ŠTO JE TO HRVATSKA KULTURA?

1

Kultura! Što li se sve ne skriva iza tog pojma u Hrvatskoj? Ta riječ se danas najmanje odnosi na kulturu jednog naroda, a najviše na pljačku tog naroda. Najviše se proračunskog novca danas troši na račun kulture, a najmanje se promiče hrvatska narodna kultura. Kakvu kulturu promiče Frljić? Kakvu kulturu promiču Mesić i Pusići? Kakvu kulturu promiču neprofitni  mediji? Kakvu kulturu promiču bivši komunistički aparatčiki i kakvu kulturu promiču neprofitne, oprostite, državne komunističke udruge? Najviše se promiču bogati kvazi intelektualci i loši umjetnici, a najmanje se promiče hrvatska kultura. Štoviše, ona se ismijava, a cajke nam postaju duhovna hrana.

Zašto? Zato jer narodna kultura je navodno primitivna. Tu primitivnu kulturu i etiku je stvarala katolička Crkva i nje bi se Hrvati danas trebali sramiti i odreći. Katoličku Crkvu, dakle, treba uništiti. Međutim, nema protivljenja prema SPC. Dakle, trebali bi se diviti perverznim intelektualcima i u tome tražiti naš egzistencijalni i kulturni spas. Sve to se danas ostvaruje na račun slobode medija, ljudskih prava i ekologije o čemu mnogi  njihovi zastupnici – komunistički intelektualci – nemaju pojma.

Da bi katolička Crkva  postala što danas jest, prolazila je kroz velike krize , ponekad čineći nehumana djela, ali vrhunac njezinog djelovanja danas je humanost. Bez katoličke Crkve danas ne bi bilo europske kulture. Bez katoličke Crkve čovjek bi danas bio zvijer jer najljepšu umjetnost i etički obol današnjoj europskoj civilizaciji je dala katolička Crkva. Međutim, zašto bi država davala novac katoličkoj Crkvi, kažu neki hrvatski naprednjaci,  kad se tim novcem mogu  bogatiti komunistički i jugoslavenski umjetnici, dakle, hrvatski proračunski  paraziti?

No, država daje novac i drugim religijama, ali nitko ih ne proziva. Novac se daje i SPC koja po pravoslavnom kanonu ne bi smjela djelovati u Hrvatskoj, a HPC se ne može ni registrirati u Hrvatskoj, iako je ona po tom kanonu trebala biti jedina pravoslavna Crkva na teritoriju RH. Naime, ni to ne zanima komunističke intelekualce jer njima je nabitnija zaštita komunizma i srbijanstva, dakle, zaštita priviliegija i prikrivanje partizanskih zločina. Nakon tolikih hrvatskih žrtava i velikim dijelom uništenom hrvatskom baštinom u poslednjoj srbijanskoj agresiji, zar to nije žalosno?

Svi napadi na katoličku Crkvu u Hrvatskoj su u duhu komunističke ateističke i prevarantske svijesti. Međutim, danas mnogi od bivših udbaša i kosovaca – mnogi novinari i prosvjednici protiv Crkve  – svoje doušničke usluge nude bivšim ideološkim neprijateljima, posebice bogatim kapitalističkim agencijama ili fundacijama iza kojih stoje strane tajne službe i dobro ih plaćaju, a to nam najbolje otkriva njihovu kulturu i njihovu etiku. Sve to radi bivša komunistička avangarda u ime slobode, ljudskih prava i ekologije pa hrvatska komunistička elita, dakle, potomci komunističkih zločinaca, danas ucjenjuju Hrvate i njihovu državu više nego li ikada ranije.

Ovo je geslo hrvatskih komunističkih kulturnjaka: pljačkaj državu i narod  po komunističkom nauku jer države i narodi su već odavna  morali nestati. Dakle, morale su nestati sve države osim Jugoslavije i svi narodi u Jugoslaviji osim Srbijanaca. Pogodite čiji potomci su takvi izrodi?

Kulturu danas možemo dijeliti na narodnu i indivudialno kreativnu ili trgovačku. Narodnu kulturu je nemoguće unovčiti, a individualno kreativni pojednici, talentirani i radišni umjetnici mogu dobro živjeti, a neki se mogu obogatiti. Kreativni umjetnici danas imaju veliko tržište i neka ga osvajaju kao i drugi umjetnici na Zapadu.

Individualnu umjetnost možemo usporediti sa individualnim sportom jer u sportu  uspjevaju jedino talentirani i radišni. Neki od sportaša, ako su razumni,  mogu se obogatiti na račun sporta. Isto vrijedi za pjevače, glumce, slikare ili estradu, ali to ne vrijedi za narodne pisce i klasične glazbenike jer hrvatskim jezikom govori i piše najviše 6 milijuna ljudi. Narodni pisci i glazbenici su oni koji evociraju narodne događaje iz prošlosti umjesto erotike, krim priča i današnje perverzije. U svojim djelima, takvi pisci otkrivaju zablude ili čvrstinu svoga naroda kroz povijest. Njima je najpotrebnija državna pomoć jer takva literatura i glazba ne prolazi na tržištu.

Stoga postavljam i pitanje: Što je to umjetnost? Je li umjetnost apstrakcija, performans ili perverzija? Nije, sigurno ni jedno od navedenoga. Umjetnost je istina, dobrota i ljepota u duhu prihvaćenih normi jedne zajednice. Međutim, umjetnost ne mora pripadati narodnoj kulturi i takvu umjetnost ne smije financirati država. Ministarstvo kulture ne smije financirati nikakve filmove koji ne promiče narodnu kulturu. Snimanje igranih filmova u Hrvatskoj mora postati biznis. Ako Ogresta želi stvarati igrane filmove, neka traži i privatne investitore. Može li jedna država financirati dokumentarne filmove onima kojima je cilj rušenje hrvatske države i koji ponižavaju hrvatsku narodnu kulturu,  a to se u Hrvatskoj događa svakodnevno?

Umjetnost u Hrvatskoj je raritet, a to nam najbolje pokazuje  kazališne predstave gdje nema ni istine ni dobrote ni ljepote. Danas se to donekle mijenja, ali nam još uvijek nedostaje poznavanje klasične umjetnosti. Zbog nedostatka takve umjetnosti, mi ne prepoznajemo ljepotu i sklad, a naši umjetnici bježe u apstrakcije i perverzije, koje običan i normalan čovjek ne razumije i niti u njima vidi ikakav smisao, jer se radi o netalentiranim umjetnicima. Kakve sveze ima performans Toma Gotovca sa umjetnošću? Kakve sveze imaju Frljićeve predstave sa kazalištem?

Država mora prestati finacirati individualne umjetnike, posebice redatelje, glumce i pop pjevače, jer neki od njih su danas bogatiji od sportaša koje su do jučer zbog novca prezirali. Nisu svi toliko talentirani da dobiju role ili nastupe na estradi, pa neka rade kao filmski i estradni pretendenti  u Hollywood-u. Dok čekaju svoje uloge, neka konobare. U Ameriki se kazališta sama finaciraju skupljanjem donacija, pa, recimo,  glumac Jeff Daniel i danas ima svoje malo privatno kazalište u jednom malom gradiću, bez ikakvih državnih donacija. Država treba  finacirati hrvatska kazališta kad promiče djela hrvatskih narodnih pisaca i narodnih glazbenika. Sve ovo znam iz osobnog iskustva na Zapadu. Teško je dobiti donaciju od bilo koje državne institucije bilo gdje u demokraciji, a kod nas takve donacije se i danas dijele kapom i šakom.

Da bi Hrvatska funkcionirala kao demokratska i kulturna  država mora prestati financirati hrvatske parazite. Hrvatskoj ne treba kazalište koje posjećuje mala i ista grupica ljudi. Hrvatskoj trebaju kazališta koja će zabavljati ljude i postati biznis ili nestati. Dakle, kazalištu se mora dogoditi isto što se dogodilo hrvatskom sportu. Kad privatiziramo klubove, imati ćemo bolje klubove. Kad privatiziramo kazališta imat ćemo bolja kazališta. Tek kad to učinimo, promicati ćemo narodnu kulturu koja će postati temelj našeg opstanka kao naroda.

Sam Pusic

New York

facebook komentari

  • EMINƎM

    U Hrvatskoj legalno djeluje srpskohrvatsko novinarsko društvo s lekovićem na čelu,, na sreću srbija nije te sreće