Sudbina hercegbosanskih Hrvata

    0

    Rijetki su među našim novinskim komentatorima postojani i ozbiljni pratitelji jedne teme tijekom duljeg perioda. Jedan je od takvih nesumnjivo Mate Kovačević, novinar Hine i dugogodišnji kolumnist Hrvatskog slova.

    Kovačevićeva geopolitička promišljanja spoj su ozbiljne analize, zavidnog poznavanja međunarodnih i tuzemnih političkih odnosa i nepokolebljivog domoljublja. Dvije su središnje teme njegovih komentara: Hrvatska izložena unutarnjim i vanjskim pritiscima i rashrvaćivanju te sudbina hercegbosanskih Hrvata. Upravo tako, Sudbina hercegbosanskih Hrvata, naslovljena je i nova Kovačevićeva knjiga.

    sudbina hb hrvataDruga je to njegova knjiga posvećena sudbini hercegbosanskih Hrvata u državnopravnom košmaru tronarodne a dvoentitetske Bosne i Hercegovine, prva je bila Hrvati Herceg-Bosne, narod koji nestaje”. Nitko kao on u hrvatskom medijskom prostoru nije tako pomno, zauzeto, temeljito i upućeno pratio ono što se događa našim sunarodnjacima u susjednoj zemlji. Stoga je upravo nevjerojatno da ga, recimo, nikada nisu pozvali ni u jednu HTV-ovu emisiju posvećenu toj temi! No, kada se ima u vidu kako i iz kakvog materijala naši mediji stvaraju stručnjake za određena pitanja, čuđenju nema mjesta. Kao što ni odveć postojanim zagovornicima hrvatskih interesa na HTV-u nema mjesta.

    Knjiga je podijeljena na deset dijelova: U vrtlogu heretične povijesti, Reisovi islamizmiBošnjačenje Hrvata, Ples međunarodnih strategija, Novoosmanske tenzije u BiH, Unitaristi i federalisti, Islamistički antiamerikanizam, Bošnjački ”Memorandum”, Međunarodno ribanje i bosanskohercegovačko pregovaranje, Trijalizmom protiv centralizma i separatizma. Sveukupno je to sto i sedamdesetak tekstova, opsežna knjiga, koju je, na žalost, ponešto zbijen način tiskanja – karakterističan za nakladnika HKZ – Hrvatsko slovo d.o.o. – učinio nešto manjom. Što se može, divot-izdanja bogatih izdavača ionako su najčešće rezervirana za bezvrijedne knjige. Ili već odavno mrtve pisce.

    Kovačević je srećom živ i živo zainteresiran za hrvatsku stvar u Herceg-Bosni. On godinama postojano prati mijene u političkom životu Bosne i Hercegovine i još postojanije zagovara političko pravo Hrvata ono što već imaju dva ostala konstitutivna naroda u toj zemlji, a to je pravo na vlastiti entitet. Teritorijalna potkrjepa konstitutivnosti, drži Kovačević, uvjet je opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sukus takvog promišljanja sažet je u rečenici: ”Ako se Hrvati ubrzo ne izbore za vlastiti teritorijalni entitet, u sljedećem desetljeću o hrvatskoj nazočnosti u BiH mogla bi samo nijemo svjedočiti preostala katolička groblja”(Sudbina hercegbosanskih Hrvata, Taktika slamanja, str. 429.).

     

    Kovačević precizno detektira međunarodne i lokalne čimbenike slabljenja pozicije Hrvata u BiH, to su: međunarodna, navlastiti britanska politika; velikobošnjačka politika, unitarizam i sve prisutniji islamski fundamentalizam; ravnodušna, često i neprijateljski nastrojena politika Zagreba nakon Tuđmanove smrti; a nisu bez grijeha ni lokalne stranke bosanskohercegovačkih Hrvata, koje se ne uspijevaju dogovoriti oko zajedničkog cilja, a neke i otvoreno surađuju s Bošnjacima na štetu Hrvata.

    Ipak, čini se da se ni Kovačević nije dokraja oslobodio iluzija o EU, stoga na kraju knjige donosiRezoluciju Europskog parlamenta o izvješću o napretku BiH za 2013., koja je pobudila određene nade kod nekih hercegbosanskih Hrvata da bi konačno i EU mogla nešto učiniti za poboljšanje njihova položaja. Žao mi je što nikako u sebi ne mogu probuditi tvrdo usnulog optimista kada su EU-rezolucije u pitanju. Daj, Bože, da nisam u pravu, ali teško ćemo mi u BiH do entiteta bez neke nove gužve.

    No, ostavimo moja zanovijetanja, vratimo se knjizi. Kovačevićeva Sudbina hercegbosanskih Hrvata – Suverenost u okviru EU federalizma vrijedan je doprinos rasvjetljavanju bosanskohercegovačkih tema i dilema, kao priručnik za upoznavanje s tom problematikom i kao pomoć pri iznalaženju rješenja hrvatskog pitanja u BiH, ali i kao dramatični podsjetnik da se, ne krene li se uskoro ozbiljno u rješavanja tog pitanja, uskoro možda neće ni imati što rješavati. Stoga bi svaki politički misleći Hrvat Kovačevićevu knjigu trebao imati u svojoj knjižnici.

     

    Damir Pešorda/hrsvijet

    facebook komentari