Što je zajedničko Dragi Pilselu, Goranu Babiću i Predragu Matvejeviću?

10

[dropcap]T[/dropcap]ko studentima u Lijepoj našoj predaje noviju hrvatsku povijest?

Tko na studiju povijesti objektivno, racionalno i na temelju neospornih činjenica objašnjava i rasvjetljava sve naše “pijane novembarske noći”, “antifašistički” ustanak u Srbu, Bleiburge, marševe smrti, naših 800 jama na sjeverozapadu Hrvatske i Slovenije, Jasenovac i stvarni broj žrtava u tom logoru, Goli otok i Staru Gradišku, Vukovar i Ovčaru, Bljesak i Oluju, Haag i presude hrvatskim generalima? Naravno, teret je na našim profesorima povijesti na Filozofskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Sve su to poznata i cijenjena jugonostalgičarska imena. Titov apologet Tvrtko Jakovina, nova povijesna zvijezda na našem znanstvenom nebu, Hrvoje Klasnić koji je došao do važnog otkrića da su svećenici ubijeni nakon 1945.g. bili ustvari ustaše s kamom u zubima. On kaže: “Većina njih je aktivno sudjelovala u ustaškom pokretu, a neki su I okrvavili ruke.” Sad napokon znamo tko su bila 663 katolička svećenika i među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca te 31 časna sestra. Naoružane do zuba i s bombama u rukama naročito su se isticale časne sestre sve dok ih Klasnić nije bezumno hrabrim jurišem slistio sa lica povijesti. Klasnić, do zuba naoružan svojim predrasudama i jugonostalgičarskim mentalitetom, krenuo je u spašavanje vojničke časti hrabrih boljševika koji su u poslijeratnoj idili porazili znatno bolje nenaoružane civile, svećenike, novinare i časne sestre. Njegovo spašavanje boljševika asocira me da bi Klasniću bolje pristajalo ime Spasoje negoli Hrvoje. Nakon njegovih tekstova ime Hrvoje zvuči pomalo tragikomično! U Rijeci studente povijesti educira izvjesni Perica. Jugoslaven od glave do 1995. Ni Oluja 1995.g. nije mu razbistrila njegove nepročešljane misli i ideje.

A u Splitu povijest predaje Dragan Markovina. To je isto kao da izraelsku povijest u Tel Avivu predaje Goebbels.

Ti egzotični primjerci nekadašnjeg bratstva i jedinstva pokazuju koliko je kvalitetan posao obavio povijesni guru jugoslavenstva prof. Mladen Zvonarević na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Časni je profesor 1971.g. otkucavao UDBI svoje studente, naravno – tajno. Međutim, javno je za njih tražio rigorozne kazne. Njegovo sjeme zla je niklo bolje negoli se mogao i nadati. Često požalim što Hrvatska nema bar na par mjeseci zakonodavstvo kao što ga ima država Izrael kojim štiti sebe od vlastitih Jakovina, Klasnića i Markovina. Tamo bi im odmah oduzeli državljanstvo i šupirali ih van iz države. Ipak, priznajem, možda sam malo i pretjerao. Tko bi onda našim studentima onda predavao i glorificirao sve epopeje iz NOB-a? Kako su partizani srušili most na Neretvi i potom prešli preko njega tjerajući Nijemce. Kako je 31 časna sestra bez oružja jurišala na naše NOB-borce u nekoj šumi dok nije stigao lugar i svih istjerao iz šume jer rade šumsku štetu. Tko će, ako protjeramo Klasnića, relativizirati partizanske zločine nakon II svjetskog rata? Tko će bez našeg Spasoja tražiti da Katolička crkva napokon osnuje povjerenstvo koje bi utvrdilo koje je sve zločine Crkva počinila prema miroljubivim partizanima i četnicima za koje su naši profe utvrdili kako su bili autohtoni antifašisti. Slažem se sa prijedlogom našeg Spasoja: najbolje bi bilo oformiti komisiju u sastavu Jakovina, Klasnić, Perica i Markovina. Komisija bi se morala sastati u jednoj prostoriji koju bi trebali osiguravati dragovoljci Domovinskog rata. A dalje … prepuštam vas vašoj mašti!

Oscar Wilde je napisao: “Povjesničar je osoba koja će dati točan opis dogođaja koji se nikada nije zbio.”

Pitanje: što je zajedničko Dragi Pilselu, Goranu Babiću i Predragu Matvejeviću? Po mojoj procjeni oni su željeli i veselili se hrvatskoj državi onoliko koliko se običan čovjek veseli raku ili leukemiji. Odmah će skočiti B. Pofuk s pitanjem “zašto Pilsel?” Pa on je poslijeratni desničar koji je “odrastao pod slikom Ante Pavelića, mrzio Srbe, Židove, komuniste, Jugoslavene, bacao kamenje na sinagoge, pohađao terorističku obuku i pokušao u Buenos Airesu, zajedno s publikom i jugoslavenskim ambasadorom, zapaliti kino u kojem su se nalazili. Brane Pofuk misli kako se tada Pilsl ponašao kao tipičan Hrvat. Kažu da je navika druga priroda. A naš Drago stekao je, kao što se vidi iz Pofukovog teksta, fine i rafinirane navike. Sad je o toj svojoj svjetloj prošlosti napisao knjigu “Argentinski roman”. Prezentacija knjige održana je bila u Rijeci i u Zagrebu. Prve su reakcije očaravajuće. Tako poznati obožavatelj Draže Mihajlovića, Miljenko Jergović kaže: “Ona je (tj. knjiga) autorefleksija i to je ono što je za hrvatsku kulturu i društvo dragocjeno jer je izuzetno osamljeno i stoji protiv onoga što je masovno raspoloženje i “duh nacije” koji je predugo i prečesto bio taj da se odsustvo tolerancije i razumijevanja za druge smatra jedinim obrascem hrvatskog patriotizma.” Ova ideološka i rečenična kobasica odmah kandidira Jergovića za profu povijesti recimo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Tako ćemo dobiti još jednog jahača apokalipse i u Osijeku.

Nisam imao knjigu Pilsla u rukama, mada sam to trebao. Stoga se nadam da je nova Pofukova književna zvijezda u “Argentinski roman” uvrstila i citat koji je paradigma “njegove dosljednosti u traženju istine i borbe za slobodu”. Citat bez citata glasi otprilike tako: neprekidno hrvatsko spominjanje Vukovara govori samo o fašistoidnosti Hrvata. Ili tako nekako! U svakom slučaju postoji takva izjava našeg borca za slobodu istine. Nema te kiše, dolazila ona od Pofuka, Jergovića ili nekog trećeg iz regiona, koja našeg Carlosa, Zvonimira, Drageca može oprati.

Plaut je napisao: “Imbrem in cribum legere” iliti skupljati kišu u sito. Mi bi rekli: “uzalud vam trud svirači!” neka Jergović i Pofuk i dalje skupljaju kišu u sito. Bilo bi im bolje da rade nešto korisno!

Dragan Markovina, čvrsti jugonostalgičar, duboko je zamočio pero u tintu i napravio u Jutarnjem ekskluzivni intervju, za gledatelje Žikine dinastije, sa Goranom Babićem, šuvarovim bojovnikom za bolju Jugoslaviju. Iz teksta doznajemo da čim su ustaše napale srpski Vukovar, Zadar, Gospić, Petrinju i Slunj, naš Goran – živa kopija Drage Pilsla – zbrisao je u Beograd. Tamo je otvorio dušu svom alter-egu Draganu Markovini. Odmah na početku razgovora daje nam do znanja da on, kao i patrijarh Irinej, čvrsto vjeruje kako je Dalmacija SAO Krajina u Hrvatskoj. Kaže: njegova je kuća “dična Dalmacija”. I tako je naš Jugoslaven došao, kartaški rečeno, na štih. Kaže on: “Lora je najveća i neizbrisiva mrlja na sveukupnoj istoriji grada pod Marijanom.” Nadalje riga vatru: “Kako je došlo do toga da taj Split, split Bajamontija, Smodlake, Tina Ujevića, Ivana Rendića, Ivice Kukoča, Baje Jurjevića, Jure Pločara, Živka Jeličića, Silvija Bombardelija, Miljenka Smoje, Srđana Vicana, Bernarda Vukasa, Vladimira Beare i Veljka Rogošića I toliko drugih velikana, postane leglo najcrnije ustašije, biskupa Barišića i suca Lozine?” Od tipa kao što je Markovina, Babić odgovor nije dobio, mada odgovor postoji iako ne dopire do možđanih vijuga okamenjenih jugoslavenstvom, orijunaštvom, boljševizmom i bolesnom mržnjom prema svom narodu i svojoj državi koja je napokon odlučila skinuti s one stvari likove kao što je Goran Babić. Taj lik ima sreću da nikada nije vidio Splićane 1991.g. Tada se čak ni Miljenko Smoje nije više usudio cinkati taksiste i one kojima je bio pun kufer jugoslavenčina i orijunaša. Svi se se oni bili sakrili u mišju rupu i čekali 1991.g., da ih JNA oslobodi. Maštali su da će na tenkovima JNA jednom ugledati Babića, Šerbedžiju i druge te da će im Veljko Kadijević predati ključeve Splita. Šteta prostora i papira u Jutarnjem za samozadovoljavanje jedne retrogradne jugoslavenske okamine koji nije imao ni minimum hrabrosti da čeka pomoć JNA u svojoj rupi u Splitu već je odmah zbrisao u Beograd nadajući da će se na tenku jednom vratiti natrag sa JNA na splitsku rivu. Da se to kojim slučajem i desilo, siguran sam da bi ga na rivi dočekali Kerum i Vlaji. Zato Babić, kao bivši urednik “Oko” ima dobro oko kad je procijenio i odlučio nikad više neće doći u Hrvatsku. Njegovim nedolaskom u Hrvatsku polako se u praksi ostvaruje ona turistička parola: više cvijeća, manje smeća!

Neka se Babić sjeti što je napisao Vergilije: “Quae nune tellus, quae me aequora possunt accipere?”. U prijevodu: “Koja me sad može primiti zemlja, koje li more?”

I treći jugomučenik je dobio svojih pet minuta u Večernjem. Predrag Matvejević je otvorio svoju jugonostalgičarsku dušu Mileni Zojović. Baš sam ganut i tronut što je sve u hrvatskoj ustašiji propatio taj borac za bolju samoupravnu povijest. Prošlog je tjedna Matvejević primio 1.550 nagradu za građansku hrabrost koju, uz potporu norveške vlade, dodjeljuje sarajevska nevladina organizacija “Gariwo”. On se kobajagi zapitao: što to imaju zajedničko Bosanci i Norvežani? Onda je tobože skontao kako su oboje imali u II svjetskom ratu pokret otpora. Znamo da su Norvežani imali Vitkun Quislinga koji je surađivao sa Hitlerom pa su ga Norvežani, po kratkom postupku, 1945.g., strijeljali. A Bosna? Tamo je harao prvi gerilac Europe Draža Mihajlović. Njega su Srbi strijeljali. Kako je on pripadao pokretu, o kojem vlažnih očiju govori naš Predrag, onda je to valjda nagrada i našem hrabrom građaninu. Ne tako davno, hrabri je građanin bio zaboravio da više nema njegove partije i Juge te je prozvao jednog sarajevskog pjesnika ratnim zločincem. Pjesnik tužio i naš hrabri građanin dobio uvjetnu kaznu. Kad je presuda postala pravomoćna Predrag je, pun građanske hrabrosti, uzbunio senilnog francuskog akademika tvrdeći kako ga ustaše žele strpati u apsanu. Akademik je, uz zvukove Marseljeze, uzbunio hrvatsku socijaldemokraciju zbog fašisoidnosti VSH-a koji je odbio žalbu hrabrog građanina da se zbog uvjetne kazne ne ide u zatvor. Za tu debelu laž i kompromitaciju Hrvatske, jer mu nije po mjeri, on sad ima pravu berbu nagrada. E da mu je bilo otići u buksu bar na dan, naš pisac, profa i polemičar dobio bi valjda čak i Nobela, ali za kemiju jer je uspio svoja govna pretvoriti u građansku hrabrost.

Da je slučajno u Domovinskom ratu pobijedila JNA, na jednom od tenkova došao bi nam u Zagreb i hrabri građanin. Za to bi danas sigurno dobio još jednu nagradu jer bi sarajevska udruga Gariwo, uz potporu norveške vlade, utvrdila da Predrag tenkom nije zgazio ni mrava!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • ‘E da mu je bilo otići u buksu bar na dan, naš pisac, profa i polemičar dobio bi valjda čak i Nobela, ali za kemiju jer je uspio svoja govna pretvoriti u građansku hrabrost. ..’ Možda Zvonimire mu ipak neki savjesni građanin dodijeli ‘nobela’ kakvog je dobio Tomić ovih dana. ‘Govno na govno’

    • HRSmoock

      Samo konkurencija za Nobela je…Gusta (suprotno od retka) u toj kategoriji. Alkemičara ima k’o…

      • Nije ni ‘nobel’ što je nekad bio 😉 svaka šuša ga dobija

        • HRSmoock

          Da Bogda crkHo rock’n’roll kad ga svako svira…

  • ‘E da mu je bilo otići u buksu bar na dan, naš pisac, profa i polemičar dobio bi valjda čak i Nobela, ali za kemiju jer je uspio svoja govna pretvoriti u građansku hrabrost. ..’ Možda Zvonimire mu ipak neki savjesni građanin dodijeli ‘nobela’ kakvog je dobio Tomić ovih dana. ‘Govno na govno’

    • HRSmoock

      Samo konkurencija za Nobela je…Gusta (suprotno od retka) u toj kategoriji. Alkemičara ima k’o…

      • Nije ni ‘nobel’ što je nekad bio 😉 svaka šuša ga dobija

        • HRSmoock

          Da Bogda crkHo rock’n’roll kad ga svako svira…

  • IZ PROŠLOSTI U BUDUĆNOST – SVE U SVOJE VRIJEME

    RASNA POLITIKA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ 1941-1945

    (Poznato je da su Amerika, Angleska, Francuska, Španjolska, Njemačka i
    mnoge druge zemlje imale rasističke zakone, primjerice Amerika i
    Francuska sve do unatrag, podkraj dvadesetog stoljeća. Živio sam u
    Parizu gdje sam osobno vido mnogo puta da se je bijelac demostrativno
    dizao i mijenjao mjesto čim bi crnac mu se približio. U Ameriki je bila
    ista stvar, i toga se još i danas mnogi sjećamo. Ali se to ovima ne
    pribaciva i ne stavlja ih se na stub “sramote” kao što se to još i dan
    danas Hrvatima pripisiva u grujeh, iako smo bili jedna od zemalja koja
    je bila u ratu i imala najkraće vremensko razdoblje tih rasnih zakona.
    Zašto se to samo nama Hrvatima spočitava to još i danas? Odgovor se može
    naći u FIFI-nom obrazloženju o kazni ovih dana Josipu Šimuniću, koji je
    potkrijepljen samo i isključivo srpskim, jugoslavenskim, partizanskim i
    antifašističkim lažima protiv Hrvata i hrvatskog naroda.

    NDH nije bila nikakav izuzetak od drugih država za vrijeme WW2.
    Slijedila je kurs drugih naroda, kako u politiki, diplomaciji, ratnim
    operacijama, tako isto u čistoći hrvatskog jezika, hrvatske kulture,
    hrvatskog nacionalnog ponosa, hrvatskog imena, što je sve skupa tijekom
    stoljeća bilo izmiješano raznim “migracijama” s istoka i drugdje, tako
    da je izgledalo kao da smo “salata naroda” a ne jedan stari HRVATSKI
    NAROD! Otporaš.)

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU*

    o državljanstvu

    Točka 1.

    Državni pripadnik je osoba, koja stoji pod zaštitom Nezavisne Države
    Hrvatske. Državno pripadništvo stiče se po propisima zakonske odredbe o
    državnom pripadništvu.

    Točka 2.

    Državljanin je državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim
    držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog
    naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i
    Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

    Točka 3.

    Državljanin je nosilac političkih prava prema odredbama zakona.

    Točka 4.

    Ministarstvo unutarnjih poslova izdati će naredbe potrebne za provedbu i nadopunu ove zakonske odredbe.

    Točka 5.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU**

    o rasnoj pripadnosti

    Točka 1.

    Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici
    europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice
    izvan Europe.

    U koliko za stanovite službe ne postoje druge odredbe, arijsko se
    porijetlo dokazuje krsnim (rodnim) i vjenčanim listom predaka prvog i
    drugog koljena (roditelja te djedova i baka). Kod pripadnika islamske
    vjerske zajednice, koji ne mogu pridonijeti navedene isprave, potrebno
    je pismeno posvjedočenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su
    poznavali njihove predke, da među njima nema osoba nearijskog porijetla.

    U dvojbenim slučajevima donosi odluku ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva.

    Točka 2.

    Osobe, koje pored arijskih predaka imaju jednog predka drugog koljena
    Židova ili drugog europskog nearijca po rasi izjednačuju se obzirom na
    sticanje državljanstva s osobama arijskog porijetla.

    Osobe sa dva predka drugog koljena Židova po rasi također mogu biti
    obzirom na državljanstvo izjednačene s osobama arijskog porijetla, u
    koliko to u točki 3. nije drugačije određeno.

    Točka 3.

    1. Kao Židovi u smislu ove zakonske odredbe vrijede:

    2. Osobe, koje potječu barem od troje predaka drugog
    koljena (djedova i baka), koji su Židovi po rasi. Djedovi i bake vrijede
    kao Židovi, ako su mojsijeve vjere ili su se u toj vjeri rodili.

    3. Osobe, koje imaju dva predka drugog koljena, koji su Židovi po rasi, i to u ovim slučajevima:

    a) ako su bile 10. travnja 1941. pripadnici mojsijeve vjere ili ako su kasnije na tu vjeru prešli;

    b) ako imaju bračnog druga, koji vrijedi kao Židov u smislu 1.;

    c) ako su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopili brak s
    osobom, koja ima dvoje ili više predaka drugog koljena Židova po rasi, i
    potomci iz takvog braka;

    d) ako su nezakonita djeca sa Židovom u smislu 1., a rode se poslije 31. siječnja 1942.;

    e) ako ministarstvo za unutarnje poslove na obrazloženi prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva odluči, da vrijede kao Židovi.

    3. Osobe, rođene izvan teritorija Nezavisne Države
    Hrvatske od roditelja, koji ne potječu iz Nezavisne Države Hrvatske ako
    su bile 10. travnja 1941. mojsijeve vjere ili imaju najmanje dvoje
    predaka dugog koljena Židova po rasi, ili vrijede kao Židovi u smislu
    zakona zemlje, iz koje potječu.

    4. osobe, koje su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe
    sklopile obilaženjem zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi brak, koji
    je zabranjen i njihovi potomci.

    5. Osobe, koja su nezakonita djeca Židovki u smislu 1.

    Točka 4.

    Kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potječe od
    dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi.

    Točka 5.

    Kod ministarstva unutarnjih poslova osniva se rasnopolitičko
    povjerenstvo, koje donaša mnijenja i prijedloge u svim dvojbenim
    slučajevima rasne pripadnosti.

    Konačno rješenje o dvojbenim slučajevima rasne pripadnosti donaša ministarstvo unutarnjih poslova.

    Propise o ustrojstvu i djelokrugu rada toga povjerenstva izdat če ministarstvo unutarnjih poslova posebnom naredbom.

    Točka 6.

    Osobama, koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za
    Hrvatski narod, napose za njegovo oslobođenje, kao i njihovim bračnim
    drugovima, s kojima su sklopile brak prije stupanja na snagu ove
    zakonske odredbe i potomcima iz takvog braka, u koliko bi se na te osobe
    mogla odnositi ova naredba, može poglavar države izvan propisa ove
    naredbe priznati sva prava, koja pripadaju osobama arijskog podrijetla.

    Točka 7.

    Provedba ove naredbe povjerava se ministru unutarnjih poslova.

    Točka 8.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    * Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. ** Isto.

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU*

    o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda

    Točka 1.

    Brak Židova i inih osoba, koje nisu arijskog porijetla s osobama
    arijskog porijetla, je zabranjen. Isto tako je zabranjen brak osobe,
    koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi
    Židova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog
    porijetla.

    Koje osobe vrijede kao Židovi ili nearijci određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

    Točka 2.

    Posebna dozvola za sklapanje braka potrebna je u slijedećim slučajevima:

    1. za brak osobe sa dva predka drugog koljena Židova po
    rasi s osobom, koja imade jednog predka drugog koljena europskog
    nearijca po rasi, ili s osobom, koja je arijskog porijetla;

    2. za brak osobe, koja imade medu predcima pripadnike
    drugih neeuropskih rasa s osobama isto takvog porijetla, ili s osobom,
    koja imade jednog ili dva predka drugog koljena Židova po rasi ili
    jednog predka drugog koljena Ciganina po rasi, ili s osobom arijskog
    porijetla;

    3. za brak između državljana i državnih pripadnika, ukoliko nije po točki 1. zabranjen.

    Dozvolu za takav brak izdaje ministarstvo unutarnjih poslova po saslušanju rasnopolitičkog povjerenstva.

    Točka 3.

    Izvanbračno spolno općenje Židova ili ine osobe, koja nije arijske krvi, sa ženskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno.

    Muška nearijska osoba, koja se ogriješi protiv ove zabrane počinja
    zločin oskvrnuća rase, te se kažnjava sa zatvorom ili tamnicom U
    naročito teškim slučajevima, napose ako se radi o silovanju nevine
    djevojke, može se izreći smrtna kazna.

    Točka 4.

    Židovi ili ine osobe, koje nisu arijskog porijetla, ne smiju zaposliti u
    kućanstvu ženske osobe arijskog porijetla ispod 45 godina starosti.

    Nearijcima i državnim pripadnicima je zabranjeno izvješanje hrvatske
    državne i narodne zastave i isticanje hrvatskih narodnih boja i emblema.

    Sve promjene židovskih prezimena koje su izvršene poslije 1. prosinca
    1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti sa prvotnim
    prezimenima.

    Točka 5.

    Tko je Židov određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

    Točka 6.

    Ministar za unutarnje poslove izdati će naredbe o provedbi ove zakonske odredbe.

    Točka 7.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.

    U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    * Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. ** Po ispravku NN, br. 17. od 2. svibnja 1941

  • IZ PROŠLOSTI U BUDUĆNOST – SVE U SVOJE VRIJEME

    RASNA POLITIKA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ 1941-1945

    (Poznato je da su Amerika, Angleska, Francuska, Španjolska, Njemačka i
    mnoge druge zemlje imale rasističke zakone, primjerice Amerika i
    Francuska sve do unatrag, podkraj dvadesetog stoljeća. Živio sam u
    Parizu gdje sam osobno vido mnogo puta da se je bijelac demostrativno
    dizao i mijenjao mjesto čim bi crnac mu se približio. U Ameriki je bila
    ista stvar, i toga se još i danas mnogi sjećamo. Ali se to ovima ne
    pribaciva i ne stavlja ih se na stub “sramote” kao što se to još i dan
    danas Hrvatima pripisiva u grujeh, iako smo bili jedna od zemalja koja
    je bila u ratu i imala najkraće vremensko razdoblje tih rasnih zakona.
    Zašto se to samo nama Hrvatima spočitava to još i danas? Odgovor se može
    naći u FIFI-nom obrazloženju o kazni ovih dana Josipu Šimuniću, koji je
    potkrijepljen samo i isključivo srpskim, jugoslavenskim, partizanskim i
    antifašističkim lažima protiv Hrvata i hrvatskog naroda.

    NDH nije bila nikakav izuzetak od drugih država za vrijeme WW2.
    Slijedila je kurs drugih naroda, kako u politiki, diplomaciji, ratnim
    operacijama, tako isto u čistoći hrvatskog jezika, hrvatske kulture,
    hrvatskog nacionalnog ponosa, hrvatskog imena, što je sve skupa tijekom
    stoljeća bilo izmiješano raznim “migracijama” s istoka i drugdje, tako
    da je izgledalo kao da smo “salata naroda” a ne jedan stari HRVATSKI
    NAROD! Otporaš.)

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU*

    o državljanstvu

    Točka 1.

    Državni pripadnik je osoba, koja stoji pod zaštitom Nezavisne Države
    Hrvatske. Državno pripadništvo stiče se po propisima zakonske odredbe o
    državnom pripadništvu.

    Točka 2.

    Državljanin je državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim
    držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog
    naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i
    Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

    Točka 3.

    Državljanin je nosilac političkih prava prema odredbama zakona.

    Točka 4.

    Ministarstvo unutarnjih poslova izdati će naredbe potrebne za provedbu i nadopunu ove zakonske odredbe.

    Točka 5.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU**

    o rasnoj pripadnosti

    Točka 1.

    Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici
    europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice
    izvan Europe.

    U koliko za stanovite službe ne postoje druge odredbe, arijsko se
    porijetlo dokazuje krsnim (rodnim) i vjenčanim listom predaka prvog i
    drugog koljena (roditelja te djedova i baka). Kod pripadnika islamske
    vjerske zajednice, koji ne mogu pridonijeti navedene isprave, potrebno
    je pismeno posvjedočenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su
    poznavali njihove predke, da među njima nema osoba nearijskog porijetla.

    U dvojbenim slučajevima donosi odluku ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva.

    Točka 2.

    Osobe, koje pored arijskih predaka imaju jednog predka drugog koljena
    Židova ili drugog europskog nearijca po rasi izjednačuju se obzirom na
    sticanje državljanstva s osobama arijskog porijetla.

    Osobe sa dva predka drugog koljena Židova po rasi također mogu biti
    obzirom na državljanstvo izjednačene s osobama arijskog porijetla, u
    koliko to u točki 3. nije drugačije određeno.

    Točka 3.

    1. Kao Židovi u smislu ove zakonske odredbe vrijede:

    2. Osobe, koje potječu barem od troje predaka drugog
    koljena (djedova i baka), koji su Židovi po rasi. Djedovi i bake vrijede
    kao Židovi, ako su mojsijeve vjere ili su se u toj vjeri rodili.

    3. Osobe, koje imaju dva predka drugog koljena, koji su Židovi po rasi, i to u ovim slučajevima:

    a) ako su bile 10. travnja 1941. pripadnici mojsijeve vjere ili ako su kasnije na tu vjeru prešli;

    b) ako imaju bračnog druga, koji vrijedi kao Židov u smislu 1.;

    c) ako su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopili brak s
    osobom, koja ima dvoje ili više predaka drugog koljena Židova po rasi, i
    potomci iz takvog braka;

    d) ako su nezakonita djeca sa Židovom u smislu 1., a rode se poslije 31. siječnja 1942.;

    e) ako ministarstvo za unutarnje poslove na obrazloženi prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva odluči, da vrijede kao Židovi.

    3. Osobe, rođene izvan teritorija Nezavisne Države
    Hrvatske od roditelja, koji ne potječu iz Nezavisne Države Hrvatske ako
    su bile 10. travnja 1941. mojsijeve vjere ili imaju najmanje dvoje
    predaka dugog koljena Židova po rasi, ili vrijede kao Židovi u smislu
    zakona zemlje, iz koje potječu.

    4. osobe, koje su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe
    sklopile obilaženjem zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi brak, koji
    je zabranjen i njihovi potomci.

    5. Osobe, koja su nezakonita djeca Židovki u smislu 1.

    Točka 4.

    Kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potječe od
    dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi.

    Točka 5.

    Kod ministarstva unutarnjih poslova osniva se rasnopolitičko
    povjerenstvo, koje donaša mnijenja i prijedloge u svim dvojbenim
    slučajevima rasne pripadnosti.

    Konačno rješenje o dvojbenim slučajevima rasne pripadnosti donaša ministarstvo unutarnjih poslova.

    Propise o ustrojstvu i djelokrugu rada toga povjerenstva izdat če ministarstvo unutarnjih poslova posebnom naredbom.

    Točka 6.

    Osobama, koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za
    Hrvatski narod, napose za njegovo oslobođenje, kao i njihovim bračnim
    drugovima, s kojima su sklopile brak prije stupanja na snagu ove
    zakonske odredbe i potomcima iz takvog braka, u koliko bi se na te osobe
    mogla odnositi ova naredba, može poglavar države izvan propisa ove
    naredbe priznati sva prava, koja pripadaju osobama arijskog podrijetla.

    Točka 7.

    Provedba ove naredbe povjerava se ministru unutarnjih poslova.

    Točka 8.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    * Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. ** Isto.

    Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem

    ZAKONSKU ODREDBU*

    o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda

    Točka 1.

    Brak Židova i inih osoba, koje nisu arijskog porijetla s osobama
    arijskog porijetla, je zabranjen. Isto tako je zabranjen brak osobe,
    koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi
    Židova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog
    porijetla.

    Koje osobe vrijede kao Židovi ili nearijci određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

    Točka 2.

    Posebna dozvola za sklapanje braka potrebna je u slijedećim slučajevima:

    1. za brak osobe sa dva predka drugog koljena Židova po
    rasi s osobom, koja imade jednog predka drugog koljena europskog
    nearijca po rasi, ili s osobom, koja je arijskog porijetla;

    2. za brak osobe, koja imade medu predcima pripadnike
    drugih neeuropskih rasa s osobama isto takvog porijetla, ili s osobom,
    koja imade jednog ili dva predka drugog koljena Židova po rasi ili
    jednog predka drugog koljena Ciganina po rasi, ili s osobom arijskog
    porijetla;

    3. za brak između državljana i državnih pripadnika, ukoliko nije po točki 1. zabranjen.

    Dozvolu za takav brak izdaje ministarstvo unutarnjih poslova po saslušanju rasnopolitičkog povjerenstva.

    Točka 3.

    Izvanbračno spolno općenje Židova ili ine osobe, koja nije arijske krvi, sa ženskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno.

    Muška nearijska osoba, koja se ogriješi protiv ove zabrane počinja
    zločin oskvrnuća rase, te se kažnjava sa zatvorom ili tamnicom U
    naročito teškim slučajevima, napose ako se radi o silovanju nevine
    djevojke, može se izreći smrtna kazna.

    Točka 4.

    Židovi ili ine osobe, koje nisu arijskog porijetla, ne smiju zaposliti u
    kućanstvu ženske osobe arijskog porijetla ispod 45 godina starosti.

    Nearijcima i državnim pripadnicima je zabranjeno izvješanje hrvatske
    državne i narodne zastave i isticanje hrvatskih narodnih boja i emblema.

    Sve promjene židovskih prezimena koje su izvršene poslije 1. prosinca
    1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti sa prvotnim
    prezimenima.

    Točka 5.

    Tko je Židov određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

    Točka 6.

    Ministar za unutarnje poslove izdati će naredbe o provedbi ove zakonske odredbe.

    Točka 7.

    Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.

    U Zagrebu, 30. travnja 1941.

    Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

    * Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. ** Po ispravku NN, br. 17. od 2. svibnja 1941