SURADNJA (“SADEJSTVO”) SA SRBIMA – 2. DIO (MUSLIMANI)

3
Poznat je slučaj paradoksalne suradnje Srba i Muslimana u enklavi Bihać-Cazin-Kladuša. O tome svjedoči i isječak iz srpskog dokumentarnog filma „Jedinica“

U ovom slučaju Muslimanima se nema što zamjeriti, jer su oni ovdje u sličnoj situaciji kao i Hrvati iz Kiseljaka ili Žepča, znači opkoljeni sa svih strana i spremni na sve samo da izvuku žive glave na ramenima. Razlika između ovog slučaja i slučaja Hrvata Kiseljačke ili Žepčanske enklave je u tome što je Hrvatima pomagala treća strana, a ovdje su Muslimani dobijali pomoć od onih koji su ratovali. U ovom isječku tako jedan od Srba kaže „Kad padne mrak – dobro veče – dobro veče šta ima…“ Znači, po danu bi ratovali i pucali jedni na druge, a kad padne mrak cvijeta šverc. To bi u slučaju enklava Žepče ili Kiseljak bilo kao da se Hrvati tuku s Muslimanima po danu a onda im navečer Muslimani prodaju hranu, oružje, streljivo ili sanitetski materijal. Dakle, totalno apsurdno, ali nema ničeg kompromitirajućeg za Muslimane jer se držimo istih kriterija. U ovom slučaju kompromitirani su samo Srbi, jer su oni zapravo u ovoj situaciji postupili izdajnički prema srpskoj politici i srpskim ciljevima u korist vlastitog profita. U tom švercu posebno se isticao i posebne je novce namlatio Milorad Ulemek zvani Legija, poznat po ubojstvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

Hrvatski branitelji i domoljubi s Banovine, među kojima se ističu Ivica Orkan – Pandža i Pavle Vranjican skupili su brdo video-materijala i napravili nekoliko dokumentarnih filmova. Nas za ovu temu zanima film „Komšije“ na koji ćemo dati poveznicu:

U ovom dokumentarnom filmu od 29:00 pa naprijed možemo vidjeti kako Srbi i tzv. JNA kreću na zapadnu Slavoniju 1991. i dovlače oko 10 tisuća dragovoljaca iz sjeverne Bosne. Od 29:20 do 29:50 sam narator kaže kako „posebno tragičnu notu ovoj priči daje i prisustvo Muslimana iz okolice Prijedora“ te navodi da su tu bili i mještani sela Kozarac u BiH, i da su te Muslimane niti godinu dana nakon toga Srbi pobili i spalili im i opljačkali selo. Znamo da je kod Prijedora nedavno pronađena do sad najveća masovna grobnica na tlu cijelog velikog ratišta, pa je već to valjda trebala biti jasno Muslimanima da im nije dobro saditi tikve sa Srbima. I taj Prijedor je općenito čudan, jer ako tim ljudima nije bilo najkasnije u jesen 1991. godine jasno da je ta JNA koja ih je mobilizirala zapravo već pretvorena u velikosrpsku vojsku, onda ih se može samo žaliti.

A navodno je u Prijedoru bio bolji odaziv na mobilizaciju nego u Užicu, Kraljevu i Valjevu zajedno. Isto tako, veliki broj oficira koji će kasnije postati oficiri Armije BiH sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, ali to smo već prošli pa se nećemo opet ponavljati. Ali ćemo istaknuti ratne zapovjednike trećeg i četvrtog korpusa A BiH Envera Hadžihasanovića i Arifa Pašalića, jer oni ne samo što su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, nego je jedan od njih prijetio a drugi aktivno sudjelovao pred prvi val i u prvom valu opće agresije na BiH u travnju 1992. Hadžihasanović je još u ožujku 1992. godine izveo tenkove iz jedne vojarne u Sarajevu na dio grada koji se zove Mojmilo, i s kojeg se moglo pucati po gradu ali to tad nije učinjeno. Bila je to samo demonstracija sile. Nakon toga, Hadžihasanović je navodno „pobjegao“ i sakrivao se pet-šest dana a onda se prijavio u Armiju BiH i postao zapovjednik 3. Korpusa sa sjedištem u Zenici. Arif pašalić je u travnju 1992. pucao kao jugooficir po Mostaru, da bi se u svibnju iste godine prebacio u ABiH i postao zapovjednik 4. Korpusa ABiH sa sjedištem u Mostaru. Zanimljivo, upravo na područjima zone odgovornosti ta dva korpusa došlo je do sukoba između Hrvata i Muslimana, uz ogroman doprinos ove dvojice ubačenih oficira KOS-a. Mi mislimo da to nije nimalo slučajno. O tome ćemo šire kad budemo imali bilješku o strukturi vodstva Armije BiH.

Na teritoriju Bosanske Posavine već u ljeto 1992. imamo postrojbu jačine bojne koja se zove „Meša Selimović“, koja ratuje u sklopu 1.Krajiškog korpusa VRS-a i sastavljena je isključivo od Muslimana. Takvo što od Hrvata nikad nećete vidjeti. Nema niti teoretske šanse, da se čitava postrojba sastavljena od Hrvata bori u sklopu srpske vojske i napada nekoga, bez obzira koga. Takvo što jednostavno nije moguće. Hrvati su ostali, čak i u okolnostima opisanim u našoj prošloj bilješci u enklavama Žepče i Kiseljak pripadnici HVO-a, dakle Hrvatskog vijeća obrane. Ali kad smo već kod Bosanske Posavine, svakako valja pogledati i film „Amarcord“:

Od istih autora kao i film „Komšije“, negdje od 45 minute pa dalje, gdje se vidi koliko je četnika s Korduna, Banovine i iz cijele Hrvatske došlo na prostor Posavine radi probijanja koridora, a sigurno nikad niste čuli Aliju Izetbegovića da to spominje, ali kad je Hrvatska vojska ušla u Posavinu i potisnula četnike skoro do Doboja, znao je prijaviti Vijeću sigurnosti da „Hrvatska vrši agresiju na BiH“ zbog čega je Hrvatska bila primorana povući svoje trupe na teritorij uz samu granicu, čime je sebi oduzela manevarski prostor, i kad tome još dodamo nesposobnost zapovjednika koji je vodio obranu Posavine, mislimo na Petra Stipetića, onda rezultat i nije mogao biti bolji od sedmomjesečne grčevite obrane ali na kraju ipak i poraza. Tako se Alija nije bunio ni kad mu je Martićeva milicija 1991. godine odcjepila i anketirala u svoju tzv. SAO krajinu mjesto Uništa, kojese nalazi u BiH. S aplikacije Google earth skinuli smo kartu kao bi vam to moglo točno prikazati:

http://i.solidfiles.net/40b13a258f.jpg

Znači ova žuta crta lijevo od Uništa vam je granica Hrvatske i BiH. Dakle, to je neosporno teritorij BiH ali Alija nije mrdnuo ni prstom da nešto učini po pitanju takve aneksije. Nije čak ni podigao glas. Kao što nije podigao glas ni u listopadu, kad je sravnjeno 9 sela i zaselaka u općini Ravno u BiH. Pokazat ćemo vam pomoću Google eartha i gdje se nalazi Ravno:

http://i.solidfiles.net/6c36e772ba.jpg

Ovog puta Izetbegović je „podigao“ glas ali tek toliko da bi rekao kako „to nije njegov rat“. I ne mari što se teritorijem BiH kreću horde četničkih bandita, pljačkaša, palikuća i ubojica, ne mari ni za to što mu anektiraju djelove teritorija, ne mari ni za to što su građani BiH ( a toliko se volio razbacivati s tezom o „građanskoj BiH“) hrvatske nacionalnosti iz općine Ravno pobijeni i protjerani a sela im zapaljena i opljačkana. To jednostavno nije njegov rat. O sporazumu Karadžić-Filipović i njegovim učincima i implikacijama pisali smo već dosta, sad ćemo samo taksativno navesti taj primjer. Ali ćemo nešto više reći o muslimansko-srpskoj Deklaraciji Izetbegović-Krajišnik od 16. rujna 1993. Prvo ćemo staviti poveznicu na tekst te Deklaracije:

http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/PLANOVI_SPORAZUMi_IZJAVE_O_USTAVNOM-USTROJSTVU_BiH_1991_1995/158.pdf

Dovoljno vam je pogledati točku 5. ovog sporazuma, gdje se spominju radne grupe za pitanja teritorijalnog razgraničenja i to „vodeći računa o prirodnom pravu pristupa moru ovih dviju republika“. Da bi ovo svatko mogao shvatiti kratko ćemo navesti širi kontekst koji je doveo do jednog ovakvog sporazuma. 20. kolovoza 1993. predstavljen je mirovni plan Owen-Stoltenberg prema kojem je BiH zamišljena kao Unija triju Republika, srpske, hrvatske i muslimanske. Hrvati su prihvatili plan i odmah počeli s njegovom implementacijom na način da su HZ-HB preimnovali u HR-HB, dakle iz Hrvatske zajednice u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Odmah sutradan Muslimani objavljuju da odbacuju taj plan, a što im, kao što vidimo nije smetalo da dva i pol tjedna kasnije prave sporazum sa Srbima koji se bazira upravo na tom mirovnom planu. Dakle još jedna tipična Izetbegovićevska nedosljednost, jer taj čovjek stvarno nije bio u stanju iznjeti neki stav i stajati iza njega pet minuta. Osim kad se radilo o suradnji sa Srbima, to mu je stvarno išlo od ruke.

Dakle, u točki 5. Srbi i Muslimani se dogovaraju i kažu kako obje Republike i srpska i muslimanska imaju prirodno pravo pristupa moru. Naravno da mi moramo postaviti pitanje: Kojem to moru? Dat ćemo poveznicu s HMDCDR-a na kojoj imatekronologiju događanja 1993. Godine i mape Vance-Owen i Owen-Stoltenberg plana:

http://www.centardomovinskograta.hr/1993.html

Svi znamo da je jedini izlaz na more koji BiH kao država ima kod Neuma. A Neum je po svakoj mapi i po svakom mirovnom planu uvijek u hrvatskoj provinciji, kantonu, republici. Možda i stoga jer je tamo po popisu iz 1991. živjelo preko 90% Hrvata. Pa koje je to onda more koje bi djelili Muslimani i Srbi ako ne more Herceg-Bosne ali i more Republike Hrvatske. Vi imate planove koji su izlazili u publikacijama Armije BiH prema kojima Muslimani smatraju da je njihovo more od Omiša do Prevlake, a u ovom njihovom scenariju vjerovatno bi od Omiša do Neuma bilo muslimansko a ispod Neuma srpsko. Da ne zaboravimo izvor iz kojeg smo saznali o tome koliki dio hrvatske obale svojataju Muslimani, a radi se o nastupu profesora Nina Raspudića u jednoj tv-emisiji na tzv. HTV-u:

Sad kad smo to riješili moramo vidjeti kako se scenarij odvijao dalje. Nije se osušila ni tinta s potpisa tog sporazuma Izetbegović-Krajišnik a već sutradan u ime generalštaba Armije BiH Ivan Šiber potpisuje zapovijed o prekidu vatre između Muslimana i Srba. Odmah je uočljivo nekoliko stvari. Prvo, kako Alija koji je izigrao toliko sporazuma s Hrvatima promptno i po dogovoru ispunjava obveze iz dogovora sa Srbima. Drugo, ovu zapovijed ne potpisuje zapovjednik odnosno po njihovom komandant Glavnog štaba ABiH nego njegov zamjenik, koji je nekim čudom etnički Hrvat. Pokazat ćemo tu zapovjed a onda ćemo je komentirati:

http://i.solidfiles.net/bc1055ba5b.jpg

Dakle, imate uvod u kojem piše to što vidite, a u točki 2. imate implikaciju o „udruženim snagama srpskih paravojnih formacija i postrojbi HVO-a“. Istina je pak potpuno drugačija. Kao što smo već naveli, te snage su udružene samo na području Kiseljaka i Žepča, dok na području Vareša koji do ovog datuma još nije pao u ruke Muslimanima vlada primirje na položajima prema Srbima. Ali nas sad zanima pravac prema moru, jer je on ovdje bitan, budući da „dvije republike imaju prirodno pravo pristupa moru“. Dakle, zanima nas bojišnica prije svega na području Mostara jer je Mostar u toj priči ključan. U tom Mostaru postojao je časnik BiH koji se zvao Esad Šejtanić. On je napisao knjigu „Hercegovci na ognjenim vratima Bosne“ koju je general Praljak uveo kao dokazni materijal tijekom postupka u predmetu. Mi ćemo vam sad prikazati jednu stranicu s označenim poglavljima iz te knjige, a pomoću koje ćete vidjeti kako se odvijala situacija nakon potpisivanja muslimansko-srpskog sporazuma i ove zapovjedi o prekidu vare između Muslimana i Srba:

http://i.solidfiles.net/f93fd38042.jpg

I dogodilo se upravo ono što je označeno u ovom drugom odjeljku, na slici desno. Muslimani su krenuli u napad praćeni potporom srpskog topništva. Rekli smo krenuli u napad. I opet ćemo ponoviti ključnu riječ: NAPAD!!Razlika između napada i obrane je razlika kao između neba i zemlje, između dobra i zla, između raja i pakla, između crnog i bijelog. U tom napadu, Muslimani su u jednom trenutku zauzeli i brdo Hum, a to je kota iznad Mostara s koje imate gotovo čitav grad na dlanu. Hrvati nikad u svojoj povijesti nisu, a možemo garantirati i da neće, u zajedničkom djelovanju sa Srbima krenuli u napad protiv bilo koga. Samo što ovo nije brigada „Meša Selimović“ odnosno hrpa jadnika koja je mislila da se boreći za Srbe bori za jugoslaviju jer su im tako rekli, a koje i većina Muslimana i onda i danas smatra običnim izdajnicima i kukavelji. Ovo je stvar koja je došla iz vrha i od vrha, kako vojske tako i politike. Kako srpske tako i muslimanske. Mi se uvijek pitamo zašto je taj Alija Izetbegović toliko žurio kršiti sporazume s Hrvatima a s druge strane isto toliko žurio ispunjavati ono što je dogovorio sa Srbima? I nije pritom izdao samo Hrvate, on je to učinio i svom vlastitom – muslimanskom narodu. Dobro mu je išlo kad se s Karadžićem dogovorio zamjenu Srebrenice za Vogošću:

Zašto????Mislimo da će nam možda zadnja poveznica koju ćemo staviti u ovom tekstu dati odgovor na to pitanje:

facebook komentari

  • bosnjacka-bih

    zivila zivila Bosna, nista velika srbija i velika hrvatska 🙂

  • zivijo-biac

    vidi vidi sta su nam napravili velikodrzavnim projektima..ovi zadnji momci kosturi su najvjerovatnije iz konc logora hercegovine za sta sude sestorci..bihacki dzep koji je odbranio cjelu hrvatsku i zaustavio pad karlovca i dalje napredovanje u dubinu (sta bi se desilo da je bihac sa 100 hiljada vojnika bio snaga banjaluckog korpusa JNA nedaj Boze, pa borbe bi se vodile na periferiji zagreba nedaj Boze)..Bihac je spasio hrvatsku a ostao Bosna i zivila velika najveca Bosanska regija Bosanska krajina..veliko hvala herojskom bihacu i ako treba i zapreznim kolima (gorivo nam netreba) prema banja luci, turci prema banja luci 🙂