Pratite nas

Istaknuto

ŠTO SE DOGAĐA U OTOČNOJ LANTERNI

Objavljeno

na

Mesić je najavio povratak u hrvatsku politiku dok se u Splitu traži način da Sud pusti Dragana Vasiljkovića, alias kapetana Dragana, iz pritvora. Povezanost ova dva događaja mnogima će izgledati smiješna. Međutim, grupi ljudi, koji su bili povezani sa kriminalom u Jugoslaviji i RH, suđenje traje više od 10 godina u Zadru i pitanje je hoće ikada završiti. Sa tom grupom je, kako izgleda, bio povezan Aleksandar Vasiljević još u Jugoslaviji, a Stjepan Mesić od ljeta 1990. godine kad je postao premijer hrvatske Vlade.

[ad id=”93788″]

Donedavni glavni županijski državni odvjetnik u Zadru Ivan Galović se jednom društvu zanio i rekao da neki ljudi nisu progonjeni jer su zaštićeni, ali nije htio reći koji i od koga. Od tada je prošlo dosta godina, a kaznene prijave protiv jednog tajkuna i dalje leže u lađicama te državne institucije. Dakle, još jedan osumnjčeni lopov i pljačkaš neće se suočiti sa licem pravde zbog možda najveće pojedinačne pljačke u RH koji je kazneno prijavljen kao ratni profiter i zbog nekih drugih kriminalnih radnji nakon završetak rata. Očito, netko ga je štitio ranije i štiti ga i danas. Nije li to možda bivši predsjednik Mesić?

Nameće se, dakle, pitanje: Tko je Stjepan Mesić? Naravno, bivši komunist, a danas antifašist, koji se suprostavio deklaraciji o hrvatskom jeziku 60-desetih godina, a nakon toga kao tajnik općine Orahovica osuđen je na kaznu zatvora zbog pljačke općine Orahovica. Kaznu je služio u Staroj Gradiški sa poznatim prevarantom Antom Budijom koji je kad je Mesić postao predsjednik ispričao ovu nepoznatu priču u jednom društvu u Zagrebu. Istu priču je potvrdio i jedan Srbin iz Orahovice. Po nekim informacijama, gospodina Budiju je primio gospodin Mesić kao predesjednik države na Pantovčaku. Vjerujem da su živi neki proljećari koji se sjećaju pokojnog Ante Budije iz zatvora u Staroj Gradiški. Dakle, Mesić nije bio žrtva hrvatskog Proljeća niti nacionalist već je bio žrtva svoje pohlepe. Kako izgleda, njegova životna priča je laž i njegova religija je također laž.

Odmah nakon uvođenja demokaracije, Mesić se priključio HDZ-u i postao jedan od vodećih ljudi. U Australiji u susretu sa hrvatskim iseljenicima je pjevao čak i ustaške pjeseme, ali mu to nisu zamjerili hrvatski antifašisti. Novac koji su po njemu poslali iseljenici kao pomoć Hrvatskoj je nestao. Slično se sa novcem dogodilo u Kanadi. Sve pokazuje da je Mesić kao hadezovac ostao odan UDB-i i KOS-u. Zbog svojeg tajnog djelovanja je 1994. godine pokušao izvršiti državni udar zajedno sa Manolićem i naivnim De Goricijom, ali je u tome osujećen. Naime, Tuđmanu šefa za osobnu sigurnost je preporučio je Mesić.

Kad je to otkriveno, šef Tuđmanovog osiguranja i Mesićev suradnik je pobjegao u Austriju i vratio se u Hrvatsku tek kad je Mesić postao predsjednik države. Međutim, isti suradnik je također povezan sa ubojstvom Mira Barišića jer ga je Mesić kao premijer hrvatske Vlade u ljeto 1990. godine postavio na čelo zadarskih specijalaca.  On je ranije bio federalni specijalac u službi milicajca na jednom otoku. Mesićev suradnik  danas uživa njegovu zaštitu i podršku, a postao je prilično uticajan u zadarskoj Županiji.

Taj naš otok često je posjećivao Aleksanadar Vasiljević, a suradnici su mu bili kapetan Dragan i Frenki Simatović koji su boravili na tom otoku najmanje četiri godine, dakle, od 1986. do 1990. godine. Istovremeno su u ilegalnu gostionicu na tom otoku, vlasništvo još jednog suradnika Vasiljevića, a prema riječima Mesićevog dugogodišnjeg suradnika B.D., tamo su dolazila dva zadarska profesora – D.B. i N.J. – obojica članovi HDZ-a. Oni su se često sastajali sa Aleksandrom Vasiljevićem,  a kćerka jednog od profesora umalo nije postala drugarica Vasiljević. Tamo se jela samo skupa riba, a pilo najskuplje vino.

Ova dvojica profesora su u tu gostionu doveli tadašnjeg premijera RH Stjepana Mesića. On je u toj gostioni imenovao dva svoja suradnika na visoke funkcije u Zadru, a oni su tajno krojili sudbinu tog otoka. Ako pak znamo Vasiljevićevu izjavu da mu je Mesić bio jedan od suradnika, koju on, koliko je meni poznato,  nikada nije opovrgnuo, onda ova priča dobiva druge konture. Dakle, Mesić se u toj gostioni sastao sa Acom Vasiljevićem, kapetanom Draganom i Frenkijem Simatovićem. Nedugo iza toga kapetan Dragan i Frenki Simatović su nestali sa tog otoka i izbila je balvanska pobuna.

[ad id=”93788″]

Danas Mesić često navraća na taj otok, a tamo navraća i cijela hrvatska politička I kriminalna elita, pa je otočna općina uzela u koncesiju lanternu i tamo izgradila najluksuznije apartmane, kako je pisao Jutarnji list. Preko dana tamo ne boravi nitko, ali noću tamo se događa svašta. Ne dolaze tamo samo moćnici iz Hrvatske već tamo dolaze moćnici i kriminalci iz drugih zemalja. Načelnik ih hrani naskupljim kavijarom i napija najskupljim vinima i šampanjcima. Tamo se održavaju orgije, a orgije traže i malo droge. Mnogi otočani ne mogu pristupiti lanterni jer je non stop čuvaju naoružani općinski čuvari, mada se ispred nje nalazi pomorsko dobro. Mnogi bi voljeli znati što se tamo događa i tko tamo dolazi, ali nemaju šanse pored naoružanih čuvara.

Sam Pusić/Kamenjar.com

STJEPAN MESIĆ: Budući da postoje snage koje me žele ponovno u politici – imat će me

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati