Sudbina hercegbosanskih Hrvata – Suverenost u okviru EU federalizma

    0

    Od tragedije jednoga naroda, moglo bi se reći, kako je samo šutnja o njoj, još veća tragedija, koja ne pogađa samo točno određenu skupinu, nego ponajprije one koji tu tragediju iz raznih razloga ne vide ili ne mogu vidjeti.

    mate kovacevicDok su mnogi šutjeli, gledajući i slušajući višegodišnje klevetanje jednoga suverenog naroda u BiH, ova knjiga pokazuje kako su, unatoč organiziranoj i masovnoj šutnji, u javnost najprije slabašno, a onda sve znatnije, prodirali istinoljubiviji glasovi, koji su danas u svijesti hrvatskih ljudi postali bar jednakopravni s potpuno oprječnim stajalištima.

    Zato je auktor knjige dobro postupio, kad je na sam početak, nakon raščlambe ratnih događaja, u nju uvrstio izvješće Britanske helsinške skupine. Ta je grupacija u razdoblju od petnaestak godina gotovo jedina izvijestila svjetsku javnost o zlosilju pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, a ponajprije provoditelja britanske strategije, nad hrvatskim narodom u BiH.

    Cijeli je niz različitih operacija bio primjenjivan kako bi se najprije iz političkoga odlučivanja o sudbini BiH potisnuli Hrvati. Takva politika, smatra auktor, poslije velikosrpskoga etničkog čišćenja bosanske Posavine, urodila je drugom vrstom tankoćutnoga etničkog čišćenja pa su kolone Hrvate, ranije prognane muslimanskim ratnim djelovanjem iz središnje Bosne, u vrijeme Wolfganga Petritscha i Paddyja Ashdowna počele napuštati i dijelove hrvatskih županija te najvećim dijelom otišle u prekomorske zemlje.

    Dok je Tužiteljstvo Haaškoga suda uz svesrdan promidžbeni stroj vodilo medijski rat protiv hrvatskoga vojnoga i političkog vodstva te se iživljavalo na generalu Slobodanu Praljku, bošnjačka je politika, kao i u ratu, vlastitu nemoć protiv Srba, sad pretvarala u političku dominaciju nad Hrvatima.

    Kako bi postigli rezultat, kojeg danas poznajemo u jednostavnoj formi nejedankopravnosti triju suverenih i konstitutivnih naroda, međunarodne su snage pod zaštitom Londona razvile strategiju, koja bi se na taktičkoj razini mogla razvrstati u tri temeljna smjera.

    Primjer u povijesti bankarstva gotovo nezabilježen jest brutalna pljačka Hercegovačke banke. Udarom na banku srušena je financijska moć i gospodarska podloga hercegbosanskih Hrvata, a javnosti upućena poruka kako će svako inzistiranje na jednakopravnosti biti sankcionirano sustavnim udarima po hrvatskom džepu.

    Skidanjem s izbornih lista hrvatske intelektualne elite i zabranom njihova političkog djelovanja, obezglavljen je hrvatski narod pa su mu predstavnike u tijela vlasti u stvarnosti imenovali visoki međunarodni predstavnici poput već spomenutih Petritscha i Ashdowna. Ova operacija, usredotočena kao udar na mozak, rezultirala je na kraju i formalnom promjenom izbornoga zakona, kojim su na ministarska mjesta i u vladu imenovani ljudi, koji nisu imali niti potrebnih pet posto hrvatskih glasova kako bi prošli izborni prag.

    Treći taktički udar bio je usmjeren na stalno i sustavno sotoniziranje Katoličke Crkve.

    Dok je prvi udar bošnjačka politika iskoristila za nametanje sve raširenijega općeg siromaštva kao trajnu značajku isključivo muslimanskoga stanovništva BiH te tako nastojala pojačavati dojam isključive ratne žrtve i života na humanitarnoj podlozi, drugi joj je udar, ili njegov izravni posljedak omogućio da, nakon preuzimanja dominantnoga položaja na federacijskoj i državnoj razini, krene u obračun i s hrvatskom lokalnom, odnosno komunalnom samoupravom.

    Neposredni rezultati trećega udara, odnosno sotonizacije Katoličke Crkve učvršćivali su osjećaj islamističke prevlasti, što je kasnije rezultiralo sve snažnijim povezivanjem s vehabitskim pokretom pristiglim iz Saudijske Arabije, a jačanjem islamističkih strujanja u turskoj politici, bosanske je muslimane praktično pretvorilo u svojevrsne pripadnike turske manjine u BiH.

    Svi se ovi navedeni procesi mogu sustavno pratiti u knjizi koju vam večeras predstavljamo.

    Bosna je doista teško pitanje, pa za njegovo rješenje ne postoje jednostavni recepti.

    Auktor moguće rješenje pitanja vidi u okviru Rezolucije Europskoga parlamenta, koja, kao preduvjet bilo kakvih razgovora s Europskom unijom, traži ustrojavanje države na federalnim načelima.

    U toj federalizaciji i Hrvati imaju prigodu riješiti svoje nacionalno pitanje. A da bi ga uopće kao suveren i konstitutivan narod mogli rješavati moraju oni, kao Srbi i Bošnjaci, napokon imati vlastitu federalnu jedinicu, sa svim njezinim ustanovama.

    Tek ustrojavanjem hrvatske federalne jedinice, republike ili entiteta može se govoriti o otvaranju procesa jednakopravnost.

    No vrijednost knjige nije samo u čistom i jasnom auktorovu stajalištu o potrebi za ustrojavanjem hrvatske teritorijalne autonomije, nego u praćenju cijeloga niza političkih procesa, iza kojih se skrivala namjera potpunoga potiskivanja Hrvata iz BiH, što bi u zbilji značilo čak njihovo potpuno uništenje.

    Vrijednost knjige može se pronaći i u njezinu strukturiranju, jer je unatoč svom kronološkom nizu, koji joj daje značajke kronike, ustrojena u deset poglavlja, a svako je poglavlja opet svojevrsna cjelina, koja karakterizira aktualno stanje u BiH.

    Osim toga, skrećem pozornost na imensko i predmetno kazalo te sažetak na engleskom jeziku, kao i iznimno vrijedne recenzije odgovarajućih i relevantnih stručnjaka – bilo da je riječ o ocjeni iz Bruxellesa, Zagreba ili pak Mostara.

    Zato knjigu srdačno preporučam svakom javniku, a poglavito onima koji se bave hrvatskom politikom i pitanjem hercegbosanskih Hrvata.

    Prof. dr. sc. Mate Ljubičić

    facebook komentari