Stvari zbog kojih se nikada ne trebate ispričavati

0

Kažu da prava snaga čovjeka ne leži u njegovim šakama ili grubim riječima već u hrabrosti da prizna svoju pogrešku i ispriča se na učinjenome. Reći ‘žao mi je’ nije uvijek jednostavno i teško nam prelazi preko usta, mada bi trebalo. Ako smo, na primjer, povrijedili prijatelja time što smo iznevjerili dogovor s njime, naša je moralna dužnost ispričati se. No ponekad ljudi, u silnoj želji za korektnim postupanjem i vođeni osobnom nesigurnošću, odlaze u drugu krajnost pokušavajući se opravdati za stvari gdje opravdavanje nije potrebno. Evo za što se nikada nikome ne treba ispričavati.

Za svoj odabir partnera
Da, vaša mama možda misli da on nije dobar izbor za vas jer je htjela da se udate za onog dobrog – i tako dosadnog – dečka iz susjedstva kojeg znate još iz djetinjstva. Tata ga mrzi jer je na drugoj strani političkog spektra, a frendice su šokirane vašom vezom jer znaju da nikada niste padali na takve frajere. U redu, ako vam baš svi vrište da on nije ona pravi možda bi trebali razmisliti da se slučajno ne ponašati poput Muje koji vozi autoputom i govori Fati na mobitel kako svi osim njega voze u suprotnom smjeru. No u konačnici, izbor vašeg partnera vaša je osobna stvar i za njega samo vi snosite odgovornost. Možda će jednog dana taj izbor ispasti pogrešan no tu grešku morate sami uvidjeti. Partnera ne birate da bi udovoljili roditeljima, frendicama ili zajednici, i zato se nikada nemojte ispričavati jer nekoga volite.

Za svoj osobni ukus
Znate li koji su ljudi posebno iritantni? Oni koji će svaki popularan film koji je zaradio velike količine novca na kino blagajnama popljuvati samo kako bi pokazali da ‘oni ne vole komercijalna sranja’, kao i oni koji će na pitanje ‘kakvu glazbu slušaš’ nabrojiti nekakve opskurne bendove za koje nije čulo više od dvadesetoro ljudi da bi ispalo kako oni ‘kuže mjuzu’. Istovremeno će vas gledati s prezirom jer ste priznali da vam je Machete bio zabavan film te da kod kuće volite odvrnuti pop-hitove osamdesetih. Što automatski znači da ste seljačina bez ukusa koja se ne kuži ni u filmove ni u glazbu. Sačuvaj Bože da kažete vam je Marcel Proust dosadan do zla boga i da radije čitate romane Stephena Kinga. Nosite odjeću koju drugi ismijavaju, a vaš dom smatraju oličenjem kiča? U redu, možda ste vi doista osoba s lošim ukusom. Pa što? Barem ste svoji. Glumatati da vam se nešto sviđa kako bi druge uvjerili da imate ukusa i da kužite što je kvaliteta smisleno je otprilike kako i da lav glumi gazelu. Protiv svoje prirode ne možete.

Za to što ste nekome rekli ‘ne’
Reći ‘ne’ zvuči na prvi pogled vrlo jednostavno ali nije. Svatko od nas toliko je puta bio doveden u nezgodan položaj kada se suočio s tuđom zamolbom ili naredbom koja mu se nije svidjela, zbog koje se nije osjećao ugodno, i koja se možda čak protivila njegovoj savjesti ali zbog nelagode ili straha nije mogao reći ne. Ponekad nas, doduše, u tome sprječavaju hijerarhijski odnosi – znate i sami da nije baš mudro odbiti šefa, zar ne? No smijemo li odbiti prijateljicu koja želi da joj čuvamo njenog šarplaninca dok ona mjesec dana boravi na godišnjem odmoru u Australiji? Ako mislimo da tom zadatku nismo dorasli, ne samo što smijemo, već i moramo. Odbili ste frajera koji vas je bario? Vaše pravo. Muško je, preboljet će. Ona vaša nezaposlena rođakinja koja u posljednje tri godine traži posao gledajući meksičke sapunice i motajući rizle dok leži na kauču vas je tražila da joj posudite lovu? Ako imate imalo razuma, reći ćete ne. I ne trebate se ispričavati nikome zbog toga jer ste razumni i imate vlastiti ponos.

Za to što propitujete stvari
Dogme se prihvaćaju bespogovorno – kada to tako ne bi bilo tada to ne bi bile dogme. Najbolji primjer za to su one religiozne bez kojih bi određena religija i sustav vrijednosti koji iz nje proizlazi izgubili svoj smisao. No postoje stvari koje itekako vrijedi propitivati. Budite radoznali, upotrijebite svoj intelekt, a ako vam se nešto učini sumnjivim i nekako osjećate da to ne štima, jasno iskažite sumnju . Ne budite ovca kojoj se nešto može servirati na pladnju i koja će u to vjerovati zato jer piše na naslovnici vodećeg državnog medija. Upotrijebite razum i čvrsto se držite one da ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Vjerujte da uvijek možete naučiti više i bolje, učite i na taj način rastite, te nikada nemojte sebi reći: ‘Znam sve’. Kada postavljate pitanje, nikada ga nemojte počinjati s frazom: ‘Oprosti, htio bih pitati…’ Želja za znanjem i pokušaj nalaženja racionalnog rješenja nikada nisu razlog za ispriku.

Za svoje mišljenje
Miroslav Krleža jednom je kazao: ‘Među ljudima smrdi ali je toplo’. Plivati niz struju i pokoravati se mišljenju gomile, razmišljati na mainstream način svakako je ugodna opcija koja nas rješava brige od društvenog izopćenja. Biti prihvaćen od strane većina jamči nam određen komfor i sigurnost, u koju je vrlo lako uljuljkati se. No što kada shvatite da vaše mišljenje odudara od onog gomile? Što kada pomislite da su oni oko vas u krivu, ili da se vaše mišljenje jednostavno ne podudara s njihovim? Izgovorite ga i nemojte se zbog toga ispričavati. Pravo na slobodu izražavanja vlastitog mišljenja jedna je od temeljnih tekovina demokracije i nitko vam je nema pravo oduzeti, a svijet u kojem samo popularna mišljenja prolaze totalitaran je i kao takav nije vrijedan opstanka. Za kazati ono što stvarno mislimo ponekad je potrebna hrabrost, koju valja cijeniti.

FiZZit. net

facebook komentari