Pratite nas

Suđenje na Međunarodnom sudu pravde u povodu hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid i srpske protutužbe

Objavljeno

na

Uz dužno poštovanje prema žrtvama i stradalim civilima u Domovinskome ratu, držim da je izlaganje srpskoga tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, kad je riječ o povijesti, odnosno o povijesnome procesu i činjenicama, začinjeno ogromnom dozom manipulacije, posebice kad je riječ o navedenim izjavama sudionika događaja i brojevima te prikazanim videozapisima.

Izjave se, vađenjem iz konteksta, prilagođuju potrebi uvjeravanja sudaca, a brojevi se izmišljaju, odnosno uveličavaju ili prikazuju kao gole činjenice, bez objašnjenja okolnosti u kojima su nastali. Pritom ne mislim na neke podatke koji nisu ugodni za hrvatsku stranu, a s kojima se hrvatska javnost uglavnom već suočila i osudila ih. No oni ionako ne mijenjaju karakter rata.

Ovo je pravna bitka u kojoj se pokušava dokazati da je u Domovinskome ratu počinjen genocid. Pokazalo se da su u toj bitci predstavnici srpskoga tima često prelazili granicu razumnoga objašnjenja događaja i stvarali konstrukcije koje nas vraćaju u razdoblje vladavine Slobodana Miloševića. Veličajući Miloševićevu politiku, zastupnik srpskoga tima u svome se govoru ‘nevino’ zapitao što je loše u tome da Srbi žele živjeti u jednoj državi?!

Takva retorika – u stilu ‘Srbija do Tokija’ – i svjesna zamjena teza, odnosno falsificiranje povijesti, nije temelj za mirniju budućnost na ovim prostorima. Da ne govorim o usporedbi sastanka na Brijunima s odlukama o ‘konačnome rješenju židovskog pitanja’, koja izlaganje srpskoga tima pred Međunarodnim sudom u Haagu svodi na razinu besmislenoga prepucavanja malograđanskih dokoličara bez razuma i dostojanstva u nekoj zadimljenoj krčmi.

Kontinuitet velikosrpske politike

Inzistiranje na povezanosti NDH iz Drugoga svjetskog rata i suvremene Republike Hrvatske neutemeljeno je iz više razloga.

Ustav Republike Hrvatske o tome jasno govori. I ne samo Ustav. RetoIzvori nedvojbeno pokazuju da uzrok rata u Hrvatskoj 1991. ne treba tražiti u postojanju NDH, nego u kontinuitetu velikosrpske politike, odnosno u sadržaju velikosrpskih projekata i dokumenata nastalih prije 1941. godine.

Ciljeve navedene u tim dokumentima srpska je politika pokušala ostvariti 1991. u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini. U ime istih ciljeva četnici su i u Drugome svjetskom ratu počinili masovne zločine nad Hrvatima i muslimanima. No Hrvatska se suočila s negativnim činjenicama iz svoje prošlosti, a kad to učini i Srbija, dobit ćemo temelj za dobrosusjedske političke odnose i trajan mir. To su činjenice koje ne ovise ni o kakvoj sudskoj presudi.

Dakle bez obzira na takvu retoriku i na ishod ovoga procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, ostaje činjenica da je 1991. srbijansko vodstvo, uz pomoć JNA, provelo agresiju na Hrvatsku, da su srpske snage 1991. okupirale gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske te da je cilj te agresije, sukladno velikosrpskim projektima i politici čiji kontinuitet možemo pratiti najkasnije od 19. stoljeća, bio pripojiti Republici Srbiji dijelove Republike Hrvatske kako bi se ostvario plan velikosrpskih stratega da ‘svi Srbi žive u jednoj državi’.

Procesi pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu pokazuju da je nezahvalno prognozirati rezultat suđenja te da pravo i pravda nisu uvijek isto. Prezentacija činjenica uvjetovana je i određenom pravnom konstrukcijom pa se može dogoditi da neke činjenice i ne dođu do izražaja. Primjerice, zbog pitanja nadležnosti i odgovornosti za počinjeno nedjelo prije nekoga određenoga datuma, u ovome postupku radi se o 27. travnju 1992. i proglašenju Savezne Republike Jugoslavije.

No činjenica je da je uglavnom isto vodstvo provodilo politiku – i tijekom druge polovice 1991. u SFRJ i od 27. travnja 1992. u SRJ, kao što je i činjenica da se Vojska Jugoslavije koristila istom vojnom opremom, naoružanjem, objektima kao i JNA. Dakle promjenom naziva u praksi, tj. na terenu, nije se ništa promijenilo, promjene su samo formalne naravi. Naravno, vidjet ćemo kako će to protumačiti suci.

Prema izlaganju srpskoga tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu proizlazi da je Hrvatska kriva jer se 1995. usudila vojnim putem osloboditi okupirane dijelove svoje države, nakon niza bezuspješnih mirovnih ponuda koje je odbilo srpsko vodstvo, nakon što je Hrvatska 1991. bila napadnuta, a dijelovi njezina teritorija okupirani i razoreni te nakon što je nesrpsko stanovništvo na okupiranome području ubijeno ili protjerano.

Borba za život

U vojnim operacijama većih razmjera, kakva je bila ‘Oluja’, događaju se incidenti. Na žalost, dogodili su se i u ‘Oluji’, a srpski tim ih pokušava prikazati kao genocid. Pritom se poziva i na podatak da u Republici Hrvatskoj danas živi trećina Srba u odnosu na 1991. godinu. No istodobno prešućuje najvažniju činjenicu da je za odlazak Srba iz Republike Hrvatske odgovornaisključiva politika srpskoga vodstva, a ne Hrvatska. Ona je utemeljena na izvorima, pa stoga ne ovisi o sudskoj presudi. Mogu ju promijeniti samo novi, relevantni izvori. Srpski tim ih u ovoj raspravi u Haagu nije ponudio.

I nakon ovoga suđenja, bez obzira na presudu, budući hrvatsko-srpski odnosi ovisit će o spremnosti vodstva obiju država na suočavanje s prošlošću. Ovisit će, da budem precizniji i da ne bi bilo zabune, prije svega o tomu hoće li srbijansko vodstvo priznati odgovornost za agresiju na Hrvatsku i razaranje Lijepe Naše.

Jer netko je došao u Knin i rekao „ovo je Srbija”, netko je došao u Petrinju i rekao ‘ovo je Srbija’, netko je došao u Vukovar i rekao ‘ovo je Srbija’ itd. Netko je želio ući u Viroviticu, Pakrac, Karlovac, Ogulin i reći ‘ovo je Srbija’. Netko je razorio Vukovar, Vinkovce, Osijek, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik, Dubrovnik i druge gradove i naselja diljem Hrvatske. Netko mora biti odgovoran i odgovarati za sve to. Pojedinac to nije mogao sam učiniti, to je učinila vojska, a ona nije djelovala sama, ona je bila sredstvo jedne države, zapravo bolje je reći, jedne politike, velikosrpske politike, koja je ustanove i vojsku bivše države iskoristila za ostvarenje svoga cilja.

Izvori, odnosno razmjeri zločina počinjenih 1991. u napadima srpskih snaga na Hrvatsku, kao i stanje na okupiranome teritoriju RH, pokazuju da bi, kad bi se takva velikosrpska politika nastavila provoditi, Hrvati s okupiranoga teritorija bili istrebljeni. Dakle izvori, a i razmjeri zločina srpskih snaga nad nesrpskim stanovništvom, pokazuju da su 90-e bile presudno razdoblje za opstojnost Hrvata na svojim ognjištima te da je Domovinski rat za Hrvate zapravo bio borba za život, za opstojnost u svojoj Domovini.

Ante Nazor, Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Američki nosač zrakoplova patrolirao vodama istočno od Korejskog poluotoka

Objavljeno

na

Objavio

Nosač zrakoplova USS Ronald Reagan

Američki nosač aviona na nuklearni pogon Ronald Reagan u četvrtak je patrolirao vodama istočno od Korejskog poluotoka, u demonstraciji pomorske i zračne sile čiji je cilj upozoriti Sjevernu Koreju da ne poduzima bilo kakvu vojnu akciju.

Taj najveći ratni brod američke mornarice u Aziji, težak 100.000 tona, s posadom od 5.000 mornara, plovio je oko 160 kilometara, te je s njegove palube načinjeno skoro 90 letova borbenih aviona F-18 Super Hornet, navodi agencija Reuters.

Posada američkog broda izvodi vježbe s južnokorejskom mornaricom u kojima sudjeluje 40 ratnih brodova od Žutog mora zapadno od tog poluotoka do unutrašnjosti Japanskog mora.

”Mi smo ovom i mnogim drugim vježbama jasno pokazali da smo spremni braniti Republiku Koreju”, rekao je američki kontraadmiral Marc Dalton, komandant udarničke grupe.

Zvaničnici Sjeverne Koreje su to okupljanje ratnih brodova nazvala “probom za rat”.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati