Pratite nas

Kolumne

(Š)TO SE (NE) ODNOSI NA NAS

Objavljeno

na

O čemu se razgovaralo i što zaključilo na Konferenciji zemalja zapadnog Balkana koju je organizirala njemačka kancelarka Angela MerkelTri zaključka se mogu povući iz ove jednodnevne konferencije s bogatim programom, terminima i simbolikom, konferencije na koju je u četvrtak, 28. kolovoza, pozvala njemačka kancelarka Angela Merkel.

Njemačkoj je stalo da plašt Europske unije natkrili cijeli europski Jugoistok, Srbija je de facto priznala Kosovo, a Hrvatska i je i nije sastavni dio zapadnog Balkana.

Sastanak šefova vlada, ministara vanjskih poslova i ministara gospodarstva Albanije i zemalja što su nastale raspadom Jugoslavije izbacio je i Završnu izjavu koja liči na dobro razrađenu agendu, a u biti ukazuje na dugoročnu strategiju s kojom se želi stabilizirati politički i gospodarski trusni Balkan.

Krenulo se prije podne u ministarstvu gospodarstva s govorima i panelima koji su okupili oko tristotinjak gospodarstvenika, raznih profila i generacija pa tako mnogi od sudionika svoje poslovne veze vuku još iz jugoslavenskog doba.

Razgovarali su o gospodarskoj suradnji na području energije, tehnologije i infrastrukture. Pozdravni je govor održao njemački ministar gospodarstva Sigmar Gabriel istaknuvši da je čak 83 % njemačkih poduzetnika postiglo investicijske ciljeve i da su zadovoljni s poslovnim položajem.

Gabriel smatra da njemački privrednici mogu zadržati svoje pozicije i učvrstiti ih samo onda ako i zemljama s Jugoistoka Europe krene na bolje. Jugoistoku treba jači izvoz, radnici s dobrom akademskom i strukovno-industrijskom izobrazbom, suvremena komunikacijska infrastrukutra i valjana prometna povezanost. Velika većina njemačkih sudionika zahtijevala je mjere koje bi spriječile gospodarsko zaostajanje tih zemalja.

U gospodarskim pitanjima Angela Merkel ima podršku Europske unije.

Iz Bruxellesa je došao Günther Oettinger, komesar za energetiku, i o energetskim problemima govorio u svijetlu ukrajinsko-ruske krize. Smatra da se Europa ne treba i ne može odreći ruskoga plina i da sve valja učiniti da se ukrajinska kriza što prije riješi, ali je nadodao da je Europi potreban i Jadransko-jonski plinovod, kojim će se plin iz Kaspijskog mora preko Albanije isporučivati u Italiju.

berlin720(2)28082014Razgovaralo se i obnovi i izgradnji željezničkih pruga koje bi povezile Mađarsku sa Srbijom, Kosovom, Crnom Gorom, Albanijom i Bosnom i Hercegovinom. U diskusiji je svaki ministar nastojao ukazati na najaktualnije gospodarske poteškoće s kojima se bori njegova zemlja. Iz izlaganja hrvatskog ministra Ivana Vrdoljaka moglo se zaključiti da je na ovoj konferenciji Hrvatska zauzela poziciju punopravne zemlje članice Europske unije i da sjedi s druge strane stola.

Budućnost Balkana je u Ujedinjenoj Europi, rekla je njemačka kancelarka u svom uredu na konferenciji za novinare, koja je održana kasno poslije podne.

Naravno ta se budućnost ne će ostvariti, ne ispune li se zadati uvjeti, to je uvijek iznova spominjala, nekad kao usput, a ponekad i s osobitim naglaskom.

Kako su i mladi budućnost, tako je Angela Merkel posegla za pozitivnim iskustvima francusko-njemačkih foruma mladih koji su poslije Drugog svjetskog rata uvelike doprinijeli francusko-njemačkom pomirenju predloživši stvaranje međunacionalnih foruma mladih.

Ne znamo da li se u svojim razmišljanjima zapitala da li su ta iskustva primjenjiva i na „naše mentalitete“ ali je očito da želi što prije odstraniti ne jedan kamen spoticanja, nego njih više – mukotrpni razgovori između Srbije i Kosova, stvaranje vlade nakon izbora u Bosni i Hercegovini u listopadu ove godine, svađu Grčke s Makedonijom oko naziva makedonske države.

Pred novinare su izašli i predsjednik Europske komisije José Barroso i šef albanske vlade Edi Rama.

Barroso je državama zapadnog Balkana obećao dodatnu financijsku pomoć, spomenuo je 12 milijardi dolara do 2020. Edi Rama je istaknuo važnost Albanije za Europsku uniju u odnosu na energetsku sigurnost, prometnu infrastrukturu, srednji poduzetnički sloj i turizam.

Nekoliko minuta prije nego što se pojavila Angela Merkel s Barrosom i Ramom, uručena nam je Završna izjava.

Napisana je na pune četiri stranice u 18 točaka i pet poglavlja i sve što je zaključeno, odnosi se, jedno je od mogućih čitanja pa time i tumačenja, i na Hrvatsku.

Poglavlja podsjećaju na domaću zadaću: što će se konkretnoga poduzeti u iduće četiri godine, do 2018., koji put vodi u europsku budućnost, zašto taj put mora biti popločan jačanjem regionalne suradnje, kako se naučiti boljem vođenju države i kako održivim gospodarskim rastom doći do blagostanja stanovništva.

Najzanimljivija je 13. točka koja se odnosi na zemlje koje još nisu članice Europske unije. U toj točki stoji da će njemački gospodarski sektor poticati izvoz iz zemalja regije u Njemačku i s tim bi se trebalo početi već iduće 2015. godine.

Nije bilo hrvatskog novinara, a bilo nas je tako jedno desetak, što iz Hrvatske što odavde iz Njemačke, Kölna i Berlina, koji se nije odmah upitao da li će se poticati i hrvatski izvoz.

Odgovor na to pitanje dočekali smo kad je nad Berlinom već dobrano pala noć.

Kada su Angela Merkel i njeni gosti završili svečanom radnom večerom, tada su na travnjaku pred Reichstagom i Domom parlamentaraca Paul-Löbe-Haus počele nacionalne konferencije za novinare – bosanska, hrvatska, makedonska, srpska. Crnogorske i slovenske kolege nisam uočila.

Hrvatski premijer je nama, hrvatskim novinarima, ovako protumačio tu 13. točku Završne izjave: „Pa mi nismo Zapadni Balkan! Mi smo članica Europske unije i to se ne odnosi na Hrvatsku. Hrvatska, Slovenija, Austrija i Njemačka su članice jedinstvenog tržišta, a ove druge države nisu. To se odnosi na njih.“

Za Završnu izjavu Milanović je rekao da oni, pozvani šefovi vlada, nisu sudjelovali u njenoj izradbi: „To nije deklaracija o kojoj se pregovaralo. To je u stvari jednostrano njemačko izvješće.

Ovo nije bila konferencija, ovo je bio jedan intenzivni okrugli stol u kojem smo mi, Slovenija i Hrvatska, kao članice Europske unije, i Austrija kao ko-domaćin, jer sljedeći sastanak će biti u Austriji, razgovarali s partnerima tzv. Zapadnog Balkana, gdje smo i mi politički bili do jučer.

Ja sve ovo danas ocjenjujem kao jednom jako dobrom političkom manifestacijom na kojoj je bilo govora i o čistoj politici i o projektima, pa smo tako razgovarali i o prometnim pravcima, o svemu pomalo. To je jedna relaksirajuća forma, ako tako mogu reći, koja u regiji fali.

Ovo je bila prilika da se razgovaramo sa susjedima iz Srbije s kojima u zadnje vrijeme nismo razgovarali. Možda i nije bilo vremena da se nalazimo i da puno razgovaramo.

Kao što znate, Hrvatska ni s jednom bivšom jugoslavenskom republikom nema ugovor o granici. To vidim kao jedan od zadataka pred sobom i pred vladom da probamo barem sa Srbijom, ako ne ide s drugima, doći do rješenja pitanja granica. Za to je potrebno puno razgovora i strpljenja, kadkada i kompromisa. Sa Slovenijom smo se natezali dvadeset godina i sad smo na arbitraži.“

Tek što je Zoran Milanović nestao iz dometa kamera i mikrofona, iz mraka se pojavila dobro raspoložena ministrica vanjskih poslova prof. dr. Vesna Pusić i ne čekajući pitanja, odmah krenula sa svojom izjavom: „Na sastanku ministara vanjskih poslova razgovaralo se u dva bloka. Vodio je njemački ministar Walter Steinmeier.

Značajno je da je nakon neke vrste njemačkog zamora Jugoistočnom Europom ili Zapadnim Balkanom Njemačka ponovno pokazala interes za našu regiju.

Njemačka naravno nije jedina članica Europske unije ali je značajna članica Europske unije i njezin interes svakako doprinosi mobiliziranju većeg interesa unutar Europske unije i europskih institucija za Jugoistočnu Europu. To je jedan od ciljeva hrvatske vanjske politike.

Mi zbog toga smatramo da je ovaj sastanak apsolutno na tragu naših nastojanja da zadržimo našu regiju – Jugoistočnu Europu ili Zapadni Balkan na dnevnome redu europskih institucija. Govorili smo o političkom aspektu, o pitanju suradnju koje po mojoj ocjeni de facto nije više pitanje.

Zemlje regije prolaze već kroz razdoblje, ja bih rekla, treće tranzicije prema normalnom funkcionirajućim državama. Zbog pravila koje govori da kuća može biti sigurna samo ako je i njeno okruženje sigurno, Hrvatska je bitno zainteresirana da države regije prođu kroz sve transformacijske procese i ispune sve uvjete da bi se kvalificirale za članstvo. Zato surađujemo.

Druga tema je bila pitanje gospodarskih preduvjeta i ono što je u procesu pridruživanja Hrvatska trebala napraviti, i još treba napraviti.

To je pitanje borbe protiv korupcije i da država stvarno počne borbu protiv korupcije, a ne da se problemi samo skrivaju pod tepih. To je pitanje i stabilizacijskih uvjeta što se tiče investicijske klime u situaciji kad se prolazi kroz dramatične i korjenite promjene.

Svi su razgovori danas bili vrlo korisni za nas i naše susjedstvo. Također je neobično važno da u ovim uvjetima, kad su Ukrajina, Sirija, Irak i Libija krizna žarišta pa zauzimaju prve stranice svih medija, mi uspijevamo da nas Europa drži na dnevnom redu.“
izvor:Hrvatski Glas Berlina

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nitko nema pravo dirati u našu najveću povijesnu svetinju – Mare nostrum croaticum.

Objavljeno

na

Objavio

TU GDJE HUČE MORSKI VALI
Tu gdje huče morski vali
vodili su borbe preci,
da bi sutra svojoj djeci
u amanet more dali. (A.Š)

 

O more, naše Jadransko more,  već tisuću ljeta pokušavali su te oteti brojni osvajači; i Mleci, Francuzi, Turci, Austrijanci, Mađari, Talijani, veliko Serbi, Rusi i Crnogorci, pa evo i naša braća po vjeri i susjedstvu – Slovenci, a da one druge povijesno daleke osvajače od stoljeća sedmog i ne spominjem.

O, more moje, to nije moguće, tebe nije moguće oteti jer u tebi živi hrvatski duh koji se zove Mare nostrum croaticum – to je duh naših djedova. Taj duh drži naše čudesno Jadransko more, prikovano uz hrvatske obale, duže od pet tisuća kilometara čudesno lijepe obale i preko tisuću  otoka.

To je duh stare  Bokeljske i Dubrovačke mornarice, senjskih, kliških i neretljanskih gusara. To je duh bitke kod Makarske iz 887. g. i brojne druge tog doba,  bitke kod Visa, bitake u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u Domovinskom ratu.

Kad bi svi potonuli mornari u hrvatskom Jadranu ponovno ustali, opet bi zapjevali pjesmu o moru. Svatko onaj koji pokuša oteti hrvatsko more, suočit će se ne samo s hrabrošću hrvatskih branitelja i srčanih hrvatskih mornara, već će se suočiti i s duhovima umrlih

mornara od stoljeća sedmog pa sve do danas. Branit će ga i legije potonulih mornara iz cijele hrvatske povijesti Jadrana.

Jadran je sudbonosno nalijepljen na hrvatsku obalu koja  s otocima spada u najrazvedenije  obale na svijetu. Sastoji se od bezbroj uvala, plaža, sprudi, od 1244 otoka, grebena, hridi, koji su ostali nakon dizanja razine Jadranskoga mora 13 000 god. prije Krista, danas je samo 50 nastanjenih otoka.

Svaki onaj Hrvat koji s pozicije političara za zelenim stolom proda dijelove hrvatskog mora, čekat će ga prokletstvo tisuća i tisuća mrtvih hrvatskih mornara. Neće imati ni sna ni

počinka, svaki huk valova čut će kao jezu smrti koja mu ne da živjeti, a ni umrijeti.

Nitko nema pravo dirati u našu najveću povijesnu svetinju – Mare nostrum croaticum.

Danas pojedine dijelove tog mora, želi oteti narod koji nikada u svojoj povijesti (do 1945) nije imao u svom vlasništvu ni metra obale, niti najmanje pomorske tradicije. More je ljubav i narod koji nema pomorske tradicije ne zna što je to ljubav prema moru.

Nečuveno je da narod koji ima susjedstvo s cijelim Jadranom, kao neusporedivo najveću vrijednost svoje dežele, želi pravnim nasiljem oteti dijelove tog mora. Kao da nije svaki dan na njegovim valovima, koje doživljava kao svoje, kao da tisuće  svojih vikendica i vila nije sagradio u najljepšim uvalama i plažama hrvatskog ozemlja. Neusporedivo najveća vrijednost Slovenije, kao dežele, jest to što se nalazi u izravnom susjedstvu s prekrasnim Jadranskim morem. Toga bi trebali biti i te kako svjesni.

 

Savudrijska vala, u tom imenu spava duh hrvatskog mora. Možete ga zvati i Piranski zaljev, ali u tom imenu nema duha ni pjesničke ljepote koja pjeva o moru kao naziv Savudrijska vala.

More je živi organizam. Kao što neki ljudi ne vole more, tako jednako ni more ne voli neke ljude, one koji ga zagađuju i ne čuvaju, posebno one koji ga žele oteti, koji ga žele ograditi od drugih naroda.

 

Hoćemo reći, da vam je Jadran širom otvoren, da ga doživljavate kao svoj vlastiti, ali unatoč toga želite otrgnuti od njega kojih 150 kvadratnih kilometara, na koje mi ne bi smjeli stupiti našim brodovljem, pa ni onim najbezazlenijim ribarskim.  To je svetogrđe, tim i više jer gotovo da nemate nijednog mornara koji je pod vašom zastavom zauvijek potonuo u to more. Kroz tisućljetnu povijest niste imali nikakve pomorske tradicije, niti svoje flote, za to i ne znate što je to ljubav mora.

Hrvati su naslijedili umijeće brodogradnje još od tradicije Lliburna koji su bili vrhunski majstori u izradi brodovlja svih vrsta.

Vašim otimanjem tuđeg mora onemogućili biste  dijelu istarskih ribara da više ne smiju ploviti i ribariti na moru pred samim vratima svojih kuća. A tu su ribarili od pamtivijeka njihovi daleki preci.

To nam je hvala što smo Vam omogućili da u cijelom našem Jadranu se osjećate kao kod svoje kuće.

More nije samo voda, more je ljubav, more je i hiža, more je sloboda koja nema cijene, ono je i grobnica, i najveći arheološki rezervat.

Zato, nikad vam nećemo dopustiti da otrgnete i najmanji dio našeg mora, kao što to ne bismo dopustili nijednom drugom narodu. Nikakvim lažnim arbitražama, pravnim začkoljicama, pritiskom EU, jer je more naša ljubav, a kako nam možete oduzeti našu ljubav.

Mile Prpa/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Razmahana ljevičarska farizeiština ustraje u dvoličnosti i kukavičluku

Objavljeno

na

Objavio

Teško da će se naći egzemplarniji primjer državnog kukavičluka nego što je financiranje lista koji svoju mržnju prema svom financijskom sponzoru ne može zatomiti.

No, dobro. I to je Hrvatska. Trajno podijeljena. Srećom u omjeru 30 prema 70 posto.

U Hrvatskoj ”status quo vadis”. U Jutarnjem Flego Jurasiću: “Borba za bolju prošlost sve mi je gadljivija“. I nama, dragi ex ministre! Trideset posto državljana ove države od 5. kolovoza 1995.g. upornošću nosoroga nastoji uvjeriti preostalih 70 posto u bolju prošlost. Onu od 8.maja 1945. do 30. svibnja 1990.g. Do 5. kolovoza se mučalo, čkomilo, mijenjalo prezimena i imena. Pazilo se na sebe i ”familiju”, jer ustaše su ustaše makar ih vodio i Titov najmlađi general. Četiri pune godine Thompson je provocirao demokratsku javnost s Čavoglavima, ali se neki tadašnji Miletići nisu, poput Tarzana, busali u prsa i tražili zatvor za “fašiste“. Miletić i IDS-ovci, puni revolucionarnog kokaina, predlažu zatvor za simbole pod kojima je dobiven rat. Simbole protiv kojih se ratovalo kao petokraka, srp i čekić, četiri C itd. ne bi dirali. Bar za sad. U prijevodu, po uzoru na Snešku Banović, primirje bi trebalo trajati bar idućih 700 godina. Krenulo ih kada je Haaški “sud“ počeo ”štancati” optužnice. Ohrabrili su se tada prvo Čičak, Puhovski, Zoran Pusić i HHO, a potom i Meske, gledatelji Žikine dinastije, Jelena Lovrić, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Boris Dežulović i stotine tisuća progresivnih i profesionalnih jugo-nostalgičara. Prije nego se Istra odcijepi od RH i “Istarski pasoš“ uđe u upotrebu, treba nešto raditi. A kako vrijeme odmiče i novog Tuđmana nema ni na vidiku, drugovi i drugarice postajali su sve nabrijaniji. Željka Markić predlaže referendum za promjenu lošeg izbornog sustava u Lijepoj našoj.

”Novosti“ skaču kao oparene. 25. kolovoza kažu: “Hrvati, Željka Markić vas laže“. Pazite radi se o referendumu. Oblik neposrednog glasanja o nekom važnom pitanju. Što izborni zakon i te kako jest. U pravu je Tanja Bjelobrajdić kad piše: “Slažem se s “Novostima“ da ne šire mržnju prema Hrvatima, oni potiču mržnju prema Srbima“. Sjetite se naslovne stranice i revolucionarne slike: Thompson, njegova glava između srpa i čekića i krv kaplje iz vrata. Gdje je tada u “nedozvoljenom položaju“ zaspao drug Miletić? Je li Miletić u svom političkom off-sideu pročitao progresivna razmišljanja Novosti o Oluji: “Pobjeda to veličanstvenija što je zločin gnjusniji.“ Oluju je kreirala prljava politika, s govnarom Tuđmanom na čelu, ona je dokaz da je kultura mržnje postala državni projekt.“ Vrijeme ide. Branitelja je sve manje i manje. Od silnih “SUBNOR-ovskih“ privilegija ubijaju se iz dana u dan. Koliko se “pobjedničkih“ partizana ubilo u 45 godina “bratstva i jedinstva“? Nastavi li se za sada samo verbalni teror 30 postotnih jugo-nostalgičara bilo bi dobro razmisliti da se Goli otok malo “osvježi“, malo udobnijim ćelijama, modernijim čekićima za tucanje kamena. Zlu ne trebalo. “Prijatelja“ u zemlji i okruženju koliko ti srce želi. Dali bi život za nas, naše more i otoke. A nas rigidne, ustašoidne ognjištare najbolje je malo preseliti na more, i to na onaj mitski otok.

U Zapadnoj Gani lijepo kažu: “Nije teško umrijeti za prijatelja, ali teško je naći prijatelja za kojeg ćeš umrijeti!”

U prošloj kolumni sjetio sam se maloljetnog Frane Tente i njegove tragične sudbine. Da vas prisjetim, mladi Splićanin je 1947.g. na Marijanu umjesto jugoslavenske razvio hrvatsku zastavu. Za taj “zločin“ bio je osuđen na 5 godina zatvora. Nije se živ vratio iz Lepoglave. Čitajući to javila mi se čitateljica iz Zadra. Čudi se kako neki koji i danas glorificiraju Tita i Jugoslaviju ne osjećaju sram zbog ubojstva maloljetnog Tente. Kaže da je osjetila sram kad je u Jutarnjem pročitala pismo oca Slavka Goldsteina sinu Slavku iz ustaškog zatvora. Nije joj jasno da se maloljetnik može osuditi na egzemplarnu kaznu od 5 godina jer je u srcu Hrvatske, u Splitu, razvio hrvatsku zastavu… A što joj odgovoriti? Jeste li negdje pročitali da su se Gvozden Flego, Neven Budak, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Jelena Lovrić ili hiper senzibilni Branimir Pofuk…zasramili kad su čuli za 3000 tisuće živih zakopanih “narodnih neprijatelja“ u Hudoj jami? To je već legendarna ljevičarska dvoličnost i farizeiština. Svi komunistički zločini su ustvari samo pravedna osveta za ustaške. Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Gvozden Flego, Goran Gerovac… dobro podmazani kriptokomunistički roboti-bojovnici reagiraju pritiskom na gumb. Nema kod njih ni srama, ni emocija, ni logike. Kao i inače kod robota. Uvijek će početi s Jasenovcem pa nastaviti sa židovskom imovinom koju su ustaše nezakonito koristili četiri godine. Kad im kažeš da su njihove komunjare tu istu imovinu koristile 45 godina, a i danas je koriste, odgovore tipično za njih: a vi ste donijeli rasne zakone! Za te rasne zakone Hrvatska je platila smrću skoro pola milijuna ljudi. I danas plaća svojim poltronskim kompleksom manje vrijednosti, financiranjem izlaženja tjednika koji kontinuirano pljuje po Hrvatskoj – Novostima. Teško da će se naći egzemplarniji primjer državnog kukavičluka nego što je financiranje lista koji svoju mržnju prema svom financijskom sponzoru ne može zatomiti. No, dobro. I to je Hrvatska. Trajno podijeljena. Srećom u omjeru 30 prema 70 posto.

To se plastično pokazuje povodom zadnjeg “gafa“ premijera Plenkovića. Naime Plenki je pred Općom skupštinom UN-a jasno i glasno rekao kako je Hrvatska izašla iz arbitraže jer je Slovenija varala. Nakon što je čuo tu “klevetu“ Miro Cerar je skočio s “konja sa hvataljkama“ i otkazao put u Zagreb. I Slovenci su jedinstveno stali kraj “konja s hvataljkama“. To je u redu. Cerar je sad prvi puta u New Yorku čuo kako Hrvatska misli da je arbitraža kompromitirana. Erjavec mu je to navodno zaboravio reći. Ali zanimljiva je reakcija tzv. Hrvateka. Oni su zinuli. Jezuš na…! Vesna Pusić misli da je na scenu trebala stupiti “tiha diplomacija“ pa tiho, tiho priznati arbitražu. Arbitraži iz koje smo izašli jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora. Opozicija optužuje Premijera za tešku laž. Naime, on je rekao da Miro Cerar dolazi u Zagreb na konju s hvataljkama, a on ne dolazi – što je izazvalo nervozu kod hrvatskih konja bez hvataljki. I sad se vidi da su Predsjednica i Mate s pravom smijenili Lošu. Dobro obavješteni Ante Gugo na fejsu otkriva pravi razlog. “Do Ljubljane bi pješaštvu trebalo 48 sati ako se uključi jednodnevno kupanje u Čatežu. To je nedopustivo u ozbiljnoj vojsci“.

Na fejsu se pojavilo nagradno pitanje koje glasi: “Zašto bi – Slovenci odustali od svojih potraživanja, Bošnjaci od zahtjeva da postanu pomorska sila sa sjedištem u Neumu i ne dozvole gradnju mosta na našem teritoriju jer im zaklanja vidik na Havaje, a Crnogorci od Prevlake, Srbija od Vukovarskih Ada, Mađari od INE – kad imaju posla sa narodom koji abolira i zapošljava svoje agresore, pljuje po svojim braniteljima, o sastavu čije vlade odlučuju manjinski zastupnici koji trebaju 1.600 glasova za ulazak u Sabor za razliku od ”nemanjinaca” kojima treba 17.000 tisuća glasova kako bi sjeli u saborske klupe pored zastupnika Furio Radina. Zastupnika koji ne traži ratnu odštetu od agresora usprkos odluci Haaga o 43 milijarde eura koliko aproksimativno ta šteta iznosi, koji skida ploče svojim braniteljima usprkos 39 četničkih spomenika diljem Hrvatske koje ne dira, čiji novinari iz portala Indeks od Crkve proglašenog jedinog sveca nazivaju lešinom, o čijem obrazovanu djece odlučuje stranka za koju glasuje oko jedan posto birača i koji se ispričava svakoj kišnoj glisti koja izađe iz zemlje. Osobito ako je crvenkaste boje.

Svaki razred uvijek je imao nekog kojem su se svi rugali, otimali hranu i đeparac, ismijavali ga i šamarali… U EU to je Hrvatska. Ružno, zar ne? Tko su ti koji nam kroje takav status? Takvu sudbinu nam kroje oni koji su promijenili vlastita imena i prezimena da sakriju porijeklo, misli na fejsu Mladen Visković. Promijenili su partiju da sakriju opredjeljenje. Promijenili su retoriku da sakriju namjere. Promijenili su dlaku, ali ćud je ostala ista. Oni nas i danas uvjeravaju da su radnici u Jugi imali sva prava. Osim što je štrajk bio zakonom zabranjen. Sjetite se štrajka rudara u Trepči kad se UDBA spuštala u rudarska okna i hapsila.

Za vrijeme Tita nisi morao platiti autoput za putovanje na more, osobito na neke otoke.

Na napuštenoj zgradi stare šumarije u Ulici Stjepana Radića br. 11 u Udbini osvanuo je multietnički natpis: “Oj’ustaše neka, neka, duboka vas jama čeka!“ Ogorčeni progresivac napisao je svoj iskreni grafit pred zavjetno hodočašće vjernika u Crkvu hrvatskih mučenika koje se svake godine organizira na obljetnicu Krbavske bitke. Jeste li negdje pročitali za ovu bratstvo-jedinstvenu poruku mržnje? Naravno da niste! Ali da je umjesto “Oj ustaše…“ netko napisao “O’j četnici…“ već bi na zadnje noge skočio Indeks, javio bi se Dragec Pilsel, o povampirenim ustašama mucao bi prestrašeni Pofuk. Sigurnosno-obavještajna agencija uporno ”trubi” o nabujalom četništvu u RH. Četnički spomenici niču k’o gljive nakon kiše. Sve je to ispod radara lijevo-liberalnih medija. Oni se bave Trumpom i njegovom “smjenom“. Silno im ide “na živce“ Biskup Košić koji još nije shvatio “jugoslavensku sintezu“. Kaže Biskup: “Sramotno postupanje vlasti. Šarafciger vlasti. Ako bude sutra braću Srbe smetala i hrvatska himna, ova vlast će je zabraniti jer su i ustaše pjevale tu himnu. Živjela srpska Hrvatska! Pitam se što bi bilo da su u Francuskoj ili u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji koja se oduprla njihovoj agresiji vlast ukloni spomenik jer to njih smeta. Quo vadis Croatia?“ Ne čini li vam se da se tu pomalo već radi o samoj slobodi. Mi ćemo vama zabraniti vaše totalitarne simbole, a što je sa onim drugima? Četničkim, agresorskim… Tada odmah počnu urlati: ej, pa vi nas dijelite s pozicija hrvatskog nacionalizma. Stvarno otrcana ploča.

Još je Ciceron napisao: “Ubi libertas, ibi patria”. Gdje je sloboda, tu je domovina.

Što se tiče Obrazovne reforme jedna riječ se nameće sama od sebe. Pušiona! HNS na čelu sa “nestranačkom “blaženom” Blaženkom Divjak je pobjednik. Bora Jokić i ekipa opet su u sedlu! Najprije su Mate i Predsjednica KGK stali na stranu naše Blaženke. Razlog će dugo ostati nepoznat. Sve nam je objasnila Blaženkina Mirela Lilek, zvana Lili. Trebalo se imenovati 7 novih članova Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje. To je odgođeno jer je u svibnju Vlada donijela odluku da u to tijelo uđu osobe bliske konzervativnim udrugama, pokretima i pojedincima, Crkvi i strankama poput Hrasta. Lili je zgrožena. Zamislite Neven Horvatić profesor na Odsjeku pedagogije Filozofskog fakasa u Zagrebu i član odbora biskupske konferencije za pastoral Roma. Takav lik za predsjednika!!! Lili se trese…Valentina Jerković bila je koordinatorica udruge U (vidite li vi ovo veliko slovo U) ime obitelji… Suzana Vuletić, docentica je na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Još k tomu ovlaštena promotorica prirodnog planiranja obitelji. Lili ne može vjerovati!!!? Alexander Busczynski, povjesničar koji je 2016.g. branio Zlatka Hasanbegovića (brrr!!!), i napokon Eva Kirchmayer Bilić glazbena urednica u tjedniku ‘Hrvatsko slovo’, koja je podržala inicijativu za uklanjanje imena Trga maršala Tita. Dotična je i profesorica na Glazbenoj akademiji, što je Lili “slučajno“ promaklo. I na kraju šećer: “Odabrani su nakon javnog natječaja u veljači prošle godine po javnosti nepoznatim kriterijima“. Na isti natječaj javio se, između ostalih, i Neven Budak zadnji partijski sekretar na Filozofskom faksu. Sad će proći po poznatim kriterijima. I odoše djeca u ruke Budaka, Jokića, ljevičarskih nevladinih udruga, istospolnih zajednica itd. Analizirat će na satovima hrvatskog jezika i književnosti Antu Tomića, Zorana Feića, Štulića, Juricu Pavičića, Miljenka Jergovića, Frljića, Mile Kekina… A sve to zahvaljujući i našoj Predsjednici te Vladi RH. Hvala im i s moje strane za sveopći napor i trud što su pokazali da i stranka s jedan posto glasova može toliko doprinijeti općem obrazovnom rasulu u RH. Šuvar je opet među nama.

Tamo, u zlatno doba školstva, kolao je vic: koja je razlika između Šuvara i Mengelea?

Nikakva. I jedan i drugi eksperimentirali su na živoj djeci, no ni jedan nije kažnjen za svoj zločin.

Zvonimir Hodak/7Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati