Pratite nas

Sudbina hercegbosanskih Hrvata

Objavljeno

na

Rijetki su među našim novinskim komentatorima postojani i ozbiljni pratitelji jedne teme tijekom duljeg perioda. Jedan je od takvih nesumnjivo Mate Kovačević, novinar Hine i dugogodišnji kolumnist Hrvatskog slova.

Kovačevićeva geopolitička promišljanja spoj su ozbiljne analize, zavidnog poznavanja međunarodnih i tuzemnih političkih odnosa i nepokolebljivog domoljublja. Dvije su središnje teme njegovih komentara: Hrvatska izložena unutarnjim i vanjskim pritiscima i rashrvaćivanju te sudbina hercegbosanskih Hrvata. Upravo tako, Sudbina hercegbosanskih Hrvata, naslovljena je i nova Kovačevićeva knjiga.

sudbina hb hrvataDruga je to njegova knjiga posvećena sudbini hercegbosanskih Hrvata u državnopravnom košmaru tronarodne a dvoentitetske Bosne i Hercegovine, prva je bila Hrvati Herceg-Bosne, narod koji nestaje”. Nitko kao on u hrvatskom medijskom prostoru nije tako pomno, zauzeto, temeljito i upućeno pratio ono što se događa našim sunarodnjacima u susjednoj zemlji. Stoga je upravo nevjerojatno da ga, recimo, nikada nisu pozvali ni u jednu HTV-ovu emisiju posvećenu toj temi! No, kada se ima u vidu kako i iz kakvog materijala naši mediji stvaraju stručnjake za određena pitanja, čuđenju nema mjesta. Kao što ni odveć postojanim zagovornicima hrvatskih interesa na HTV-u nema mjesta.

Knjiga je podijeljena na deset dijelova: U vrtlogu heretične povijesti, Reisovi islamizmiBošnjačenje Hrvata, Ples međunarodnih strategija, Novoosmanske tenzije u BiH, Unitaristi i federalisti, Islamistički antiamerikanizam, Bošnjački ”Memorandum”, Međunarodno ribanje i bosanskohercegovačko pregovaranje, Trijalizmom protiv centralizma i separatizma. Sveukupno je to sto i sedamdesetak tekstova, opsežna knjiga, koju je, na žalost, ponešto zbijen način tiskanja – karakterističan za nakladnika HKZ – Hrvatsko slovo d.o.o. – učinio nešto manjom. Što se može, divot-izdanja bogatih izdavača ionako su najčešće rezervirana za bezvrijedne knjige. Ili već odavno mrtve pisce.

Kovačević je srećom živ i živo zainteresiran za hrvatsku stvar u Herceg-Bosni. On godinama postojano prati mijene u političkom životu Bosne i Hercegovine i još postojanije zagovara političko pravo Hrvata ono što već imaju dva ostala konstitutivna naroda u toj zemlji, a to je pravo na vlastiti entitet. Teritorijalna potkrjepa konstitutivnosti, drži Kovačević, uvjet je opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sukus takvog promišljanja sažet je u rečenici: ”Ako se Hrvati ubrzo ne izbore za vlastiti teritorijalni entitet, u sljedećem desetljeću o hrvatskoj nazočnosti u BiH mogla bi samo nijemo svjedočiti preostala katolička groblja”(Sudbina hercegbosanskih Hrvata, Taktika slamanja, str. 429.).

 

Kovačević precizno detektira međunarodne i lokalne čimbenike slabljenja pozicije Hrvata u BiH, to su: međunarodna, navlastiti britanska politika; velikobošnjačka politika, unitarizam i sve prisutniji islamski fundamentalizam; ravnodušna, često i neprijateljski nastrojena politika Zagreba nakon Tuđmanove smrti; a nisu bez grijeha ni lokalne stranke bosanskohercegovačkih Hrvata, koje se ne uspijevaju dogovoriti oko zajedničkog cilja, a neke i otvoreno surađuju s Bošnjacima na štetu Hrvata.

Ipak, čini se da se ni Kovačević nije dokraja oslobodio iluzija o EU, stoga na kraju knjige donosiRezoluciju Europskog parlamenta o izvješću o napretku BiH za 2013., koja je pobudila određene nade kod nekih hercegbosanskih Hrvata da bi konačno i EU mogla nešto učiniti za poboljšanje njihova položaja. Žao mi je što nikako u sebi ne mogu probuditi tvrdo usnulog optimista kada su EU-rezolucije u pitanju. Daj, Bože, da nisam u pravu, ali teško ćemo mi u BiH do entiteta bez neke nove gužve.

No, ostavimo moja zanovijetanja, vratimo se knjizi. Kovačevićeva Sudbina hercegbosanskih Hrvata – Suverenost u okviru EU federalizma vrijedan je doprinos rasvjetljavanju bosanskohercegovačkih tema i dilema, kao priručnik za upoznavanje s tom problematikom i kao pomoć pri iznalaženju rješenja hrvatskog pitanja u BiH, ali i kao dramatični podsjetnik da se, ne krene li se uskoro ozbiljno u rješavanja tog pitanja, uskoro možda neće ni imati što rješavati. Stoga bi svaki politički misleći Hrvat Kovačevićevu knjigu trebao imati u svojoj knjižnici.

 

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati