Sudbina Josipa Perkovića ovisi o odluci Vrhovnog suda

0

Očekivati je da će danas biti objavljena odluka Vrhovnog sudao (ne)izručenju Josipa Perkovića. Ne potvrdi li odluku o predaji, Vrhovni sud predmet može vratiti Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje ili sam presuditi da se Perkovića ne može izručiti. Potvrdi li izručenje, Županijski sud će naložiti predaju Perkovića Njemačkoj. Pravomoćno rješenje o predaji bit će predano MUP-u koji će s njemačkim tijelima dogovoriti način, vrijeme i mjesto predaje, najvjerojatnije Zračnu luku Zagreb.

[dropcap]P[/dropcap]redaja mora biti obavljena bez odgode, najkasnije 10 dana od pravomoćnosti rješenja. Može se privremeno odgoditi samo zbog ozbiljnih razloga poput opasnosti od očitog ugrožavanja Perkovićeva života ili zdravlja. Predaju može privremeno odgoditi i Ustavni sud u povodu ustavne tužbe koju će odvjetnik Nobilo predati čim dobije rješenje suda o predaji. Ali, i odgodi li predaju, Ustavni sud bi vjerojatno vodio računa o rokovima te bi što prije unutar 10-dnevnog roka odlučio o tužbi.

Odluku Vrhovnog suda sudac Ivan Turudić ne zna, rekao je jučer na HTV-u, ali i kad bi bila drukčija, to ne bi smatrao neuspjehom jer sudac mora biti siguran u svoju odluku, a Vrhovni sud i postoji da bi odlučio je li presuđeno kako treba. Javnost je zbunjena različitim odlukama jer se Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici nije žalilo pa Vrhovni sud ne može na jedinstven način riješiti slučajeve Perković i Mustač, a moguće je da su u pravu i suci u Zagrebu i u Velikoj Gorici, rekao je Turudić.

Što se tiče spornih pravnih pitanja koja se mogu pojaviti, Ustavni sud dosad jedino nije odlučivao o ispravnosti tumačenja da u slučaju kad sud ne propituje “dvostruku kažnjivost” za 32 kaznena djela za koja unutar EU vrijedi poseban pravni režim nema ni ocjenjivanja nastupa zastare u Hrvatskoj. Ali, u više odluka zauzet je stav koji se odnosi i na to pitanje: “Ustaljeno je stajalište Ustavnog suda da je zadaća u prvom redu nadležnih tijela državne i javne vlasti da tumače i primjenjuju pravo. Uloga Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takvog tumačenja, odnosno primjene prava suglasni s Ustavom i jesu li u konkretnom slučaju doveli do povrede ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe. U postupcima pokrenutima ustavnom tužbom, Ustavni sud se u pravilu ne upušta u ispitivanje činjenica, jer njegova zadaća nije bavljenje pogreškama o činjenicama ili o pravu, osim ako i u mjeri u kojoj te pogreške mogu povrijediti ustavna prava”.

O zastari se Ustavni sud izjasnio lani u ožujku kad je sutkinja za mladež Općinskog suda u Osijeku Zdenka Leko tražila ocjenu ustavnosti odredbe prema kojoj zastara za kaznena djela na štetu djece i maloljetnika ne teče do njihove punoljetnosti. Sutkinja se pitala treba li na okrivljenika primijeniti važeći zakon ili onaj koji je povoljniji za njega jer je po njemu nastupila zastara.

Dakle, isto pitanje kao i u slučaju Perković. Ustavni sud je sutkinji uzvratio kako nije nadležan davati pravna tumačenja u postupku apstraktne kontrole ustavnosti zakona, ali uputio ju je na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda od 10. studenoga 2006. prema kojem se novi zastarni rokovi na okrivljenika ne mogu primijeniti samo ako je po starom zakonu već nastupila zastara. Još je dodano kako je Ustavni sud u više svojih odluka “prihvatio pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud”. Dakle, što se tiče računanja zastare, odvjetnik Anto Nobilo i državna odvjetništva u Zagrebu i Velikoj Gorici nisu u pravu kad tvrde da na Perkovića treba primijeniti blaži zakon i da je zastara nastupila 1998. godine. Apsolutna zastara nedvojbeno nastupa tek 2023., kako je utvrdilo vijeće suca Ivana Turudića, a jedino je pitanje je li 2008. godine nastupila relativna zastara kako je u slučaju Mustač presudilo vijeće kojim je predsjedala sutkinja Jadranka Kos. S tim da u slučaju Mustač nije bilo radnji koje su prekinule tijek te zastare, a za Perkovića je Njemačka 2005. godine podnijela zahtjev za izručenje pa relativna zastara nije nastupila.

U svakom slučaju, Ustavni sud je lani u siječnju zauzeo i načelni stav u vezi s izručenjem koji ne ide u prilog Perkoviću priklonivši se restriktivnom stajalištuEuropskog suda za ljudska prava koji u 23 godine od presedanskog slučaja Soering ni u jednom slučaju nije utvrdio “flagrantnu uskratu pravičnog suđenja”. Tvrditi da takvo što prijeti Josipu Perkoviću u Njemačkoj hrabro je izreći, nekmoli to i presuditi.

Iako se to odnosilo na izručenje stranaca, a ne naših državljana, Ustavni sud se zauzeo za udovoljenje načelima međunarodne suradnje i solidarnosti u progonu kriminala “kako se ne bi dogodilo da zbog formalističkih interpretacija dođe do odbijanja pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći i stvaranja faktične “sigurne luke” u zamoljenoj državi za počinitelje kaznenih djela s međunarodnim elementom”.

Sudeći po tomu, sudbina Josipa Perkovića u rukama je isključivo Vrhovnog suda jer su male šanse da Ustavni sud to promijeni.

VL

facebook komentari