Pratite nas

Analiza

Sučeljavanje predsjedničkih kandidata

Objavljeno

na

U programu uživo u 20.10 sati na Hrvatskoj televiziji započelo je sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Kolindu Grabar Kitarović, Ivu Josipovića, Milana Kujundžića i Ivana Vilibora Sinčića propitkivali su Eliana Čandrlić, Katarina Periša Čakarun, Aleksandar Stanković, Dragan Nikolić i Daniela Trbović. Posljednje televizijsko sučeljavanje završilo je u 22.10 sati. 

“Kada ćemo napokon dočekati gospodarski rast? Kakav će biti odnos Predsjednika s Vladom u posljednjoj godini njezina mandata? Što su naši vanjskopolitički prioriteti? Tko može Hrvatskoj ponuditi izlaz iz krize?”, neka su od pitanja koja voditelji postavljaju kandidatima.

Kandidati su odgovarali i na ‘Blok kratkih pitanja’, nalik onima u reality showu ili izboru ljepote. Poređenje sa reality show programom se nametnulo i kod pitanja o tome snalaze li se kandidati u kuhinji.

Podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu?

Kolinda: Ne

Josipović: Ne

Kujundžić: Da

Sinčić: Ne

Rad nedjeljom:

Kolinda: Ne
Josipović. Pretežito ne
Kujundžić: Tamo gdje je neophodno da
Sinčić: Pretežito ne

Eutanazija:

Grabar Kitarović: Ne, ovisno o okolnostima
Josipović: Pasivno, pod strogim uvjetima
Kujundžić: Ne, iako sam vidio teške slučajeve
Sinčić: Ni da, ni ne

Vjeronauk u školi:

Grabar Kitarović: Da
Josipović: Da
Kujundžić: Da
Sinčić: Da

Objava popisa osuđenih pedofila:

Grabar Kitarović: Da
Josipović: Da, dok traju pravne posljedice osude
Kujundžić: Da
Sinčić: Da

Privatizacija Dinama:

Grabar Kitarović: Nemam mišljenje o tome
Josipović: Transparentno vođenje
Kujundžić: Da
Sinčić: Ne, Dinamo pripada narodu

Koju ćete državu prvu posjetiti?

Grabar Kitarović: Njemačka
Josipović: Bruxelles
Kujundžić: Bosna i Hercegovina
Sinčić: Kina

Kojeg državnika cijenite?

Grabar Kitarović: Merkel
Josipović: Merkel
Kujundžić: Obama
Sinčić: Putin

Najuspješniji premijer

Grabar Kitarović: Valentić
Josipović: Račan
Kujundžić: Valentić
Sinčić: Niti jedan

Što je najveći hrvatski problem?

Grabar Kitarović: Nezaposlenost
Josipović: Nezaposlenost
Kujundžić: Korupcija
Sinčić: Nezaposlenost uzrokovana korupcijom

suceljavanje7_26_12_2014__izboriprh_hrt

Blok ideoloških i svjetonazorskih pitanja

Stanković je Kolindu pitao o tome kako to da je glavni tajnik HDZ-a osoba koja je prepisala diplomski rad te što misli o tome. Grabar Kitarović je odgovorila kako je riječ o distrakciji, jer da građane zanima kako da bolje žive, a da Brkić nije dio njene kampanje.

“Brkiću ne treba visoka stručna sprema za poziciju koju trenutačno obnaša”, rekla je, dodajući kako se želi posvetiti egzisdtencijalnim pitanjima građana, a ne pitanjima o Milijanu Brkiću.

Stanković je upitao Sinčića zašto je dozvolio da ga Klemm ispituje pred Ministarstvom branitelja, na što je Sinčić rekao kako je samo jednom u životu naišao na Klemma.

Dotičući se problema suicida u društvu, Sinčić je također rekao kako se susreo sa sudbinama ljudi koji su izvršili suicid zbog blokada i ovrha, naročito na području Siska.

Cenzura i medijski linč

Kolinda je na pitanje o mladićima koji su privedeni u Splitu zbog pisanja po Josipovićevim plakatima odgovorila kako je riječ o cenzuri i ograničavanju medijskih sloboda. Kujundžić je dodao da je riječ zapravo o produžetku medijskog linča koji Josipović provodi nad hrvatskim narodom, dok je Sinčić prvo tražio da se pitanje ponovi, a onda je rekao da plakate generalno govoreći ne treba uništavati. Josipović je rekao da je riječ o medijskoj kampanji protiv njega.

Unutarnja politika

Grabar-Kitarović rekla je da će postane li predsjednica pokušati surađivati s Vladom Zorana Milanovića. Ukoliko to bude moguće, potaknuti će raspisivanje izbora.

Josipović je kao pozitivne političare izdvojio Miranda Mrsića, Freda Matićai Vesnu Pusić.

Sinčić je naglasio da su tajne službe dosada radile vrlo loše: nisu se borile protiv korupcije niti proganjale kriminalce. Mišljenja je da bi u tajne službe trebalo uvesti mlade ljude.

 Na pitanje o ustavnim promjenama Josipović je kazao kako nema te vlade koja će uspjeti s reformama ako se ne smanji birokratski aparat.

Kolinda je kazala kako ustavne promjene neće riješiti ništa. Misli Vladu pozvati na odgovornost. Kujundžić je kazao kako on ne bi kao Josipović kozmetički mjenjao Ustav.

Na pitanje bi li smanjio prava braniteljima Sinčić je kazao kako to ne bi učinio.

Na upit o slučaju Perković, Sinčić je rekao kako je Hrvatska pala na tom ispitu.

Ovo je bio sukob s Njemačkom, apsolutno. Ozbiljne zemlje izručuju svoje obavještajce ako su počinili ozbiljne zločine – odgovorila je Grabar Kitarović na pitanje o izručenju.

Kandidati su upitani da komentiraju izjavu don Damira Stojića.

Kolinda je kazala da podržava priziv savjesti kad je riječ o pobačaju, kazavši da je za život, ali je dodala i da poštuje pravo na izbor.

Josipović je kritizirao don Stojića kazavši da on samo želi huškati i dizati tenzije.

Kujudžić je rekao kako se nada da to nije istina što je rekao.

Sinčić je rekao da je on protiv pobačaja, ali da se takav problem ne može riješiti zabranama.

Vanjska politika

“Rusija je velika euroazijska zemlja u kojoj su veliki potencijali i s njom treba razgovarati”, rekao je Kujundžić na pitanje o Putinu, nazvavši ga verziranim političarem. Josipović na isto pitanje kaže da se u formiranju Europske politike čuje i naš glas, te da smo za štete od sankcija protiv Rusije kompenzirani kroz EU fondove.

“Ulazak u NATO je bio bez referenduma”, rekao je Sinčić, i pohvalio Viktora Orbana kao predsjednika koji ima svoj stav prema Bruxellesu. Josipović mu je odgovorio da je NATO jamstvo naše siguronosti, a Kolinda da ulazak u NATO nije bio obveza nego odluka, te da iz njega uživamo mnoge pogodnosti.

“Naravno da bih podržao slanje naših snaga”, odgovorio je Josipović na pitanje bi li podržao slanje HV na Baltik u obranu NATO članica od Rusije.

Na pitanje o Hrvatskom angažmanu u Siriji, Kolinda Grabar Kitarović je odgovorila da je ISIL najveća prijetnja svjetskoj sigurnosti, ali da od naftnih bušotina u Siriji nije trebalo odustati nego ih dati nekom drugom u koncesiju, jer su one važne za INA-u.

Na pitanje o presudi Srbiji u slučaju tužbe za agresiju prema Hrvatskoj, Kujundžić je ustvrdio da će ona sigurno biti povoljna po Hrvatsku, jer o tome govori osobađajuća presuda generalu Gotovini u Haag-u.

“Da, Hrvatska treba priznati Palestinu”, siguran je Ivan Vilibor Sinčić.

“Nisam protiv trećeg entiteta”, rekao je Kujundžić, pojašnjavajući da je protiv zatvaranja Hrvata u enklavu i podijele Bosne i Hercegovine kojom nastoje Velika Srbija.

“Za ukidanje vize prema SAD treba preći tehničku prepreku, a to je stupanj odbijanja viza ispod 3%”, rekla je Kolinda, dodavši da je za svog veleposlaničkog mandata u SAD postigla da se vize dobijaju lakše i daju na 10 a ne 5 godina.

suceljavanje3_26_12_2014__izboriprh_hrt

Ekonomija i privreda

“Nemamo izravne ovlasti, ali imamo strahovitu moć na gospodarske procese. Bitno je zadržati INA-u i pozicinirati je na regionalnom i svjetskom tržištu. Nisam skeptična ni prema kakvom kapitalu dok je on transparentan”, rekla je Kolinda na pitanje o INA-i.

Sinčić je na to odgovorio iznoseći svoju teoriju o tome da su pravi vlasnici INA-e pet hrvatskih tajkuna.

Kazao je kako su pravi vlasnici Ine Todorić, Luković, Valentić i Gregurić i pozvao institucije da to istraže. Upozorili su ga da su ovakvi navodi utuživi, ali Sinčić je kazao da on ima dokumente iz Ine i opet je pozvao nadležne da to istraže.

Kujundžić misli da su ugovori potpisani o INA-i prijevarni i ništavni, te da zbog toga ne treba osuditi samo Sanadera nego i post mortem Račana.

Josipović je rekao da treba postići dogovor o partnerstvu sa Mađarima.

“Raspisan je tender”, kaže Josipović na pitanje o tome hoće li Hrvatska postati mala Norveška zbog istraživanja nafte i plina, i potom rekao da preferira vađenje samo plina u Jadranu.

“Još jedna šteta koju je počinio Josipović, kad je u SAD obećao bušenje nafte pa promijenio mišljenje i tako razočarao Amerikance”, rekao je Kujundžić, a Kolinda Grabar-Kitarović je dodala da je amerikance razočarao i prevario kako bi zadobio potporu jedne stranke, ORAH-a.

Sinčić i Kujundžić kazali su kako bi smanjili troškove koji se izdvajaju za bivšeg predsjednika. Kitarović je naglasila kako je Vlada bešćutna.

“Ako premijer kaže da ljudi gladni jer ne znaju jesti, onda je to katastrofa. Smanjila bih osiguranje predsjednika, preselila se u jeftiniji prostor poput Visoke ulice”, poručila je Kolinda. Dodala je kako bi Pantovčak otvorila građanima.

Sinčić smatra da se protiv siromaštva treba boriti monetarnom reformom, što je, po njemu, jedini način za izlazak iz krize.

Govoreći o privatizaciji, Kolinda je naglasila da tvrtke od strateške važnosti ne bi privatizirala dok je brodogradilišta navela kao idelan primjer za privatizaciju.

Što će kandidati raditi ako ne osvoje mandate?

Sinčić je kazao kako će i dalje raditi u jednoj tvrtki, Kujundžić će nastaviti raditi kao liječnik, Kolinda će o svemu razmišljati nakon izbora, a Josipović će nakon drugog mandata raditi kao profesor na pravnom fakultetu.

Televizijsko sučeljavanje svih predsjedničkih kandidata je završilo. Daniela Trbović je kandidatima poklonila antistres loptice.

suceljavanje12_26_12_2014__izboriprh_hrt


21:47 – Jeste li za rad nedjeljom?

Kolinda: Ne

Josipović: Ne, osim nekih službi

Kujundžić: Da, osim tamo gdje treba

Sinčić: Pretežito ne

Jeste li za podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu?

Kolinda: Da

Josipović: Ne

Kujundžić: Da

Sinčić: Ne

21:45 – O privatizaciji su svi kandidati kazali kako se ključna i strateška poduzeća ne smiju privatizirati.

21:44 – Milanovićeva Vlada je bešćutna. Ako premijer kaže da ljudi gladni jer ne znaju jesti, onda je to katastrofa. Smanjila bih osiguranje predsjednika, preselila se u jeftiniji prostor poput Visoke ulice, a Pantovčak bi otvorila građanima – rekla je Kitarović.

21:35 – Na pitanje treba li se Hrvatska još zadužiti i kupiti dodatne dionice Ine, Kolinda je kazala da je ta kompanija strateški važna za Hrvatsku. Sinčić je kazao kako su pravi vlasnici Ine Todorić, Luković, Valentić i Gregurić i pozvao institucije da to istraže. Upozorili su ga da su ovakvi navodi utuživi, ali Sinčić je kazao da on ima dokumente iz Ine i opet je pozvao nadležne da to istraže.

– U Inii su odrađene nezakonite radnje, sklopljeni ugovori su ništavni, što je normalno prema međunarodnome pravu i Ustavu – dodao je Kujundžić.

– Treba osuditi post mortem Račana, živućeg Linića i Sanadera – naglasio je Kujundžić.

21:23 – Koju ćete državu prvu posjetiti?

Kolinda: Njemačka

Josipović: Možda Njemačka, ali Bruxelles mi je prioritet

Kujundžić: BiH

Sinčić: Kina

Kojeg svjetskog državnika najviše cijenite?

Kolinda: Merkel

Josipović: Merkel

Kujudnžić: Obama

Sinčić: Putin

Najuspješniji hrvatski premijer?

Kolinda: Valentić

Josipović: Račan

Kujundžić: Valentić

Sinčić: Nitko

Najveći problem u Hrvatskoj?

Kolinda i Josipović: Nezaposlenost

Kujundžić: Korupcija

Sinčić: Nezaposlenost uzrokovana korupcijom

21:19 – Na niz pitanja o vanjskoj politici, Kolinda je kazala da Hrvatska mora biti predvodnik u regiji. Josipović joj je odgovorio da to nije u skladu s trenutačnom politikom HDZ-a. Na pitanje o Putinu, Kujundžić je rekao da nije bitan Putin, već Rusija i da se od nje ne treba izolirati. Putina je prozvao zbog agresije na Ukrajinu. Na pitanje o hipotetskoj situaciji da se jedna članica Saveza nađe pod napadom, bi li slao hrvatsku vojsku u sukob, Josipović je kazao da se moraju poštivati ugovori. Na pitanje treba li podržavati Assada, Kolinda je kazala da se diktatore nikad ne treba podržavati. Sinčić je rekao da bi podržao samostalnost Palestine, a Hamas je nazvao terorističkom organizacijom.

21:14 – Upitani da komentiraju izjavu don Damira Stojića, Kolinda je kazala da podržava priziv savjesti kad je riječ o pobačaju, kazavši da je za život, ali je dodala i da poštuje pravo na izbor.

Josipović je kritizirao don Stojića kazavši da on samo želi huškati i dizati tenzije.

Kujudžić je rekao kako se nada da to nije istina što je rekao.

Sinčić je rekao da je on protiv pobačaja, ali da se takav problem ne može riješiti zabranama.

21:10 – Na upit o slučaju Perković, Sinčić je rekao kako je Hrvatska pala na tom ispitu.

– To nije bio sukob s Njemačkom, to je bila razlika u poimanju prava – rekao je pak Josipović.

– Ovo je bio sukob s Njemačkom, apsolutno. Ozbiljne zemlje izručuju svoje obavještajce ako su počinili ozbiljne zločine – odgovorila je Grabar Kitarović na pitanje o izručenju.

21:02 – Na pitanje bi li smanjio prava braniteljima Sinčić je kazao kako to ne bi učinio.

20:56 – Jeste li za diktaturu ili demokraciju?

Sinčić: Ja sam definitivno za demokraciju.

Što kad bi morali dati mandat Karamarkovoj vladi?

Sinčić: Ne bih nikada mogao dati mandat stranci kojoj se sudi za korupciju.

Čak i ako bi ih narod izabrao? Zar to nije nedemokratski?

Sinčić: To je jedna potpuno druga situacija.

20:52 – Na pitanje o ustavnim promjenama Josipović je kazao kako nema te vlade koja će uspjeti s reformama ako se ne smanji birokratski aparat.

– Moj je program javan i u njemu nema jačanja ovlasti predsjednika, kazao je Josipović, dodavši da je zajednička sjednica vlade disfunkcionalna mjera.

– Predsjednik nije oporba – kazao je.

Kolinda je kazala kako ustavne promjene neće riješiti ništa.

– Mislim pozvati vladu na odgovornost – kazala je.

Kujundžić je kazao kako on ne bi kao Josipović kozmetički mjenjao Ustav.

– Ovlasti predsjednika su dovoljne, ali on ne smije biti poltron onih koji su ga doveli, kazao je i dodao kako će lako premijera natjerati da na vrijeme dolazi na posao.

20:48 – Tajne službe su dosada radile veoma loše. Nisu se borila protiv korupcije, nisu proganjale kriminalce. U tajne službe treba staviti mlade ljude da bi se sve promijenilo – kazao je Sinčić.

20:43 – Grabar-Kitarović rekla je da će postane li predsjednica pokušati surađivati s vladom Zorana Milanovića te da će, ne bude li to moguće, potaknuti raspisivanje izbora. Jopipović je kao pozitivne političare izdvojio Miranda Mrsića, Freda Matića i Vesnu Pusić, negativna nije htio izdvajati. Kujundžić je kazao da će Grabar Kitarović uvijek morati ići na konzultacije Brkiću i Karamarku. Kaže da bi sve ono što je nezakonito učinjeno dosad u Hrvatskoj trebalo lustrirati. Grabar Kitarović je kazala da Kujundžić nema program pa da mora ovako napadati druge kandidate. Josipović je kazao da Kujundžić se svojim program, koji to nije, vraća u sukobe, vraća u prošlost. Sinčić kaže da bi mandat Kujundžića bio vrlo kratak jer bi i sebe morao lustrirati.

20:43 – Slijede pitanja o unutarnjoj politici.

20:39 – Jeste li za objavu popisa osuđenih pedofila?

Kolinda: Da

Josipović: Da

Kujundžić: Da

Sinčić: Da

Je li vjeronauku mjesto u školi?

Kolinda: Da, kao izborni predmet

Josipović: Da, pod uvjetima

Kujundžić: Naravno, Hrvatska je kršćanska zemlja

Sinčić: Da, ali financiran od crkve

Jeste li za privatizaciju Dinama?

Kolinda: Politika se ne miješa u sport.

Josipović: Transparentno vođenje

Kujudžić: Da

Sinčić: Niti da niti ne. Dinamo pripada građanima.

20:38 – Na pitanje o eutanaziji nitko od kandidata nije jasno odgovorio niti da niti ne.

20:37 – Kolinda Grabar-Kitarović smatra da je pitanje o tome da tajnik HDZ-a prepisivač diplomskog rada – politiziranje i odvraćanje pozornosti od bitnih egzistencijalnih pitanja. Nakon upozorenja da je to etičko pitanje, složila se, ali i zaključila kako to pitanje treba riješiti netko drugi. Navela je da je njezin diplomski rad originalno djelo.

20:33 – Na pitanje o fenomenu samoubojstva, Josipović je Stankoviću odgovorio da nikad ne bi počinio samoubojstvo. Kujudžić je kazao da samoubojstva branitelja i njihove djece govori o stanju u državi. Grabar Kitarović je kazala da nikad ne bi mogla to učiniti jer bi razmišljala što će njezina obitelj bez nje, ali i da svaki da živi s mišlju što bi korisno i dobro mogla učiniti u životu taj dan. Sinčić je kazao da su ga potresla samoubojstva ljudi koji su si živote oduzeli zbog deložacije.

20:31 – Sinčić je kazao da je Klemma sreo jednom u životu, on se slučajno ondje našao. Nemam apsolutno nikakve veze s Klemmom. Da se doista borio za branitelje nije trebao donirati novac za kampanju Grabar Kitarović.

20:30 – Na pitanje koliko novca godišnje zaradi od ZAMP-a Josipović je kazao kako je to oko 5.000 kuna jer više ne komponira pa iznos nije visok kao prije, kad je bio oko 25 do 30 tisuća kuna bruto.

20:25 – Na pitanje Sinčiću kako će surađivati s institucijama kad ih žestoko kritizira, odgovorio je da je potrebno ukloniti stari korumpirani kadar i postaviti mlade.

20:23 – Dragan Nikolić pitao je Kujundžića što je za njega homoseksualnost.

– Seksualnost je osobna stvar svakoga građanina, predsjednik ne ulazi u tuđe krevete – kazao je Kujudnžić, dodavši kako ovo nije važno pitanje za hrvatski narod.

Potom je krenuo na Josipovića i spočitnuo mu Lex Perković.

20:22 – Aleksandar Stanković je postavio pitanje Kolindi koje su joj mane.

Kolinda: Prednosti su moja neodlučnost, neovisnost, nisam na daljinskom upravljaču kao što to tvrde neki kandidati. Jako cijenim ljude oko sebe i njihova mišljenja. Svatko ima mane, postavljam previsoke standarde sebi i drugima, ali mislim da je to u konačnici dobro.

Na pitanje koji mu je najlošiji potez u mandatu, Josipović je naglasio da nije bilo bitnih pogrešaka osim što mu je trebalo neko vrijeme da savlade ‘mehanizme u politici’. Grabar-Kitarović je replicirala da nije bilo niti bitnih pomaka, kritika Vladi niti djelovanja.

20:18 – Daniela Trbović: Po čemu se vaš izborni program razlikuje i tko vam je najozbiljniji konkurent?

Kolinda: Proputovala sam tisuće kilometara kroz domovinu, razgovorala sa svim članovima društva i svi su mi oni dali odgovor koji su najveći problemi i na temelju toga je sklopljen program.

Josipović: Poštujem sve kandidate. Moj program donosi velike reforme, promjene u demokratskom pristupu, regionalizaciju i gospodarstvo što bi trebalo dovesti do boljeg života u Hrvatskoj. Moj program sadržava i instrument, a to je promjena Ustava.

Kujundžić: Za razliku od drugih ja sam slobodan i mogu reći sve. Grabar Kitarović od početka karijere ima patronat – prvo Sanadera pa sad Karamarka.

Sinčić: Moj program je vratiti novac s računa u inozemstvu, potrebna je monetarna reforma, riješiti slučaj franka, bankariski lopovi ne harače po našoj zemlji.

20:15 – Milan Kujundžić je na pitanje kako se snalazi za štednjakom zamolio voditeljicu da ne rade Big Brother od sučeljavanja. Ostali kandidati kazali su kako se dobro snalaze u kuhinji.

20:12 – Trbović je upitala kandidate jesu li umorni, Josipović i Kolinda su odgovorili da oni ne znaju za umor. Josipović smatra da birači već imaju sliku za koga će glasovati.

20:02 – Predsjednički kandidati stigli su u Studio 9 Hrvatske televizije, gdje se od 20.10 sati održava zadnje sučeljavanje prije izbora u nedjelju.

 

 

 

 

HRT.hr/JL/Foto: Davor Erceg/HRT/

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

Titova Jugoslavija – kako su verbalni delikt i kultura bili u službi stvaranja „zarobljenog čovjeka“ ?

Objavljeno

na

Objavio

Što se tiče komunizma kao društvenog sustava za njega društveno naslijeđe gotovo uopće ne postoji, jer početak povijesti je onaj dan kada je Revolucija provedena. Komunizam je, stoga,  pokušao izbrisati sva prijašnja znanja, svjetonazore i vrijednosti, kulturne identitete i nametnuti komunizam kao početak i kraj povijesti.

Komunizam je namjeravao, htio i pokušao apsolutno vladati ljudima, čak i njihovim umom i dušama. Za tu svrhu korištene su sve mogućnosti, a osobito nadzor nad kulturom, u čemu je i posebnu ulogu imao i Zakon o verbalnom deliktu koji je branio slobodu govora i mišljenja pod prijetnjom zatvora. Taj zakon nije bio samo paradigma zarobljenog uma, već i zarobljenog čovjeka – jugoslavenskog čovjeka.

„Kultura je mač i štit u rukama Partije i Revolucije u borbi protiv klasnog i svakog drugog neprijatelja koji želi (s)rušiti socijalistički-komunistički poredak i narodnu vlast predvođenu njegovom avangardom: Komunističkom Partijom“.

Što je kultura? Pojednostavljujući, kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi , to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima.

Što se tiče komunizma kao društvenog sustava za njega društveno naslijeđe gotovo uopće ne postoji, jer početak povijesti je onaj dan kada je Revolucija provedena, a sve ostalo prije njega jest, više ili manje, manje vrijedno ili bezvrijedno. To je bila 1945. godina. Komunizam je, stoga,  pokušao izbrisati sva prijašnja znanja, svjetonazore i vrijednosti i identitete i nametnuti komunizam kao početak i kraj povijesti.

Jugoslavija  – sve počinje, živi i završava s Titom i komunizmom

Upravo takvo stanje počelo je u Hrvatskoj te strašne 1945. i sa raznim varijacijama potrajalo sve od pada komunizma 1990. godine. Bilo kakva kulturna naslijeđa, znanja, spomenici, nazivi ulica, kolektivne memorije, umjetnička djela, kinematografija trebali su nestati ili biti potisnuti do one mjere koju je odredila Partija. A ta mjera je bila ona mjera koju su vrhovi Partije osjećali da na bilo koji način ugrožavaju Revoluciju i diktaturu proleterijata (u  stvarnosti diktaturu svemoćne Partije i njenog Vođe). Zbog toga je sve, ama baš sve, u komunističkoj Jugoslaviji, a osobito kultura, bilo strogo u službi i namjeni jedne isključive ideologije. Svaki pokušaj, a svakako ih je bilo i u Hrvatskoj i svim državama bivše Jugoslavije, otimanja iz „čeličnog zagrljaja“ Partije bio je dozvoljen onoliko koliko je dozvoljavala Partija.

Komunizam je namjeravao, htio i pokušao apsolutno vladati ljudima, čak i njihovim umom i dušama. Partija je cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije, od početka do kraja, imala monopol nad:

– istinom,

– informacijama,

– događajima,

– inicijativom,

– stvarnošću.

Zbog toga je komunizam htio imati apsolutan nadzor društva. U tome je jednu od najvažnijih sastavnica imala kultura, uz obrazovanje, znanost, medije, sport….

Takvo stanje, s varijacijama vladalo je i u posljednjim fazama života Titove Jugoslavije. Uspoređujući ih sa životom na tadašnjem „trulom Zapadu“, živjelo se u društvu u kojem bi se iskazane težnje neovisnom kulturom ili mišljenjem kažnjavalo drakonskim kaznama. Partija, a Tito još manje, nije prihvaćala takva, bitno drugačija, mišljenja. Čak ni u obliku viceva. Tito je Jugoslavijom vladao kao apsolutistički monarh, diktator bez skrupula. Podržavao je uporno stvaranje i poticanje „kulta Josipa Broza Tita“, „nepogrješivog, odlučnog, poštenog, iskrenog, heroja nad herojima“.

U provođenju svega toga, kao i mjera s ciljem zaštite monopola Partije, aktivnu su ulogu imale službe kao policija, vojska, pravosuđe, mediji te sve druge ustanove i institucije koje su u svom djelovanju vršile neku od zadaća kojom se utjecalo na oblikovanje javnog znanja (kultura, znanost., sport, obrazovanje….).

Posebna priča mediji su bili pod posebnim i apsolutnim nadzorim Partije koja je vršena kroz djelovanje unutarnjih partijskih organizacija, „političkih komesara“, ali i obavještajnih službi.

Kako su komunisti kroz kulturu nastojali uništiti hrvatski narod i njegov identitet?

Stoga su Tito i komunisti stavljanje ljudi pod nadzor jedne ideologije i jedne Partije ostvarivali, često i istovremeno, na tri načina:

  • eliminacijom, često i fizičkom, „nepodobnih“ intelektualaca
  • sustavnom represijom
  • „braniwashingom“ (ispiranjem mozga) u čemu je posebnu ulogu imala kultura

Prvo što se dogodilo u Jugoslaviji bili su masovni progoni i ubijanja hrvatskih intelektualaca (osobito kulturnih djelatnika): znanstvenika, liječnika, novinara, pisaca, pjesnika, slikara, skladatelja, dirigenata, sudaca i dr. Uz one koji su pobjegli pred komunističkim terorom, kakav do tada u povijesti nije bio poznat, to je značilo pravi društveni potop od kojeg se Hrvati nikada nisu oporavili. Hrvatski narod tako ostaje traumatiziran i obezglavljen gubitkom svojih najboljih i najsposobnijih ljudi koji su bili predvodnici u svim društvenim područjima (osobito kulturi), a na njihovo mjesto dolaze krvnici i njihovi sljedbenici koji bacaju Hrvatsku u blato primitivizma, ispodprosječnosti i vulgarnosti.

Oni koji nisu pobjegli ili bili ubijeni morali su šutjeti i uklopiti se u ideološki teror Partije.

Nakon što su ubijanjima, zatvaranjima i progonima uveli među intelektualce i slobodnomisleće ljude neviđeni strah, došlo je do faze kada se svaka „nepravovjernost“ kažnjavala represivnim mjerama sustava koji je pod apsolutnom kontrolom imao policiju, vojsku, medije, pravosuđe i obavještajne službe.

Politički  život i represije su nakon pada Rankovića donekle umanjene, ali je strogi nadzor nad svim dijelovima društva, pa i kulturom bio sveobuhvatan i u službu kulta Partije i njegovog vođe.

Zbog toga je Jugoslavija obilovala filmovima koji su bili čisti propagandni uradci sa nevjerojatno crno-bijelim likovima i radnjama poput Neretve, Sutjeske, Okupacije u 26 slika, Kozare, Boška Buhe,  serijala poput Otpisani, Nepokoreni grad, Valter brani Sarajevo i dr.

Nije nedostajalo niti da 40 godina nakon rata najpoznatiji yugo glazbenici poput Zdravka Čolića, Lepe Brene ili Đorđa Balaševića skladaju ili pjevaju pangerike komunističkom vođi i njegovoj borbi za komunističko društvo „pravde“.

Ipak, svjesni i slobodnomisleći Hrvati su uvijek kroz kulturu i kulturne institucije tražili mogućnost da održe ili uskrsnu svoj zatirani hrvatski identitet, pa je tako povremeno dolazilo do inicijativa kao Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika u kojoj se tražilo pravo na imenovanje hrvatskog jezika, što je na kraju represijom i progonima bilo onemogućeno. Tih godina ta potreba za iskazivanjem svog identiteta dolazila i kroz studentsku organizaciju, kulturno društvo Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske te pojedine medije.

Nakon sloma Proljeća i to nestaje, a sve ostaje pod apsolutnom kontrolom Tita i Partije.

Što je Bijela knjiga nepoćudnih kulturnjaka iz 1984. godine?

Sredinom osamdesetih u čitavoj se Jugoslaviji, u publicistici i historiografiji pokrenula rasprava o nizu pitanja, koja su najčešće bila u službi buđenja velikosrpstva i njegovih aspiracija. Ponovno je otvoreno je pitanje žrtava u Drugome svjetskom ratu i “ulozi” pojedinih jugoslavenskih naroda u njemu. Dolazi do nevjerojatne stigmatizacije hrvatskog naroda kroz teme kao Jasenovac, NDH, Alojzije Stepinac i Katolička Crkva. Kao odgovor na to dolazi poznata „hrvatska šutnja“. Kao odgovor na stigmatizacije, vrijeđanja i prozivke iz Beograda, kada je nakon smrti Tita, pušten „velikosrpski duh“ iz boce dolazi uradak Komisije CK SKH za idejni rad i informiranje. Bila je to 1984. godina kada Parija objavila dosje “neprihvatljivih poruka” u kulturi i stvaralaštvu, imenujući pri tome 186 autora.

Nazvana je “Bijelom knjigom”. “Bijela knjiga ” kolokvijalni je naziv za dokument koji je stvorio Centar za informiranje i propagandu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske pod vodstvom Stipe Šuvara i zaključen je 21. ožujka 1984. godine.

Originalan naziv dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”. Naziv “Bijela knjiga” dobio je, prema Šuvarovim izjavama, po koricama koje su bile bijele boje.

Knjiga je dokument o represiji u tadašnjoj komunističkoj državi. Namjera je bila mobilizacija u borbu protiv idejnog protivnika komunističkog sistema i države Jugoslavije.

Dokument je bio hajka na odabrane intelektualce, umjetnike, književnike i druge neistomišljenike čiji se radovi ili istupi nisu uklapali u ideološke partijske okvire prema zamislima Šuvara i njegovih istomišljenika u Partiji i među intelektualcima.

Šuvar je tada, dakle 1984. godine, upozorio Partiju i javnost na “odbore za zaštitu intelektualaca, potpisivanje peticija u ime slobode, denunciranje Jugoslavije kao zemlje bespravlja, kao tamnice u kojoj je sloboda misli zatrta”. Pojasnio je da “Mile Budak nije izgubio glavu zbog toga što je bio hrvatski pisac, već zbog toga što je bio fašista”. Isto tako, “dva hrvatska pjesnika nisu 70-ih godina išla u zatvor, a jedan od njih (Vlado Gotovac, op.) onda i ponovno pred nekoliko godina, zbog svoje lirike, već zbog svog šovinističkog ponašanja i djelovanja kojima se na ovim našim prostorima nažalost još mogu izazvati ne samo slijepa mržnja i narušavati društveni red već i nova ubijanja i klanja.”

Za kraj – svemoćni malj Partije bio je verbalni delikt

Poseban malj koji je služio za udar na „neprijatelja“, a time i na slobodu kulturnog i svakog drugog izražavanja bio je članak 133. Krivičnog zakona o neprijateljskoj propagandi.

„1. Tko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost ili obranu zemlje ili zlonamjerno ili neistinito prikazuje društveno političke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina. 2. Tko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine. 3. Tko vrši upućivanje ili prebacivanje agitatora ili propagandnog materijala na teritorij SFRJ radi vršenja djela iz stava 1. ovog člana, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu. 4. Tko u namjeri rasturanja izrađuje ili umnožava neprijateljski propagandni materijal ili ovaj materijal drži iako zna da je namijenjen rasturanju, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“

Korijen navedenog članka treba tražiti u sovjetskom kaznenom zakonu, koji ga je, pak, preuzeo iz Lenjinova pisma još iz vremena završne etape građanskog rata u Rusiji. Prisutan je već u prvim sličnim zakonima komunističke Jugoslavije.

U komunističkoj Jugoslaviji se, kako je još 1985. uočio beogradski odvjetnik Srđa Popović, čovjek koji je zbog optužbi protiv počinjenja kaznenog djela „neprijateljske propagande“ iz čl. 133. branio, pored ostalih, Franju Tuđmana i Vladimira Šeksa, tako narodnim i državnim neprijateljem moglo postati: pričanjem ili prepričavanjem nekog vica, pisanjem privatnog pisma, čitanjem sudske presude na javnom mjestu, pisanjem ili pjevanjem neke pjesme, pisanjem dnevnika, nekontroliranim ispadima počinjenim pod utjecajem alkohola i kimanjem glave. Ili, davanjem izjava poput: Jugoslavija ima nazadnu poljoprivredu, Grčka ima bolje putove, inflacija u Jugoslaviji je katastrofalna, jugoslavenska industrija ne može konkurirati na zapadnim tržištima, predsjednik Tito boji kosu, Srbi u Hrvatskoj su politički faktor i nema dovoljno demokracije u Jugoslaviji.

Taj članak Krivičnog zakona je utjecao ne veliko ograničenje slobode izražavanja u kulturi, znanosti, umjetnosti, javnom govoru, povijesti, publicistici, ljudskim pravima i slobodi govora uopće.

Dok su se polovinom 80-ih u Makedoniji i Sloveniji javile tendencije i traženja ukidanja tog zakona, hrvatski komunisti kao i uvijek su se ponašali oportunistički i šutjeli o tome.

Iako njihova upornost nije u konačnici dovela do ukidanja spornog članka, čak je i režimski tisak potkraj 1988. priznao kako je, pored ostalog, njihovim zalaganjem u javnost prodrla svijest.

Svijest prema kojoj je članak 133 paradigma ne samo zarobljenog uma nego zarobljenog čovjeka – jugoslavenskog čovjeka.

Piše: Narod.hr 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Pero Kovačević: Većina država nema predstavnike nacionalnih manjina u parlamentima

Objavljeno

na

Objavio

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača pokazat ću vam vrlo , zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina.

Treba odmah reći punu istinu. Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Ova analiza će vam dokazati da zastupnici  nacionalnih manjina nemaju niti  ostvaruju opći politički mandat   da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru imaju dvadeset i dvije nacionalne manjine. Neke samostalno, neke zajednički, odnosno prema zakonu predstavlja ih ukupno osam zastupnika.

Taj je zakon po mnogočemu jedinstven u Europi kao i u svijetu, stoga i ne čudi da se već godinama lome koplja o tome je li loš i treba li ga mijenjati ili je pak samo napredan.

 

Što kažu propisi o izboru zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor?

U skladu sa odredbama članka 19.  Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.

Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Znači Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost  ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat  te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio jeli zastupljenost znači da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da,kad i pod kojim uvjetima zastupnik  nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat,a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata.

Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli  su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor 8 zastupnika nacionalnih manjina i to

– pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor;

– pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor i

– pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje  raščlamba zadnjih održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

Za izbor tri zastupnika srpske nacionalne manjine glasovalo je samo 19 534  ili 14,10% birača od ukupno upisanih 138 539 birača u birački popis.

Nešto bolji odaziv birača je za izbor ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina i to kako slijedi:

  • za izbor zastupnika mađarske nacionalne manjine  glasovalo je 5 212 birača od ukupno upisanih 9 981 birača u birački popis;
  • za izbor zastupnika talijanske nacionalne manjine glasovalo je 2 338 birača od ukupno upisanih 11 440 birača u birački popis;
  • za izbor zastupnika češke i slovačke nacionalne manjine glasovalo je 1 590  birača od ukupno upisanih 6 763 birača u birački popis;
  • za  izbor zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine glasovalo je 3 832 birača od ukupno upisanih 14 757 birača u birački popis i
  • za izbor zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine glasovalo je 5 396 birača od ukupno upisanih 29 777 birača u birački popis.

Broj osvojenih glasova izabranih zastupnika nacionalnih manjina dodatno pokazuje da nemaju osvojen legitimni mandat zastupnika sa općim političkim mandatom. Naime , najmanje 5 izabranih  zastupnika  nacionalnih manjina  ne mogu imati legitimitet  koji je u potpunosti legalan legitimitetu zastupnika izabranih na temelju općeg biračkog ,pa je stoga politički, etički, pravno i zdravo razumski u kojoj mjeri oni mogu biti čimbenik ,a poglavito presudan  čimbenik  u proceduri određivanja mandatara za sastavljanje vlade te glasovanju o izboru vlade.

Emina Lekaj Prljaskaj dobila je 1 345 glasova, Furio Radin je dobio 1 676 glasa,Vladimir Bilek je dobio 1 329 glasova, Veljko Kajtazi je dobio 2 010 glasova, Robert Jankovics  je dobio 2 731 glasova.

Isto tako je upitan legitimitet dvojice izabranih zastupnika srpske nacionalne i to Mile Horvata koji je dobio  12. 175 glasa i Borisa Miloševića koji je  dobio 11. 479 glasova.

Nema dvojbe da oni u toj i takvoj proceduri ne bi trebali sudjelovati i izigravati i poništavati volju  većinskog hrvatskog naroda jer tako diskriminiraju volju većine. Milorad Pupovac  je jedini od izabranih zastupnika nacionalnih manjina sa osvojenih 16 166 glasova za kojeg bi se moglo reći da je izborom stekao uvjetan legitimitet zastupnika sa općim političkim mandatom. Zašto uvjetan,zato što je za tri predstavnika srpske nacionalne manjine ukupno glasovalo 19 534 birača,a svaki birač ima pravo glasati za tri predstavnika.

Kako je pitanje zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina riješeno u članicama Europske unije ?

Model sličan Hrvatskoj ima Slovenija, čiji se zastupnici talijanske i mađarske nacionalne manjine biraju također relativnom većinom u posebnim jedinicama.

Slovenija je, dakle, uz Hrvatsku jedina zemlja Europske unije gdje postoje manjinski zastupnici. Međutim, to se odnosi samo na Talijane i Mađare, koji se smatraju autohtonim nacionalnim manjinama. Građani doseljeni iz drugih republika bivše države koji čine 20 posto stanovništva nisu priznati kao manjine jer se smatraju ekonomskim emigrantima.

Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina  država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Isto tako i Švicarska i Turska nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu.

Zanimljivo je da Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.

Evo kakva su zakonodavna  rješenja u nekim državama  u vezi izbora predstavnika nacionalnih manjina i ostvarivanja prava na opći politički mandat, prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju.

CIPAR – VOULI TON ANTIPROSÓPON

Tri mjesta uz ukupan broj zastupničkih mjesta (56) ili 5 posto od ukupnih mjesta u Zastupničkom domu Republike Cipar pripada predstavnicima armenske, maronitske i latinske religijske skupine. Te se religijske skupine oslanjaju na grčku zajednicu i imaju pravnu obvezu izbora zastupnika u Zastupnički dom. U skladu s Izbornim zakonom Republike Cipar svi građani Cipra (uključujući pripadnike religijskih skupina) obvezni su glasovati.

Ista procedura ili metoda glasovanja primjenjuje se i na predstavnike religijskih skupina. Sudjelovanje zastupnika, koji su veza između svoje skupine i države, savjetodavne je prirode. Uživaju iste privilegije kao i ostali zastupnici, sudjeluju u radu parlamentarnog Odbora za obrazovanje i prisustvuju plenarnim sjednicama. Iako mogu iznijeti svoja mišljenja vezana za određenu religijsku skupinu, nemaju pravo glasovati. Predstavnici religijskih skupina s pravom glasovanja su oni koje je izabrala čitava grčko-ciparska zajednica kojoj te skupine pripadaju.

MAĐARSKA – ORSZÁGGYÜLÉS

Od 2014. godine nacionalne manjine mogu osvojiti mjesto s lista nacionalnih manjina tijekom općih izbora. Kandidati nacionalnih manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag još uvijek mogu djelovati kao nacionalni zagovornici bez prava glasa u parlamentu (drugim riječima, glasnogovornici) s pravom sudjelovanja u raspravi. U skladu s temeljnim mađarskim zakonom – Proglašavamo da nacionalne manjine koje žive zajedno s nama čine dio mađarske političke zajednice i konstitutivni su dio države“ – i Zakon XXXVI iz 2012. o Nacionalnoj skupštini 13 mjesta zagarantirano je za nacionalne manjine u mađarskom parlamentu uz 199 drugih zastupničkih mjesta.

U sadašnjem sazivu parlamenta ukupno ima 198 zastupnika, a zastupljenost nacionalnih manjina je 6,2 posto. Zaključno, 198 zastupnika i 13 nacionalnih zagovornika (koji nisu zastupnici) zajedno rade, a postotak varira ovisno o tome pribrojimo li broj zagovornika zastupnicima ili ne.

RUMUNJSKA – CAMERA DEPUTATILOR

U skladu s rumunjskim ustavom status manjina ovako je ruguliran: “Organizacije građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, a ne prikupe dovoljno glasova za zastupanje u parlamentu, imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.” Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, “pravo” na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom, organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama dodaju se zastupničkim mandatima koji su proistekli iz predstavničke norme.

Rumunjski parlament je dvodoman i sastoji se od Zastupničkog doma i Senata. Predstavnici nacionalnih manjina zastupljeni su u oba doma.

NJEMAČKA – BUNDESRAT

Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament. Sve se svodi na to tko je pobijedio na izborima za državni parlament u jednoj od Laender (federalne države), pa stoga može oformiti zemaljsku vladu. U skladu s Člankom 51 njemačkog temeljnog zakona, Bundesrat se sastoji od predstavnika zemaljskih vlada koje ih imenuju i opozivaju.

To znači da je preduvjet članstva u Bundesratu mjesto i pravo glasa u jednom od zemaljskih parlamenata. U Bundesratu ima 69 mjesta. U sadašnjem sazivu postoji jedan zastupnik Bundesrata koji zastupa državu Schleswig-Holstein koji je predstavnik nacionalne manjine, odnosno danske manjine u sjevernom Schleswig-Holstein (predstavnik svoje stranke Sudschleswigscher Wahlerverband SSW). Nisu definirana nikakva ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

NJEMAČKA – BUNDESTAG

Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Za vrijeme trajanja 12. saziva njemačkog Bundestaga Zajedničko povjerenstvo za Ustav preporučilo je da se zaštita etničkih manjina uvrsti u Ustav u novom članku 20b koji bi glasio: „Država poštuje identitet etničkih, kulturnih i jezičnih manjina“. Međutim, zakonodavac ovu preporuku nije prihvatio. S druge strane, opći savezni zakoni sadrže brojne pravne propise koji služe zaštiti skupina obuhvaćenih Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina od 1. veljače 1995.

Priznate manjine u Njemačkoj su Danci s njemačkim državljanstvom, Lužički Srbi, Frizi s njemačkim državljanstvom te Sinti i Romi. Valja istaknuti da Savezni izborni zakon (BWG) sadrži posebne propise za stranke nacionalnih manjina. Oni se odnose samo na stranke koje zastupaju interese nacionalnih manjina. „Povlasticu manjine“ mogu koristiti samo izvorne stranke manjina, ali ne i one koje za cilj imaju zastupanje više postojećih manjina.

Zaključak

Ova analiza i raščlamba sa i zakonodavna rješenja država koje imaju predstavnike nacionalnih manjina pokazuje da je nužno izmijeniti naše izborno zakonodavstvo u vezi izbora zastupnika u Hrvatski sabor i razraditi kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine stječu legitiman opći politički mandatima, a kad su savjetodavno zastupljeni u Hrvatskom saboru bez prava glasa.

Pero Kovačević/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati