Susret

4

Jednog travanjskog jutra,dok je studen tek popuštala
a prvi znakovi proljeća lagano kucali na naša vrata,hodali
smo jedno uz drugo Gajevom ulicom putem prema centru,
držeći se ugodnije sunčane strane ceste.
Cijele smo se,predugačke,zime vidjeli tek jednom teško
usklađujući naše vrijeme i živote.
Uvijek mi je,napose nakon toliko vremena,bilo teško
gledati je u oči.Vidjeh u tada u njima ono što ne volimo.
Njezin pogled me je bockao duboko u utrobi.
Nismo si morali ništa reći.Savršeno smo se razumijeli.
Komunicirali smo radio valovima i mislima.
“Izgledaš umorno”rekoh joj.”Previše radiš,lipa.”
“Moram”odgovori.”Puno je posla.”
“Počeo si sjediti?”
“Djelujem ti mudrije?”
“Starije.”
“Ti voliš starije”rekoh joj dok smo se oboje smiješili.
Ostatak puta do centra grada smo šutjeli.
Tek smo se poneki put lagano dotakli laktovima i
zaljubljeno pogledali u oči.
Sve smo znali.Sve shvačali.
Počela je padati ona dosadna proljetna kiša.
Onako nepripremljeni sklonili smo se u prvi haustor.
Čvrsto smo se zagrlili i nježno se dotaknuli usnama.
Uopće ju nisam pitao kako je provela zimu,što je radila,
kako su njeni.Niti ona sama više nije govorila o tome.
Niti ona mene nije pitala o mojim obavezama,poslu,
životu.Bilo mi je drago što me ne pita.
“Nećemo se nikada izgubiti?Prestati voljeti?”tiho mi
je šaptala na uho dok mi je nosnice punio miris mošusa.
“Dok sam živ,ne”rekoh joj grleći ju.
Izašli smo iz haustora natrag na kišu,u zbilju.
Bilo mi je drago što ne vidi suze koje su mi zapekle oči.

wallpaper-2366074

facebook komentari

  • Skroz lijepo

  • Skroz lijepo

  • peppermintt

    Sve smo znali…..

    ah ljubav ljubav …
    ima li još tko zaljubljen 😛

  • peppermintt

    Sve smo znali…..

    ah ljubav ljubav …
    ima li još tko zaljubljen 😛