Suočavanje s nesposobnošću

    0
    Ivan Miklenić

     Predsjednik Uprave Adris grupe Ante Vlahović pojavio se 22. ožujka s dva velika intervjua u subotnjim prilozima dvaju konkurentskih zagrebačkih dnevnih listova u kojima je iznio više iznimno važnih stavova koji bi trebali postati polazište za djelovanje ponajprije političara, ali i svih onih koji žele da u hrvatskom gospodarstvu, odnosno u samoj Hrvatskoj stvarno bude bolje. Bez ulaženja u moguće kontroverze vezane uz Antu Vlahovića i njegovo djelovanje (u javnosti se ovih dana ističe sporna cijena po kojoj je Adris grupa preuzela vodstvo »Croatia osiguranja«), odnosno bez ulaženja u česta tipična hrvatska osporavanja i sumnjičenja osobito uspješnih, činjenica da je on na čelu Adris grupe koja se, kako je rekao, nametnula u »gospodarskog predvodnika, koji svojom vizijom i snagom kreira nove trendove u hrvatskom gospodarstvu«, čini ga vjerodostojnim govornikom o pitanjima hrvatskoga gospodarstva i o nužnim potezima da bi ono izašlo iz sve dublje krize.

    Na pitanje treba li Hrvatskoj tehnička vlada ili velika koalicija, Vlahović je Večernjem listu odgovorio: »Nebitno je tko čini vladu, ‘mala’ ili ‘velika’ koalicija, ako ona zna izvući zemlju iz krize i pokrenuti gospodarstvo. To je najvažnije i iz toga proizlazi sve ostalo. Važno je samo da na Markovu trgu ne stanuju nestručnost, nekompetencija, neodgovornost i nedostatak vizije.« Također je u tom kontekstu dodao: »Usudim se reći da prije svega treba stvoriti društvenu klimu zajedništva, optimizma, inovativnosti i kompetencije, u kojoj će se više poštovati znanje, poduzetnička inicijativa i tržišna hrabrost. Moramo promijeniti kriterije po kojima se odabiru ljudi koji donose ključne odluke. Nekompetencija je postala standard djelovanja.« Teško da u današnjoj Hrvatskoj može postojati imalo objektivan analitičar koji se ne bi složio s navedenim Vlahovićevim stavovima koji sadrže važne i nezaobilazne zahtjeve za gotovo sve segmente hrvatskoga društva.

    Već njegova ovdje navedena prva rečenica donosi snažnu poruku hrvatskoj javnosti, biračima, političarima, ali i medijima: sposobnost »izvući zemlju iz krize i pokrenuti gospodarstvo« bitni je kriterij odabira i potpore, ali i kritičkog zahtijevanja i na unutarstranačkim planovima i na razini čitavoga društva, a sve drugo je manje važno. Njegove riječi: »Nekompetencija je postala standard djelovanja« nužno je shvatiti kao iznimno važno upozorenje. Upravljanje Hrvatskom, osobito nakon 2000. godine, bitno je označeno upravo nekompetencijom koja je, potencirana i odjecima svjetske ekonomske krize, dovela u visok stupanj rasula gotovo sve segmente hrvatskoga društva, a osobito gospodarstvo. Njegov zahtjev da se promijene kriteriji po kojima se biraju ljudi za važne odluke morali bi dobro čuti i razumjeti članovi svih, osobito relevantnih političkih stranaka, sve društvene, obrazovne i kulturne organizacije, kao i svi građani s pravom glasa. Također svi građani trebali bi početi ne samo cijeniti stručnost i kompetentnost kod drugih, nego i svjesno, uporno i uspješno poraditi da i sami, koliko je to više moguće, postanu što stručniji i kompetentniji. Iz hrvatskoga gospodarstva sve glasniji postaju glasovi da se javljaju vrijedni poslovi, za koje su osigurana i sredstva, ali nema osposobljenih da bi ih izvršili. Odgovornost za takvo stanje snose svakako političke i obrazovne vlasti, ali i sami građani koji ne prepoznaju ili ne mare za posve nove i veće zahtjeve koji se postavljaju i pred njih same i na koje moraju odgovoriti stjecanjem novih kompetencija i tako ostati u prilici ne samo raditi, nego i stvarno biti korisni i sebi, svojim obiteljima i hrvatskome društvu.

    Vlahović je u intervjuu Jutarnjem listu rekao da je »krajnji trenutak da se prekine s nekritičkim i bezuvjetnim prepuštanjem hrvatskog tržišta stranom kapitalu« i dodao: »Uz potpunu prilagodbu globaliziranom tržištu i europskim standardima, hrvatske tvrtke moraju djelovati i u nacionalnom interesu jer će buduća konkurentna pozicija Hrvatske unutar EU uvelike ovisiti o kapacitetima svake naše tvrtke i zajedničkoj sposobnosti da gradimo snažno i izvozno orijentirano gospodarstvo. Svima u svijetu su usta puna globalizacije, a u praksi sve je vidljiviji nacionalni karakter vodećih kompanija.« Te riječi otvorena su snažna i primjerena kritika ponašanja hrvatskih vladajućih garnitura koje su sustavno i smišljeno zapostavljale nacionalne interese i išle na ruku krupnom kapitalu pa su neke važne tvrtke, poput npr. Prvomajske, Plive ili Ine, upropaštene ili svedene na sredstvo izvlačenja bogatstva iz Hrvatske. Slobodno se može govoriti da su vladajuće garniture učinile više teških zločina prema hrvatskome gospodarstvu, osobito podcjenjivanjem iznimne važnosti vlastite proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti. Može se također reći da je tolika nezaposlenost, toliki odljev hrvatskih školovanih ljudi i toliko enormno zaduživanje posljedica postupanja vladajućih garnitura koje nisu marile, niti sada mare, za legalne i legitimne hrvatske nacionalne interese. Da je tome doista tako potvrđuju i Vlahovićeve riječi: »Lakše je i isplativije poslovati u većini drugih europskih zemalja nego u Hrvatskoj.« Za takvo stanje isključivo su odgovorne dosadašnje vladajuće garniture koje su imale i imaju u rukama sve instrumente da to isprave. Očito je da što duže vlasti budu nesposobne ili oklijevaju u izgradnji snažnog i izvozno orijentiranog gospodarstva, Hrvatska i njezini građani sve će više tonuti u siromaštvu i beznađu. No, tako ne mora biti ako se oslobodi prostor za djelovanje sposobnima, i ako se sve više građana stvarno osposobi za sučeljavanje sa sve većim izazovima.

    Ivan Miklenić/GK

    facebook komentari