Što je s deklaracijom o nama?

0

sabor

Nekako sinkronizirano Hrvatski sabor i Europski parlament donijeli su prosvjedne rezolucije koje se odnose na puštanje Vojislava Šešelja na slobodu i na njegove prijeteće javne nastupe nakon povratka kući. Imponirala je, prije svega, jednodušnost svih saborskih zastupnika, odnosno svih hrvatskih zastupnika u EP-u s Andrejem Plenkovićem na čelu, na čiju je inicijativu bruxelleska rezolucija donesena.

Tako ispada da Hrvatima uvijek treba neka vanjska opasnost da bi se ujedinili. Jedino je šefica diplomacije ostala po strani. Eh, kad bi tako jedinstveni bili o nekim strateškim pitanjima razvoja ili oko ocjene vlastite prošlosti! Mora se primijetiti kako je europska rezolucija čak nešto sadržajnija i oštrija od hrvatske deklaracije.

Dok je hrvatski tekst prvenstveno usmjeren na sam slučaj Šešelja, europski zahvaća problem rada Haaškoga suda, kojega se poziva na preispitivanje odluke, te problem srbijanske politike koja nije napravila nikakav odmak od Šešeljovih nastupa. Možda nevažna razlika: u prvom tekstu se Šešelja naziva optuženikom, a u drugom ranim zločincem, što možda i nije, pravnički gledano, sasvim korektno.

Ispiranje savjesti

Nema sumnje da u cijeloj priči najviše sada uživa sam Šešelj. Osjeća svoj kraj, a doživio je, eto, da cijela Europa o njemu priča. Stigne čak ironično komentirati likove s hrvatske političke scene. Za TV Osijek je tako rekao kako mu je najdražaVesna Pusić, jer joj je “deda bio četnik”, a podržat će i Ivu Josipovićana predsjedničkim izborima, kojemu je namjerno dao šlagvort da se on eksponira kao nacionalist. Cijeni ga i zbog njegova oca koji je “pobio ustaše i fratre na Širokom Brijegu”. Zbunjujuće su, međutim, reakcije službenog Beograda.

Premijeru Aleksandru Vučiću nije ni na kraj pameti ono što od njega traže europski parlamentarci, on se ni na koji način ne želi baviti Šešeljom, ali je zato uzvratio udarac i Hrvatskoj pod nos stavio nogometaša Šimunića, pjevača Thompsonai generala Gotovinu!?

Nakon što je Hrvatski sabor jednoglasno donio deklaraciju o puštanju Vojislava Šešelja na slobodu, čini se kako dolazi vrijeme kad će se to isto tijelo morati suočiti s politikom vlastite zemlje i prema Haagu i prema Srbiji u posljednjih četrnaest godina, pa i o tome možda donijeti poneku deklaraciju. Čak i ova deklaracija o Šešelju, koliko god bila potrebna, djeluje kao ispiranje savjesti, kao kompenzacija za vlastite promašaje.

Suradnja Hrvatske s Haaškim sudom sva je u znaku sustavnog ponižavanja, kršenja Ustava, zakona i ljudskih prava. Podsjećamo na jednu deklaraciju 2000. kojom je suprotno odlukama samog Haaškog suda Sabor priznao legitimnost tog suda nad operacijama Bljesak i Oluja.

Bivši predsjednik države je i tužiteljima i stranim novinarima omogućio korištenje i nošenje strogo povjerljivih dokumenata mimo propisane zakonske procedure, za premijerkeJadranke Kosorje naređena pretraga stanova vojnim zapovjednicama u paničnoj potrazi za nepostojećim “topničkim dnevnicima”, u samoj zemlji su neke vodeće ličnosti iz Domovinskog rata po zadatku unaprijed osuđeni, progonjeni su čak i novinari.

Forsiranje posebnih, srdačnih i prijateljskih odnosa sa Srbijom pokazalo se posve neutemeljenim i kontraproduktivnim. Silni napori na obnovi “regiona”, pri čemu je ključna osovina Beograd-Zagreb, završili su tako da jeZoran Milanovićprisiljen odustati od puta u srbijanski glavni grad, gdje se trebao susresti s tamošnjim kolegom, ali i sa šesnaest kolega istočne i južne Europe, koje okuplja kineska vlada, koja u ovaj dio Europe namjerava uložiti silne milijarde.

Hladna distancija

Još spomenuti Vučić nije bio premijerom nego samo potpredsjednikom kad su ga u audijenciju uz fanfare pojedinačno primali predsjednik, premijer i ministrica vanjskih poslova. Josipović je skoro svakotjedno ćaskao sBorisom Tadićem, a srdačno se grlio i sTomislavom Nikolićem.

Radi novog bratstva i jedinstva nasilno su nametani ćirilični natpisi u Vukovaru, radi toga su srpska djeca pošteđena učenja o Domovinskom ratu, radi toga su zločinci stavljeni izvan zakona, radi toga je predsjednik namjeravao povući tužbu za genocid, radi toga se govori o zajedničkoj kulturnoj i jezičnoj baštini, o zajedničkim diplomatskim predstavništvima i o zajedničkim poplavama, radi toga je uloga srpske manjine u političkom životu preforsirana itd..

A rezultat svega je Vojislav Šešelj, čiji bivši tajnik i potpredsjednik sada drže ključne funkcije u Srbiji, koji naravno drže i dalje kako su oslobodilačke vojnoredarstvene akcije u Hrvatskoj zapravo zločinački pothvat.

Odnos prema takvoj Srbiji, a drukčija nije na vidiku, treba ostati u znaku hladne distancije, bez mržnje, ali i bez ljubavi. U najboljem slučaju odnos kakav imamo s Bugarskom ili Rumunjskom. Pozicija članice EU-a Hrvatskoj omogućuje definiranje svojih uvjeta uz koje će pristati na ulazak susjeda u ovu asocijaciju umjesto bezuvjetne potpore, koju je naša vrhuška proklamirala.

To bi, osim odgovarajućeg odnosa prema zločinima i osvajačkoj politici, trebalo podrazumijevati i ratnu odštetu, definiranje granica, te rješavanje položaja hrvatske manjine u susjednim zemljama, odnosno hrvatskog naroda u BiH.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari