Što se zapravo događa u Ukrajini?

    0

    Krvoproliće 20. veljače do sada je bilo najgore. Ministarstvo zdravstva dalo je informaciju da je 77 ljudi poginulo u 48 sati te da je ranjeno gotovo 600 ljudi. Zašto toliko sukoba? Povijest nas uči da ovi događaji nisu slučajni.

    Svi mediji danima prenose vijesti o neredima u Ukrajini. Ali zašto se zapravo narod pobunio? Zašto toliko sukoba? Povijest nas uči kako ovi događaji nisu slučajni. Zašto dio naroda želi u EU, a zašto dio podržava Rusiju? Krvoproliće 20. veljače do sada je bilo najgore. Ministarstvo zdravstva dalo je informaciju da je 77 ljudi poginulo u 48 sati te da je ranjeno gotovo 600 ljudi. Zašto toliko sukoba? Povijest nas uči da ovi događaji nisu slučajni.

    Zašto dio naroda želi u EU, a zašto dio podržava Rusiju?

    [dropcap]U[/dropcap]krajina je etnički homogena te zabranjuje dvostruko državljanstvo. Međutim, postoji očita podjela na istok i zapad u političkom i ekonomskom pogledu. Bogata zapadna Ukrajina želi se više prikloniti svojim susjedima – Poljskoj, dok industrijalizirani istok i jug više teže čvrstim vezama s Rusijom. U nekim regijama, Donjecku, Luhanksu i Krimu, ruski jezik govori se na prvome mjestu te su stanovnici proruski orijentirani. Na Krimu je baza ruske Crnomorske flote te zapošljava puno ljudi. Više od 60 posto stanovništva govori ruskim jezikom. Sovjetsko nasljeđe i dalje se osjeća u životu. Pitamo se, zašto je zemlja toliko podijeljena?

    Ukrajina se promaknula u silu u Srednjem vijeku, no raspala se u 12. stoljeću. Sredinom 14. stoljeća Ukrajinom su vladale tri vanjske struje: Zlatna Horda, Velika Kneževina Litva te Poljsko Kraljevstvo. U 15. stoljeću vladajuća se struktura promijenila te su novi vladari bili Kruna Kraljevine Poljske, Poljsko-litavski Commonwealth (politička zajednica od 1569.) i Krimski Kanat. Sada slijedi ono glavno, uzrok ovih događanja 500 godina poslije. Godine 1653. velik dio stanovništva pobunio se protiv dominante poljsko-katoličke vladavine te je u siječnju 1654. godine skupština “rada” glasovala za političko okretanje Moskvi, pridruživanjem jugoistočnog dijela Poljsko-litavskog Carstva istočno od rijeke Dnjepar Rusiji. Ukrajina je od tada podijeljena između Rusije i Austrije, najveći dio područja pridružen je u Rusko Carstvo dok je ostatak pripao Austriji (Austro-Ugarsko Carstvo do 1849.). Od tada postoje dvije “obale” u Ukrajini – lijeva i desna obala. Lijeva obala rijeke Dnjepar obuhvaćala je područja današnjih Chernihiva, Poltave i Sumy kao i istočni dio Kijeva i Čerkasija. Desna obala rijeke Dnjepar obuhvaćala je područja današnjih Volyna, Rivne, Vinnytsie, Zhytomyra, Kirovohrada i Kijeva, kao i dio Čerkasija i Ternopila. Pod ruskom vladavinom Lijeva obala čak je dobila i autonomiju 1721. godine. Tada se pojavljuju i Kozaci (Zaporošci), pripadnici vojničkih, pretežno ukrajinsko-ruskih etničkih skupina – 82% vojske činio je ukrajinski narod.

    Suvremeno doba

    Ratno doba nakon Ruske revolucije pridonio je stvaranju neovisne Ukrajine koja je proizašla iz građanskog rata. Nakon tih događanja izbio je Rusko-ukrajinski rat koji je rezultirao pobjedom Crvene armije 1919. godine. Osvajači su osnovali novu Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku, koja je 30. prosinca 1922. godine postala jedna od zemalja osnivača Sovjetskog Saveza. Sovjetska vlada tih godina nije štedjela Ukrajinu, zabranjivali su se tekstovi, nacionalne ideje i sl. Nedugo nakon spajanja dogodio se genocid; milijuni ljudi umrli su od gladi 1932. i 1933. godine. Nakon njemačke invazije 1941. godine na Sovjetski Savez, zemlja se proširila na zapad. Zanimljivo je kako su Nijemci 1941. godine dočekani kao osloboditelji od ruske čizme te su dočekani sa cvijećem. Možemo reći da se najveći dio bitaka na Istočnom bojištu u Drugome svjetskom ratu vodio u Ukrajini.

    Nakon ovog kratkog sažetka ukrajinske povijesti možemo reći da aktualni događaji nisu slučajni. U galeriji možete pogledati kako je zemlja podijeljena na istok i zapad čak 500 godina poslije.

    TinPanduric/vojnapovijest.vecernji.hr/foto/advance

    facebook komentari