Strah od referenduma

1

Škotski referendum o neovisnosti žestoko je bio potresao „transatlanske integracije“. Opominjali su Škote sa svih strana: Što će vam država?!

Što će vam sloboda, neovisnost, suverenost?! To su anakronične tlapnje. Držite se vi sigurnosti! Jednako Barrack Obama i José Manuel Durão Barroso. Španjolski predsjednik vlade Mariano Rajoy očito je, obraćajući se Škotima, imao na umu svoje Katalonce, pa ih je upozorio na grozote koje je prošla  Republika Hrvatska na putu iz neovisnosti u Europsku uniju, a predsjednik vlade Ujedinjenog Kraljevstva David Cameron kumio je, molio, obećavao – i na posljetku zavapio: „Slomit će mi se srce ako Škoti odu!“

No, sve se, kažu, dobro svršilo. Škoti su se mudro predomislili te za volju novih vrjednota, sigurnosti i blagostanja, većinski odbacili stare vrjednote: slobodu, neovisnost i suverenost. Slobodarski je zapadni svijet odahnuo. I odmah je oduševljeno čestitao svim Škotima na njihovu – rekli bi povijesno osviješteni  Nijemci – Speckbritentumu (slaninskom britanstvu).

Svakako bi bilo zanimljivo čuti što o tomu misle znanstveni zatornici nacionalizma, na primjer Ernest Gellner na onomu svijetu i Eric Hobsbawm na ovomu, ali bit će da te stvari ipak bolje razumiju „hrabro srce“ Alexa Salmonda i nepokolebljivo srce Artura Masa. Salmond veli: Ako London ne održi obećanja, opet ćemo na referendum. Ili: Nije za neovisnost nuždan referendum. Postane li Škotska faktično samostalna, dostatno će biti proglasiti neovisnost. Masu je žao što je škotski referendum propao, no to ga nije pokolebalo niti su ga zaplašile  prijetnje iz Madrida. – Katalonija će – veli Mas pun samopouzdanja – 9. studenoga 2014. održati svoj referendum o neovisnosti.

Razumljiv je strah vlasti od djelomičnih očitovanja narodne volje u višenarodnim državama poput Ujedinjenoga Kraljevstva i Španjolske. Razumljiv je i zazor Europske unije od nacionalnih plebiscita otkad su propala dva referenduma o Ustavu EU. Takve su države i zajednice država izgrađene na načelu imperija. U imperiju najjači zapovijeda, a ostali slušaju. U demokratski uređenim nacionalnim državama stvari stoje drukčije. Je li stoga i odnos vlasti prema referendumima drukčiji?  Kako gdje.

Ali pogledajmo Hrvatsku. Na poziv vlasti uzorno je god. 1991. proveden referendum o neovisnosti. Valjanost referendumske odluke zakon je uvjetovao dvjema većinama: izlaskom većine ukupnoga broja birača na birališta i većinom glasova te većine. Raspisivanje referenduma može potaknuti i skupina državljana. Dostatno je da njezin  zahtjev u roku od 15 dana potpisom podupre jedna desetina ukupnoga broja birača. To su teški uvjeti. Oni jasno pokazuju odnos vlasti prema nenadziranoj narodnoj volji.

A onda je god. 2012. trebalo provesti referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju – drugim riječima, referendum o ovisnosti. Vlast je znala što nacija misli. Štoviše, tim se znanjem danas hvasta! Da nismo, veli Vladimir Šeks, tada promjenom Ustava odbacili zakonski propisani izlazak većine biračkoga tijela na birališta, ne bismo ušli u Europsku uniju! Demokratski su se dakle zadovoljili manjinom umjesto većinom. No nisu ni slutili da su time otvorili brešu „narodnim“ referendumima. Tako je lani protiv volje vlasti u Ustav prodrla definicija braka, a ove godine prijeti cijeli niz „narodnih“ referenduma.

I vlast i oporba drhte pred referendumom o promjeni Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski [državni] sabor. Udruga „U ime obitelji“, koja je pod vodstvom Željke Markić prvi put trijumfalno prodrla u Ustav s definicijom braka, ovaj put kani na isti način unijeti u Ustav načela po kojima, za sljedeće parlamentarne izbore, treba donijeti novi zakon.

Moja malenkost ne sumnja u dobre namjere Željke Markić i njezine udruge, ali ne mogu poduprijeti taj pothvat. Referendumsko je pitanje nedovoljno promišljeno. Smiješno mi je geslo „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom!“ I dosad smo birali tako. A ima i katastrofalnih stvari. Prvo, traži se ujednačivanje vrijednosti glasova u  izbornim jedinicama, a ne traži se izjednačivanje svih državljana u biračkim pravima; drugo, županije su uspostavljene na utuk autonomaštvu u jedinstvenoj (unitarnoj) državi, a svođenje sadašnjih  izbornih jedinica na pet očito ide ususret snovima kukurikavačke vlasti o pet regija; treće, akcija udruge pokrenuta je u vrlo nezgodnu času, jer već sada služi medijima sadašnje vlasti za odvlačenje pozornosti državljana s predsjedničkih izbora.

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Referendumsko je pitanje nedovoljno promišljeno. Smiješno mi je geslo „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom!“ I dosad smo birali tako. A ima i katastrofalnih stvari. Prvo, traži se ujednačivanje vrijednosti glasova u izbornim jedinicama, a ne traži se izjednačivanje svih državljana u biračkim pravima; drugo, županije su uspostavljene na utuk autonomaštvu u jedinstvenoj (unitarnoj) državi, a svođenje sadašnjih izbornih jedinica na pet očito ide ususret snovima kukurikavačke vlasti o pet regija; treće, akcija udruge pokrenuta je u vrlo nezgodnu času, jer već sada služi medijima sadašnje vlasti za odvlačenje pozornosti državljana s predsjedničkih izbora.

    Konačno !!!

    Nakon toliko naručenih članaka ,odjednom Inicijativi dostupnih vladinih medija , Tolić je jednostavno razotkrio najveći problem Inicijative .