Stravični genocidi jugokomunizma

1

Oblici masovnih ljudskih stradanja

Genocid je pojam za ljudska stradanja, jasno objašnjen i definiran opće prihvaćenim svjetskim standardima, kao i njegovi dijelovi etnocid, kulturocid, aristocid, democid, policid ili holodomor, pa ipak pojedinci i države manipuliraju njima. Genocid nad razvojem odnosno genocid nad razvojem vrijednosnoog (visokoprofitnog) znanja nije obuhvaćen svjetskim standardima, teži je za objasniti i istražiti i manje važan za razvijeni svijet, te je tako omogućeno lako manipuliranje njime, kao i sa njegovim podacima i žrtvama. Zbog toga je veoma važno daljne istraživanie i razumjevanje uzroka i posljedica genocida nad visokoprofitnim znanjem, naročito za postkomunističke zemlje radi njihovog bržeg  oporavka.

Piše: Zlatko Uvanović

Međutim, genocid nad vrijdnosnim razvojem znanja je zločinački ljudski fenomen, iako direktno nije ubijao ljude, je itekako strašan, masovan, dugotrajan i proširen nad nadolazećim generacijama kojima se ne vidi kraj. I neljudski, jer je oduzeo u kratkom vremenskom periodu cijelim narodima, jedno od najvažnijih ljudskih prava modernog društva, pravo na razvoj korisnog znanja i osobni i grupni intelektualni materijalni i duhovni napredak.

Visokoprofitni razvoj znanja najvažniji je factor održavanja stalnog napretka jednog modernog društvenog sustava, visoke kvalitetne zaposlenosti i visokostručnih zapošljavanja, kao i kvalitetnog životnog nivoa i zadovoljstva ljudi. Razvoj vrijednosnog znanja je jedna od konstanti inteligentne civilizacije i peta dimenzija ljudskog prostora, vrijednosti i postojanja.

Proces uz ostvarenje razgranate infrastrukture za razvoj vrijednosnog znanja kroz visokoprofitne proizvode, je jedan od najtežih dugotrajnih ljudskih procesa političkog, društvenog i gospodarskog razvoja, koji se posebno uspješno događa od početka prošloga stoljeća do sadašnjih i budućih dana, u demokratskim i tržno organiziranim gospodarskim kapitalističkim sustavima.

Ti sustavi su postepeno razvili, stvorili i patentirali milijarde visokoprofitnih proizvoda koji koristi cijeli svijet, i na čemu počiva moderna ljudska civilizacija,

Lenjinov patent razvoja znanja-največi genocid čovječanstva

Navedeni svi genocidi su provedeni uglavnom u totalitarnim sustavima: fašizmu i komunizmu i njihovim derivatima. dok je jedino genocid nad profitnim razvojem događa (uz sve ostale genocide), samo u komunizmu i svim njegovim modifikacijama. Komunizam je ostavio iza sebe oko 100 milijuna ljudskih žrtava, ali i oko milijardu ljudi (žtrava) bez mogućnosti visokoprofitnog razvoja, o ćemu se malo govori ili piše. Kako nikada do kraja nije potpuno definiran genocid nad razvojem, ostavljena je mogućnost postkomunističkim vladajućim strukturama za manipuliranje podacima i neistinama o razvoju i gospodarstvu radi održavanju svoje vlasti, varajući glasovatelje i produžujući razvojnu agoniju, koju je ostavio jugokomunizam.

Obećanja bez osnove, vjerovanje iz neznanja     

    Zato su česta obećanja hrvatskih postkomunističkih vladajućih i opozicionih političara o mogućem brežm gospodarskom uspjehu uz poboljšanje životnih uvjeta, i njihovi postupci kako to učiniti uz vjerovanje naivnih birača, dokaz dubinskom nepoznavanju glavnih čimbenika visokoprofitnog razvoja i posljedica razvojnog genocida iz doba diktature jugokomunizma. Hrvatske političke, društvene, znanstvene, akademske i gospodarske ‘elite’ svojim odnosom prema visoko profitnom razvoju znanja, otvoreno pokazuju nerazumjevanje i nesposobnost vođenja uspješnog oporavka jedne tranzicijske postkomunističke države.

Može se sa sigurnošću tvrditi, kako nije moguć značajniji gospodarski i društveni napredak uz veće zapošljavanje u RH od postojećeg, dok god postoji izborna i organizaciona vladajuća struktura slabih razvojnih mogućnosti i vizija s iluzionim parcijalnim nižim razvojnim nastojanjima.

Zbog nerazumjevanja visokoprofitnog razvoja znanja i njihovih čimbenika od strane politčikih neokomunističkih struktura, većina njihovih prijedloga, razmatranja i analiza od gospodarskih, društvenih, i političkih do tranzicijskih, su nepotpuni, djelomični i većim dijelom nekorisni ili štetni. Samo brza stvarna i znanstvena istina o komunizmu i njegovim genocidima, može umanjiti njihov negativni utjecaj. što je moralna dužnost hrvatske domoljubne političke, društvene, znanstvene, akademske, gospodarske i intelektualne elite.

Najveći hrvatski potencijal oporavka

Hrvatska je rijetko bogata postkomunistička zemlja, s izuzetnim prirodnim ljepotama i bogatstvima, vrijednim i obrazovanim ljudima, naprednom religijom, velikim kulturnim blagom i tradicijama, važnim geopoitičkim položajem i s ogromnim potencijalnim mogućnostima razvoja visokoprofitnog znanja, kojega sada nema. Uz mnogobrojno  visokorazvojno gospodarsko iseljeništvo diljem naprednog svijeta, u danšnjim uvjetima komunikacija, povezivanja i informacija, pomoć i suradnja s iseljeništvom radi visokoprofitnog razvoja znanja i visokoprofitnih proizvoda je neprocjenjivo potencijalno blago hrvatskog naroda.

Hrvati su imali u novijoj prošlosti državu s razvijenim tržnim gospodarstvom i infrastrukturu visokoprofitnog znanja s visokoprofitnim proizvodima, vrijedne radnike, razvijeno školstvo uklopljeno u infrakstuturu profitnog znanja i znanstvenu tradiciju kroz NDH, koja je nažalost postojala samo kroz period drugog SR i u složenim kolonijalnim protuhrvatskim političkim prilikama i uvjetima okupacije fašista i nacista te uz jugoboljševičku oružanu revoluciju i velikosrpsku pobunu, koji su diktirali politiku. NDH kroz teško ratno stanje i odbranu, ne može biti pravilno sagledana ili usporediva, iako je bila gospodarski i društveno slična zapadnim naprednim kapitalističkim državama, i naprednija više nego komunistička Jugoslavija, ili njena fašistička predhodnica, u bilo koje doba. Kažem nažalost, jer je to bio jedini povijesni vremenski prozor pred industrijsku veliku razvojnu revoluciju, koji je mogao omogućiti Hrvatima naprednu, visoko razvojnu i zapadno demokratsku državu, što su na kraju jugoboljševici uništili i počinili stravični genocid  svih mogućih vrsta nad hrvatskim narodom, koji je u velikoj većini bio protiv jugokomunizma, znajući njegovu nazadnost i zločinačke namjere. Ali čak i taj kratki period hrvatske države je ipak ostavilo pozitivni trajni trag na dijelu ne-komunističke populacije kroz vrijednosni rad, domoljubnu religiju, hrvatsko domoljublje, sjećanja i težnjom za slobodnom demokratskom hrvatskom državom, iako je trag slabio tijekom duge nametnute nazadne jugokomunističke velikosrpske političke i gospodarske diktature, jednoumne stalne propagande i povijesnih neistina.

Veličanstvena hrvatska pobjeda u Domovinskom oslobodilačkom ratu protiv velikosrpskih agresora i komunizma, bilo je konačno ostvarenje davno priželjkivane slobodne hrvatske države demokratskog zapadnog ustroja, ali nažalost s velikim razvojnim zaostakom (50 + godina) uzrokovanom jugokomunističkom diktaturom, koji se više nikada nemože stići ili nadoknaditi.

I pored svih tih prednosti nad ostalim postkomunističkim državama, RH doživljava gospodarski razvojni neuspjeh, koji graniči s dugotrajnom i dubokom moralnom i gospodarskom krizom, dugotrajnom visokom nezaposlenosti i nastavak iseljavanja.

Hrvatski komunistički genocide nad visokoprofitnim znanjem

Ipak, gospodarski razvojni genocid hrvatskog visokoprofitnog znanja, nije toliko zamjetan kao masovni ljudski, i posebno lako je umanjen i prikriven kroz jugokomunistički sustav, koji komunisti i neokomunisti nazivaju “naprednim”, jer je tijekom vremena i pod pritiskom razvijenog svijeta prividno povećavao ljudske slobode i nivo življenja, ali stvarni razvoj vrijednosnog znanja nikada nije ostvario, i čak je bio niži nego kod drugih manje “naprednih”. Uslijed diktature nazadnog nerazvojnog gospodarsko marksističkog sustava, stvarani su kroz neprirodno razvojna i nefleksibilna komunistička poduzeća, komunistički proizvodi uz veliki intelektualni napor, direktnim kopiranjem tuđih proizvoda i tehnologija, licenci i patenata. Ili pak upotrebom istrošenih ili zastarijelih stranih licenci, po tuđoj djelomičnoj dokumentaciji ili vlastitoj nižih tehnologija uz uvoz svih važnijih i visokoprofitnih proizvoda. Izrađivani su nekvalitetni neprofitni proizvodi i proizvodni sustavi svih mogućih vrsta i vlastitih komunističkih potreba, koja su trenutno zapošljavala, ali koja nisu stvarala korisni i vrijednosni civilizacijski pomak u razvoju korisnog profitnog znanja i od kojih nije bilo moguće stvarati visokoprofitne proizvode i korisna visokostrucna zapošljavanja. I oni prizvodi što su izvozili ili zamjenjivali za drugu robu, su bili polusirovine ili proizvodi u kojima su vrijednost bili ugradjeni materijali i nisko plaćeni rad, ali su samo stvarali iluziju komunističkog ekonomskog napretka. Vrlo brzo takvim proizvodima uništili su kompletnu infrakstuturu visokoprofitnog razvoja znanja i ljudsko korisno stvaralaštvo a time obezglavili i svoje visoko školstvo, koje je postalo samo teorijsko, prateći profitno istrošeno znanja i bez mogućnosti razvoja visokoprofitnog znanja i usluga preko visokoprofitnih proizvoda.

    Kako se uz svaki proizvod ili usluga, u svakom području ljudskog rada od materijalnih do duhovnih, vežu ljudi i obrazuju i kreativno razvijaju uz njegov korisni razvoj, moguće je zamisliti koliko je komunistički ljudski potencijal razvojno, stručno i korisno kreativno deformiran. Visoko obrazovani stručnjaci i znanstvenici zaposleni oko takvih komunističkih proizvoda i usluga, postajali su visokostručni obrtnici bez dodira s visokoprofitnim znanjima i njihovom daljnjem korisnom razvoju. Jedan obični popis i analize hrvatskih komunističkih ili neokomunističkih niskoprofitnih i neprofitnih proizvoda, licenci i patenata vezana uz njih, bile bi Hude jame komunističkog razvoja znanja. Slično je i s duhovnim kreatorima, koji su bili ili su sada državni uhljebi i ideološki čuvari nazadnog i zločinačkog ljudskog inženjeringa. Za te sredine se može govoriti kako su pretrpjele ljudski razvojni genocid ili stvaralačku nesposobnost i razvojnu zaostalost, kako u materijanom tako i u duhovnom vrijednosnom stvaralaštvu, trošeći prirodne resurse budućih generacija i uništavajući njihove razvojne potencijale.

Uz povijesnu istinu Hrvati trebaju hitno saznati i razvojnu istinu

Hrvati moraju konačno u potpunosti saznati pravu i potpunu povijesnu i razojnu istinu, kakva god ona bila u državama u kojima su živjeli, bez straha o veličanju ili umanjenju nekog perioda, kako bi mogli ići razvojno naprijed. Oni trebaju znati kako je komunizam ekstremno zločinački politički i gospodarsko razvojni nazadni sustav u samoj svojoj osnovi, koji se nije i ne može razvijati u napredni društveni sustav bez potpune promjene kroz dugi tranzicijski proces. On je time najveća civilizacijska nesreća svakog naroda koji se je borio za njega, kao onih koji su morali trpjeti duže vrijeme njegovu okupaciju, nemajući drugog izbora.

“Napredni” jugokomunizam je ostavio iznimno jaku iluzionu nazadnu i parazitsku komunističku ljevicu koja okuplja sve vanjske i unutarnje protivnike hrvatske države, organizirano tijekom vremena postavljene u sve važnije centre vladanja i moći, održavajući i dalje slabo razvojno neokomunističke korumpirano gospodarstvo, društvo i politiku. Hrvatska komunistička razvojno nekorisna i parazitska intelektualna ljevica, je toliko razvila negativne metode prikrivanja i manipuliranja s ljudskim slobodama, povijestim i razvojim istinama preko svojih uhljebnih udruga, političara, sudaca, medija, novinara, povijesničara, književnika i umjetnika, da su razvojni demokratski i gospodarski procesi usporeni ili čak dijelom nemoguće ostvarivi, i krivci su politčke i gospodarske korupcije i općeg slabog oporavka RH. Oni su nepotrebni za moderni i brži razvoj društva unatoč floksulama o pomirbi.

Jedini put mogućeg bržeg napredka

Ustav RH treba jasno počivati na temeljima oslobodilačkog Domovinskog rata protiv velikosrpske i jugokomunističke agresije, i najvažnije na hrvatskom domoljublju i temeljima zapadnih demokracija, koje oblikuje sada kroz tranzicijske procese, te na temeljima općeg razvoja i visokoprofitnog razvoja znanja i naprednog gospodarstva, a ne na zaostalim komunističkim ispraznicama s okusom ljudskog i razvojnog genocida, na kojima parazitira i raste nazadna komunistička ljevica.Tek tada se mogu modernizirati izborni zakon i ministarstva među kojima bi vodeću ulogu igralo ministarstvo razvoja profitnog znanja i visokoprofitnih proizvoda, i omogućio brzi pristup iseljeničkog i stranog znanja i kapitala.

Time bi se i omogućila suradnja kvalitetnih domoljbnih političara s stručnjacima za razvoj proizvoda iz iseljeništva i domovine, uz postojeću gospodarsku proizvodnju proizvoda i usluga, započela razumna i kritično neophodna izgradnja infrastrukture u visokoprofitnih proizvoda i profitnog znanja kroz nove visokoprofitne proizvode, bez kojih u nadolazećim godinama nema značajnog ukupnog napretka i smanjenja utjecaja teškog bremena zabluda komunizma.

Zlatko Uvanović

facebook komentari

  • Sivooki

    Izvrsno, utemeljeno, s nadom… jedini je problem da ove prijedloge u Hrvatskoj neće razmotriti nijedan političar – od plenkovića pa do Pernara… njima je najvažnija vlastita promocija, položaj i uspjeh, a ne napredak Domovine.
    Tu je kvaka….