatka iz Hrvatskog lista-Zadar, siječanj 2013.; taj je napis u cijelosti prenio i ‘Dragovoljac’, skr.:

U rodnom selu Milorada Pupovca, Ceranjama Donjim, Srbi su prije Domovinskog rata bili većinsko stanovništvo uz nekoliko hrvatskih obitelji čije su se kuće nalazile tik uz rodnu kuću Pupovčevih.

Te su obitelji bile izložene zlostavljanju od strane domaćih Srba-‘dobrih komšija’, a da Milorad Pupovac nije ni pokušao nagovoriti svoju braću da ih zaštite kao ugroženu manjinu u ‘SAO-Krajini’;…premda je tijekom okupacije, posredstvom UNPROFOR-a više puta obilazio svoj rodni kraj.

Dva brata Milorada Pupovca, Vojislav i Mladen, bili su pripadnici vojske ‘Krajine’ što dokazuje izvadak iz ‘registra krajinskih boraca’ pronađen u kolovozu 1995. g.: Vojislav Pupovac, vojnik rođen 1957. godine, pripadnik jedinice 9035/51, zaduživao je pušku PAP 421035.

Invalid Domovinskog rata i bivši čelnik benkovačke Hvidre, Ive Čerina, u svojoj izjavi za HL-Zadar kaže kako Vojislav Pupovac i danas živi u Ceranjama Donjim, kao povratnik.

Za razliku od njegove relativno blage naravi, priča Čerina, drugi Miloradov brat Mladen Pupovac (rođen 1969.), bio je velikosrpski ekstremist a tijekom okupacije vršio je dužnost vodnika prve klase u jedinici 9035/94, pa je 15. ožujka 1993. godine prešao je u ‘Alfa centar’ kod Bruške nedaleko Benkovca kojeg je vodio zloglasni ‘kapetan’ Dragan.

Bilo bi po našeg Milorada jako nezgodno kad bi taj, još uvijek australski zatočenik, na eventualnom suđenju(?) u Hrvatskoj javno iznio tko su sve bili pripadnici njegove bande ubojica i palikuća, zar ne!? ‘

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Bobani

    – Today, 16:01

    PIT I CILJ

    (Nekoliko misli za Deseti Travnja 1968.)

    piše Maks Luburić u novini “OBRANA” za Deseti Travnja 1968. br. 85/86 između ostaloga:

    (1) “…Prenijeli smo sastavke listova i ljudi koji ne
    misle kao mi. To ne činimo zato da pripadnici Odpora prihvate kao svoja
    ta gledišta, nego zato, da bi ovi sutra poslušali, cijenili i eventualno
    slijedili naš stav. Iznositi samo ono što mislimo mi, je monolog, a
    preduvijeti i uvijeti za uspješnu oslobodilačku borbu mogu se upoznati u
    dialozima više partnera…nećemo se držati komunističke alternative
    …Onaj tko nije uz nas, biti će protiv nas…”,

    (2) “…Ako mi Hrvati ni u XX stoljeću nismo kadri
    razlikovati pojmove Državnosti od pojma Stranke, ideologije i Osoba,
    onda nismo politički zreo narod i ne zaslužujemo imati svoju Državu,
    nego služiti uvijek nekome od svojih susjeda…”

    A šta na ovo reći!, nego se držati ovih mudrih izreka hrvatskog generala, stratega i vojničkog genija. Otporaš.