Pratite nas

Komentar

Sudar gospođe 21. stoljeća i druga iz 1945.

Objavljeno

na

Za bolju Hrvatsku: Slika je izoštrena, a ton bez šumova! Komentar Nenada Piskača za portal Hrvatskog Kulturnog Vijeća.

za boljuPredsjednički kandidat udruženih komunističkih snaga, dr. Ivo Josipović spao je na razinu jeftine Mesićeve paštete. On je tijekom godine predozirao javnost svojim likom i djelom. Optužujući druge kandidate da nemaju program, vješto je uz sramotnu potporu medija, anketara i drugih čimbenika proizvodnje pristanka, zakrinkao svoj pravi program oslonjen na trula jaja jugoslavenske ideje i amaterski redizajnirani komunizam.

Svojedobno je primijetio kako hadezeova kandidatkinja proizvodi sliku bez tona. Sliku i ton u odnosu na Josipovića već je neko vrijeme izoštrio kandidat dr. Milan Kujundžić, ali na njih Josipović nema odgovor. Njemu je jučer iz Marije Bistrice stigao i ton bez šumova Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je danas, na Martinje, predstavila svoj predsjednički program čija je glavna karakteristika snažan otklon od Josipovićeve paštetarske kampanje, neprobavljivih floskula i bljedolikoga sadržaja pravDA mandata.

Dosta čeprkanja, treba nam sinteza

Još je prošli tjedan izgledalo kao će se kampanja Grabar-Kitarovićeve izgubiti u traljavom konglomeratu „rehabilitiranja” pojedinih slojeva stanovništva, koji su, istina, u protekla tri predsjednička mandata jedva preživjeli. Dogodio se spasonosni – „klik”. Sada, međutim, u prvi plan izlazi: “Hrvatskoj treba zaokret, čemu je preduvjet novo hrvatsko zajedništvo”! Poziv na zajedništvo je jako polazište, kojim su u treći plan stjerani plaćeni dopust, članstvo u Trilateralnoj komisiji, blijedi nastup kod A. Stankovića na HTV-u., čitanje poslanica i obilaženje športskih utakmica.

Istina je da nam ne treba više nikakvo segmentarno analiziranje i dnevnopolitičko čeprkanje po površini. Treba nam sinteza. Motrište iz ptičje perspektive – baš to je ponudila Grabar-Kitarovićeva. To je ono čega Josipović nema, njegov sklop mentalnoga komunista ne dopušta mu zaokruženu cjelinu. On se izgubio (od Cvetičanina do Jovića, od Tita preko Mesića do Perkovića) u konglomeratu jugoslavenskih sinteza. Njegova polazišta izvedena su iz žablje perspektive partijašenja, jugoslavenstva i komunizma. Zaostali mentalni komunisti mogu raditi samo na jugoslavenskoj sintezi. I neumorno rade na njoj, jer za drugo ne znaju.

Pet točaka za novo zajedništvo

Grabar-Kitarovićeva je svoj program sažela u pet svima razumljivih točaka. Riječ je o gospodarskom rastu, socijalnoj stabilnosti, nacionalnoj sigurnosti i obrani, vladavini prava i vanjskoj politici i diplomaciji. Pritom je uputila kritiku nesposobnosti vlade i Josipovića. S mjerom i bez nepotrebnih pretjerivanja.

Gospodarski rast, naglasila je, prioritet je programa. Socijalna stabilnost cilja na život dostojan čovjeka. Nacionalna sigurnost i obrana utemeljeni na Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima i budućem novom sustavu domovinske sigurnosti. Vladavina prava i pravna stabilnost u prvi plan stavljaju dostupnost pravde i državnu administraciju umjesto birokracije. Vanjska politika i diplomacija shvaćene su, napokon!, proaktivno umjesto dosadašnje pasivne žabokrečine Josipovića, Pusićeve i Milanovića.

U programu „Za bolju Hrvatsku” Kolinde Grabar-Kitarović, među ostalim, pronašli su se poduzetništvo i investicije, iskorjenjivanje siromaštva, demografska obnova, dostojanstvo hrvatskoga vojnika i Oružanih snaga, temelji države: Domovinski rat, Franjo Tuđman i hrvatski branitelji, trodioba vlasti, politička kultura, gospodarska diplomacija, novo pozicioniranje Hrvatske u svijetu, položaj hrvatskoga naroda u BiH, hrvatsko iseljeništvo, odnos prema Srbiji, Sloveniji i Crnoj Gori glede neriješenih granica. I sve to sa zanemarujuće malom dozom patetike koje predizborne kampanje nužno sa sobom nose.

Nekoliko odmaka od ciljeva dosadašnjih politika

„Za bolju Hrvatsku” program je koji je isprovociran konglomeratom loših politika prvenstveno Mesića i Josipovića. No, on je istodobno kritika poražavajućoj politici ne samo Milanovićeve vlade. Dobro je rečeno kako aktualni predsjednik svjesno krši ustavne dužnosti, te da mu njegov izvorni legitimitet nalaže da bude predsjednikom svih građana a ne zaštitnik politike aktualne vlade. Kandidatkinja stoga obećava da će biti predsjednica svih građana a ne određene politelite.

Kad je Grabar-Kitarovićeva ustvrdila kako je u aktualnoj situaciji bolje izaći na nove državne izbore negoli još jednu godinu trpjeti nesposobnu vladu dala je do znanja da će, bude li izabrana, povući za uši Milanovića i njegovu družinu, što bi zacijelo pozdravila zdrava pamet bez obzira na stranačke boje.

Njezin je program i u tom pogledu odmak od Josipovićeva baš me briga stila. No, ona se kroz svoj program (nemam ga u pisanom obliku, pa se oslanjam na prezentaciju viđenu na kolinda.tv) odmakla i od dosadašnje politike prema „regionu” i strateškim partnerima u svijetu. Napravila je odmak od politike iseljavanja, hiperprodukcije zakona… zapravo nema bitnoga područja iz djelokruga odgovornoga predsjednikovanja kojega je ispustila.

Grabar-Kitarovićeva svoju je kandidaturu shvatila ozbiljno, kao izazov, pa je prava šteta što je razdoblje od rujna do Martinja proteklo bez političkoga erosa i naboja kakvoga smo mogli čuti na predstavljanju njezina programa. Dosad bi se, naime, već puno toga kristaliziralo.

Josipović je neodlučan kalkulant

Siguran nastup kojim je počastila birače u usporedbi s Josipovićevim njonji-njonji „novim temeljima” i ustavnim promjenama kao predsjedničkim programom, doima se kao sudar gospođe 21. stoljeća i druga iz 1945. Nju ne zanima budući Ustav, već postojeći. Nju ne zanimaju beskorisna putovanja u daleke i egzotične zemlje, već stvarno gospodarsko i socijalno stanje, za koje kaže da su uz povjerenje HDZ-a glavni razlog što se prihvatila kandidature.

Promovirajući novo hrvatsko zajedništvo, nasuprot politici razdora, te optimizam umjesto sustavno ugrađivanoga malodušja, Grabar-Kitarovićeva strpala je Josipovića na razini širine pogleda među autsajdere predsjedničkih izbora, uz bok Đapiću. Josipović nema efikasan odgovor na afirmativni tip kampanje s doziranom kritikom. Što on, uostalom, može ponuditi od novih ideja? Novi ustav u kojemu traži veće ovlasti premda se nije znao nositi ni s postojećim ovlastima Predsjednika Republike?

Njemu je normalno da se Hrvati iseljavaju, ona pak tvrdi da ne će dopustiti politiku daljnjega iseljavanja. Njemu je normalno da smo po svim pokazateljima na dnu Europske unije, ona vjeruje u bolju Hrvatsku. On o bitnim pitanjima nema stav jer navodno nema dovoljno informacija, pa se postavlja pitanje što će Hrvatskoj neinformiran zgubidan.

Grabar-Kitarovićeva je potpuno u pravu kad kaže da će se Josipović pamtiti po tomu što o bitnim pitanjima nije imao stajalište, te da je on zapravo neodlučan kalkulant. Ljevica se vjerojatno već sad tuče po glavi što nije definirala alternativu Josipoviću!

Svi na izbore, imamo koga birati

Hrvatsko „novo zajedništvo” počinje na izborima. Na njima ga treba potvrditi masovnim izlaskom na birališta. Onako kako je zajedništvo potvrđivano u vrijeme Tuđmanova desetljeća. Tada je hrvatsko zajedništvo iskazano na izborima Tuđman znao iskoristiti za opće dobro države i nacije.

Iako je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila kako Hrvatskoj ne treba novi Ustav, premda treba, ne treba joj zamjeriti, kao i nespominjanje zakonodavne budućnosti narodnoga referenduma i demokratizaciju izbornih pravila. Nije na predsjedničkoj kandidatkinji spekulirati o nečemu čega još nema. No, jasno je da nema „novoga zajedništva” bez uvažavanja volje naroda iz prvoga članka Ustava.

Pitanju cjelovite ustavne reforme treba pristupiti kad se za njegovo usvajanje uspostavi temeljni uvjet – dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru – tako da novi sadržaj Ustava ne bi ovisio o „ucjenama” poput onih iz priče o ustavnim promjena 2010. Do tad će se razbistriti, nadam se, i to je li „regionalizacija” oblik decentralizacije ili rastavljanje države na sastavne dijelove.

Program „Za bolju Hrvatsku” Kolinde Grabar-Kitarović najbolji je program jednoga predsjedničkoga kandidata kojega nam je dosad ponudila HDZ, ne računajući Tuđmana. Tim je programom, usudio bih se reći, Josipović poslan u neslavnu nam povijest, a Kujundžić je dobio konkurenciju zbog koje će morati zasukati rukave i češće izlaziti iz operacijske dvorane. Hrvatska demokratska većina napokon ima koga izabrati, ima razloga izaći na predsjedničke izbore. Već dugo nismo imali dva vrlo dobra predsjednička kandidata. Svi na izbore, kao i 1990.

Nenad Piskač/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Todorića se ne može uhititi i izručiti sve dok traje postupak!?

Objavljeno

na

Objavio

Jutrošnje akcije USKOK-a, PNUSKOK-a i Policije, uz „dobro“ obaviještene medije nije ništa drugo nego predstava za široke mase. Pokušaj dizanja morala i liječenje naroda od epidemije depresije i malodušja. Pokušaj ulijevanja nade narodu da se o ovoj državi događa i nešto dobro, vlast će uhapsiti i osuditi najvećeg „zlotvora“ u ovoj državi i sve će nam krenuti na bolje. Eto bit će kolača ako već nema kruha.

Priča o Agrokoru tek je na početku. Trebat će to klupko raspetljati, a to je gotovo nemoguće jer to nije klupko to je Gordijski čvor, a nekoga kao Aleksandar Makedonski nema na vidiku. Previše se struktura uvuklo u taj čvor da bi se istragama i raznim povjerenstvima raspetljalo.

Istrage protiv drugorazrednih članova uprave, gdje će pokajnika biti više nego optuženih, trajat će godinama ili će ih netko naprasno prekinuti. Ono najvažnije, optužnice, uhićenja i suđenja članovima obitelji Todorić, teško da ćemo vidjeti. Čini mi se da Gazda čuva Asa u rukavu da pokupi zadnji štih. Gaza tek sada postaje opasan, opasan za sve koji su ga pohodili, veliki i mali, ne postoje ne bitni, piše Hrvatska Danas.

Oni koji preko Todorićevih upozorenja olako prelaze, nisu svjesni opasnosti koja se nadvija na Hrvatsku i njene porezne obveznike. Nikada nisam rekao da je Todorić nevin, dapače , KRIV JE ali sam uvijek govorio da je opasan i da mu ne treba ostaviti ni milimetar šanse za kontra napad, a on će kontra napad izvesti brže nego se itko nada. Napasti će Gazda svim oružjem, a Blog je samo topnička priprema.

Todorićev As iz rukava najobičniji je mail i činjenica da može pokrenuti sudski spor protiv Hrvatske u Londonu ili Washingtonu.

Taj famozni mail koji nitko vidio nije izgleda kao slamka utopljenika ali možda postane i barka koja će Todorića odvesti nazad u Toranj , a hrvatske porezne obveznike opteretiti s milijardama duga prema vjerovnicima. Todorić ne misli čekati odluku Hrvatskog ustavnog suda nekoliko godina i živjeti u neizvjesnosti, već će podići tužbu pred sudom gdje je u primjeni anglosaksonsko pravo, a ono ne poznaje zakone kao što je Lex Agrokor.

Bit će zanimljivo kako će Vlada odnosno njen pravni zastupnik braniti Lex Agrokor i bez brige, morat će reći tko je zakon radio, tko se sastajao s direktnim sudionicima postupka. Napeto će biti ako taj famozni mail postoji i ako su Todorićevi navodi točni.

I još nešto. Todorića se ne može uhititi i izručiti sve dok traje postupak, pa i onaj prizivni, a teče od dana podizanja tužbe protiv Hrvatske i osporavanja Lex Agrokora.

(Tony R. Boras/Hrvatska Danas)

facebook komentari

Nastavi čitati