ŠTO JE TO HRVATSKA ĆIRILICA I U ČEMU SE RAZLIKUJE OD SRPSKE?

    106

    O bogatstvu hrvatske kulturne baštine nesumnjivo svjedoči i tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Uz glagoljicu i latinicu, u hrvatskoj je povijesti snažan pečat ostavila i ćirilica. No, čini se da je upravo postojanje hrvatske ćirilice mnogima danas nedovoljno poznato. O tome je za Glas Koncila progovorila viša znanstvena suradnica u Staroslavenskome institutu u Zagrebu dr. Marinka Šimić, koja na Hrvatskome katoličkom sveučilištu predaje kolegij Glagoljica i hrvatska ćirilica. Znanstveni i stručni interes dr. Šimić usmjeren je prema jeziku hrvatskoglagoljskih tekstova pisanih hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, te jeziku i pismu srednjovjekovnih spomenika područja Hercegovine i Huma.

    Hrvatska materinska riječ i na ćirilici

    Pojašnjavajući na samome početku razgovora zašto je ćirilica i hrvatsko pismo, tj. što je to »hrvatska ćirilica« dr. Šimić je kazala: »Ponajprije, ćirilica je jedno od pisama na kojem se pisala hrvatska materinska riječ. To je neosporno! Druga je stvar gdje su i kada su Hrvati njome zapisivali svojim jezikom. U odnosu na latinicu, njome se čak dva-tri stoljeća ranije počela pisati hrvatska materinska riječ. Ćirilica je postojala i trajala u hrvatskoj materinskoj riječi od 11/12. do 19. pa čak i do 20. stoljeća«, protumačila je dodajući da je zapravo teško reći u kojoj hrvatskoj regiji nije bilo zapisa na hrvatskoj ćirilici. »Gledajući samo kroz prizmu crkvenih pokrajina u Hrvatskoj i to bez Bosne i Hercegovine, gdje je ćirilica neupitna, može se reći da se njome intenzivno pisalo u Dubrovačkoj, Makarskoj, Skradinskoj biskupiji i Splitskoj nadbiskupiji, sporadično pak u Zadarskoj i Ninskoj biskupiji.« »[pullquote_right]Povijesna je činjenica da su hrvatsku ćirilicu prisvajali srpski jezikoslovci, a tome smo dijelom i mi pridonijeli jer smo često izbjegavali spominjanje same riječi – ćirilica.«[/pullquote_right]

    Ćirilicom se, ističe dr. Šimić, s manjim intenzitetom hrvatska riječ pisala i u Lici i Slavoniji. »Njome se pisalo čak i u Hrvatskom zagorju kod Keglevića u 16. stoljeću, kako mi je napomenuo dr. Ivan Botica. Ćirilicu su, uz glagoljicu i latinicu, u privatne i službene svrhe rabili članovi poznatih hrvatskih obitelji: Frankopani, Zrinski, Keglevići, Petar Kružić, Nikola Jurišić… Tu su naravno i popovi glagoljaši kao i franjevci Bosne Srebrene prije njezina cijepanja u 18. stoljeću.«

    O značaju ćirilice za hrvatsku povijest svjedoče i važni spomenici i djela pisana hrvatskim jezikom na ćirilici, koje dr. Šimić znakovito naziva »međašima nacionalne baštine Hrvata«. Tu su i brojni tekstovi pravnog, trgovačkog, vjerskog, diplomatskog ili privatnog karaktera, kao i nadgrobni natpisi sa stećaka te matične knjige katoličkog naroda od Bosne do Jadrana. »Smatra se da su Hrvati baštinili oba slavenska pisma istovremeno, a to potvrđuje činjenica da se na nekim natpisima prepleću oba pisma, glagoljica i ćirilica«, kazuje dr. Šimić dodajući da tomu svjedoče i mnoge bilješke u hrvatskoglagoljskim rukopisima pisane upravo ćirilicom.

    Zašto bosan(č)ica?

    »Valja najprije razjasniti sljedeće: ćirilica je istočnokršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je prihvatio hrvatski katolički narod jer je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom. To se grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima s vremenom autoriziralo u čast sv. Ćirila koji je, između ostalog, zaslužan da su Hrvati stoljećima imali liturgiju na narodnom jeziku. Indikativno je da se ćirilica u srednjoj Dalmaciji rado nazivala glagoljicom arvackim pismom. Nazivi pak bosančica ili bosanica novijeg su datuma«, tumači dr. Šimić dodajući da su se oni uobičajili u širim kulturnim krugovima tek krajem 19. stoljeća. »No, ti nazivi imaju više nedostataka. Ponajprije, ćirilica je u hrvatskoj riječi daleko rasprostranjenija od same Bosne«, pojašnjava dodajući da je »nazivom hrvatska ćirilica obuhvaćena sva ćirilična pismenost na hrvatskom jeziku.«

    Pa ipak, mnogi u Hrvatskoj i danas nesumnjivo ćirilicu smatraju »srpskim pismom«. Zamoljena da pojasni razlike između srpske i hrvatske ćirilice, dr. Šimić je naglasila: »Prema koncepciji filologije 19. stoljeća, čije posljedice osjećamo do danas, sve što je pisano ćirilicom pripada srpskoj filologiji, a ono što je pisano glagoljicom hrvatskoj. U tu su zamku padali i padaju mnogi Hrvati. Povijesna je činjenica da su hrvatsku ćirilicu prisvajali srpski jezikoslovci, a tome smo dijelom i mi pridonijeli, jer smo često izbjegavali spominjanje same riječi – ćirilica. Razlika između hrvatske ćirilice i srpske ćirilice nije ništa manja nego što je između, npr. srpske i bugarske ćirilice, a katkad u nekom razdoblju i između srpske i ruske ćirilice. Primjerice, hrvatska lapidarna ćirilica, i po broju i po obliku grafema, razlikuje se od svih ćiriličkih sustava te kroz sedam ili pak osam stoljeća pokazuje svoj poseban razvoj. Ćirilica je na zapadnobalkanskom području doživjela poseban razvoj, tj. to je poseban tip grafije tzv. petrificirana dukljansko-bosanska grafija s tragovima utjecaja glagoljske grafije. Činjenica je da je ta grafija od 12. do 15. stoljeća stajala po strani od grafijske i pravopisne evolucije provođene na srpskom području. Osnovna je razlika između hrvatske i srpske ćirilice više u grafiji i pravopisu, a manje u morfologiji slova. Ipak, postoje značajne razlike: prije svega, u hrvatskoj ćirilici rano nestaje svih znakova koji su u to pismo preuzeti iz grčkog pisma ili stare crkvenoslavenske ćirilice«, tumači dr. Šimić pojasnivši da razlike postoje i u oblicima slova.

    Tko se može odreći svojih pređa?

    »Za razliku od glagoljice, koja je postala pravi zaštitni znak hrvatske kulture, ćirilica je još uvijek prilično zapostavljena«, upozorava dr. Šimić dodajući da »čak ni hrvatska filologija nije tom korpusu poklonila doličnu pažnju.« »Koliko je taj dio naše baštine zanemaren dovoljno govori činjenica da je važna obljetnica – 500 godina od tiskanja prve hrvatske ćirilične knjige Oficij Blažene Djevice Marije i 15 molitava svete Brigite –puno skromnije proslavljena negoli primjerice slične obljetnice glagoljskih inkunabula. Razlog tomu treba tražiti u činjenici da smo ćirilicu već duže vrijeme poistovjećivali sa srpskom pismenošću. Naš je prošlogodišnji znanstveni skup, održan u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u hrvatskoj javnosti popraćen skromno. No, snažno je odjeknuo u srbijanskoj javnosti, a zbog selektivnog je pristupa određenim temama u većini označen kleptomanskim.«

    No, kako na kraju razgovora upozorava dr. Šimić: »Ne smijemo zaboraviti da je to važan dio hrvatske kulturne baštine. Kao što ističe prof. dr. Mateo Žagar: ‘Spremni smo potisnuti i dio vlastita bića samo da bismo izbjegli strah od poistovjećivanja s onom kulturom u ime koje se nerijetko negirala naša.’ Ćirilica je naša kulturna i nacionalna baština u trijadi hrvatskih pisama. I glagoljica i latinica i ćirilica podjednako su važne za hrvatsku povijest. Ćirilica pritom nimalo nije puki svjedok policentričnosti hrvatske kulture i usputna knjiška stvar, već je dokaz naših tragova da smo takvi kakvi jesmo jer su brojni naši predci upravo bili ćirilicom zapisivani u maticama koje su do početka 19. stoljeća bili katolička posebnost na našim prostorima. A postavljam protupitanje, tko se može odreći svoje vjere i svojih pređa?«

    facebook komentari

    • peppermintt

      točno tako, ne gradimo budućnost odričući se prošlosti

    • peppermintt

      točno tako, ne gradimo budućnost odričući se prošlosti

    • Perun

      Pošto su Srbi prvo prešli u katoličku veru iz razni razloga,
      a KASNIJE POSTALI i “hrvati”
      NARAVNO i potpuno je logično da je ĆIRILICA tako postala i deo hrvatske kulturne baštine.

      Verni svome nestalnom mentalitetu, Hrvati su kroz celu svoju prošlost usporedo sa razvojem situacije menjali ne samo svoje uverenje, već i narodnost ako je to bilo potrebno.

      Ali, nešto u čemu su ostali konzekventni,

      to je bolest gusarenja po tuđim istorijskim baštinama

      i mana nametanja svoga nepopularnog imena.

      Hrvatski jezik šta je to???
      kada bi sastavili zagorca, dalmatinca, istranina, zagorca i slavonca,
      tu niko nikoga ne bi razumeo.

      Bosanac katoličke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukić će zabilježiti

      da u Bosni, u 19. stoljeću, “katolici ne znaju šta znači riječ Hrvat,

      a kamoli da se oni osećaju pripadnicima hrvatske nacije”

      • peppermintt

        perune a lipo ti je vaca sve napisa
        da si čita kako valja i ono između redaka ne bi se javljao više

        :))))

      • Crnostrig

        “Bosanac katoličke vjeroispovijesti”?? … tog ne bi sastavio ni babo nacije Alija I.

        • Perun

          Pogrešno si razumeo, ili nisi pažljivo pročitao,
          da je napisano BOŠNJAK a ne BOSANAC tvoja primedba bi bila uredu.

          Svaki državljanin BiH je BOSANAC, to je pripadnost državi

          to nema veze veroispovešću i nacionalitetom.

          • Crnostrig

            opet zajeb: “Svaki državljanin BiH je BOSANAC, to je pripadnost državi”… ja nemam nikakve veze s bosnom.. osim što stoji u nazivu ‘države’.. Bosna i HERCEGOVINA. .. nisam prema tome Bosanac niti to mogu biti!..

            • Perun

              Nisi ti tema u mom komentaru i što se mene tiče budi ono što želiš.
              ——————
              Ali,
              Ivan Franjo Jukić, bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, pjesnik i književnik, rođen je u Banjaluci 1818. godine.
              i ON JESTE BOSANAC.

            • peppermintt

              i triba ga smjestiti u ondašnje prilike Bosne, nije to isto kao što se danas želi gurati “bosanstvo”

              da franjevac rođen u Banja Luci, a koliko ih je danas u Banja Luci

            • Matan

              Samo ću vas malo uputiti kome replicirate.Stoga je i zaključao profil.

              Perun o Hrvatima :

              „Moram najzad u ime istorijske istine reći i ono šo su tolike generacije pismenih Srba izbegavale kazati,
              samo
              da bi očuvale srpsko-hrvatsko bratstvo, koje je Hrvatima služilo kao
              tobožnja glazura, a Starčevićeva nauka stvarnost. Iako teška srca,
              srpstvo konstatuje, da janičarenje srpskoga življa nije prestalo
              propašću turskog gospodstva u krajevima pod Austrougarskom.Naprotiv, ono
              je i posle turskog sloma nastavljeno, samo su se nosioci ove
              srednjovekovne tipike odjednom našli umesto u Carigradu, usred Zagreba, a
              njihovi naručioci i zaštitnici– u Rimu.
              Jer nije uzalud onaj ruski
              pisac Nikola Dorunov napisao: „Milioni Srba postavširimokatolici,
              pretvoriše se u Hrvate” („Države i narodi“ str. 105),niti je ruski
              general Gurko u „Varšavskom dnevniku“ za mesec oktobar 1890. napisao o
              svojoj poseti Zagrebu i ovo :„Došao sam u stolicu pokatoličenoga
              srpstva“.(„Države i narodi“ str. 105).Takvim blagoslovom Rima, a protiv
              svoje volje, pokatoličeno srpstvo, vaspitano putem zagrebačkih
              jezuitskih centara, podstrekavano smišljenim planom daljnjih nasrtaja na
              srpstvo i pravoslavlje, daleko je prevazišlo vandalizam turskih
              janičara iz srednjega veka kako po izboru zločinačkih sredstava, tako i
              po broju žrtava.To su, dakle, hrvatski janičari, čija nedela neće nikada
              izbledeti iz srpskog narodnog sećanja.Pohrvaćeni Hrvati najviše su zla
              naneli srpskom narodu. Jer, ona osnovna skupina Hrvata iranskog ili
              gotskog porekla, koja je sačinjavala zagrebačku okolinu, postala je,
              kako sam na jednom mestu rekao, oštrica ugrađena pre tolikih stoleća u
              vrhurimokatoličkog bodeža, namenjenog za sistematsko prodiranje na štetu
              pravoslavlja, ali, sem što su katoličkom Rimu možda i nesvesno
              poslužili kao most i oruđe, ne bi se mogli ubrojiti u opasnije takmace
              srpstvu i pravoslavlju.Mnogobrojna iskušenja doneli su srpskom narodu
              baš otpadnici janičari, koji su, da bi se što više dodvorili
              katolicizmu, stolećima vršili zločine prema onima, koji su i dalje
              ostali uz svoju veru i svetosavsku tradiciju.
              Tok istorijskih
              zbivanja i uticaj Vatikana u austrougarskim dvorovima hteo je, da broj
              Hrvata-janičara vekovima, nekoliko puta premaši broj matičnog hrvatskog
              naroda.Ovi hrvatski janičari najvećim delom i nose odgovornost za
              vandalizam, kako onaj duhovni u prošlosti, tako i duhovno-fizički u
              događajima 1941. godine i dalje.Kao što na jednom mestu spomenuh, ovi su
              Hrvati-janičari usporedo sa svojim odnarođivanjem odnosili srpsko
              istorijsko blago i svojim prilaskom katolicizmu uvrštavali ga u hrvatsko
              „istorijsko pravo“.Najnovije janičarenje vrše Hrvati usporedo sa
              izgrađivanjem „Nezavisne države Hrvatske“ po istim receptima, po kakvima
              su to radili Turci u srednjem veku“.

              Ovo gore je Perunovo sa Vaseljenske koliko se sjećam.Na stotine je komentara Perunovih protiv Hrvata sa neskrivenom mržnjom.Prema Vatikanu prema katolicima.

              “Broj hrvatskih janičara-konvertita je davno višestruko premašio broj etničkih Hrvata. Zna rimo-katolička genocidna organizacija da kada bi nestala vekovima podsticana mržnja konvertita prema Srbima, nestalo bi i 70-80 % “hrvatske nacije”

            • Perun

              To što sam preneo je NEOBORIVA ISTORIJSKA ČINJENICA.
              ———-
              Hajde reci iskreno, da se nisi ti u tom članku PRONAŠAO ???

            • Matan

              Koje ???

              Ova idiotska budalaština o pravoslavnim janjičarima,konvertiranjima itd ahahahahah.

              Perune ,Perune ovi idiotluci mogu samo kod Srbina kao što si ti proći kao neoboriva činjenica .Ja ne kažem da ih je malo kao ti.
              Ovo ti prolazi samo na vaseljenskoj.
              Reci mi zašto si zaključao profil čega se plašiš.??

              Da ćemo još naći tvojih “povijesnih ” istina .

              Heheheheh.Čega se plašiš Perune zar se iza istine ne stoji ???Daj nam još koju tvoju povijesnu istinu da je razbijemo u stotine dijelova takovu kakva jeste- lažljivu

              No nisi mi odgovorio koliko je po tebi žrtava bilo u Hrvatskoj za vrijeme drugoga svjetskog rata.

              Naravno Srba tebe ionako druge žrtve ne zanimaju.

            • Perun

              Napisao sicitat:

              No nisi mi odgovorio koliko je po tebi žrtava bilo u Hrvatskoj za vrijeme drugoga svjetskog rata.
              ——–
              Odgovor je pre 2 sata napisan.
              —————
              Nisi mi odgovorio jesi li našao sebe u komentaru o hrvatskim janičarima. 🙂

            • Matan

              Ah jadni mali bijedni lažljivče .

              Jedno te isto mali tupi mozgić ponavlja.A da pokušaš lažljivče nešto novo smisliti.
              On o konvertiranju .

            • Perun

              Mali janičar je nešto nervozan, jel de. 🙂
              Istina ume da boli, pa se u nemoći počinje sa uvredama.

            • Matan

              Pa odgovori ti janjičaru srpski na barem jedan moj upis demantiraj me .

              Hajde sada demantiraj svoga Vasu Čubrilovića .Nije on ustaša.Nije to ni Stanojević .

              Ne trolaj svojim glupostima baš svaku kolumnu.

            • Perun

              Čekam JOŠ UVEK DA MI ODGOVORIŠ

              KAKO SE KVALIFIKUJE TJ. NAZIVA ORGANIZOVANO UBISTVO 70.000 CIVILA čije je pogubljenje PRIZNAO i U KNjIZI NAPISAO OTAC NOVE HRVATSKE.

            • Matan

              Dobio si ga ovco tupa samo ga pronađi konjino.

            • Matan

              Idiote bolesni samo idiotska pitanja postavljaš jebem li ti mater onu glupu srpsku.Pička ti materina idiotska.Jebem ti sve po spisku konju glupi pokvareni.

            • Ivana

              “Idiote bolesni” “jebem li ti mater onu glupu srpsku.” “Pička ti materina idiotska.” “Jebem ti sve po spisku konju glupi pokvareni.” “Dobio si ga ovco tupa samo ga pronađi konjino”
              __
              kako te nije sramota čovječe? Nesposobnjakoviću jedan koji nije u stanju da komentariše bez vrijeđanja. Fuj.

              Negdje pročita ovdje:

              “U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza”

              Još više fuj za onog koji te se boji i ove tvoje uvrede toleriše.

            • peppermintt

              “Ivana

              Perun

              15 hours ago

              Ma jasno ko dan :)) Nego ne
              treba se tim hr vikipediji obrazovanju puno opterećivati 🙂 nek mlate
              gluposti čitaj smij se njihovim glupostima.”

              i ti se našla prozivati druge ?

            • Ivana

              :)) Ne nije prozivanje već konstatacija na osnovu napisanoga .
              Pravila važe za sve? Jel 🙂 Treba se prvo skrenut pažnja, da bi se reagovalo. Kad smo već kod pravila, šta je sa ovim:
              “Ali ti umišljena guska”.
              To pravilo ne važi? Ili je to tebi pametnici promaklo a? 🙂

              Idi bre.. ko što bi Srbin rekao.

            • peppermintt

              svoje frustracije liječi na drugim mjestima

              ima zanimljiva tema o kompleksima …..

            • Ivana

              Stvarno? 🙂 Pa znaš, vrijeme ti je da se pozabaviš sa tim svojim kompleksima.

            • peppermintt

              ima divan crtić uvik mi se dopadao zeko kad veli : kaj te muči cakani
              :))))))

            • Ivana

              “poštovana , opomena konstatno off topic svih tema se ne dopušta” pa miša mu hoćeš li se držati ti ovog pravila ili to pravilo za tebe ne važi dok se mene opominje :)) Eh.. šta reći.. :)))))

            • Matan

              Ma nemojte je zbog ovoga banirati .
              Dajte .

            • Matan

              Hahahahahah .A što si ono ti sve pisala.
              A mene priječili da repliciram.
              Hoćeš još o žitijama da vidimo što znaš ili je ono ipak dovoljno.:) 🙂

            • Matan

              A kome se dopušta of topic.

              Na kolumni o ćirilici Perun piše o konvertiranju i hrvatskim janičarima.Pa koliko su tvoji Srbi janičara imali kroz 500 godina služenja Turcima.Vi bi to ponajprije pobrisali zar ne.Taj dio povijesti i prikazali ga kao stalni rat sa Turcima.

              Kako je moguće da baš Srbin piše o janičarima.Nisu li se za vrijeme “slavnih ” srpskih ustanaka jedni priklanjali janičarima i borili se na istoj strani a drugi na sultanovoj ?

            • Matan

              Što ako si ti to pročitala.
              To ćete valjda vi se Srbi skupiti pisati budalaštine a mi bi trebali spustiti glavu na sve vaše upise i smjerno vam se uvlačiti u srpsko dupe.???

            • Matan

              Evo si dobio odgovore o janičarima ali srpskm hajde barabo da tebe čujemo ahahahahah.

              Ili ćeš opet copy isti budalasti komentar.

              Jada od srpskog “intelektualca ” vrti tri godine iste komentare heheheheheheh.Koji domet srpskog mozgića .

              Hajde “stručnjak” 🙂 🙂

            • Matan

              Od kuda Perune Pećka patrijaršija .

              Ja ću tebi reći.Dobili ste je služeći Turčinu i tek tada ste pravoslavlje proširili preko Drine.Služeči Turcima Perune .Kao nagradu ste dobili Pećku patrijaršiju.Jer su Turcima problem bili baš “omraženi latini “.U tome ste isti.
              Baš je Čubrilović u već spomenutom djelu pisao i o proširenju jurisdikcije Pećke patrijaršije na sve zemlje koje su Srbi idući s Turcima (kao njihove pomoćne čete) ili za njima, naselili tijekom XVI i XVII stoljeća.

              Slične činjenice nalazimo i kod drugih povjesničara:

              “Godine 1557., promijenjen je odnos prema srpskom pravoslavlju i obnovljena srpska patrijaršija u Peći. Bila je riječ o težnji da se oslabi utjecaj drugih pravoslavnih crkvi, jurisdikcija kojih se protezala na Srbiju. Područje Pećke patrijaršije bilo je vrlo prostrano: ‘Na zapadu se prostiralo do Velebita, Kupe i Hrvatskog zagorja, na severu zahvatalo veći deo Panonije do Slovačke kao i čitav Banat do Erdelja, da bi na jugu bili uključeni severni delovi Makedonije sa krajevima do Drima, a na istoku nadomak Timoka i gornjeg Iskra’.

              (Vidi: D. Petrović, Konstituisanje federalne Srbije, Beograd, 1988., str.12.)

              ‘U tako prostorno-proširenom utjecaju pravoslavne crkve sa sjedištem u Peći, osnivalo se u funkciji lokalnih pravoslavnih središta manastire i crkve u raznim dijelovima Hrvatske i Bosne (Orahovica, Marča, Lepavina, Gomirje, Medak i drugdje).’ –

              Vidi: D. Petrović, isto djelo, str.256.

              Bez pretjerivanja se može reći, da je Srpska pravoslavna crkva bila izvorište i kolijevka velikosrpske ideje od njezinog nastanka do danas.* Ona ne samo da je širila svoju vjeru
              ———————
              * U prilog ovoj tezi, samo jedan podatak: tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Sabor Srpske pravoslavne crkve, donio je odluku o svome novom teritorijalnom preustroju, koji se potpuno poklapao s područjem koje je trebala obuhvaćati zamišljen »Velika Srbija« – uključivao je sva okupirana područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, upravo onako kako su to u svojim planovima zacrtali SANU i velikosrpski poltičari u Bogradu.
              —————————————————————————————————————————————-

              (što je razumljivo nastojanje svake vjerske institucije), nego je bila i moćno sredstvo teritorijalne ekspanzije, asimilacije, i konačno, prisvajanja koloniziranih područja, s nastojanjem njihovog kasnijeg integriranja u srpski državni prostor.

              …O tome D.Pavličević piše: “Administrativna vlast Pećke patrijaršije prostirla se koliko i turska država, pa se tako preuzelo i shvaćanje da su tu i granice pravoslavlja, odnosno međe srpstva”.

              (Vidi: D.Pavličević, Dva stoljeća velikosrpskih težnji prema Hrvatskoj 1793 – 1993, Društvena istraživanja, god. 2., br. 2/3, Zagreb, 1993., str. 267.; preuzeto iz. Stanko Žuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.222.).

              Odnosi između SPC i turskog carstva pogoršavaju se u XVII stoljeću, zbog povećanih poreza i oduzimanja zemlje i drugih dobara. U isto vrijeme, Turci nameću nove harače i narodu, te se Srpska pravoslavna crkva stavlja u položaj zaštitnika, tražeći međunarodni protektorat nad srpskim narodom, kako bi ga spasila, i u isto vrijeme zadržala stečene povlastice i privilegije. Vremenom, to dovodi do brojnih seoba na sjever – u okrilje Ugarske. Srpski patrijarsi pri tomu nisu bili motivirani samo spašavanjem naroda, nego su (poput Arsenija Čarnojevića), uglavnom spašavali vlastitu kožu, bježeći od Turaka koji su doznali za njihove urotničke kontakte s Austrijom i Ugraskom.*

              ——————————–
              * Oni su tražili od Austrije i Ugarske da ih svojom vojskom oslobode turske strahovlade, pa su koristili svaku prigodu da s njima uspostave tajne kontakte. Ove države, međutim, nisu imale dovoljno snage da bi to učinile, pa su na koncu primili i patrijarhe i narod koji je bježao s njima, pri čemu su im dodijeljene i neke povlastice.
              —————————————————————————————————————————————-

              Srpska pravoslavna crkva dobro je iskoristila novostečene privilegije (nakon što je, kako kaže i cjenjeni srpski povjesničar Stanoje Stanojević*: ” s turcima sklopila pakt ” ), te je

              —————————————————–
              * Stanoje Stanojević (1874.-1937.) jedan je od najznačajnijih povjesničara i intelektualaca srpskog naroda iz prve polovice dvadesetog stoljeća; spada u najzapaženije autore školskih udžbenika tog vremena; 1927-29. godine izdao je Narodnu enciklopediju, a 1935. pokrenuo Jugoslavenski historijski časopis. Njegova najznačajnija djela su: Istorija srpskog naroda i Istorija Bosne i Hercegovine. Također je, kao i velika većina tadašnjih srpskih intelektualaca, poznat po svojim rigidnim nacionalističkim stavovima.
              ——————————————————————————

              slobodno djelujući u okviru turskog carstva (a i izvan njegovih granica – prije svega na prostorima koje obuhvaća Austro-ugarska monarhija), znatno proširila zone svoga utjecaja i tako stvorila neophodne pretpostavke za buduće širenje srpske države.

              A sada baš ti seri o “janjičarima Hrvatima” i konvertiranju.

            • Perun

              NEMA BOLjEG DOKAZA

              O SRBIMA hrvatskim JANIČARIMA,
              O SRBIMA KATOLICIMA koji postadoše “hrvati”
              O NASILNO POKRŠTENIM SRBIMA koji postadoše “hrvati

              OD OVE INFORMACIJE IZ VALIDNOG HRVATSKO IZVORA

              —————————–

              Hrvati potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična

              Hrvati su potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična s tom razlikom su Srbi stariji narod i samim tim su praktično i stvorili Hrvatsku naciju!

              Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je
              rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina.

            • peppermintt

              perune ludost bi bila tvrditi da nije bilo i Hrvata katolika u janjičarima
              jest bilo ih je , te činjenice se ne mogu mijenjati, bilo je to krvavo doba
              međutim kod Srba je služenje turcima bilo pravilo način života prilika za širenje

              i to su povijesne činjenice, uzalud ih je pokušavati negirati ili skrivati

            • Matan

              Ma koliko Pepermintiću i gdje ?Koliko je hrvatskih janjičara bilo u odnosu na srpske.I baš oni drugima spočitavaju janjičarenje .

              Znaš li što su bili srpski ustanci koje oni tako slave.I zašto ih slave.

              Ko je u stvari bio Marko Kraljević.?:) 🙂

              Ma evo ,Ivana ,Perun i slični pojma nemaju o svojoj povijesti.On sada vadi nekakove gluposti.


              Hrvati potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična

              Hrvati su potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo
              identična s tom razlikom su Srbi stariji narod i samim tim su praktično i
              stvorili Hrvatsku naciju!

              Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je
              rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina.2

              Ovo je da se upišaš od smjeha .

            • Perun

              Published
              On: Uto, Pro 4th, 2012

              http://poskok.info/wp/?p=27114

            • Matan

              Poskok je li ahahahahah.
              Kako neće na vašem portalu pisati ono što vama odgovara .
              To ti stručni valjda nekakav portal .

              Koji dokaz majko mila portal Poskok i povijest ahahah.Daj još Rajka Vasića 🙂 🙂

            • Matan

              A Poskok prenio srpsku budalaštinu.

              “Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina, na koje se poziva srbijanski portal Pravda.rs.”

              Ahahahaha

            • Perun

              Ne želim da ispadnem nekulturan kao ti jer ja i NISAM ono ŠTO SI TI ,
              tako da ću se uzdržati od negativnih kvalifikacija tvoje “ličnosti”
              ————–

              Preneo si moj davni komentar

              O SRBIMA HRVATSKIM JANIČARIMA

              ali ga NISI PROČITAO ili pošto si tako “pametan” nisi ga razumeo.

              Pišeš već dva dana nesuvislosti i OSPORAVAŠ nešto što JA NISAM NAPISAO,

              NISAM ništa REKAO o HRVATIMA JANIČARIMA

              nego o SRBIMA koji su posle propasti turaka postajali umesto turski HRVATSKI JANIČARI.
              Ti si najverovatnije potomak takvog jednog Srbina koji je postao hrvatski janičar.
              ————————-
              Tekst mog komentara koji si ti stavio gore kao deo
              TVOG KOMENTARA:

              Iako teška srca, srpstvo konstatuje,
              da janičarenje srpskoga življa nije prestalo propašću turskog gospodstva u krajevima pod Austrougarskom.

              Naprotiv, ono je i posle turskog sloma nastavljeno, samo su se nosioci ove srednjovekovne tipike odjednom našli umesto u Carigradu, usred Zagreba.
              ——————————————-

              Pročitaj ovaj zadnji tekst polako nekoliko puta ili zamoli nekoga da ti pomogne da pravilno razumeš i shvatiš šta je napisano.

            • Crnostrig

              znam nisam ja tema.. svatko se ima pravo izjasnit kako želi.. evo upravo ide popis stanovništva u bih.. bit će tu svega. baš me zanima koliko je bosanaca u bosni 😉

            • Perun

              Očekivao sam konkretan odgovor, ali ti očigledno ne možeš da priznaš da si pogrešio kada si me korigovao po pitanju
              Ivana Franje Jukića.Da li je on BOSANAC ???

            • Matan

              Kažeš Hrvati janjičari ali ih slabo nešto pobroja.A gledaj sada.35 000 srpskih janjičara odjednom.I kako ja najviše volim vaše argumente dovesti u pitanje opet vašim argumentima volio bih da mi pametna glava poput Peruna pojasni što su ovi Srbi bili :

              “Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo
              nekih: tokom silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala
              su mnoga srpska naselja u kojima su živeli vekovima. Prema grckoj
              hronici rimski car Justinijan je u sedmom veku nasilno preselio mnoge
              Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od njih stvorio
              odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine, dve
              trecine te vojske prede na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se
              sve preostale porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz
              Makedonije se preseli oko 250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet
              dode do slicne seobe, nakon što je grcki car Komnen pokorio Rašku. I
              konacno, u petnaestom veku kada su Turci osvojili Bosnu, sultan Sulejman
              prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od kojih je napravio
              Janjicare i isve ih utrošio u narednim obracunima sa Srbima.”

              Samo Sulejman imao 30 000 srpskih janičara heheheheheheh

      • Matan

        Na osnovu hrvatske narodne predaje i pisanih službenih spomenika u carskom arhivu u Bizantu, car Konstantin
        VII. Porfirogenet (905.—959.) u svom djelu » O upravi carstvom« potanko je opisao dolazak Hrvata na Jadran i njihovo naselenje rimsko-bizantskih pokrajina. On kaže, da je tadašnji bizantski car Heraklije L
        (610.—641.) najprije izdao
        “z a p o v i j e d” (prostaksis), da Hrvati otpočnu borbu s Avarima, naravno uz obećanje, da će
        im dati zemlje, koje osvo­je. Kada su pak Hrvati za nekih desetak godina, od god. 626. do 635. po prilici, pobijedili Avare i prot­jerali ih
        sjeverno od Dunava, car
        Heraklije izdao je drugu “n ar e d b u” (kaleusis iussio), kojom je Hrvatima službeno predao osvojene zemlje, naravno pridržavši sebi i bizantskom carstvu vrhovništvo nad tim zemljama

        Kako se vidi iz Porfirogenetovih navoda, rimska Dalmacija od
        Raše u Istri do Drine i od Jadrana do Bosanske Posavine bila je središnja zemlja, koju su Hrvati kod svoga dolaska na Jug zauzeli i naselili. Tu
        je pokrajinu car Heraklije morao posebno istaći u svojoj prvoj »zapovijedi« (prostaksis), prije nego su oni
        krenuli u borbu s Avarima. Međutim, kako je Hrvata došlo na Jadran mnogo, a oni tada živjeli o stočarstvu i
        površnoj poljoprivredi, nijesu im bili do­voljni brdoviti krajevi tadašnje rimsko-bizantske Dal­macije, pa su zaposjeli, kako je Porfirogenet
        zabilježio, i tadašnji Ilirik i Panoniju.

        Prema Porfirogenetu su, dakle, Hrvati kod svoga dolaska na Jadran naselili:

        Prvo, rimsku
        Dal­maciju, kako su se zvale zemlje od rijeke Raše u Istri do Drine, te od Jadrana do crte potegnute sa Snježnika povrh Istre uz Kupu do Petrove Gore, oda­tle na Grmeč-planinu u Bosni te preko Manjace, Tisovca i Borja-planine povrh Krivaje na Drinjaču rijeku do njezina ušća u Drinu, odakle se tom rije­kom, zatim Pivskim planinama i Durmitorom spuštala do Budve u Boki Kotorskoj.

        Drugo Ilirik, kako se u Porfirogenetovo vrijeme zvalo jadransko porječje današnje Crne Gore i Albanije, od Budve od Valone.

        Treće, Panoniju, naime zemlje sjeverno od rimske Dalmacije pa do Mure i Drave.26 Današnja bosanska Posavina nalazila se je u rimskoj Panoniji,a svi drugi bosanski krajevi i cijela
        današnja Hercegovina ležali su u rimsko-bizantskoj Dalmaciji. Budući da su Hrvati kod svoga dolaska na Jug naselili rimsku Dalmaciju i južnu Panoniju, oni su tada nase­lili cijelu današnju Bosnu i
        Hercegovinu, koje su ležale u tim rimskim pokrajinama.

        Hrvati, koji su pošli na Jadran, sastojali su se od sedam srodnih hrvatskih plemena, kojima su za­družno vladali 5 braće i 2 sestre jednoga
        ogranka vla­darske obitelji zakarpatskih Hrvata. Ni onda, kada su svladali Avare i naselili se u novoj domovini, hrvatska plemena nijesu se
        izmiješala, nego je svako dobilo svoj posebni kraj, u kojemu je vladao jedan od braće i sestara, koji su ih doveli, naravno pod vrhovništvom najstarijega brata i njegovih nasljednika. Tim su Hrvati, iako podijeljeni na plemenske pokrajine, sačuvali svoje narodno i državno jedinstvo i stvorili način zajedničke obrane od vanjskih neprijatelja.

        Glavno hrvatsko pleme, kojim je neposredno
        upravljao vrhovni vladar Hrvata, naselilo se između
        Cetine i Zrmanje uz Jadransko more, a u nutrini do Vlašića i Borja-planine. Na taj način, to je pleme na­selilo današnje Duvno, Hlivno, Glamoč, Grahovo i
        cijelu bosansku Krajinu od Vrbasa do Une, izuzevši Posavinu. Druga hrvatska plemena naselila su se za­padno i istočno
        od toga središnjega i najjačega ple­mena. Jedno od tih plemena naselilo je Zahumlje i Travunju, kako se u Srednjem stoljeću zvalo zemlje današnje Hercegovine, a drugo sredovječnu Bosnu od Vraniće i Vlašić-planine do
        Drine.

        Čelnik samoupravne hrvatske državne
        jedinice u Bosni zvao
        se od najstarijih vremena »ban«, i
        po njemu njegova zemlja »banovina«. To je ustanova čisto hrvatska, koju nijesu poznavali ni Srbi niti drugi narodi sredovječne Evrope.29 To nam govori, da su u Bosni od najstarijih vremena živjeli Hrvati, jer su
        samo oni mogli dati svome zemaljskom vladaru čisto hrvatski naziv »ban«.

        Da su Hrvati kod svog dolaska na Jug naselili
        sve zemlje od Drave i Dunava do Jadrana te od Istre do Drine i Valone u današnjoj Albaniji, govore nam vjerodostojni povijesni izvori.
        Mi smo već naveli
        prvorazredno svjedočanstvo
        bizantskoga cara Porfirogeneta, koji je god. 94S./52. na osnovu starih doku­menata u carskom arhivu u Bizantu zabilježio, da su Hrvati naselili rimsku Dalmaciju, Ilirik i
        Panoniju.

        Od drugih izvora, koji to potvrđuju, ovdje ću spo­menuti samo slijedeće:

        U upravnom priručniku hrvatskih službenika,koji se zvao Methodos, a bio sastavljen i hrvatskim jezikom napisan na velikom hrvatskom
        saboru god. 753. na Duvanjskom polju, pisalo je, da se tadašnja hrvatska država sastojala od Zapadne ili Bijele Hrvatske, od Južne ili Crvene Hrvat­ske i od Z a g o r j a, u kojem se nalazila Bosna. Prema Methodosu, Bijela Hrvatska se protezala od Vinodola kod današnje Rijeke do rijeke Cetine i Duvna, a Crvena Hrvatska od Cetine i Duvna do grada “Bambalona” , kako su kasniji neupućeni prepisivači iskvarili romanski naziv Valone, La Valone, Bosna se god. 753. protezala od “gore Borove”, t.j. od da­našnjega Borja i Vlašić planine do Drine.

        To nam isto svjedoči i jedan stari hrvatski ljeto­pis iz 8. stoljeća, kojim se poslužio pisac “Kraljevstva Hrvata”. U tom ljetopisu je pisalo, da je vrhovni vladar
        Hrvata, kada je došao na Jadran:

        “Uze kraljevstvo od Ilirije, a to jest sva zemlja ča jest s ovu stranu Valdemije (Val — de — vino =Vinodol) deri do Polonije (Polina, stara Apolonija kod Valo­ne)… i priđe u Bosnu, i slize u Dalmaciju… donju zem­lju i zagorsku… I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kao i za­gorsko kraljevstvo”

        I stari pisci “Kraljevstva Hrvata” iz god. 1074./80. i »Ljetopis Popa Dukljnina« iz god. 1149./53. pišu, da je Bosna činila dio hrvatske države.

        Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahomed Ibn Idris (o. 1099.—1166.)
        zabilježio je god. 1154. ovo:

        “Od Splita do Stona ima 25 milja. Pučanstvo
        je hrvatsko (Sakaliba’h)”

        Za grad Dubrovnik kaže:

        “Ovo je zadnji grad Hrvatske”.

        Budući da je sredov­ječno Zahumlje, glavni dio današnje Hercegovine, ležalo zapadno od Dubrovnika, to je ono, prema
        Idrisu, pripadalo tadašnjoj Hrvatskoj i stanovništvo je Zahumlja bilo hrvatsko, što Idris izričito spominje, kada govori o Stonu, tadašnjem glavnom gradu Za­humlja.

        Bizantski ljetopisac Ivan K i n a m o s, opisujući završetak vojne cara Emanuela Komnenca god. 1155., o bosanskom banu Boriću ovo piše:

        “Kada je bio blizu Save, skrene odatle prema
        dru­goj rijeci imenom Drina, koja utječe drugdje, i dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama za
        se; narod, koji svojim zasebnim načinom žive i sam sobom
        upravlja”

        Kinamos, koji je s carem Emanuelom Komnen-com (1143.—1180.) više put osobno bio u Raši, ovdje nam iz osobnoga
        znanja svjedoči, da Srbija dopire do Drine, a zapadno od te rijeke, naime u Bosni, da žive drugi narod, različit od Srba i po vladavini i po načinu narodnoga života i običaja. Taj drugi narod mogao je biti i bio je narod hrvatski, jer u 11. i 12. stoljeću, kako i danas, u Bosni i Raši nije bilo drugoga slaven­skoga naroda, osim Srba i Hrvata. Ako po Kinamosu, Bošnjaci nisu bili Srbi, oni su morali biti Hrvati.

        Od sredine pak 12. stoljeća, kada je Ivan Kina­mos u Bosni nalazio samo Hrvate, različite od Srba, pa do turskih osvajanja u 14. i 15.
        stoljeću, nije bilo narodnih pomicanja ni promjena u pučanstvu sadašnje Bosne i Hercegovine. To nam potvrđuju razni suvre­meni izvori, između njih i sultani turskoga carstva.

        Ta­ko Murat II. dne 6. prosinca 1430. daje Dubrovčanima
        slobodu trgovine po svim zemljama, koje potpuno ili djelomično priznaju njegovu
        vrhovnu vlast,

        “da in’ tr’govci hode slobodno po svoj zemli gospoctva
        mi… i po suhu i po moru u S r’ b l i j e h’, u Arbanaseh i u Bosni ..”

        Sultan Mehmed II.,
        dne 11. studenoga 1459. daje Dubrovčanima slobodu trgovanja: “i po blgor’skoj zem’li i po S r’b l j e h’ i po vlaškoj zem’li i po ar’banaš’koi i
        po B o s n i…”

        Oba sultana jasno dijele Bosnu od zemlje “Srbljah”.

        E sada mi reci ako ovo sve pročitaš a izvori su različiti ko je to od Srba mogao donijeti ćirilicu Hrvatima .

      • Matan

        Sad ćemo malo o pokrštavanju Hrvata .Već sam postavio ko je i gdje živio.U većem broju ste došli za Turcima na ove prostore no proširio bi temu pa ću se zadržati na pokrštavanju Hrvata .

        Najstariji od pet braće, Klukas, koji je doveo
        Hrvate u novu domovinu i predvodio u borbama s Avarima, umro je kao poganin. Ali već nje­gov sin i nasljednik Porga, mladi čovjek sa širim po­gledima, primio je kršćanstvo god. 640. s većim brojem prvaka i naroda prvoga hrvatskoga plemena, koje se bilo naselilo između Cetine i Zrmanje te Vlašića i Bor­ja—planine u nutrini zemlje.40 Na to je papa Ivan IV. (640.—642.), rodom Dalmatinac, početkom god. 641. Ivana Ravenjanina, prvoga misionara medu doselje­nim Hrvatima, redio za nadbiskupa i prenio sva prava stare dalmatinske
        prvostolnice u Solinu na novi bližnji grad Split.

        Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i Osoru (srednjovječno ime za otoke
        Cres i Lošinj) preživjele su Seobu naroda. Nadbiskup Ivan Ravenjanin
        zara­na je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u današnjem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 Nadbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svećenstvom revno je radio na obraćenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na po­dručju prvoga hrvatskoga
        plemena, kojemu su pripa­dali krajevi današnje jugozapadne Bosne: Duvno,
        Hlivno, Glamoč i područja gornjega toka rijeka Vrba­sa, Sane i Une. I Zahumlje, koje je pokrivalo većinu današnje Hercegovine, zarana
        je primilo katoličku vje­ru. Na crkvenim saborima u Splitu
        god. 925. i 928. ističe se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu
        Zahumlja, bila stara biskupija, koja je, prema tome, osno­vana pred više od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu. U to staro doba kršćanska katolička vjera raširila se i u bo­sanskoj banovini, između planina Vraniće, Vlašića i Borja te rijeke Drine. I Hrvati u Neretvi, kako se zvalo primorske i otočke zemlje od Neretve do Ceti­ne, zarana su bili primili kršćanstvo, ali su se opet povratili na poganstvo, jer su im je Katolička Crkva branila gusarstvo,od kojega su živjeli. Neretljani su se konačno obratili na kršćansku katoličku vjeru u vrijeme cara Vasilija I.(867.—886.)
        i hrvatskih voj­voda Zdeslava (878.—79.) i Branimira (879.— O.892.).47 I panonski Hrvati, u današnjoj bosanskoj Posavini i oni između Save i Drave, sredinom 7. stoljeća bili su prihvatili kršćanstvo, ako su se iz oporbe protiv franačkih katoličkih vladara,koji su ih htjeli podjarmiti, opet povratili na poganstvo. Njih je ko­načno obratio na katoličku vjeru sv. Metod i njegovi učenici glagoljaši od god. 874. do 890. po prilici. Pokrštenje Hrvata u današnjoj Bosni i Hercegovini počelo je, dakle, god. 640. i dovršilo se je podkraj 9. stoljeće. Osim Posavine, drugi su BiH krajevi pri­mili kršćanstvo već tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime između god. 640. i 753.

        Sve zemlje do Drine, dakle cijela današnja Bo­sna i Hercegovina, od najstarijih kršćanskih vreme­na pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijaršiji. Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabilježio, prvi vjerovjesnici, koji su širili kršćanstvo medu Hrvati­ma, bili su latinski svećenici, koje je poslao rimski papa. Ti su u početku vršili službu Božju na la­tinskom jeziku, ali već koncem 9. stoljeća, kako piše papa Ivan X. (914.—928.), Hrvati su po svim kraje­vima uveli glagoljsku službu Božju, kojoj su bili početnici sveta braća Ćiril i Metod. To je služba Božja rimske liturgija, ali napisana na starom slaven­skom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadašnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljaštvo toliko raširilo, da ni sami bosanski biskupi
        nijesu znali latinski.

        Toliko o nekakvome pravoslavlju u BiH.

    • Perun

      Pošto su Srbi prvo prešli u katoličku veru iz raznih razloga,
      a KASNIJE POSTALI i “hrvati”
      NARAVNO i potpuno je logično da je ĆIRILICA tako postala i deo hrvatske kulturne baštine.

      Verni svome nestalnom mentalitetu, Hrvati su kroz celu svoju prošlost usporedo sa razvojem situacije menjali ne samo svoje uverenje, već i narodnost ako je to bilo potrebno.

      Ali, nešto u čemu su ostali konsekventni,
      to je bolest gusarenja po tuđim istorijskim baštinama
      i mana nametanja svoga nepopularnog imena.

      Hrvatski jezik šta je to???
      kada bi sastavili zagorca, dalmatinca, istranina, zagorca i slavonca,
      tu niko nikoga ne bi razumeo.

      Bosanac katoličke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukić će zabilježiti
      da u Bosni, u 19. stoljeću, “katolici ne znaju šta znači riječ Hrvat,
      a kamoli da se oni osećaju pripadnicima hrvatske nacije”

      • peppermintt

        perune a lipo ti je vaca sve napisa
        da si čita kako valja i ono između redaka ne bi se javljao više

        :))))

      • Laktashenko Shumski Shtrumph

        “Bosanac katoličke vjeroispovijesti”?? … tog ne bi sastavio ni babo nacije Alija I.

        • Perun

          Pogrešno si razumeo, ili nisi pažljivo pročitao,
          da je napisano BOŠNJAK a ne BOSANAC tvoja primedba bi bila uredu.

          Svaki državljanin BiH je BOSANAC, to je pripadnost državi
          to nema veze sa veroispovešću i nacionalitetom.

          • Laktashenko Shumski Shtrumph

            opet zajeb: “Svaki državljanin BiH je BOSANAC, to je pripadnost državi”… ja nemam nikakve veze s bosnom.. osim što stoji u nazivu ‘države’.. Bosna i HERCEGOVINA. .. nisam prema tome Bosanac niti to mogu biti!..

            • Perun

              Nisi ti tema u mom komentaru i što se mene tiče budi ono što želiš.
              ——————
              Ali,
              Ivan Franjo Jukić, bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, pjesnik i književnik, rođen je u Banjaluci 1818. godine.
              i ON JESTE BOSANAC.

            • peppermintt

              i triba ga smjestiti u ondašnje prilike Bosne, nije to isto kao što se danas želi gurati “bosanstvo”

              da franjevac rođen u Banja Luci, a koliko ih je danas u Banja Luci

            • Matan

              Samo ću vas malo uputiti kome replicirate.Stoga je i zaključao profil.

              Perun o Hrvatima :

              „Moram najzad u ime istorijske istine reći i ono šo su tolike generacije pismenih Srba izbegavale kazati,
              samo
              da bi očuvale srpsko-hrvatsko bratstvo, koje je Hrvatima služilo kao
              tobožnja glazura, a Starčevićeva nauka stvarnost. Iako teška srca,
              srpstvo konstatuje, da janičarenje srpskoga življa nije prestalo
              propašću turskog gospodstva u krajevima pod Austrougarskom.Naprotiv, ono
              je i posle turskog sloma nastavljeno, samo su se nosioci ove
              srednjovekovne tipike odjednom našli umesto u Carigradu, usred Zagreba, a
              njihovi naručioci i zaštitnici– u Rimu.
              Jer nije uzalud onaj ruski
              pisac Nikola Dorunov napisao: „Milioni Srba postavširimokatolici,
              pretvoriše se u Hrvate” („Države i narodi“ str. 105),niti je ruski
              general Gurko u „Varšavskom dnevniku“ za mesec oktobar 1890. napisao o
              svojoj poseti Zagrebu i ovo :„Došao sam u stolicu pokatoličenoga
              srpstva“.(„Države i narodi“ str. 105).Takvim blagoslovom Rima, a protiv
              svoje volje, pokatoličeno srpstvo, vaspitano putem zagrebačkih
              jezuitskih centara, podstrekavano smišljenim planom daljnjih nasrtaja na
              srpstvo i pravoslavlje, daleko je prevazišlo vandalizam turskih
              janičara iz srednjega veka kako po izboru zločinačkih sredstava, tako i
              po broju žrtava.To su, dakle, hrvatski janičari, čija nedela neće nikada
              izbledeti iz srpskog narodnog sećanja.Pohrvaćeni Hrvati najviše su zla
              naneli srpskom narodu. Jer, ona osnovna skupina Hrvata iranskog ili
              gotskog porekla, koja je sačinjavala zagrebačku okolinu, postala je,
              kako sam na jednom mestu rekao, oštrica ugrađena pre tolikih stoleća u
              vrhurimokatoličkog bodeža, namenjenog za sistematsko prodiranje na štetu
              pravoslavlja, ali, sem što su katoličkom Rimu možda i nesvesno
              poslužili kao most i oruđe, ne bi se mogli ubrojiti u opasnije takmace
              srpstvu i pravoslavlju.Mnogobrojna iskušenja doneli su srpskom narodu
              baš otpadnici janičari, koji su, da bi se što više dodvorili
              katolicizmu, stolećima vršili zločine prema onima, koji su i dalje
              ostali uz svoju veru i svetosavsku tradiciju.
              Tok istorijskih
              zbivanja i uticaj Vatikana u austrougarskim dvorovima hteo je, da broj
              Hrvata-janičara vekovima, nekoliko puta premaši broj matičnog hrvatskog
              naroda.Ovi hrvatski janičari najvećim delom i nose odgovornost za
              vandalizam, kako onaj duhovni u prošlosti, tako i duhovno-fizički u
              događajima 1941. godine i dalje.Kao što na jednom mestu spomenuh, ovi su
              Hrvati-janičari usporedo sa svojim odnarođivanjem odnosili srpsko
              istorijsko blago i svojim prilaskom katolicizmu uvrštavali ga u hrvatsko
              „istorijsko pravo“.Najnovije janičarenje vrše Hrvati usporedo sa
              izgrađivanjem „Nezavisne države Hrvatske“ po istim receptima, po kakvima
              su to radili Turci u srednjem veku“.

              Ovo gore je Perunovo sa Vaseljenske koliko se sjećam.Na stotine je komentara Perunovih protiv Hrvata sa neskrivenom mržnjom.Prema Vatikanu prema katolicima.

              “Broj hrvatskih janičara-konvertita je davno višestruko premašio broj etničkih Hrvata. Zna rimo-katolička genocidna organizacija da kada bi nestala vekovima podsticana mržnja konvertita prema Srbima, nestalo bi i 70-80 % “hrvatske nacije”

            • Perun

              To što sam preneo je NEOBORIVA ISTORIJSKA ČINJENICA.
              ———-
              Hajde reci iskreno, da se nisi ti u tom članku PRONAŠAO ???

            • Matan

              Koje ???

              Ova idiotska budalaština o pravoslavnim janjičarima,konvertiranjima itd ahahahahah.

              Perune ,Perune ovi idiotluci mogu samo kod Srbina kao što si ti proći kao neoboriva činjenica .Ja ne kažem da ih je malo kao ti.
              Ovo ti prolazi samo na vaseljenskoj.
              Reci mi zašto si zaključao profil čega se plašiš.??

              Da ćemo još naći tvojih “povijesnih ” istina .

              Heheheheh.Čega se plašiš Perune zar se iza istine ne stoji ???Daj nam još koju tvoju povijesnu istinu da je razbijemo u stotine dijelova takovu kakva jeste- lažljivu

              No nisi mi odgovorio koliko je po tebi žrtava bilo u Hrvatskoj za vrijeme drugoga svjetskog rata.

              Naravno Srba tebe ionako druge žrtve ne zanimaju.

            • Perun

              Napisao sicitat:

              No nisi mi odgovorio koliko je po tebi žrtava bilo u Hrvatskoj za vrijeme drugoga svjetskog rata.
              ——–
              Odgovor je pre 2 sata napisan.
              —————
              Nisi mi odgovorio jesi li našao sebe u komentaru o hrvatskim janičarima. 🙂

            • Matan

              Ah jadni mali bijedni lažljivče .

              Jedno te isto mali tupi mozgić ponavlja.A da pokušaš lažljivče nešto novo smisliti.
              On o konvertiranju .

            • Perun

              Mali janičar je nešto nervozan, jel de. 🙂
              Istina ume da boli, pa se u nemoći počinje sa uvredama.

            • Matan

              Pa odgovori ti janjičaru srpski na barem jedan moj upis demantiraj me .

              Hajde sada demantiraj svoga Vasu Čubrilovića .Nije on ustaša.Nije to ni Stanojević .

              Ne trolaj svojim glupostima baš svaku kolumnu.

            • Perun

              Čekam JOŠ UVEK DA MI ODGOVORIŠ

              KAKO SE KVALIFIKUJE TJ. NAZIVA ORGANIZOVANO UBISTVO 70.000 CIVILA čije je pogubljenje PRIZNAO i U KNjIZI NAPISAO OTAC NOVE HRVATSKE.

            • Matan

              Dobio si ga , samo ga pronađi .

            • Matan

              __________________________________
              psovke nisu dopuštenje, čvrsti argumenti da.

            • Ivana

              Negdje pročita ovdje:

              “U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza”

              _________________
              pravila vrijede za sve

            • peppermintt

              “Ivana

              Perun

              15 hours ago

              Ma jasno ko dan :)) Nego ne
              treba se tim hr vikipediji obrazovanju puno opterećivati 🙂 nek mlate
              gluposti čitaj smij se njihovim glupostima.”

              i ti se našla prozivati druge ?

            • Ivana

              :)) Ne nije prozivanje već konstatacija na osnovu napisanoga .
              Pravila važe za sve? Jel 🙂 Treba se prvo skrenut pažnja, da bi se reagovalo. Kad smo već kod pravila, šta je sa ovim:
              “Ali ti umišljena guska”.
              To pravilo ne važi? Ili je to tebi pametnici promaklo a? 🙂

              Idi bre.. ko što bi Srbin rekao.
              _______________________
              poštovana , opomena
              konstatno off topic svih tema se ne dopušta

            • peppermintt

              svoje frustracije liječi na drugim mjestima

              ima zanimljiva tema o kompleksima …..

            • Ivana

              Stvarno? 🙂 Pa znaš, vrijeme ti je da se pozabaviš sa tim svojim kompleksima.

            • peppermintt

              ima divan crtić uvik mi se dopadao zeko kad veli : kaj te muči cakani
              :))))))

            • Guest

              poštovana Ivana , ban do sutra

            • Matan

              dobar dan

            • Matan

              Hahahahahah .A što si ono ti sve pisala.
              A mene priječili da repliciram.
              Hoćeš još o žitijama da vidimo što znaš ili je ono ipak dovoljno.:) 🙂

            • Matan

              A kome se dopušta of topic.

              Na kolumni o ćirilici Perun piše o konvertiranju i hrvatskim janičarima.Pa koliko su tvoji Srbi janičara imali kroz 500 godina služenja Turcima.Vi bi to ponajprije pobrisali zar ne.Taj dio povijesti i prikazali ga kao stalni rat sa Turcima.

              Kako je moguće da baš Srbin piše o janičarima.Nisu li se za vrijeme “slavnih ” srpskih ustanaka jedni priklanjali janičarima i borili se na istoj strani a drugi na sultanovoj ?

            • Matan

              Što ako si ti to pročitala.
              To ćete valjda vi se Srbi skupiti pisati ****** a mi bi trebali spustiti glavu na sve vaše upise i smjerno vam se uvlačiti u srpsko dupe.???

            • Matan

              Evo si dobio odgovore o janičarima ali srpskm hajde da tebe čujemo ahahahahah.

              Ili ćeš opet copy isti komentar.

              Jada od srpskog “intelektualca ” vrti tri godine iste komentare heheheheheheh.Koji domet srpskog mozgića .

              Hajde “stručnjak” 🙂 🙂

            • Matan

              Od kuda Perune Pećka patrijaršija .

              Ja ću tebi reći.Dobili ste je služeći Turčinu i tek tada ste pravoslavlje proširili preko Drine.Služeči Turcima Perune .Kao nagradu ste dobili Pećku patrijaršiju.Jer su Turcima problem bili baš “omraženi latini “.U tome ste isti.
              Baš je Čubrilović u već spomenutom djelu pisao i o proširenju jurisdikcije Pećke patrijaršije na sve zemlje koje su Srbi idući s Turcima (kao njihove pomoćne čete) ili za njima, naselili tijekom XVI i XVII stoljeća.

              Slične činjenice nalazimo i kod drugih povjesničara:

              “Godine 1557., promijenjen je odnos prema srpskom pravoslavlju i obnovljena srpska patrijaršija u Peći. Bila je riječ o težnji da se oslabi utjecaj drugih pravoslavnih crkvi, jurisdikcija kojih se protezala na Srbiju. Područje Pećke patrijaršije bilo je vrlo prostrano: ‘Na zapadu se prostiralo do Velebita, Kupe i Hrvatskog zagorja, na severu zahvatalo veći deo Panonije do Slovačke kao i čitav Banat do Erdelja, da bi na jugu bili uključeni severni delovi Makedonije sa krajevima do Drima, a na istoku nadomak Timoka i gornjeg Iskra’.

              (Vidi: D. Petrović, Konstituisanje federalne Srbije, Beograd, 1988., str.12.)

              ‘U tako prostorno-proširenom utjecaju pravoslavne crkve sa sjedištem u Peći, osnivalo se u funkciji lokalnih pravoslavnih središta manastire i crkve u raznim dijelovima Hrvatske i Bosne (Orahovica, Marča, Lepavina, Gomirje, Medak i drugdje).’ –

              Vidi: D. Petrović, isto djelo, str.256.

              Bez pretjerivanja se može reći, da je Srpska pravoslavna crkva bila izvorište i kolijevka velikosrpske ideje od njezinog nastanka do danas.* Ona ne samo da je širila svoju vjeru
              ———————
              * U prilog ovoj tezi, samo jedan podatak: tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Sabor Srpske pravoslavne crkve, donio je odluku o svome novom teritorijalnom preustroju, koji se potpuno poklapao s područjem koje je trebala obuhvaćati zamišljen »Velika Srbija« – uključivao je sva okupirana područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, upravo onako kako su to u svojim planovima zacrtali SANU i velikosrpski poltičari u Bogradu.
              —————————————————————————————————————————————-

              (što je razumljivo nastojanje svake vjerske institucije), nego je bila i moćno sredstvo teritorijalne ekspanzije, asimilacije, i konačno, prisvajanja koloniziranih područja, s nastojanjem njihovog kasnijeg integriranja u srpski državni prostor.

              …O tome D.Pavličević piše: “Administrativna vlast Pećke patrijaršije prostirla se koliko i turska država, pa se tako preuzelo i shvaćanje da su tu i granice pravoslavlja, odnosno međe srpstva”.

              (Vidi: D.Pavličević, Dva stoljeća velikosrpskih težnji prema Hrvatskoj 1793 – 1993, Društvena istraživanja, god. 2., br. 2/3, Zagreb, 1993., str. 267.; preuzeto iz. Stanko Žuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.222.).

              Odnosi između SPC i turskog carstva pogoršavaju se u XVII stoljeću, zbog povećanih poreza i oduzimanja zemlje i drugih dobara. U isto vrijeme, Turci nameću nove harače i narodu, te se Srpska pravoslavna crkva stavlja u položaj zaštitnika, tražeći međunarodni protektorat nad srpskim narodom, kako bi ga spasila, i u isto vrijeme zadržala stečene povlastice i privilegije. Vremenom, to dovodi do brojnih seoba na sjever – u okrilje Ugarske. Srpski patrijarsi pri tomu nisu bili motivirani samo spašavanjem naroda, nego su (poput Arsenija Čarnojevića), uglavnom spašavali vlastitu kožu, bježeći od Turaka koji su doznali za njihove urotničke kontakte s Austrijom i Ugraskom.*

              ——————————–
              * Oni su tražili od Austrije i Ugarske da ih svojom vojskom oslobode turske strahovlade, pa su koristili svaku prigodu da s njima uspostave tajne kontakte. Ove države, međutim, nisu imale dovoljno snage da bi to učinile, pa su na koncu primili i patrijarhe i narod koji je bježao s njima, pri čemu su im dodijeljene i neke povlastice.
              —————————————————————————————————————————————-

              Srpska pravoslavna crkva dobro je iskoristila novostečene privilegije (nakon što je, kako kaže i cjenjeni srpski povjesničar Stanoje Stanojević*: ” s turcima sklopila pakt ” ), te je

              —————————————————–
              * Stanoje Stanojević (1874.-1937.) jedan je od najznačajnijih povjesničara i intelektualaca srpskog naroda iz prve polovice dvadesetog stoljeća; spada u najzapaženije autore školskih udžbenika tog vremena; 1927-29. godine izdao je Narodnu enciklopediju, a 1935. pokrenuo Jugoslavenski historijski časopis. Njegova najznačajnija djela su: Istorija srpskog naroda i Istorija Bosne i Hercegovine. Također je, kao i velika većina tadašnjih srpskih intelektualaca, poznat po svojim rigidnim nacionalističkim stavovima.
              ——————————————————————————

              slobodno djelujući u okviru turskog carstva (a i izvan njegovih granica – prije svega na prostorima koje obuhvaća Austro-ugarska monarhija), znatno proširila zone svoga utjecaja i tako stvorila neophodne pretpostavke za buduće širenje srpske države.

              A sada baš ti seri o “janjičarima Hrvatima” i konvertiranju.

            • Perun

              NEMA BOLjEG DOKAZA

              O SRBIMA hrvatskim JANIČARIMA,
              O SRBIMA KATOLICIMA koji postadoše “hrvati”
              O NASILNO POKRŠTENIM SRBIMA koji postadoše “hrvati

              OD OVE INFORMACIJE IZ VALIDNOG HRVATSKO IZVORA

              —————————–

              Hrvati potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična

              Hrvati su potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična s tom razlikom su Srbi stariji narod i samim tim su praktično i stvorili Hrvatsku naciju!

              Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je
              rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina.

            • peppermintt

              perune ludost bi bila tvrditi da nije bilo i Hrvata katolika u janjičarima
              jest bilo ih je , te činjenice se ne mogu mijenjati, bilo je to krvavo doba
              međutim kod Srba je služenje turcima bilo pravilo način života prilika za širenje

              i to su povijesne činjenice, uzalud ih je pokušavati negirati ili skrivati

            • Matan

              Ma koliko Pepermintiću i gdje ?Koliko je hrvatskih janjičara bilo u odnosu na srpske.I baš oni drugima spočitavaju janjičarenje .

              Znaš li što su bili srpski ustanci koje oni tako slave.I zašto ih slave.

              Ko je u stvari bio Marko Kraljević.?:) 🙂

              Ma evo ,Ivana ,Perun i slični pojma nemaju o svojoj povijesti.On sada vadi nekakove gluposti.


              Hrvati potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo identična

              Hrvati su potomci Srba i genetska podudarnost dva naroda su gotovo
              identična s tom razlikom su Srbi stariji narod i samim tim su praktično i
              stvorili Hrvatsku naciju!

              Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je
              rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina.2

              Ovo je da se upišaš od smjeha .

            • Perun

              Published
              On: Uto, Pro 4th, 2012

              http://poskok.info/wp/?p=27114

            • Matan

              Poskok je li ahahahahah.
              Kako neće na vašem portalu pisati ono što vama odgovara .
              To ti stručni valjda nekakav portal .

              Koji dokaz majko mila portal Poskok i povijest ahahah.Daj još Rajka Vasića 🙂 🙂

            • Matan

              A Poskok prenio srpsku budalaštinu.

              “Ovo otkriće nije plod nikakvih trač rubrika ili šaljivih novinara već je rezultat istraživanja uglednog hrvatskog instituta FA iz Zagreba koje je vršeno posljednjih devet godina, na koje se poziva srbijanski portal Pravda.rs.”

              Ahahahaha

            • Perun

              Ne želim da ispadnem nekulturan kao ti jer ja i NISAM ono ŠTO SI TI ,
              tako da ću se uzdržati od negativnih kvalifikacija tvoje “ličnosti”
              ————–

              Preneo si moj davni komentar

              O SRBIMA HRVATSKIM JANIČARIMA

              ali ga NISI PROČITAO ili pošto si tako “pametan” nisi ga razumeo.

              Pišeš već dva dana nesuvislosti i OSPORAVAŠ nešto što JA NISAM NAPISAO,

              NISAM ništa REKAO o HRVATIMA JANIČARIMA

              nego o SRBIMA koji su posle propasti turaka postajali umesto turski HRVATSKI JANIČARI.
              Ti si najverovatnije potomak takvog jednog Srbina koji je postao hrvatski janičar.
              ————————-
              Tekst mog komentara koji si ti stavio gore kao deo
              TVOG KOMENTARA:

              Iako teška srca, srpstvo konstatuje,
              da janičarenje srpskoga življa nije prestalo propašću turskog gospodstva u krajevima pod Austrougarskom.

              Naprotiv, ono je i posle turskog sloma nastavljeno, samo su se nosioci ove srednjovekovne tipike odjednom našli umesto u Carigradu, usred Zagreba.
              ——————————————-

              Pročitaj ovaj zadnji tekst polako nekoliko puta ili zamoli nekoga da ti pomogne da pravilno razumeš i shvatiš šta je napisano.

            • Laktashenko Shumski Shtrumph

              znam nisam ja tema.. svatko se ima pravo izjasnit kako želi.. evo upravo ide popis stanovništva u bih.. bit će tu svega. baš me zanima koliko je bosanaca u bosni 😉

            • Perun

              Očekivao sam konkretan odgovor, ali ti očigledno ne možeš da priznaš da si pogrešio kada si me korigovao po pitanju
              Ivana Franje Jukića.
              Da li je on BOSANAC ???

            • Matan

              Kažeš Hrvati janjičari ali ih slabo nešto pobroja.A gledaj sada.35 000 srpskih janjičara odjednom.I kako ja najviše volim vaše argumente dovesti u pitanje opet vašim argumentima volio bih da mi pametna glava poput Peruna pojasni što su ovi Srbi bili :

              “Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo
              nekih: tokom silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala
              su mnoga srpska naselja u kojima su živeli vekovima. Prema grckoj
              hronici rimski car Justinijan je u sedmom veku nasilno preselio mnoge
              Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od njih stvorio
              odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine, dve
              trecine te vojske prede na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se
              sve preostale porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz
              Makedonije se preseli oko 250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet
              dode do slicne seobe, nakon što je grcki car Komnen pokorio Rašku. I
              konacno, u petnaestom veku kada su Turci osvojili Bosnu, sultan Sulejman
              prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od kojih je napravio
              Janjicare i isve ih utrošio u narednim obracunima sa Srbima.”

              Samo Sulejman imao 30 000 srpskih janičara heheheheheheh

      • Matan

        Na osnovu hrvatske narodne predaje i pisanih službenih spomenika u carskom arhivu u Bizantu, car Konstantin
        VII. Porfirogenet (905.—959.) u svom djelu “O upravi carstvom” potanko je opisao dolazak Hrvata na Jadran i njihovo naselenje rimsko-bizantskih pokrajina. On kaže, da je tadašnji bizantski car Heraklije L
        (610.—641.) najprije izdao
        “z a p o v i j e d” (prostaksis), da Hrvati otpočnu borbu s Avarima, naravno uz obećanje, da će
        im dati zemlje, koje osvo­je. Kada su pak Hrvati za nekih desetak godina, od god. 626. do 635. po prilici, pobijedili Avare i prot­jerali ih
        sjeverno od Dunava, car
        Heraklije izdao je drugu “n ar e d b u” (kaleusis iussio), kojom je Hrvatima službeno predao osvojene zemlje, naravno pridržavši sebi i bizantskom carstvu vrhovništvo nad tim zemljama

        Kako se vidi iz Porfirogenetovih navoda, rimska Dalmacija od
        Raše u Istri do Drine i od Jadrana do Bosanske Posavine bila je središnja zemlja, koju su Hrvati kod svoga dolaska na Jug zauzeli i naselili. Tu
        je pokrajinu car Heraklije morao posebno istaći u svojoj prvoj »zapovijedi« (prostaksis), prije nego su oni
        krenuli u borbu s Avarima. Međutim, kako je Hrvata došlo na Jadran mnogo, a oni tada živjeli o stočarstvu i
        površnoj poljoprivredi, nijesu im bili do­voljni brdoviti krajevi tadašnje rimsko-bizantske Dal­macije, pa su zaposjeli, kako je Porfirogenet
        zabilježio, i tadašnji Ilirik i Panoniju.

        Prema Porfirogenetu su, dakle, Hrvati kod svoga dolaska na Jadran naselili:

        Prvo, rimsku
        Dal­maciju, kako su se zvale zemlje od rijeke Raše u Istri do Drine, te od Jadrana do crte potegnute sa Snježnika povrh Istre uz Kupu do Petrove Gore, oda­tle na Grmeč-planinu u Bosni te preko Manjace, Tisovca i Borja-planine povrh Krivaje na Drinjaču rijeku do njezina ušća u Drinu, odakle se tom rije­kom, zatim Pivskim planinama i Durmitorom spuštala do Budve u Boki Kotorskoj.

        Drugo Ilirik, kako se u Porfirogenetovo vrijeme zvalo jadransko porječje današnje Crne Gore i Albanije, od Budve od Valone.

        Treće, Panoniju, naime zemlje sjeverno od rimske Dalmacije pa do Mure i Drave.26 Današnja bosanska Posavina nalazila se je u rimskoj Panoniji,a svi drugi bosanski krajevi i cijela
        današnja Hercegovina ležali su u rimsko-bizantskoj Dalmaciji. Budući da su Hrvati kod svoga dolaska na Jug naselili rimsku Dalmaciju i južnu Panoniju, oni su tada nase­lili cijelu današnju Bosnu i
        Hercegovinu, koje su ležale u tim rimskim pokrajinama.

        Hrvati, koji su pošli na Jadran, sastojali su se od sedam srodnih hrvatskih plemena, kojima su za­družno vladali 5 braće i 2 sestre jednoga
        ogranka vla­darske obitelji zakarpatskih Hrvata. Ni onda, kada su svladali Avare i naselili se u novoj domovini, hrvatska plemena nijesu se
        izmiješala, nego je svako dobilo svoj posebni kraj, u kojemu je vladao jedan od braće i sestara, koji su ih doveli, naravno pod vrhovništvom najstarijega brata i njegovih nasljednika. Tim su Hrvati, iako podijeljeni na plemenske pokrajine, sačuvali svoje narodno i državno jedinstvo i stvorili način zajedničke obrane od vanjskih neprijatelja.

        Glavno hrvatsko pleme, kojim je neposredno
        upravljao vrhovni vladar Hrvata, naselilo se između
        Cetine i Zrmanje uz Jadransko more, a u nutrini do Vlašića i Borja-planine. Na taj način, to je pleme na­selilo današnje Duvno, Hlivno, Glamoč, Grahovo i
        cijelu bosansku Krajinu od Vrbasa do Une, izuzevši Posavinu. Druga hrvatska plemena naselila su se za­padno i istočno
        od toga središnjega i najjačega ple­mena. Jedno od tih plemena naselilo je Zahumlje i Travunju, kako se u Srednjem stoljeću zvalo zemlje današnje Hercegovine, a drugo sredovječnu Bosnu od Vraniće i Vlašić-planine do
        Drine.

        Čelnik samoupravne hrvatske državne
        jedinice u Bosni zvao
        se od najstarijih vremena »ban«, i
        po njemu njegova zemlja »banovina«. To je ustanova čisto hrvatska, koju nijesu poznavali ni Srbi niti drugi narodi sredovječne Evrope.29 To nam govori, da su u Bosni od najstarijih vremena živjeli Hrvati, jer su
        samo oni mogli dati svome zemaljskom vladaru čisto hrvatski naziv »ban«.

        Da su Hrvati kod svog dolaska na Jug naselili
        sve zemlje od Drave i Dunava do Jadrana te od Istre do Drine i Valone u današnjoj Albaniji, govore nam vjerodostojni povijesni izvori.
        Mi smo već naveli
        prvorazredno svjedočanstvo
        bizantskoga cara Porfirogeneta, koji je god. 94S./52. na osnovu starih doku­menata u carskom arhivu u Bizantu zabilježio, da su Hrvati naselili rimsku Dalmaciju, Ilirik i
        Panoniju.

        Od drugih izvora, koji to potvrđuju, ovdje ću spo­menuti samo slijedeće:

        U upravnom priručniku hrvatskih službenika,koji se zvao Methodos, a bio sastavljen i hrvatskim jezikom napisan na velikom hrvatskom
        saboru god. 753. na Duvanjskom polju, pisalo je, da se tadašnja hrvatska država sastojala od Zapadne ili Bijele Hrvatske, od Južne ili Crvene Hrvat­ske i od Z a g o r j a, u kojem se nalazila Bosna. Prema Methodosu, Bijela Hrvatska se protezala od Vinodola kod današnje Rijeke do rijeke Cetine i Duvna, a Crvena Hrvatska od Cetine i Duvna do grada “Bambalona” , kako su kasniji neupućeni prepisivači iskvarili romanski naziv Valone, La Valone, Bosna se god. 753. protezala od “gore Borove”, t.j. od da­našnjega Borja i Vlašić planine do Drine.

        To nam isto svjedoči i jedan stari hrvatski ljeto­pis iz 8. stoljeća, kojim se poslužio pisac “Kraljevstva Hrvata”. U tom ljetopisu je pisalo, da je vrhovni vladar
        Hrvata, kada je došao na Jadran:

        “Uze kraljevstvo od Ilirije, a to jest sva zemlja ča jest s ovu stranu Valdemije (Val — de — vino =Vinodol) deri do Polonije (Polina, stara Apolonija kod Valo­ne)… i priđe u Bosnu, i slize u Dalmaciju… donju zem­lju i zagorsku… I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kao i za­gorsko kraljevstvo”

        I stari pisci “Kraljevstva Hrvata” iz god. 1074./80. i »Ljetopis Popa Dukljnina« iz god. 1149./53. pišu, da je Bosna činila dio hrvatske države.

        Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahomed Ibn Idris (o. 1099.—1166.)
        zabilježio je god. 1154. ovo:

        “Od Splita do Stona ima 25 milja. Pučanstvo
        je hrvatsko (Sakaliba’h)”

        Za grad Dubrovnik kaže:

        “Ovo je zadnji grad Hrvatske”.

        Budući da je sredov­ječno Zahumlje, glavni dio današnje Hercegovine, ležalo zapadno od Dubrovnika, to je ono, prema
        Idrisu, pripadalo tadašnjoj Hrvatskoj i stanovništvo je Zahumlja bilo hrvatsko, što Idris izričito spominje, kada govori o Stonu, tadašnjem glavnom gradu Za­humlja.

        Bizantski ljetopisac Ivan K i n a m o s, opisujući završetak vojne cara Emanuela Komnenca god. 1155., o bosanskom banu Boriću ovo piše:

        “Kada je bio blizu Save, skrene odatle prema
        dru­goj rijeci imenom Drina, koja utječe drugdje, i dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama za
        se; narod, koji svojim zasebnim načinom žive i sam sobom
        upravlja”

        Kinamos, koji je s carem Emanuelom Komnen-com (1143.—1180.) više put osobno bio u Raši, ovdje nam iz osobnoga
        znanja svjedoči, da Srbija dopire do Drine, a zapadno od te rijeke, naime u Bosni, da žive drugi narod, različit od Srba i po vladavini i po načinu narodnoga života i običaja. Taj drugi narod mogao je biti i bio je narod hrvatski, jer u 11. i 12. stoljeću, kako i danas, u Bosni i Raši nije bilo drugoga slaven­skoga naroda, osim Srba i Hrvata. Ako po Kinamosu, Bošnjaci nisu bili Srbi, oni su morali biti Hrvati.

        Od sredine pak 12. stoljeća, kada je Ivan Kina­mos u Bosni nalazio samo Hrvate, različite od Srba, pa do turskih osvajanja u 14. i 15.
        stoljeću, nije bilo narodnih pomicanja ni promjena u pučanstvu sadašnje Bosne i Hercegovine. To nam potvrđuju razni suvre­meni izvori, između njih i sultani turskoga carstva.

        Ta­ko Murat II. dne 6. prosinca 1430. daje Dubrovčanima
        slobodu trgovine po svim zemljama, koje potpuno ili djelomično priznaju njegovu
        vrhovnu vlast,

        “da in’ tr’govci hode slobodno po svoj zemli gospoctva
        mi… i po suhu i po moru u S r’ b l i j e h’, u Arbanaseh i u Bosni ..”

        Sultan Mehmed II.,
        dne 11. studenoga 1459. daje Dubrovčanima slobodu trgovanja: “i po blgor’skoj zem’li i po S r’b l j e h’ i po vlaškoj zem’li i po ar’banaš’koi i
        po B o s n i…”

        Oba sultana jasno dijele Bosnu od zemlje “Srbljah”.

        E sada mi reci ako ovo sve pročitaš a izvori su različiti ko je to od Srba mogao donijeti ćirilicu Hrvatima .

      • Matan

        Sad ćemo malo o pokrštavanju Hrvata .Već sam postavio ko je i gdje živio.U većem broju ste došli za Turcima na ove prostore no proširio bi temu pa ću se zadržati na pokrštavanju Hrvata .

        Najstariji od pet braće, Klukas, koji je doveo
        Hrvate u novu domovinu i predvodio u borbama s Avarima, umro je kao poganin. Ali već nje­gov sin i nasljednik Porga, mladi čovjek sa širim po­gledima, primio je kršćanstvo god. 640. s većim brojem prvaka i naroda prvoga hrvatskoga plemena, koje se bilo naselilo između Cetine i Zrmanje te Vlašića i Bor­ja—planine u nutrini zemlje.40 Na to je papa Ivan IV. (640.—642.), rodom Dalmatinac, početkom god. 641. Ivana Ravenjanina, prvoga misionara medu doselje­nim Hrvatima, redio za nadbiskupa i prenio sva prava stare dalmatinske
        prvostolnice u Solinu na novi bližnji grad Split.

        Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i Osoru (srednjovječno ime za otoke
        Cres i Lošinj) preživjele su Seobu naroda. Nadbiskup Ivan Ravenjanin
        zara­na je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u današnjem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 Nadbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svećenstvom revno je radio na obraćenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na po­dručju prvoga hrvatskoga
        plemena, kojemu su pripa­dali krajevi današnje jugozapadne Bosne: Duvno,
        Hlivno, Glamoč i područja gornjega toka rijeka Vrba­sa, Sane i Une. I Zahumlje, koje je pokrivalo većinu današnje Hercegovine, zarana
        je primilo katoličku vje­ru. Na crkvenim saborima u Splitu
        god. 925. i 928. ističe se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu
        Zahumlja, bila stara biskupija, koja je, prema tome, osno­vana pred više od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu. U to staro doba kršćanska katolička vjera raširila se i u bo­sanskoj banovini, između planina Vraniće, Vlašića i Borja te rijeke Drine. I Hrvati u Neretvi, kako se zvalo primorske i otočke zemlje od Neretve do Ceti­ne, zarana su bili primili kršćanstvo, ali su se opet povratili na poganstvo, jer su im je Katolička Crkva branila gusarstvo,od kojega su živjeli. Neretljani su se konačno obratili na kršćansku katoličku vjeru u vrijeme cara Vasilija I.(867.—886.)
        i hrvatskih voj­voda Zdeslava (878.—79.) i Branimira (879.— O.892.).47 I panonski Hrvati, u današnjoj bosanskoj Posavini i oni između Save i Drave, sredinom 7. stoljeća bili su prihvatili kršćanstvo, ako su se iz oporbe protiv franačkih katoličkih vladara,koji su ih htjeli podjarmiti, opet povratili na poganstvo. Njih je ko­načno obratio na katoličku vjeru sv. Metod i njegovi učenici glagoljaši od god. 874. do 890. po prilici. Pokrštenje Hrvata u današnjoj Bosni i Hercegovini počelo je, dakle, god. 640. i dovršilo se je podkraj 9. stoljeće. Osim Posavine, drugi su BiH krajevi pri­mili kršćanstvo već tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime između god. 640. i 753.

        Sve zemlje do Drine, dakle cijela današnja Bo­sna i Hercegovina, od najstarijih kršćanskih vreme­na pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijaršiji. Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabilježio, prvi vjerovjesnici, koji su širili kršćanstvo medu Hrvati­ma, bili su latinski svećenici, koje je poslao rimski papa. Ti su u početku vršili službu Božju na la­tinskom jeziku, ali već koncem 9. stoljeća, kako piše papa Ivan X. (914.—928.), Hrvati su po svim kraje­vima uveli glagoljsku službu Božju, kojoj su bili početnici sveta braća Ćiril i Metod. To je služba Božja rimske liturgija, ali napisana na starom slaven­skom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadašnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljaštvo toliko raširilo, da ni sami bosanski biskupi
        nijesu znali latinski.

        Toliko o nekakvome pravoslavlju u BiH.

    • Kada bi Hrvati širili čirilicu tada ne bi bilo problema. Ali kako ju Srbi čire za srpske probitke Ilije Garašanina, to je štetno. Kada bi netko sada došao u San Antonio, Texas, i tu vidio 95% žitelja meksikanske pasmine, ljudi bi se začudili. Začudili bi se i time što mnogi iz šprdnje kažu: Iđemo u San Antonio, Mexico, ili bio sam u San Antonio, Mexico…Ali slučaj hrvatskog Vukovara se ne može ni iz jednog ugla usporediti sa gradom San Antonio. Zažto? Jednostavno zato jer žitelji grada San Antonija iako su 95% Meksikanci niti jednom od njih ne pada na pamet rećo da je San Antonio Mexico. Oni se osjećaju Amerikancima, brane američke probitke, plaćaju poreze Ameriki, bore se za Ameriku, poštivaju Ameriku koju smatraju svojom KUĆOM I DOMOVINOM.

      Dakle, ne trebaju se Hrvati mjenjati. Srbi se trebaju mjenjati. Srbi trebaju poštivati Hrvatsku. Srbi se trebaju osjećati Hrvatima u Hrvatskoj i tek tada će biti MIR I BLAGOSTANJE I KOD HRVATA I KOD SRBA.

    • Kada bi Hrvati širili čirilicu tada ne bi bilo problema. Ali kako ju Srbi čire za srpske probitke Ilije Garašanina, to je štetno. Kada bi netko sada došao u San Antonio, Texas, i tu vidio 95% žitelja meksikanske pasmine, ljudi bi se začudili. Začudili bi se i time što mnogi iz šprdnje kažu: Iđemo u San Antonio, Mexico, ili bio sam u San Antonio, Mexico…Ali slučaj hrvatskog Vukovara se ne može ni iz jednog ugla usporediti sa gradom San Antonio. Zažto? Jednostavno zato jer žitelji grada San Antonija iako su 95% Meksikanci niti jednom od njih ne pada na pamet rećo da je San Antonio Mexico. Oni se osjećaju Amerikancima, brane američke probitke, plaćaju poreze Ameriki, bore se za Ameriku, poštivaju Ameriku koju smatraju svojom KUĆOM I DOMOVINOM.

      Dakle, ne trebaju se Hrvati mjenjati. Srbi se trebaju mjenjati. Srbi trebaju poštivati Hrvatsku. Srbi se trebaju osjećati Hrvatima u Hrvatskoj i tek tada će biti MIR I BLAGOSTANJE I KOD HRVATA I KOD SRBA.

    • Perun

      Citat iz teksta:
      „Znanstveni i stručni interes dr. Šimić usmjeren je prema
      jeziku hrvatskoglagoljskih tekstova pisanih

      hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, te jeziku i pismu srednjovjekovnih spomenika područja Hercegovine i Huma“.
      ————————————–

      KAKO SU izvorni Hrvati (10-15% današnje populacije)

      PISALI na CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU
      kada NISU SLOVENI, tj NE ZNAJU SVOJE POREKLO.

      Gledajuci neodlucnost Hrvata oko svog porekla ostaje jedna velika nedoumica.
      Ako niste Slaveni mislim da ni jezik koji nazivate vašim nije vaš.
      Jer danasnji hrvatski jezik je jezik slovenske grupe naroda.
      ————————————-

      “O svom poreklu Hrvati nerado govore.
      Doduše, na prvi pogled.

      Međutim, oni su zbog urođenog oportunizma na svojoj siromašnoj „povijesti“
      ostavili širom otvorene kapije, kako bi svoje poreklo mogli vezivati čas za Romane,

      čas za Germane, a koji put i za Slavene.

      Jedan „slikovit primjer“, kako bi to oni sami rekli, vidi se iz slučaja sa hrvatskom „poviješću“, koju je hrvatska vlada propisala kao udžbenik za školsku 1941/42. godinu.

      U ovoj „povijesti“ zastupljena je gotska teorija o hrvatskom poreklu.

      Već sledeće školske 1942/43. godine, ista ona ustaško-hrvatska vlada, koja ga je propisala, izdala je drugi, gde se o hrvatskom poreklu zastupa druga, iransko-kavkaska teorija.
      Da se sramota što pre preda zaboravu, vraćen je novac svakome kupcu onoga
      prvog udžbenika, koji ga je makar napola poderanog povratio”.
      —————–
      Svoje neslavensko poreklo, uostalom, ne krije ni u praskozorju pritajenog ustaštva prvi hrvatski ministar spoljnih poslova dr. Mladen Lorković, koji u knjizi

      „Narod i zemlja Hrvata“ na strani 34 kaže :
      „Čitava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku,

      da su Hrvati bili neslavenska grupa.

      • Matan

        Ko kaže da

        “O svom poreklu Hrvati nerado govore……………”

        Lažeš evo sam ti stotine riječi napisao iz različitih izvora .

        • Perun

          U uđžbeniku za školsku 1941/42. godinu.
          U ovoj „povijesti“ zastupljena je gotska teorija o hrvatskom poreklu.

          Već sledeće školske 1942/43. godine, ista ona ustaško-hrvatska vlada,
          koja ga je propisala, izdala je drugi, gde se o hrvatskom poreklu
          zastupa druga, iransko-kavkaska teorija.

          Da se sramota što pre preda zaboravu, vraćen je novac svakome kupcu onoga prvog udžbenika, koji ga je makar napola poderanog povratio”.
          ————-
          O ovome nisi ni reč napisao pojela maca jezik, jel de?
          ali si zato natrabunjao gomilu nesuvislosti tipično za MALOG JANIČARA.

          • Matan

            Idi budaletino jedna gdje če ti za ovako idiotske upise koje u nedogled ponavljaš hvalospijeve pisati .

            Na Vaseljensku i vaše portale.Ti ćeš nešto pisati a istih par idiotskih komentara vrtiš.

            • Perun

              To gore napisano je istina, i potiče iz arhiva NDH.

              Pored toga što je za školsku 1940./41 dodeljena spomen svjedođžba u čast obnove nezavisne Hrvatske,

              neuke ustaše u želji da sve promene u duhu nove ideologije su se malo zaigrale i napisale u uđžbeniku istorije jednom o gotskom a drugi put o iransko-kavkaskom poreklu hrvata.

            • Matan

              A koje je točno vaše porijeklo.

              Da vidimo hajde što pišu tvoji “stručnjaci ”

              “Haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici jedni od
              najstarijih dokumenata ljudske civilizacije, stari preko sedam hiljada
              godina i da se u njima pominje ime Srbin. Po nekim naucnim teorijama
              nastanak ljudskih naselja odreduje se za razne krajeve u razna vremena.
              Po drugima smatra se da su prva naselja nastala u srednjoj Aziji, odakle
              su se narodi dalje vremenom raseljavali. Po takvoj tvrdnji za Srbe se
              smatra da su ogranak arijskog, ili indo-evropskog soja, kome pripadaju i
              romanski, keltski i germanski narodi. Za taj dokaz uzima se isti jezik
              svih slovenskih naroda, proizašao iz prasrpskog jezika indo-azijskog
              porekla.

              Veliki je broj naucnika koji Indiju smatra srpskom prapostojbinom. Svi
              se oni slažu da su seobe Srba iz Indije zapocele pre šest do sedam
              hiljada godina i da su trajale oko hiljadu godina. Jedan od zagovornika
              srpskog porekla iz Indije je i dr. Nenad Ðordevic, koji u svojoj obimnoj
              studiji “Istorija Srba” dokazuje da i mi pripadamo indo-evropskom
              stablu. On tvrdi da Srbi od svog postanka nose svoje ime. Postoji
              teorija da su se prve seobe Srba odvijale u pravcu kretanja sunca, od
              istoka ka zapadu.

              Za kolevku svih evropskih naroda smatra se Indija, odakle su seobe za
              zapad zapocele pre petnaest hiljada godina. Dokaz tome su mnogobrojne
              reci u sanskritskom jeziku, istog znacenja kao i na srpskom, a
              zabeležene su pre više od tri hiljade godina. Kao prva istorijska
              zabeleška je rec Serbh što ima znacenje rodbine, semena i kolena. I u
              današnjim jezicima, indijskom i srpskom ima mnogo reci istovetnog
              znacenja. Evo nekih:

              agan – oganj; bagas – bog; brath – brat; bhala – bela; chata – ceta;
              deti – dete; div – div; dina – dan; dasa – deset; dama – dom; girja –
              gora; grad – grad; iskra – iskra; kada – kada; kuta – kuca; lip – lep;
              lot – ljut; laghi – laki; ljubhva – ljubav; matr – mater; mala – mali;
              more – more; mil – mili; nabas – nebo; nava – novi; paraha – prah; prati
              – protiv; panca – pet; pena – pena; rabh – rob; rosa – rosa; sa – so;
              sila – sila; sas – sest; stan – stan; sabha – soba; stala – stol; tata –
              tata; ta – taj; tvar – stvar; trasti – tresti; trang – trag; tamas –
              tama; tri – tri; trijdosa – trinaest; tada – tada; vrt – vrt; vicur –
              vece; vatara – vatra; vi – vi; vas – vas; viva – živi.

              U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identicna srpskim, kao:
              tata, nana, brat, prija, sestra, strina, svekar, svekrva, dever, kum,
              svastika. Postoji istovetnost i mnogih drugih reci kao: guvno, hlad,
              stoka, govece, jama, apsara, mana, raka, jad, med, guditi i druge. Ima
              ih svakako još. Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su obicaji,
              koji su veoma slicni kod oba naroda, na primer: otmica devojke, unošenje
              i palenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim
              spomenicima, društveno i državno uredenje i mnogi drugi. Cak su kod Srba
              bili sacuvani i obicaji spaljivanja mrtvih. Reci župa i župan u srpskom
              i kod Indusa imaju znacenje udruženja ili zadruge, a u sanskritskom
              znace povezivanje. Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i
              srpskih društvenih jedinica, opština, koje su u ono vreme bile
              najdemokratskiji oblik društva, sacuvanih u Srbiji do danas. Makarov je
              zapisao mnoga imena srpskih staništa, koja su ostala do dana današnjeg:
              Indostan, Avganistan, Kurdistan, Radžastan i jos mnoga druga.”

              Ahahahahah ovo je samo djelić vaše slavne povijesti no idemo dalje :):)

          • Matan

            Srbin Hrvatu o janjičarima ahahahahahahah

            Pa koliko ste im godina sluge bili .Vjerne .A ovo ko su ovi.Hrvati janjičari je li ?Da vidimo što Perun “historiograf ” o ovome kaže :

            “Za koju desetinu godina u drugoj polovini XVI veka, slično nekada u Srpskoj crkvi za vreme Nemanjića, ljudi iz iste kuće zauzimaju položaje visokih državnih funkcionera, a stoje na čelu crkve. Dok jedna grana bratstva Sokolovića, kao poturčenjaci, sede na najvišim položajima Turskog Carstva: Mehmed-paša Sokolović kao veliki vezir, Ferhat-paša Sokolović i Mustafa-paša Sokolović kao bosanski paše…dotle druga grana Sokolovića upravlja pravoslavnom crkvom na Balkanu: Makarije, Antim, Gerasim Sava Sokolović, pećki patrijarsi”

            Izvor: Vasa Čubrilović, Odabrani istorisjki radovi, Beograd, 1983., str. 94/95.

            Čiji su ovo janjičari Peruneeeeeeeeeeeeee hehehehehehehe .

          • Matan

            A ko se ovo miri sa turskom vlašću :

            Evo što o tom razdoblju srpske povijesti kaže jedan od vaših akademika, revolucionar nekadašnje organizacije Mlada Bosna velikosrpski nacionalist, Vasa Čubrilović:

            “Mireći se sa turskom vlašću prilikom njenog širenja preko naših zemalja, naši stočari iz planina služe kao neredovne čete u turskoj vojsci i kolonizuju ratom opustošene zemlje
            srednjeg Podunavlja na sever sve do pod Budim, a na severozapad do pod Zagreb. S njima se kreću i mešaju ratarske mase…ili kao vojnici, ili kao kolonisti…Od Banata i Bačke preko Srema, Slavonije na Bosansku Krajinu, Liku i Dalmaciju sa novim kolonistima iz starih srpskih zemalja, širi se i Srpska crkva.”

            (Ljubica Štefan, Mitovi i zatajena povijest, Zagreb, 1999., str. 9 )

          • Matan

            Nisadeš, divni i nepristupacni vrh, stan bogova po indijskoj religiji,
            bio je prva srpska postojbina. Citat iz Ritera, na strani 29, glasi: “Sa
            vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se njegove grane kao Himavat,
            Henakutaš, Nisadeš, na kojima je živeo surovi i odeven u odelo od kože
            narod Serba ili Srba”. Znaci da su Srbi prvobitno živeli na prostorima
            izmedu himalajskih i hindokuskih planina, preko šest hiljada godina pre
            Hrista. Ruski istoricar Moroskin istice da su ostali narodi bili zavidni
            prema Srbima, koji su nastanjivali oblast Dunaj u Indiji. On takode
            navodi da su u unutrašnjosti Indije bile države Prazija, Gangazija i
            Sarbarska (Srpska), a u primorskom delu oblast koja se zvala Panovska. O
            postojanju te dve srpske države nadeni su zapisi kod Aleksandra
            Velikog. To ukazuje na mogucnost da imena Dunava i Panonije nose takode
            poreklo iz Indije (ili obratno). I u indijskim geografskim kartama ima
            imena srpskog znacenja: Srba, Sobrana, Carnigor, Belospor, Kovilje,
            Žitomir, Mala Bara, Bela Zora, Grad, Careva, Pramen, Mlava, Drvar,
            Borac, Zagore, Sivonje, Ravnagora, Borje, Dub, Veselgrad, Timok,
            Sarbatu, Srbistan, Morava, Drava, Kotor, Srbalj i druga. Po Moroskinu,
            Srbi su ziveli u Indiji nekoliko hiljada godina pre iseljavanja u
            srednju Aziju, a zabelezena su masovna seljenja pre 5.000 godina. Iz
            svega proizlazi da se o poreklu Srba u Indiji može govoriti kao o
            periodu od oko osam hiljada godina ili još više. Masovna iseljavanja iz
            Indije prouzrokovana su pojavom kuge, koja ih je brojcano gotovo
            prepolovila, kao i najezdom crnih naroda sa juga koji, su ih nemilosrdno
            pljackali.

            Po Moroskinu prvi ogranak Srba iselio se iz Indije u pravcu
            Mesopotamije, oko reka Eufrata i Tigra, gde su osnovali svoju Novu
            Sabarsku državu, na tlu današnjeg Iraka. Tamošnji gradovi nazvani su
            srpskim imenima, a o istima postoje i dan danas neka svedocanstva.
            Dolazak Srba u Mesopotamiju datira oko tri hiljade godina pre Hrista i
            tu su se zadržali najmanje oko jedan milenijum. Od tih Srba potomci su
            se proširili u Malu Aziju, a nešto kasnije odatle su prešli i u Evropu.
            Delimicno su se nastanjivali i u Egiptu. Posle smrti faraona Pepija II,
            ti Srbi zavladali su podrucjem koje su naselili i ta njihova vladavina
            trajala je od 2261. do 2052. godine stare ere. Tu teoriju zastupa i
            francuski egiptolog Masper Gaston, koji kaže da su Srbi iz Sarbarske
            stigli u Afriku u tri navrata. Gaston svoju tvrdnju zasniva na srpskim
            natpisima na egipatskim piramidama i kamenim spomenicima. Srbe su
            Egipcani nazivali “kraljevi pastira”, a vladali su Donjim Egiptom. Ovo
            je u potpunoj saglasnosti sa izucavanjima našeg istoricara Stojana
            Boškovica, koji u “Istoriji sveta” piše kako su Egipcani podizali
            ustanke protiv srpskih vladara u Donjem Egiptu. Fransis-Maria Apendini
            piše da su Srbi neko vreme gospodarili Sirijom, odakle su napadali
            Egipat. Za takozvani “cudesni” period Egipta oznacava se porobljavanje
            od strane nekih stranih naroda i vladavine izvesnog Arse (ime mu je
            pisano cirilicom APCA). Za taj “cudesni” period Fransisko-Maria Apendini
            kaže da su to narodi došli iza Kaspijskog jezera, koji su
            najratoborniji narod, a vladali su dugo vremena Egiptom i Sirijom i
            zvali su se Srbi.

    • Perun

      Citat iz teksta:
      „Znanstveni i stručni interes dr. Šimić usmjeren je prema
      jeziku hrvatskoglagoljskih tekstova pisanih

      hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, te jeziku i pismu srednjovjekovnih spomenika područja Hercegovine i Huma“.
      ————————————–

      KAKO SU izvorni Hrvati (10-15% današnje populacije)

      PISALI na CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU
      kada NISU SLOVENI, tj NE ZNAJU SVOJE POREKLO.

      Gledajuci neodlucnost Hrvata oko svog porekla ostaje jedna velika nedoumica.
      Ako niste Slaveni mislim da ni jezik koji nazivate vašim nije vaš.
      Jer danasnji hrvatski jezik je jezik slovenske grupe naroda.
      ————————————-

      “O svom poreklu Hrvati nerado govore.
      Doduše, na prvi pogled.

      Međutim, oni su zbog urođenog oportunizma na svojoj siromašnoj „povijesti“
      ostavili širom otvorene kapije, kako bi svoje poreklo mogli vezivati čas za Romane,

      čas za Germane, a koji put i za Slavene.

      Jedan „slikovit primjer“, kako bi to oni sami rekli, vidi se iz slučaja sa hrvatskom „poviješću“, koju je hrvatska vlada propisala kao udžbenik za školsku 1941/42. godinu.

      U ovoj „povijesti“ zastupljena je gotska teorija o hrvatskom poreklu.

      Već sledeće školske 1942/43. godine, ista ona ustaško-hrvatska vlada, koja ga je propisala, izdala je drugi, gde se o hrvatskom poreklu zastupa druga, iransko-kavkaska teorija.
      Da se sramota što pre preda zaboravu, vraćen je novac svakome kupcu onoga
      prvog udžbenika, koji ga je makar napola poderanog povratio”.
      —————–
      Svoje neslavensko poreklo, uostalom, ne krije ni u praskozorju pritajenog ustaštva prvi hrvatski ministar spoljnih poslova dr. Mladen Lorković, koji u knjizi

      „Narod i zemlja Hrvata“ na strani 34 kaže :
      „Čitava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku,

      da su Hrvati bili neslavenska grupa.

      • Matan

        Ko kaže da

        “O svom poreklu Hrvati nerado govore……………”

        Lažeš evo sam ti stotine riječi napisao iz različitih izvora .

        • Perun

          U uđžbeniku za školsku 1941/42. godinu.
          U ovoj „povijesti“ zastupljena je gotska teorija o hrvatskom poreklu.

          Već sledeće školske 1942/43. godine, ista ona ustaško-hrvatska vlada,
          koja ga je propisala, izdala je drugi, gde se o hrvatskom poreklu
          zastupa druga, iransko-kavkaska teorija.
          Da bi se sramota što pre preda zaboravila,
          Ministar vjere i prosvjete – (Mile Budak) naredio je da se vrati novac svakome kupcu onoga prvog udžbenika, koji ga je makar napola poderanog povratio”.
          ————-
          O ovome nisi ni reč napisao pojela maca jezik, jel de?
          ali si zato natrabunjao gomilu nesuvislosti tipično za MALOG JANIČARA.

          • Matan

            Idi jedna gdje če ti za ovako idiotske upise koje u nedogled ponavljaš hvalospijeve pisati .

            Na Vaseljensku i vaše portale.Ti ćeš nešto pisati a istih par komentara vrtiš.

            • Perun

              To gore napisano je istina, i potiče iz arhiva NDH.

              Pored toga što je za školsku 1940./41 dodeljena spomen svjedođžba u čast obnove nezavisne Hrvatske,

              neuke ustaše u želji da sve promene u duhu nove ideologije su se malo zaigrale i napisale u uđžbeniku istorije jednom o gotskom a drugi put o iransko-kavkaskom poreklu hrvata.

            • Matan

              A koje je točno vaše porijeklo.

              Da vidimo hajde što pišu tvoji “stručnjaci ”

              “Haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici jedni od
              najstarijih dokumenata ljudske civilizacije, stari preko sedam hiljada
              godina i da se u njima pominje ime Srbin. Po nekim naucnim teorijama
              nastanak ljudskih naselja odreduje se za razne krajeve u razna vremena.
              Po drugima smatra se da su prva naselja nastala u srednjoj Aziji, odakle
              su se narodi dalje vremenom raseljavali. Po takvoj tvrdnji za Srbe se
              smatra da su ogranak arijskog, ili indo-evropskog soja, kome pripadaju i
              romanski, keltski i germanski narodi. Za taj dokaz uzima se isti jezik
              svih slovenskih naroda, proizašao iz prasrpskog jezika indo-azijskog
              porekla.

              Veliki je broj naucnika koji Indiju smatra srpskom prapostojbinom. Svi
              se oni slažu da su seobe Srba iz Indije zapocele pre šest do sedam
              hiljada godina i da su trajale oko hiljadu godina. Jedan od zagovornika
              srpskog porekla iz Indije je i dr. Nenad Ðordevic, koji u svojoj obimnoj
              studiji “Istorija Srba” dokazuje da i mi pripadamo indo-evropskom
              stablu. On tvrdi da Srbi od svog postanka nose svoje ime. Postoji
              teorija da su se prve seobe Srba odvijale u pravcu kretanja sunca, od
              istoka ka zapadu.

              Za kolevku svih evropskih naroda smatra se Indija, odakle su seobe za
              zapad zapocele pre petnaest hiljada godina. Dokaz tome su mnogobrojne
              reci u sanskritskom jeziku, istog znacenja kao i na srpskom, a
              zabeležene su pre više od tri hiljade godina. Kao prva istorijska
              zabeleška je rec Serbh što ima znacenje rodbine, semena i kolena. I u
              današnjim jezicima, indijskom i srpskom ima mnogo reci istovetnog
              znacenja. Evo nekih:

              agan – oganj; bagas – bog; brath – brat; bhala – bela; chata – ceta;
              deti – dete; div – div; dina – dan; dasa – deset; dama – dom; girja –
              gora; grad – grad; iskra – iskra; kada – kada; kuta – kuca; lip – lep;
              lot – ljut; laghi – laki; ljubhva – ljubav; matr – mater; mala – mali;
              more – more; mil – mili; nabas – nebo; nava – novi; paraha – prah; prati
              – protiv; panca – pet; pena – pena; rabh – rob; rosa – rosa; sa – so;
              sila – sila; sas – sest; stan – stan; sabha – soba; stala – stol; tata –
              tata; ta – taj; tvar – stvar; trasti – tresti; trang – trag; tamas –
              tama; tri – tri; trijdosa – trinaest; tada – tada; vrt – vrt; vicur –
              vece; vatara – vatra; vi – vi; vas – vas; viva – živi.

              U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identicna srpskim, kao:
              tata, nana, brat, prija, sestra, strina, svekar, svekrva, dever, kum,
              svastika. Postoji istovetnost i mnogih drugih reci kao: guvno, hlad,
              stoka, govece, jama, apsara, mana, raka, jad, med, guditi i druge. Ima
              ih svakako još. Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su obicaji,
              koji su veoma slicni kod oba naroda, na primer: otmica devojke, unošenje
              i palenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim
              spomenicima, društveno i državno uredenje i mnogi drugi. Cak su kod Srba
              bili sacuvani i obicaji spaljivanja mrtvih. Reci župa i župan u srpskom
              i kod Indusa imaju znacenje udruženja ili zadruge, a u sanskritskom
              znace povezivanje. Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i
              srpskih društvenih jedinica, opština, koje su u ono vreme bile
              najdemokratskiji oblik društva, sacuvanih u Srbiji do danas. Makarov je
              zapisao mnoga imena srpskih staništa, koja su ostala do dana današnjeg:
              Indostan, Avganistan, Kurdistan, Radžastan i jos mnoga druga.”

              Ahahahahah ovo je samo djelić vaše slavne povijesti no idemo dalje :):)

          • Matan

            Srbin Hrvatu o janjičarima ahahahahahahah

            Pa koliko ste im godina sluge bili .Vjerne .A ovo ko su ovi.Hrvati janjičari je li ?Da vidimo što Perun “historiograf ” o ovome kaže :

            “Za koju desetinu godina u drugoj polovini XVI veka, slično nekada u Srpskoj crkvi za vreme Nemanjića, ljudi iz iste kuće zauzimaju položaje visokih državnih funkcionera, a stoje na čelu crkve. Dok jedna grana bratstva Sokolovića, kao poturčenjaci, sede na najvišim položajima Turskog Carstva: Mehmed-paša Sokolović kao veliki vezir, Ferhat-paša Sokolović i Mustafa-paša Sokolović kao bosanski paše…dotle druga grana Sokolovića upravlja pravoslavnom crkvom na Balkanu: Makarije, Antim, Gerasim Sava Sokolović, pećki patrijarsi”

            Izvor: Vasa Čubrilović, Odabrani istorisjki radovi, Beograd, 1983., str. 94/95.

            Čiji su ovo janjičari Peruneeeeeeeeeeeeee hehehehehehehe .

          • Matan

            A ko se ovo miri sa turskom vlašću :

            Evo što o tom razdoblju srpske povijesti kaže jedan od vaših akademika, revolucionar nekadašnje organizacije Mlada Bosna velikosrpski nacionalist, Vasa Čubrilović:

            “Mireći se sa turskom vlašću prilikom njenog širenja preko naših zemalja, naši stočari iz planina služe kao neredovne čete u turskoj vojsci i kolonizuju ratom opustošene zemlje
            srednjeg Podunavlja na sever sve do pod Budim, a na severozapad do pod Zagreb. S njima se kreću i mešaju ratarske mase…ili kao vojnici, ili kao kolonisti…Od Banata i Bačke preko Srema, Slavonije na Bosansku Krajinu, Liku i Dalmaciju sa novim kolonistima iz starih srpskih zemalja, širi se i Srpska crkva.”

            (Ljubica Štefan, Mitovi i zatajena povijest, Zagreb, 1999., str. 9 )

          • Matan

            Nisadeš, divni i nepristupacni vrh, stan bogova po indijskoj religiji,
            bio je prva srpska postojbina. Citat iz Ritera, na strani 29, glasi: “Sa
            vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se njegove grane kao Himavat,
            Henakutaš, Nisadeš, na kojima je živeo surovi i odeven u odelo od kože
            narod Serba ili Srba”. Znaci da su Srbi prvobitno živeli na prostorima
            izmedu himalajskih i hindokuskih planina, preko šest hiljada godina pre
            Hrista. Ruski istoricar Moroskin istice da su ostali narodi bili zavidni
            prema Srbima, koji su nastanjivali oblast Dunaj u Indiji. On takode
            navodi da su u unutrašnjosti Indije bile države Prazija, Gangazija i
            Sarbarska (Srpska), a u primorskom delu oblast koja se zvala Panovska. O
            postojanju te dve srpske države nadeni su zapisi kod Aleksandra
            Velikog. To ukazuje na mogucnost da imena Dunava i Panonije nose takode
            poreklo iz Indije (ili obratno). I u indijskim geografskim kartama ima
            imena srpskog znacenja: Srba, Sobrana, Carnigor, Belospor, Kovilje,
            Žitomir, Mala Bara, Bela Zora, Grad, Careva, Pramen, Mlava, Drvar,
            Borac, Zagore, Sivonje, Ravnagora, Borje, Dub, Veselgrad, Timok,
            Sarbatu, Srbistan, Morava, Drava, Kotor, Srbalj i druga. Po Moroskinu,
            Srbi su ziveli u Indiji nekoliko hiljada godina pre iseljavanja u
            srednju Aziju, a zabelezena su masovna seljenja pre 5.000 godina. Iz
            svega proizlazi da se o poreklu Srba u Indiji može govoriti kao o
            periodu od oko osam hiljada godina ili još više. Masovna iseljavanja iz
            Indije prouzrokovana su pojavom kuge, koja ih je brojcano gotovo
            prepolovila, kao i najezdom crnih naroda sa juga koji, su ih nemilosrdno
            pljackali.

            Po Moroskinu prvi ogranak Srba iselio se iz Indije u pravcu
            Mesopotamije, oko reka Eufrata i Tigra, gde su osnovali svoju Novu
            Sabarsku državu, na tlu današnjeg Iraka. Tamošnji gradovi nazvani su
            srpskim imenima, a o istima postoje i dan danas neka svedocanstva.
            Dolazak Srba u Mesopotamiju datira oko tri hiljade godina pre Hrista i
            tu su se zadržali najmanje oko jedan milenijum. Od tih Srba potomci su
            se proširili u Malu Aziju, a nešto kasnije odatle su prešli i u Evropu.
            Delimicno su se nastanjivali i u Egiptu. Posle smrti faraona Pepija II,
            ti Srbi zavladali su podrucjem koje su naselili i ta njihova vladavina
            trajala je od 2261. do 2052. godine stare ere. Tu teoriju zastupa i
            francuski egiptolog Masper Gaston, koji kaže da su Srbi iz Sarbarske
            stigli u Afriku u tri navrata. Gaston svoju tvrdnju zasniva na srpskim
            natpisima na egipatskim piramidama i kamenim spomenicima. Srbe su
            Egipcani nazivali “kraljevi pastira”, a vladali su Donjim Egiptom. Ovo
            je u potpunoj saglasnosti sa izucavanjima našeg istoricara Stojana
            Boškovica, koji u “Istoriji sveta” piše kako su Egipcani podizali
            ustanke protiv srpskih vladara u Donjem Egiptu. Fransis-Maria Apendini
            piše da su Srbi neko vreme gospodarili Sirijom, odakle su napadali
            Egipat. Za takozvani “cudesni” period Egipta oznacava se porobljavanje
            od strane nekih stranih naroda i vladavine izvesnog Arse (ime mu je
            pisano cirilicom APCA). Za taj “cudesni” period Fransisko-Maria Apendini
            kaže da su to narodi došli iza Kaspijskog jezera, koji su
            najratoborniji narod, a vladali su dugo vremena Egiptom i Sirijom i
            zvali su se Srbi.