‘Što je više kleveta i laži, Fred nam je miliji i draži’

15

Duboko sam tronut izjavom ministra Freda Matića. Kaže Fred u subotnjem Jutarnjem: “Slomljen sam, ali ostavku ne dam. Ulica neće mijenjati ministre!” Slomljeni Fred jedva se izborio za 24., 25. i 26. stranicu našeg najtiražnijeg dnevnika. Teško da bi toliki prostor dobili Putin ili Obama. Možda jedino nadvojvoda Voja Šešelj kad se do njega probije Boris Dežulović.

fredPopularni slomljeni ministar bez branitelja 15. studenog o. g., tri dana prije Kolone sjećanja, uzvratio je udarac onako kako to inače “slomljeni” ministri rade. Kad se pročita naturalistički tekst Vlade Vurušića na tri strane, ostaje gorak okus. Kakav smo to mi Hrvati narod kad vrijeđamo ministra koji je s dva sina pravoslavnoga paroha tri mjeseca prkosio antifašističkoj JNA? Da je pravoslavni paroh slučajno imao više sinova, Fred bi još i dandanas odoljevao antifašistima. Što su u ta tri mjeseca radili Fredovi pomoćnici Mile Dedaković Jastreb, Nikola Toth, Tomislav Josić, Vinko Mažar i drugi branitelji, ne zna nitko. Ni Fred ni Vlado Vurušić! Fred mi i dalje tjera suze na desničarsko-ognjištarske oči kad kaže: “Ne želim doživjeti sudbinu starih partizana koji su se borili i patili, a onda postali svima dosadni. “Ima Fred pravo što se partizana tiče. Borili se, patili četiri godine, bježali pred nadmoćnim fašistima. I što su za to bježanje dobili? Ništa! Napunili jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji, organizirali križne puteve i marševe smrti te nakon toga dosadili svima. Stvarno žalosno! Neki, preko veza i bez javnoga natječaja upali u ekipe za odstrel neprijateljske emigracije. Je li to satisfakcija za četiri godine borbe i patnje? Naravno da nije! Trebalo je “starim partizanima” svake godine organizirati partizanske igre u okviru kojih bi se reprizirali križni putevi i marševi smrti. Tu bi se evocirale uspomene na herojske dane nakon 8. svibnja 1945. g. kad su “stari partizani” bili u vrhunskoj formi. I tako, dok su Fred i sinovi pravoslavnoga paroha odolijevali nadmoćnim antifašistima, čudno kako mu na njegovu memoriju pamćenja nije palo pitanje: tko to napada Vukovar? Možda “stari partizani” i njihova djeca. Jesu li to fašisti zalijepili cvenu zvijezdu na kape i šubare te napali Freda i sinove pravoslavnog paroha ili su to možda antifašisti za koje je zločesti Churchill proročanski ustvrdio da su to budući fašisti. I to je bolje nego pasti u zaborav!

Zdravko Komšić
Zdravko Komšić

U tu subotu 15. studenoga o. g., Fred je dobio “neočekivanu” potporu od Kordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata. Predsjednik Kordinacije Zdravko Komšić pozvao je predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara da raspusti Stožer. Argumentirano, kao da je proglas pisan u Ministarstvu branitelja, Zdravko Komšić zaključuje kako Stožer nije ispunio svoju zadaću jer je ćirilica i dalje u Vukovaru. Misli Zdravko da je Stožer morao zoljama skidati ćirilične ploče. Da su te zolje dali u ruke Fredu i sinovima pravoslavnog paroha, od ćirilice danas ne bi ostalo ni Ć. Nisam vidio tko je potpisao taj mudri istup Kordinacije, ali sam skoro siguran da tamo piše: “Što je više kleveta i laži, Fred nam je miliji i draži.” Julije Cezar je jednom rekao: “Divide et impera.” Podijeli pa vladaj. Vidi se da Fred zna za tu mudrost Julije Cezara. A možda je čuo i za čuvenu izreku koja se pripisuje rimskom senatoru Marku Porciju Katonu Starijem koju je on u doba pred početak Trećega punskoga rata ponavljao na kraju svakog zasjedanja rimskog Senata: “Ceterum censeo Karthaginam esse delendam.” Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti. Hrvatska moderna verzija te izreke bi odprilike glasila: “Uostalom, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara treba raspustiti!” Na opće veselje i sreću Freda Matića, Zdravka Komšića, Ante Tomića, Borisa Dežulovića, Jelene Lovrić, Olivera Frljića, Drage Zvonimira Carlosa – suca Marijana Bertalenića, Mirjane Kasapović te milijun gledatelja Žikine dinastije. Stožer je na tu osmu neprijateljsku ofanzivu odgovorio krako: “Svi koji su protiv Stožera za obranu hrvatskog Vukovara su petokolonaši.”

Na kraju o principijelnosti “neprincipijelne koalicije”. Fred mi je jednom prilikom poslao na poklon svoju knjigu “Ništa lažno” s vlastoručnom posvetom. Pročitao sam je. Na jednom mjestu izrazito negativno piše o branitelju Ivi Kovačiću za kojeg kaže da se je sam upucao te da ne nabrajam dalje. Uostalom, knjiga još nije rasprodana pa se svatko može uvjeriti o čemu pišem. Neki dan je u Kordinaciji koja se okomila na Stožer sjedio među ostalima i Ivo Kovačić. Fred ga je predložio predsjedniku Josipoviću za odlikovanje Reda Kneza Domagoja koji je Ivo Kovačić i dobio. Sad sam u dvojbi o kojem je Kovačiću riječ. O onom za kojega Fred piše da se sam upucao ili o nekom drugom stvarnom heroju kojega je Predsjednik države iznenada otkrio. Red Kneza Domagoja u pravilu dobivaju heroji… Fred bi morao sam malo prolistati svoje memoare te nam objasniti o kojem se Kovačiću radi. Da se možda ne radi o Ivanu Goranu Kovačiću…

Oscar Wilde je jednom zločesto napisao: “Memoare najčešće pišu ljudi koje je pamćenje davno izdalo ili u životu nisu učinili ništa vrijedno pamćenja.”

frljaDok se u Lijepoj našoj oni, koji su je stvorili, dijele na one koji su puni ljubavi za sve nas, a zovemo ih mentalnim Jugoslavenima i one koji mrze, one koji su puni ljubavi i tolerancije za antifašiste – Perkovića i Mustača – za aktualnu lijevo-liberalnu vlast, za vampirijade 25. svibnja u Kumrovcu itd. Za to vrijeme kod komšija u Srbiji opće oduševljenje. Na smrt bolesni Vojvoda iz dana u dan poziva Srbe da svrgnu s vlasti bivše četnike Nikolića, Vučića te sve koji su sad euro-četnici. Tamo nema Kordinacije koja bi vojvodu Voju pozvala da ode u “rodno mesto”. U RH se uznemirilo Hrvatsko filozofsko društvo u kojemu je časni član bio Vojislav Šešelj od 1983. g., do 1990. g. Na njegovo članstvo naročito su bili ponosni članovi najpoznatije filozofske škole u hrvatskoj Praxis filozofije, skraćeno poznatiji kao praksisovci. Milan Kangrga, Gajo Petrović, Bošnjak, Vranicki itd., svi su oni voljeli Voju. On je za njih bio jugoslavenski disident. Visoka filozofija i filozofska misao koja je sublimirana u Vojinoj rečenici: “Kad vidite Hrvata, ubijte ga kao kera pored tarabe!” Naravno, Kangrga i ekipa nije tamo davne 1983. g., mogla znati da je Šešelj postati takova filozofska veličina iz koje će izletjeti tako mudra i pastoralna politička mudrost. Praksisovci su dijalektički osjećali da treba stati iza Voje. Sloboda govora (u komunizmu ha! ha!), Voja je hrabar i treba stati iza njega. Mislim da je već onda trebalo stati ispred njega! U vrijeme Hrvatskog proljeća, jedan drugi član Hrvatskoga filozofskoga društva, Vlado Gotovac, došao je u sukob s “demokratskim centralizmom”. Odmah je završio zbog pisane riječi u Staroj Gradišci. Međutim, on – kako se dobro sjeća Milan Jajčinović u Večernjem – nije imao podršku praksisovaca. On je bio vulgarni hrvatski nacionalist, a ne poželjni jugo-disident. Ta priča traje do dan danas. Primitivni hrvatski nacionalisti, ognjištari, desničari, ustašoidi, mrzitelji EU-a, mrze Documentu, nevladine udruge, Jugoslavene. Kaže premudra Jelena Lovrić: “Ako su ljudi iz vladajuće garniture Jugoslaveni, onda su to valjda i svi građani koji su im na izborima dali glas.” Jelena tobože dopušta da su prosvjedi legitimno pravo branitelja. “Ali zašto im je pritom potrebno izmišljati Jugoslavene?” Jugoslaveni su danas zbirna imenica za onih 20 % koji ovu državu ne mogu smisliti. Tu je pokojni predsjednik Tuđman bio apsolutno u pravu. To su danas gledatelji Žikine dinastije, mnogi ministri u Hrvatskoj Vadi, razni Frljići, Butkovići, Tomići, Jergovići, Lovrićke, Pofuci, Mandići, Dežulovići, riječki SDP-ovci i kamo bi me odvelo da ih dalje nabrajam. Njihova Jugofilska opcija je legalna kao i svaka druga opcija u demokratskom društvu. No, zahvaljujući njihovoj medijskoj okupaciji Lijepe naše, nemaju pravo primitivnom demagogijom svoje jugofilstvo širiti na sve ostale građane. Oni ne mrze, oni vole sve ljude jednako, osim Thompsona i Stožera vukovarskog.

Oni vole sve, a naročito naše komšije pa preko Jutarnjeg već sad upozoravaju: “Hrvatska je nemoćna: Unija neće dopustiti pritisak na Beograd. “Uzbudio se Robert Bajruši na izjavu Ministra pravosuđa. Isti se na Hrvatskom radiju usudio reći da će Hrvatska napredovanje Srbije prema EU uvjetovati novim suđenjem i optužnicama za ratne zločine. Za njega je neprihvatljivo da zločin na Ovčari završava na činu kapetana JNA. Mislim si nekako da je taj čin skoro imao veliki hrvatski književnik Ante Tomić. Odmah se javio notorni Augustin Palokaj koji misli da se članstvo u EU može iskoristiti, ali ne i zlorabiti te da Hrvatska ne smije dati povod da je se krivi za sporost Srbije. Morati će Vesna Pusić malo omekšati svoju krutu retoriku prema Beogradu. Inače ćemo morati u kutu klečati na kuruzi.

Uznemirila se i Bisera Fabrio pa kaže: “Ambasadore brine govor mržnje, odobravaju Glavaševićev nastup.” Bisera je čekala lijepo vrijeme te obišla sve ambasade. Svi se ambasadori zabrinuše za Glavaševića. Zbog toga je i Frlja izvjesio Glavaševićev portret na pročelju Hrvatskoga narodnoga kazališta Ivana plem. Zajca. Na slici piše “ja ne mrzim” i “heroj, ne zločinac”. Uz Gotovinu već drugi heroj, a ne zločinac. Na Facebooku sam vidio na pročelju istog kazališta sliku Frljića. Iznad piše “ne mrzim”, a ispod “gadi mi se”. Moram priznati – i meni! I na kraju jedna izjava koju svi moramo osuditi. Ovih je dana izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao: “Kome se ne sviđa Izrael, neka se seli u Gazu.” Ne mogu vjerovati – jedan premijer! Pa demokratsko je pravo da svatko može izraziti neslaganje s politikom neke države. Riječju i djelom. Recimo bombama postavljenim u autobuse i vlakove. To je pravo bilo priznato i drugu Titu u tzv. bombaškom procesu. Ako netko, zaigran, postavi bombu mora, po narcisoidnom Premijeru, odmah u Gazu! Stvarno, ljudska prava u nekim zemljama skoro da i ne postoje. Žalosno!

Bertrand Russell je napisao: “Sloboda misli i djelovanja može postojati jedino onda kada država vjeruje da je sigurna.”

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • Fred mi i dalje tjera suze na desničarsko-ognjištarske oči kad kaže: “Ne želim doživjeti sudbinu starih partizana koji su se borili i patili, a onda postali svima dosadni.” šmrc ;(

    • 1diablo

      Jadni ljudi,nakon 69 godina u mirovini,postali su svima dosadni.. ;(

      • Čak više niti đacima ne dovode ‘narodne junake iz NOBa’ da pričaju anegdote i podvige, žalosno je to što ih više nitko osim mesića ne yebe ni jedan posto 🙂

        • wolf

          E ovo o djacima me je bas krenilo u srciku.
          Pa de ce vam dusa vasisti da deca ne cuju pripovetku od starog otrcanog antivasiste.
          Ono deda prica unuku kad su njemci navalili
          a unuk i sta si dede uradio,kaze deka tada sam pobegao a sad sam se usro,nedaj boze nikom :)))

      • peppermintt

        pa ja ostadoše neispričane priče, Mirko pazi metak- hvala Slavko, i o drugaricama što su se borile s čuke na čuku , il o prvoborcima koji su zaradili partizansku mirovinu s dvanaest godina jer su Italijanima rekli-mema partiđana 😀

        • doslovno s čukenačuku :))

          • 1diablo

            znači ono na Neretvi nije bio tifus već sifilifi i triperipi,auuuu :))

          • pa da, svašta se tu nakalemilo 😉

          • wolf

            Gluho bilo,sve poznate partizanske bolescurine :)))

          • peppermintt

            meni tako pričale one koje su tako ostvarile borački dodatak 😉 živahne bakice i sad 🙂

          • znam, šalim se, čuke su brežuljci, ali i ovako u šali kada bismo doslovno preveli ne bismo puno pogriješili! 🙂

          • peppermintt

            ej al tibaš čut kako to muslimanke meko kažu-s ćuke na ćuku 😛 :)))

        • wolf

          A vidi ti drugarica,sve im se neda.
          Neka neka samo skakucite s jedne
          na drugu,sve u zaru borbe,gluho bilo :)))

  • peppermintt

    Ovih je dana izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao: “Kome se ne
    sviđa Izrael, neka se seli u Gazu.” Ne mogu vjerovati – jedan premijer!

    bravo Hodak 🙂

    • wolf

      Heh,taj je japancima zapritija ako nastave s pokusom hladne fuzije,sto bi zamjenilo naftu,da ce vasovat.ovi nisu poslusali i fukusima se desila,stas sto bi nasi rekli Bozije davanje.Ma nema
      to s onim gori nista.To ti je taj nazovi premijer,ghovno novoporedacko.