Pratite nas

BiH

Što je zajedničko Dragi Pilselu, Goranu Babiću i Predragu Matvejeviću?

Objavljeno

na

[dropcap]T[/dropcap]ko studentima u Lijepoj našoj predaje noviju hrvatsku povijest?

Tko na studiju povijesti objektivno, racionalno i na temelju neospornih činjenica objašnjava i rasvjetljava sve naše “pijane novembarske noći”, “antifašistički” ustanak u Srbu, Bleiburge, marševe smrti, naših 800 jama na sjeverozapadu Hrvatske i Slovenije, Jasenovac i stvarni broj žrtava u tom logoru, Goli otok i Staru Gradišku, Vukovar i Ovčaru, Bljesak i Oluju, Haag i presude hrvatskim generalima? Naravno, teret je na našim profesorima povijesti na Filozofskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Sve su to poznata i cijenjena jugonostalgičarska imena. Titov apologet Tvrtko Jakovina, nova povijesna zvijezda na našem znanstvenom nebu, Hrvoje Klasnić koji je došao do važnog otkrića da su svećenici ubijeni nakon 1945.g. bili ustvari ustaše s kamom u zubima. On kaže: “Većina njih je aktivno sudjelovala u ustaškom pokretu, a neki su I okrvavili ruke.” Sad napokon znamo tko su bila 663 katolička svećenika i među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca te 31 časna sestra. Naoružane do zuba i s bombama u rukama naročito su se isticale časne sestre sve dok ih Klasnić nije bezumno hrabrim jurišem slistio sa lica povijesti. Klasnić, do zuba naoružan svojim predrasudama i jugonostalgičarskim mentalitetom, krenuo je u spašavanje vojničke časti hrabrih boljševika koji su u poslijeratnoj idili porazili znatno bolje nenaoružane civile, svećenike, novinare i časne sestre. Njegovo spašavanje boljševika asocira me da bi Klasniću bolje pristajalo ime Spasoje negoli Hrvoje. Nakon njegovih tekstova ime Hrvoje zvuči pomalo tragikomično! U Rijeci studente povijesti educira izvjesni Perica. Jugoslaven od glave do 1995. Ni Oluja 1995.g. nije mu razbistrila njegove nepročešljane misli i ideje.

A u Splitu povijest predaje Dragan Markovina. To je isto kao da izraelsku povijest u Tel Avivu predaje Goebbels.

Ti egzotični primjerci nekadašnjeg bratstva i jedinstva pokazuju koliko je kvalitetan posao obavio povijesni guru jugoslavenstva prof. Mladen Zvonarević na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Časni je profesor 1971.g. otkucavao UDBI svoje studente, naravno – tajno. Međutim, javno je za njih tražio rigorozne kazne. Njegovo sjeme zla je niklo bolje negoli se mogao i nadati. Često požalim što Hrvatska nema bar na par mjeseci zakonodavstvo kao što ga ima država Izrael kojim štiti sebe od vlastitih Jakovina, Klasnića i Markovina. Tamo bi im odmah oduzeli državljanstvo i šupirali ih van iz države. Ipak, priznajem, možda sam malo i pretjerao. Tko bi onda našim studentima onda predavao i glorificirao sve epopeje iz NOB-a? Kako su partizani srušili most na Neretvi i potom prešli preko njega tjerajući Nijemce. Kako je 31 časna sestra bez oružja jurišala na naše NOB-borce u nekoj šumi dok nije stigao lugar i svih istjerao iz šume jer rade šumsku štetu. Tko će, ako protjeramo Klasnića, relativizirati partizanske zločine nakon II svjetskog rata? Tko će bez našeg Spasoja tražiti da Katolička crkva napokon osnuje povjerenstvo koje bi utvrdilo koje je sve zločine Crkva počinila prema miroljubivim partizanima i četnicima za koje su naši profe utvrdili kako su bili autohtoni antifašisti. Slažem se sa prijedlogom našeg Spasoja: najbolje bi bilo oformiti komisiju u sastavu Jakovina, Klasnić, Perica i Markovina. Komisija bi se morala sastati u jednoj prostoriji koju bi trebali osiguravati dragovoljci Domovinskog rata. A dalje … prepuštam vas vašoj mašti!

Oscar Wilde je napisao: “Povjesničar je osoba koja će dati točan opis dogođaja koji se nikada nije zbio.”

Pitanje: što je zajedničko Dragi Pilselu, Goranu Babiću i Predragu Matvejeviću? Po mojoj procjeni oni su željeli i veselili se hrvatskoj državi onoliko koliko se običan čovjek veseli raku ili leukemiji. Odmah će skočiti B. Pofuk s pitanjem “zašto Pilsel?” Pa on je poslijeratni desničar koji je “odrastao pod slikom Ante Pavelića, mrzio Srbe, Židove, komuniste, Jugoslavene, bacao kamenje na sinagoge, pohađao terorističku obuku i pokušao u Buenos Airesu, zajedno s publikom i jugoslavenskim ambasadorom, zapaliti kino u kojem su se nalazili. Brane Pofuk misli kako se tada Pilsl ponašao kao tipičan Hrvat. Kažu da je navika druga priroda. A naš Drago stekao je, kao što se vidi iz Pofukovog teksta, fine i rafinirane navike. Sad je o toj svojoj svjetloj prošlosti napisao knjigu “Argentinski roman”. Prezentacija knjige održana je bila u Rijeci i u Zagrebu. Prve su reakcije očaravajuće. Tako poznati obožavatelj Draže Mihajlovića, Miljenko Jergović kaže: “Ona je (tj. knjiga) autorefleksija i to je ono što je za hrvatsku kulturu i društvo dragocjeno jer je izuzetno osamljeno i stoji protiv onoga što je masovno raspoloženje i “duh nacije” koji je predugo i prečesto bio taj da se odsustvo tolerancije i razumijevanja za druge smatra jedinim obrascem hrvatskog patriotizma.” Ova ideološka i rečenična kobasica odmah kandidira Jergovića za profu povijesti recimo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Tako ćemo dobiti još jednog jahača apokalipse i u Osijeku.

Nisam imao knjigu Pilsla u rukama, mada sam to trebao. Stoga se nadam da je nova Pofukova književna zvijezda u “Argentinski roman” uvrstila i citat koji je paradigma “njegove dosljednosti u traženju istine i borbe za slobodu”. Citat bez citata glasi otprilike tako: neprekidno hrvatsko spominjanje Vukovara govori samo o fašistoidnosti Hrvata. Ili tako nekako! U svakom slučaju postoji takva izjava našeg borca za slobodu istine. Nema te kiše, dolazila ona od Pofuka, Jergovića ili nekog trećeg iz regiona, koja našeg Carlosa, Zvonimira, Drageca može oprati.

Plaut je napisao: “Imbrem in cribum legere” iliti skupljati kišu u sito. Mi bi rekli: “uzalud vam trud svirači!” neka Jergović i Pofuk i dalje skupljaju kišu u sito. Bilo bi im bolje da rade nešto korisno!

Dragan Markovina, čvrsti jugonostalgičar, duboko je zamočio pero u tintu i napravio u Jutarnjem ekskluzivni intervju, za gledatelje Žikine dinastije, sa Goranom Babićem, šuvarovim bojovnikom za bolju Jugoslaviju. Iz teksta doznajemo da čim su ustaše napale srpski Vukovar, Zadar, Gospić, Petrinju i Slunj, naš Goran – živa kopija Drage Pilsla – zbrisao je u Beograd. Tamo je otvorio dušu svom alter-egu Draganu Markovini. Odmah na početku razgovora daje nam do znanja da on, kao i patrijarh Irinej, čvrsto vjeruje kako je Dalmacija SAO Krajina u Hrvatskoj. Kaže: njegova je kuća “dična Dalmacija”. I tako je naš Jugoslaven došao, kartaški rečeno, na štih. Kaže on: “Lora je najveća i neizbrisiva mrlja na sveukupnoj istoriji grada pod Marijanom.” Nadalje riga vatru: “Kako je došlo do toga da taj Split, split Bajamontija, Smodlake, Tina Ujevića, Ivana Rendića, Ivice Kukoča, Baje Jurjevića, Jure Pločara, Živka Jeličića, Silvija Bombardelija, Miljenka Smoje, Srđana Vicana, Bernarda Vukasa, Vladimira Beare i Veljka Rogošića I toliko drugih velikana, postane leglo najcrnije ustašije, biskupa Barišića i suca Lozine?” Od tipa kao što je Markovina, Babić odgovor nije dobio, mada odgovor postoji iako ne dopire do možđanih vijuga okamenjenih jugoslavenstvom, orijunaštvom, boljševizmom i bolesnom mržnjom prema svom narodu i svojoj državi koja je napokon odlučila skinuti s one stvari likove kao što je Goran Babić. Taj lik ima sreću da nikada nije vidio Splićane 1991.g. Tada se čak ni Miljenko Smoje nije više usudio cinkati taksiste i one kojima je bio pun kufer jugoslavenčina i orijunaša. Svi se se oni bili sakrili u mišju rupu i čekali 1991.g., da ih JNA oslobodi. Maštali su da će na tenkovima JNA jednom ugledati Babića, Šerbedžiju i druge te da će im Veljko Kadijević predati ključeve Splita. Šteta prostora i papira u Jutarnjem za samozadovoljavanje jedne retrogradne jugoslavenske okamine koji nije imao ni minimum hrabrosti da čeka pomoć JNA u svojoj rupi u Splitu već je odmah zbrisao u Beograd nadajući da će se na tenku jednom vratiti natrag sa JNA na splitsku rivu. Da se to kojim slučajem i desilo, siguran sam da bi ga na rivi dočekali Kerum i Vlaji. Zato Babić, kao bivši urednik “Oko” ima dobro oko kad je procijenio i odlučio nikad više neće doći u Hrvatsku. Njegovim nedolaskom u Hrvatsku polako se u praksi ostvaruje ona turistička parola: više cvijeća, manje smeća!

Neka se Babić sjeti što je napisao Vergilije: “Quae nune tellus, quae me aequora possunt accipere?”. U prijevodu: “Koja me sad može primiti zemlja, koje li more?”

I treći jugomučenik je dobio svojih pet minuta u Večernjem. Predrag Matvejević je otvorio svoju jugonostalgičarsku dušu Mileni Zojović. Baš sam ganut i tronut što je sve u hrvatskoj ustašiji propatio taj borac za bolju samoupravnu povijest. Prošlog je tjedna Matvejević primio 1.550 nagradu za građansku hrabrost koju, uz potporu norveške vlade, dodjeljuje sarajevska nevladina organizacija “Gariwo”. On se kobajagi zapitao: što to imaju zajedničko Bosanci i Norvežani? Onda je tobože skontao kako su oboje imali u II svjetskom ratu pokret otpora. Znamo da su Norvežani imali Vitkun Quislinga koji je surađivao sa Hitlerom pa su ga Norvežani, po kratkom postupku, 1945.g., strijeljali. A Bosna? Tamo je harao prvi gerilac Europe Draža Mihajlović. Njega su Srbi strijeljali. Kako je on pripadao pokretu, o kojem vlažnih očiju govori naš Predrag, onda je to valjda nagrada i našem hrabrom građaninu. Ne tako davno, hrabri je građanin bio zaboravio da više nema njegove partije i Juge te je prozvao jednog sarajevskog pjesnika ratnim zločincem. Pjesnik tužio i naš hrabri građanin dobio uvjetnu kaznu. Kad je presuda postala pravomoćna Predrag je, pun građanske hrabrosti, uzbunio senilnog francuskog akademika tvrdeći kako ga ustaše žele strpati u apsanu. Akademik je, uz zvukove Marseljeze, uzbunio hrvatsku socijaldemokraciju zbog fašisoidnosti VSH-a koji je odbio žalbu hrabrog građanina da se zbog uvjetne kazne ne ide u zatvor. Za tu debelu laž i kompromitaciju Hrvatske, jer mu nije po mjeri, on sad ima pravu berbu nagrada. E da mu je bilo otići u buksu bar na dan, naš pisac, profa i polemičar dobio bi valjda čak i Nobela, ali za kemiju jer je uspio svoja govna pretvoriti u građansku hrabrost.

Da je slučajno u Domovinskom ratu pobijedila JNA, na jednom od tenkova došao bi nam u Zagreb i hrabri građanin. Za to bi danas sigurno dobio još jednu nagradu jer bi sarajevska udruga Gariwo, uz potporu norveške vlade, utvrdila da Predrag tenkom nije zgazio ni mrava!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Ponavlja se suđenje radikalnom islamistu u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ponavlja se suđenje radikalnom islamistu u BiH

Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine naložilo je obnovu suđenja protiv radikalnog islamista Osmana Abdulaziza Kekića koji je prvostupanjskom presudom bio oslobođen optužbi za sudjelovanje u paravojnoj terorističkoj organizaciji Islamskoj državi (IS).

Kako je u ponedjeljak priopćeno iz Suda BiH, prizivno vijeće ukinulo je prvostupanjsku presudu Kekiću kojom je oslobođen optužbi za formiranje i pridruživanje stranim paravojnim formacijama i naložilo ponovno suđenje.

Njega su sredinom 2016. švedske vlasti izručile Bosni i Hercegovini smatrajući ga nacionalnom prijetnjom označivši ga kao pripadnika terorističke organizacije ‘Islamske države’.

Državno odvjetništvo BiH optužilo je pripadnika radikalnog selefijskog pokreta da je u ožujku 2015. otputovao u Tursku, nakon čega se u Siriji priključio postrojbi “Anwar al-Awlaki” koja se bori na strani terorističke organizacije Islamske države.

Po navodima iz Državnog odvjetništva do danas je optuženo 20 osoba za kaznena djela u svezi s terorističkim aktivnostima i sudjelovanjem državljana BiH na stranim ratištima Sirije i Iraka. Slučaj Osmana Abdulaziza Kekića je bio prvi u kojem je prvostupanjska presuda bila oslobađajuća.

facebook komentari

Nastavi čitati