Sumrak bogova na hrvatskoj političkoj sceni

15

Dok sam sinoć nakon objave izbornih rezultata gledao u Novinarskom domu blijedog i preneraženog predsjednika Josipovića s crvenom kravatom, sjetio sam se Nietzscheove genijalne dijagnoze o sumraku bogova koji je očito neočekivano zahvatio i hrvatsku političku scenu. U popularnom spisu «Sumrak bogova» (1889.) Nietzsche se obrušio na dekadentnu vladavinu lažnoga morala i praksu njegovih zagovornika. Moral socijalističkoga stada okarakteriziran je kao “volja za negacijom života”, odnosno kao “diktatura priprostih, glupih, površnih i zavidnih”. Socijalizam, smatra Nietzsche, zagovara i promiče životnu formu “morala stada” u kojoj pojedinac traži svoju lažnu sigurnost, prividni oslonac i moć, umjesto da se fokusira na individualnu kreativnost, moć genija i princip odgovornosti za životom. Razumljivo je da socijalističko stado treba svoje pastire i čuvare koji će ga držati na okupu, jedinstvenog i nepokolebljivog u promicanju ideje socijalizma.

Hrvatski bogovi i politički kumiri koji su u proteklih petnaestak godina izišli iz laboratorija Jože Manolića, a uzgajani pod patronatom medijskog mogula Ninoslava Pavića, nakon objave izbornih rezultata postali su obični smrtnici. Nedodirljivi “Rejting efendija”, koji se poput pauna cijelu godinu šepurio na političkoj sceni zahvaljujući prije svega naručenim, skupo plaćenim, predizbornim anketama, sinoć je postao obični smrtnik, prestrašen za vlastitu političku sudbinu. Istodobno je njegovo obezglavljeno partijsko stado vapilo za mesijom koji će muk šoka i beznađa pretvoriti u soteriološki trijumf pobjede. Tiha i vješto vođena, cijelogodišnja predizborna kampanja predsjednika Josipovića, koja je kulminirala u nezapamćenoj popularnosti od 80-ak posto, sinoć se urušila kao kula od karata. Predsjednik je, na opće zaprepaštenje njegovih pristaša, odjednom postao jednak svojoj protukandidatkinji. Ako je vjerovati Hegelu, da, naime, u sumrak počinje također i let Minervine sove, onda će Predsjednikovi analitičari u idućih desetak dana imati pune ruke posla kako bi razotkrili glavne razloge neuspjeha u prvom krugu izbornoga pakla.

Očito je posve zakazala Predsjednikova priča o pravednosti koju je prije pet godina slavodobitno obećao vratiti obespravljenim građanima. Iako je u izbornoj noći “PravDa” doživjela svoj totalni fijasko, Predsjednik je opet potegao ovu klasičnu vrlinu kao čarobnu formulu rekavši već dan nakon izbora u najčitanijim dnevnim novinama da na primjeru rezultata I. V. Sinčića možemo vidjeti kako građani žele više pravednosti nego što je trenutačno posjeduju. Ako se negdje može govoriti o manipulaciji pravednošću u maniri Kafkinih grotesknih slika, onda Josipovićeva priča o ovoj klasičnoj vrlini zavrjeđuje posebnu analitičku pozornost. Kao u Kafkinom “Procesu” Josipovićeva “PravDa” je po potrebi bila božica lova koja je odrađivala svoju ulogu u suptilnom obračunu s neistomišljenicima. “PravDa” je u Josipovićevim rukama najčešće bila božica trijumfa nad poraženima, koje je u pravilu čekala sudbina iz latinske poslovice “Vae victis”. A to bi u prijevodu značilo: nema vas idućih pet godina. Predsjednik je u proteklih pet godina o sebi stvorio idiličnu sliku biblijskog dobrog pastira koji vodi brigu o svome stadu u duhu socijalne pravde i društvene odgovornosti. U nove je pobjede Predsjednik krenuo novim obećanjem da će, naime, jedino promjena Ustava omogućiti izlazak iz gospodarske krize. Došao je konačno i taj trenutak kada preko 60 posto građana nije više vjerovalo u Predsjednikova Potemkinova sela. Odlaskom Josipovića nestat će s političke scene moćni bogovi poput Budimira Lončara koji je kreirao hrvatsku vanjsku politiku, Saše Perkovića koji vedri i oblači unutarnjom politkom. Otići će i Vito Turšić, alfa i omega u donošenju ključnih odluka u znanstvenoj politici u vrijeme HDZ-ove vladavine, danas je Predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske.

Ostaje otvoreno pitanje je li glavni Kum svih akcija, u kojima je raskrinkana hrvatska politička mitologija, popularni Milijan Brkić, zvani Vaso, kao što se nagađa u medijima bankrotiranoga mogula Ninoslava Pavića. Organiziranjem donatorskih večera za kampanju Kolinde Grabar-Kitarović Vaso je, naime, u veoma kratkom vremenu uvjerio javnosti da je njegova stranka ipak nešto više od zločinačke organizacije te da je broj poslovnih moćnika koji ne žele gledati Jospovića na televizijskim ekranima još pet godina ipak veći nego što pokazuju ankete popularnosti. Po uzoru na američke kampanje, Vaso je unajmio autobus s popratnom koreografijom obišavši s Kolindom gotovo svaku hrvatsku selendru. Pojava Vase s Kolindom na predizbornim skupovima bila je potvrda da HDZ ipak ozbiljno stoji iza predsjedničke kampanje svoje kandidatkinje. Prema mišljenju uglednih pera iz propalog Pavićeva medijskog imperija Vasi se također pripisuje zasluga da je smislio famozni “projekt Sinčić” kako bi detronizirao nedodirljivo božanstvo s Pantovčaka oduzevši mu preko 16 posto glasova.

Kada gospoda s Pantovčaka i Trga svetoga Marka već tako rado pričaju o socijalnoj pravdi i državi sa socijalnom odgovornošću, dobro je čuti što o svemu u ovo božićno vrijeme misle ljudi koji su ostali bez posla i dostojanstva, bez kruha i ruha. Partija koja se u teoriji poziva na socijaldemokratska načela, a u praksi se pokorava diktaturi tržišnoga kapitala, treba očekivati da će se negdje pojaviti bunt nezadovoljnika koji su, umjesto marša ulicama i ispraznih prijetnji sindikalaca, izabrali revoluciju Facebooka kako bi stvari u državi nazvali pravim imenom. Neosporna je činjenica da se građani koji su ostali bez posla suočavaju s fenomenom nepravednih ovrha i nemilosrdnih deložacija. Koliko je u cijelu tu priču s “izumom Sinčića” involviran simpatični Milijan Brkić Vaso, vidjet ćemo nakon drugoga kruga predsjedničkih izbora.

Svi oni koji su bili nazočni pri proslavi Kolindinog rezultata u prvom krugu, mogli su se uvjeriti da je riječ o dobro pripremljenoj i vješto vođenoj kampanji. Kolinda je održala blistav govor na temelju kojega joj analitičari daju veće izglede nego prestrašenom prodavaču magle s Pantovčaka. Karamarko je govorio kratko, u stilu J. F. Kennedyja. Utakmica još nije dobivena, igraju se produžetci, a motiva i entuzijazma kod njegovih članova očito ne manjka. Solidan Kolindin rezultat bio bi nedvojbeno još uvjerljiviji, da nije izostala podrška birača iz BiH. Karamarko jamačno ima puno razloga za ljutnju zbog ponašanja Dragana Čovića, šefa HDZ-a iz Mostara. Mjesec dana uoči izbora Čović je pokazao ravnodušnost u pogledu izbora budućega Predsjednika RH. Valjda je očekivao da će Josipović glatko dobiti izbore već u prvom krugu? U tom smislu Čović se potrudio da u Mostaru dočeka Josipovića kao državnika, a ne kao kandidata u predizbornoj kampanji. Organizirao je Josipovićevu predavanje u sveučilišnom amfiteatru na kojem su po naredbi rektorice Ljerke Ostojić morali prisustvovati profesori i studenti Sveučilišta u Mostaru. Predsjednik Josipović je po običaju držao govor o hrvatskoj vanjskoj politici te o odnosima u regiji rekavši, između ostaloga, kako je za njega “neprihvatljiv šengenski zid između RH i BiH.” Stječe se dojam kao da Predsjednik žali što je Hrvatska postala članica Europske unije, odnosno što postaje dio Šengenskog prostora. Za razliku od Josipovića koji je primljen s najvišim državničkim počastima, čelništvo bosansko-hercegovačkog HDZ-a dočekalo je gospođu Kolindu Grabar-Kitarović u Mostaru na predizbornom skupu u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače gotovo nezainteresirano. Znakovito je da su hercegovački intelektualci unijeli dodatnu pomutnju među birače tvrdnjom da je Ivo Josipović jedini koji indirektno podržava stvaranje trećeg entiteta u BiH. A poruka gospođe Grabar-Kitarović bila je glede zalaganja za Hrvate u BiH više nego jasna: “Podržat ću hrvatske stranke koje traže federalizaciju BiH”.

Dok se slavljenička atmosfera u Hypo centru odvijala u okvirima političke pristojnosti, gledao sam istodobno na HRT-u kako u Novinarskom domu Josipovićeve pristaše, unatoč rezultatima ispod očekivanja, gromoglasno skandiraju “Ivo, Ivo”. Slika me podsjeća na neka “demokratska” vremena prije nego je Ivo završio u Remetincu.

Jure Zovko/Direktno.hr

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Agromentum

    “Kada gospoda s Pantovčaka i Trga svetoga Marka već tako rado pričaju o socijalnoj pravdi i državi sa socijalnom odgovornošću, dobro je čuti što o svemu u ovo božićno vrijeme misle ljudi koji su ostali bez posla i dostojanstva, bez kruha i ruha.” Nažalost je božićno vrijeme za tolike sve osim vrijeme radosti. A i za Novu godinu se nema nikakvog razloga za neko slavlje. Pesimizam je rezultat vlastitog iskustva, gdje se mnogi više ničemu i ne nadaju… Ako se neka firma zatvori, za mnoge političare je to samo od nekog statističkog značenja. Da, ali glad i siromaštvo ne zanimaju cifre i statistike…

  • EMINƎM

    i dobar predsjednik dosadi, a kamo li ovaj loš, tko ga uopće želi još ?
    jedino ga mogu poželjeti jednaki njemu ;(

    • Alan B’Stard

      Gledao sam sinoc zupanijsku panoramu iz medjimurja. Tamo imaju neki striceki koji jake lepoga pricaju o nasem precjedniku.
      Da povratis

      • EMINƎM

        svakako uznapredovala skleroza, ovaj put su glasali, sljedeća stanica im je Mirogoj

  • perokvrzica

    baš i nije bila takva poruka koline s vezi trećeg entiteta.
    pristran novinar je prečesto gluh i slijep novinar.
    šteta, podosta toga što je prigovorio trenutnom “socijaldemokratskome” establishmentu i njihovim sponzorima u vidu novinara stoji.
    dakle, objektiva kad se govori o protivniku, mazanje očiju u branjenju favorita-KLASIKA!

    p.s. zbog usporedbe između karamarka i jfk-a upravo odoh na wc ostaviti opasku;)

    • peppermintt

      perice deder očituj se kak bi ti zriktal taj naš treći ,aj 😉

      • Lilith

        Bit će ono: da se mi u BiH dogovorimo međuse! 🙂

      • perokvrzica

        najednostavnije-fedraciju administrativno preurediti na 2 dominantne regije i pronaći politički balans ukupnih ovlasti u svakom dijelu s kojim obje strane mogu biti donekle zadovoljne. ima primjera poput švicarske ili belgije gdje se mogu potražiti ključevi za rješavanje političkog balansa između hrvata i bošnjaka u razdiobi vlasti.
        dakako, svim silama treba se upregnuti i na regionalizaciju srpske. bošnjake bi bilo daleko lakše “privoljeti” kad bi bar istočna bosna i dio posavine bili manje “srpski” nego što je sad.

        • peppermintt

          e perice to ne može iz više razloga, bošnjaci neće pristat bez prekompozicije srpske a ne bi ni mi tribali , stoga je jedino rješenje nova međunarodna konferencija di bi brojniji narodi i Srbi i Bošnjaci napravili ustupke i stanje barem donekle doveli na pravednije postavke.

          • perokvrzica

            svjestan sam ja kompleksnosti. ali opet…ne mogu se otrgnuti dojmu da smo prepasivni-s obje strane granice.
            novac ne pada s neba čak ni u bajkama…ak me razmeš:))

            bez jakih međunarodnih igrača kao dodatnog “motivirajućeg” faktora, ništa neće biti moguće.
            e sad, kako njih motivirati da “motiviraju” srbe i bošnjake na reformu dejtonskog sporazuma ukoliko se i mi ne postavimo odlučnije?
            sve države europe jako su energične po pitanju prava svojih sunarodnjaka, pogotovo u njima susjednim državama…hrvatska nebi bila nikakav izuzetak po tom pitanju!

          • peppermintt

            perice rezolucija EU je osudila i unitarizam ali jednako i separatizam u BiH , politika “naših” ovdi stalno luta u nekakve nazovi saveze s dodikom koja nas zapravo udaljava još i više od bilo kakvog realnog dogovora s bošnjacima, a uvik govorim politika dva ( bilo koja ) protiv trećeg (bilo kojeg ) neće dati nikakav normaliziran rezultat.
            Hrvatska je članica EU , naši brathersi i jedni i drugi bi isto tamo..e usput se bude riješilo i pitanje naše jednakopravnosti 😉

          • perokvrzica

            uvijek sam cijenio tvoje stavove upravo zbog ovakvog primjera balansa logike i senzibiliteta.
            sretna nova i puno svačega što želiš ti ja želim :))

          • peppermintt

            reče se -pepy za premijerku jeeej 😉

  • Gabro Vuskic

    Majka vidjela sina poslije nekoliko godina. Sin je imao brkove i nešto malo brade. Majka se u njga zagledala i kao izva sebe sinu: Dragi moj sine ti si moj i ja tew volim, ali nasam znala da si tako ružan u tim brkovima i tom kozijom bradom. ja te nisam takvoga rodila. Bio si lip kad si se rodio, Sada si se išestio…

    Slično bi se moglo reći i za našu Hrvatsku. Ona je tako lijepa da je kroz svoju burnu trinaest stoljeća povijest privlačila osvajače i s Istoka i s Zapada, ali su je njezini odvažni sinovi, braća i momci junački branili od svih pohlepnih očiju i svake napasti i agresije sve do današnjih dana. Ali, eto, sada imamo u obliku ljudskih osoba takozvane hrvatske antifašiste koji su našu Hrvatsku tako izobličili i osakatili, da ne možeš više reći da je lijepa kao što je bila, nego žalost ona danas izgleda tako ružna, da se čovjeku plače. Dali je naša Hrvatska toliko ružna zbog onih koji svoje glasove daju onima koji su do sada blatili i obeščašćivali našu Hrvatsku kroz zadnjih 15 godina; pitanje je otvoreno svakoj Hrvatici i svakom Hrvatu. Oni koji su do sada bili prevareni, kao za vrijeme WW2 Istarski i Dalmatinski Hrvati koji su bili prevareni pa otišli u partizane, to mogu sada popraviti i na 11 siječnja ne glasovati za hrvatske antifašiste koji su toliko zla nanijeli hrvatskom narodu u zadnjih sedam i pol desetljeća.

    • Lilith

      Čitam statuse nekih koji se raduju Josipovićevom “odličnom” rezultatu pa se pitam gdje smo to pogriješili, što smo to krivo napravili, zašto nas je Bog ostavio kratke pameti.

      Najbolji rezultat, s preko 80-90% glasova, Josipović je postigao u Borovu selu, Trpinji, Negoslavcima, Boboti i sličnim četničkim uporištima odakle su kretali najžešći napadi na grad u koji se danas svi zaklinjemo, kojega svi mi volimo nazivati gradom heroja, a oni iz gore pomenutih sela koji su na Vukovar išli tenkovima i dan danas 18. studenoga nazivaju danom oslobođenja Vukovara. Pitam Josipovićeve glasače jesu li ikad promisli zašto baš tamo postiže najbolje rezultate?

      Pitam ih odakle im obraz staviti se mišlju rame uz rame s tim zločincima?