Što je s dvije optužnice za genocid nad Hrvatima u BiH?

5

„Nedostaje jedan narod u pola zemlje. Hrvati u BiH su pred fizičkim iskorjenjivanjem“,upozorio je nedavno u Vatikanu banjalučki biskup dr. Franjo Komarica. Ova izjava, ali i današnje presude u slučaju međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije za genocid pokrenuli su pitanje kako definirati stradanje Hrvata u BiH tijekom Domovinskoga rata? Je li nad Hrvatima u BiH počinjen genocid kao najteži oblik zločina koje poznaje čovječanstvo ili se njihova masovna stradanja mogu svesti na razinu zločina protiv čovječnosti.

Pitanje genocida, njegovo dokazivanje i bespotrebna uporaba izraza često ulaze u sferu politike, a rijetko u sferu pravde i prava, piše Hrvatski medijski servis. S druge strane nadležni sudovi su letvicu podigli visoko glede dokazivanja namjere i provedbe genocida. No, na koji način su pravne instance tretirale, ili i dalje tretiraju pitanje genocida nad Hrvatima u BiH?

Trajno uklanjanje

Našoj javnosti je malo ili gotovo posve nepoznato da se trenutačno u Haaškome sudu vode dva sudska procesa u kojima se optuženima između ostaloga sudi i za genocid nad Hrvatima u BiH. Riječ je o slučajevima protiv srpskoga političkoga i vojnog vodstva – Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

U slučaju protiv Karadžića već u prvoj točki optužnice tereti ga se da je u dogovoru s drugima planirao, poticao, naredio, pomagao i podržavao genocid nad dijelom nacionalnih, etničkih, vjerskih skupina Bošnjaka i Hrvata u BiH. U optužnici se nadalje navodi da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Drugi dio optužnice za genocid odnosi se na Srebrenicu. U optužnici protiv Ratka Mladića, također, su dvije točke za genocid. U prvoj se i Mladić tereti da je od 12. svibnja 1992. do 30. studenoga 1995. sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata u BiH. Riječ je o najnovijoj optužnici protiv Mladića koju je prihvatilo Sudsko vijeće.

Pitanje genocida nad Hrvatima u BiH trebalo je biti tretirano i pred drugom sudskom instancom – Međunarodnim sudom u Haagu, a u prvobitnoj tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. No bošnjački pravni tim jednostrano je iz tužbe izbrisao Hrvate, iako su je oni djelomice financirali kroz federalni proračun. Sud je na kraju prihvatio da je genocid počinjen isključivo na lokalnom području Srebrenice, dok masovne zločine s početka rata 1992. godine nije okarakterizirao kao genocid. Hrvatska tužba protiv Srbije, također, se nije bavila pitanjem genocida nad Hrvatima u BiH, nego isključivo nad Hrvatima u Hrvatskoj.

Uništeni tragovi postojanja

Unatoč tome predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva dr. Zvonimir Šeparović drži kako događaji na područjima RS-a tijekom 1992. godine imaju elemente genocida. Navodi se i podatak o 200.000 Hrvata koliko ih je prije rata živjelo na područjima RS-a, a koji su danas svedeni na 10.000. Prema izvješćima promatrača najveći dio ih je protjeran, dio je ubijen, dio zatvaran u koncentracijske logore, jedan dio mučen, a još se traga za velikim brojem nestalih.

Prema izvješćima uništena su cijela sela u kojima su nekada živjeli Hrvati, a u velikom djelu gradova je zametnut bilo kakav trag da su u njima do 1992. godine živjeli i pripadnici hrvatske nacije. Drugi dio pravnih stručnjaka ističe, kako bez obzira na masovnost i strahote navedenih zločina, nema dovoljno elemenata da bi se utvrdila namjera i provedba genocida – istrebljenja Hrvata s područja RS-a.

Inače, na području bivše Jugoslavije Haaški sud je teretio i presuđivao kada je u pitanju genocid isključivo u slučajevima srpskih optuženika na području BiH. Zločini počinjeni u ostalim ratovima ne uključuju genocid, nego zločine protiv čovječnosti: bošnjačko-hrvatski sukob, rat u Hrvatskoj, rat na Kosovu. Dokaže li se genocidna namjera i provedba istrebljenja, Hrvati u BiH bi bili jedan od rijetkih naroda u planetarnim okvirima gdje je sud utvrdio da je nad njima počinjen genocid.

Što je genocid?

Zločin genocida uključuje namjeru i provedbu potpunog ili djelomičnog uništenja nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine. Da bi se određeni zločin sveo pod genocid nije dovoljno utvrditi masovno ubojstvo, nego i namjeru uništenja te skupine. Primjerice Staljinova masovna pogubljena političkih neistomišljenika nisu genocid, a Staljinovo izgladnjivanje Ukrajinaca (Gladomor) mnogi eksperti i državni parlamenti svrstavaju u zločin genocida.

Neki od genocida su Holokaust – nacističko uništenje europskih Židova u Drugom svjetskom ratu, turski genocid nad Armencima koncem 19. i početkom 20. stoljeća, genocid u Srebrenici 1995., genocid Hutua nad Tucijima u Ruandi tijekom 1994. godine. Događaji od prije nekoliko godina u sudanskoj pokrajini Darfur, gdje je arapska vlada vršila sustavne zločine nad afričkim narodima prema izvješćima promatrača imala su obilježja genocida. No, neki i od navedenih genocida i danas izazivaju prijepor. Primjerice američki intelektualac Noam Chomsky niječe da su zločini u Srebrenici dosegli razmjere genocida, a Ankara ni danas ne priznaje genocid nad Armencima.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Herceg-Bosna

    piši propalo
    kad nije bilo genocida u hrvatskoj, u nas kako je počelo neće biti ni žrtava od četnika,,

    • gotovo

      A kako će bit kada se ližemo s njima i sve činimo da ih slučajno ne optuže.Pogledaj samo Dodika.Hrvati ga više štuju no Srbi.

      • Herceg-Bosna

        za druge neznam al ja ih ne podnosim ni nacrtane!!!
        mislim srbe…

        • Karanfilov

          A šooo???

          • Herceg-Bosna

            o cviteeeeeeeeeeeeee moj :))
            ma šta što
            što su gadni u svakom pogledu !!!