Suverenisti spašavaju Europu

12

Plinovod je sjajna stvar, ali mi smo u hladnom ratu, odgovorio je Ludwig Erhard, bivši njemački kancelar i jedan od tvoraca njemačkog ekonomskog čuda, na nagovaranje predsjednika Njemačkog odbora za istočnoeuropske ekonomske odnose Otta Wolffa von Amerongena da odobri plan “Plin za cijevi”, prema kojem bi tadašnja SR Njemačka financirala gradnju plinovoda prema SSSR-u u zamjenu za isporuke ruskog plina za njemačku industriju.

Na kraju je Erhard, unatoč osjetljivim geopolitičkim odnosima sa SSSR-om, ipak pristao na taj projekt, a kada je 1970. godine i parafiran nazvan je ugovorom stoljeća. Gradnja plinovoda od Rusije prema Njemačkoj nije bio samo udar na politiku Zapada prema Sovjetskom Savezu, već je narušavao osnovne postulate geopolitičke ravnoteže na kojoj je počivala stabilnost u Europi.

Bila je to prije ekonomska verzija pakta Molotov – Ribbentrop nego rad na gradnji mira i prosperiteta s obje strane željezne zavjese, kako, pomalo naivno, na svaku ekonomsku aktivnost vole gledati liberali poput Erharda.

Ekonomija se ne odvija u vakuumu, već uvijek ima određeni politički pa i geopolitički kontekst. Ekonomsko i političko povezivanje Berlina i Moskve uvijek je predstavljalo snažnu geopolitičku disonancu i uzrokovalo potrese široke magnitude u Europi, jer je takvo savezništvo lako ovladavalo ostatkom kontinenta. Današnji je nasljednik projekta “Plin za cijevi” projekt Sjeverni tok, koji treba osigurati njemački monopol nad distribucijom ruskog plina u Europi.

Njegovom gradnjom opovrgavaju se zaključci Drugog svjetskog rata, čiji je imperativ bio držati Njemačku pod kontrolom – bilo hladnoratovski podijeljenu, bilo ujedinjenu, ali pod kontrolnim mehanizmima Europske unije. Jer Njemačka, sa svojom tehnologijom i industrijom, koja bi istodobno imala monopol na ruske energente i držala pod kontrolom tržište Europske unije, postaje supermama. Jasno je da danas u Europskoj uniji ti mehanizmi koji bi obuzdavali njemačke ambicije i obavljali svoju pacificirajuću ulogu baš i ne funkcioniraju.

Predviđeni mehanizmi obuzdavanja postali su zgodna maska širenja njezine moći, gdje se zakulisno nameće ono što se ne smije otvoreno nametati. Američki predsjednik Donald Trump stavio je energetska pitanja u fokus svoje vanjskopolitičke agende. Otud je jasno zašto ga je privukla inicijativa Tri mora, koju su inicirali predsjednica Grabar-Kitarović i poljski predsjednik Duda.

Amerika s Trumpom vraća se u Europu sa svojim izvornim poslanjem osiguranja njezine stabilnosti i prosperiteta svih njezinih nacija na principu ravnopravnosti i balansa snaga.

To nije samo prilika za američke investicije na bogatom europskom tržištu energenata, već je ta inicijativa dobar temelj za geopolitičko uravnoteženje trenutačne neravnoteže snaga u Europi. Uspjehom tog projekta smanjila bi se politička i ekonomska ovisnost zemalja Srednje Europe o Njemačkoj i Rusiji.

Američki projekt stvaranja mreže LNG terminala u Europi poklapa se s interesima zemalja okupljenih oko te inicijative. Njemačka užurbana pristranost da nas se prisili na odluke Arbitražnog suda u Haagu oko razgraničenja sa Slovenijom otrijeznila je mnoge od dugotrajne opčinjenosti Njemačkom kao našim pouzdanim saveznikom.

U javnosti sada postoji jasna želja za povezivanjem sa zemljama Višegradske skupine, koje također žele voditi suverenističku i neovisnu politiku i pružaju najsnažniji otpor njemačkoj hegemoniji unutar EU.

Inicijativa kancelarke Merkel o “Europi dviju brzina” smjera te nacije staviti u karantenu. One koji se ne povinuju volji europskih elita naziva se rušiteljima Europe. One koji ne slušaju njih, već volju naroda koji ih je izabrao, demagoški se optužuje da su populisti. Europa dvije brzine je, tako, zamišljena kao instrument za discipliniranje i kažnjavanje neposlušnih.

Trumpova podrška inicijativi Tri mora budi nadu kod malih europskih nacija koje žele očuvati svoju neovisnost i slamka je spasa za budućnost Europe od autodestruktivnih planova njezinih elita. Jer, Europa dviju brzina znači i kraj projekta Europske unije uopće.

To bi značilo uvođenje kastinskog sustava unutar same Europske unije, gdje bi postojale države prvog i drugog reda, države-brahmani i države-parije. Iz tih se razloga zemlje Višegradske skupine snažno protive takvoj agendi njemačke kancelarke i zalažu za koncept jedinstvene Europe.

Naizgled paradoksalno, dakle, danas zemlje koje se optužuje da su nacionalističke i premalo europske, jedine mogu očuvati Europsku uniju kao zajednicu suverenih nacionalnih država.

Borislav Ristić / Večernji list

 

 

facebook komentari

  • Dusko Besenic

    Bravo g.Ristiću!!! Tako je to kada se stvari nazivaju pravim imenima, odnosno, kada pred očima nije briselska izmaglica, kao kod ,,našeg” Premijera! Umjesto svakog drugog komentara ponoviti ću ono što sam za Merkelicu napisao pred dva dana : SOVJETSKA OBAVJEŠTAJKA NA RADU U NJEMAČKOJ !

  • Vladimir Dananić

    Članak je u cjelini u redu. Ipak, moram podsjetiti na neke važne detalje. Pojam „Europa s dvije brzine“ je nastao još u doba uvođenja eura kao službene valute u EU. Neke države, koje su tada imale sve mogućnosti da uvedu euro, nisu ga uvelei i to je bilo prije ulazka bivših država „istočnog bloka“ u EU. Dakle, UK, Danska i Švedska nisu tada, i još uvijek nisu, prihvatile euro kao svoj novac. Već tada se je govorilo o Europi s „dvije brzine“, u smislu da će se te države ipak predomisliti i prihvatiti euro, dok će ove koje su prihvatile euro ići većom brzinom. Ne znam kamo. E pa spomenute se države nisu predomislile, a jedna je i na putu izlazka iz EU. Pojam „dvije brzine za EU“ nastaje uvijek kada komesari ne uspijevaju nešto provesti, što su si zamislili, pa onda iz ljutnje povuku taj pojam e da bi tako rekli da se ne žele gnjaviti s nekim ili nečim koji ih ne želi poslušati. U svojoj biti taj je pojam neodrživ i blesav jednostavno zato što jedna cjelina ne može imati dvije brzine a da se ne razpadne.

    • Maks

      Djelomicna istina i podmetanje Merkelici (pogledaj tko je autor) . Prije 17 – 18 godina Njemacka je postala partner Gazpromu , izgradila pipelinu do istocnog mora preko koje snabdjeva pola EU, Gazprom postao najveca tvrtka na svijetu i monopolist. Posto Rusija ucjenjuje gasom ( Ukrajina) Merkel i veliki dio EU pokusavaju stvoriti Juzni tok od Baku preko juga Eu do centralne Europe kako bi Putin dobio konkurenciju, EU postala neovisna od Rusa. Putin zaustavlja projekt, jednom njegovi komunisti vladaju u Bugarskoj, drugi put u Rumunjskoj pa stopiraju projekt, izmedju je i srbija koja je na Putinovoj strani. Juzni tok se planira preko Turske uleti Putin , preko Libije ispod sredozemnog mora – Putin od Gadafija otkupio prava (mozda su ga zato i “kaznili) Kod nas je Mesic pokusao dati INAu rusima, ovaj LNG terminal je trn u oku Rusima vjerovatno zato i afera Agrokor da bi nas bacili na koljena. Taj juzni tok su svi zaboravili – glavna inicijatorka Merkel , autor drug Boris Ristic to ne spominje iz njemu poznatih razloga, U svakom slucaju LNG terminal je prvi pravi proboj prema EU koji uspjeva.

      • Vladimir Dananić

        Da, to su stare geopolitičke igre, koje se sve svode na to da se Njemačku mora kontrolirati ako nikako drukčije a ono s izvorima energenata koje Njemačka jako treba, kao industrijska velesila. Njemačkoj se ne dopušta bilo kakav dodir s Blizkim i Srednjim iztokom kao izvorištima energenata. Tako je bilo i za vrijeme nacista, a i prije njih. Tada su Englezi računali s time da će onemogućiti Nijemce da dođu do naftnih izvora, u čemu su i uspjeli. Međutim, upravo u to doba se je u Njemačkoj dogodio tehnoložki proboj u odkriću Fischer-Tropschovog procesa kojim se je moglo naftu proizvesti iz ugljena, kojeg su Nijemci imali na vlastitu tlu. Tada je bila istina da je nafta proizvedena tim procesom bila oko sedam puta skuplja od prirodne nafte, ali je unatoč tome to nacistima omogućilo da sve vrijeme svoga postojanja i ratovanja nisu bili ovisni o nafti koju su držali Englezi. Nacisti su imali benzina koliko im je trebalo, bez obzira na sve blokade. Tko zna, možda se i ovoga puta u Njemačkoj dogodi što slično. Moramo uvijek biti svjestni činjenice da su Nijemci bili i ostali znanstvena i tehnoložka velesila.

        • Maks

          To je sve odavno zaboravljeno, kad je bila energijska kriza 1973 proizveli su GMO raps za proizvodnju benzina – danas ga prodaju kao ulje bogatao sa omega 3 “, (jednom ribe nedjeljno i ne treba ti omega 3). Rusi (Putin) bore se za svoj monopol , to je jedina istina.

          • Vladimir Dananić

            Nisam mislio na tričarije poput proizvodnje dizela iz nekakvih repica. Danas u (geo)politici vladaju dvije (kvazi)znanstvene teme–energija i klima. Znakovito je da Trumpa najviše mrze uprvo zbog odustajanja od tzv. Parižkog sporazuma o klimatskim promjenama, koje bi se, tobože, trebale zaustaviti tako da se promijene izvori energije na tzv. obnovljive izvore koji NISU u stanju održavati ozbiljnu industrijsku proizvodnju. Bez novog tehnoložkog proboja ta stvar ne će biti riješena.

          • Maks

            Da ali taj raps i jos neke sun jeftinije od dizela iz ugljena, danas mozes voziti na ulje od suncokreta . Ovdje kod nas je LNG terminal probijanje ruskog monopola .

          • Vladimir Dananić

            Kako već rekoh–repice i suncokreti su obična boza što se tiče izvora energije za industriju i promet, a osim toga poljoprivredno zemljište mora biti namijenjeno poljoprivredi i proizvodnji ljudske i stočne hrane, a ne dizela (osim ako se na nekom poljoprivrednom zemljištu ne nađe naftni izvor).
            Terminal prirodnog ukapljenog plina JE probijanje ruskog monopola i s time valja nastaviti, odnosno konačno napraviti taj terminal na Krku, i po potrebi i mnoge druge. Međutim, ni TO nije pravo rješenje za sve veće i veće potrebe za energijom, kao uostalom ni ruski plin.

          • Maks

            Energije ima koliko hoces, ratovi se vode radi zarade na istoj.

          • Vladimir Dananić

            Energije ima bezkonačno puno, ali UPORABLJIVE energije ima samo konačno puno. U tomu i jest znanstveni problem, kako bezkonačni izvor energije učiniti uporabljivim. Zarada, odnosno biznis s energijom cvjeta upravo zato što je količina uporabljive energije konačna. Tko bi mogao zarađivati na energiji koja bi svakom bila dostupna u proizvoljnim količinama? Očito nitko. Ali zato dobro zarađuju znanstvenici koji se trude dokazivati da bezkonačni izvor energije nikada ne će nikomu biti dostupan. I odlično im ide. Zabavljaju nas s vjetrenjačama, s uljanim repicama i suncokretima, sa stotinama kvadratnih kilometara fotoelektričnih ploča postavljenih u Sahari, tu i tamo spomenu fuziju (zato što je fisija fuj) itd. Nisam ja protiv svega toga, ali je jasno da to ne može zadovoljiti potrebe čovječanstva i da nam je tehnologija došla u stanje kada ne može dalje bez velikog proboja.

          • Maks

            Trebas samo pogledati koliko energenata lezi samo ispod sredozemnog mora, koliko se proizvodi od saharskog pjeska – licijum npr. Uz zaradu naravno idu radna mjesta , drzavni proracuni , barem dvije trecine cjene energije jest porez koji bi nedostajao.

  • Omnes Omnibus

    Sadašnja njemacka polika je bazirana na povjesnom sljepilu i trci za zaradom pod svaku cijenu. Ako Njemce treba podsjetiti sto su sve doživjeli od Rusa sa istoka i sa zapada od Francuske i Velike Britanije onda zaista imaju isprani mozak. Njemacka je tu gdje jest zahvaljujući americkom impulsu i političkom uređenju nametnutom nakon WW2. Inače bi se ponovio Versailles ili nesto gore. Odreći se americkog prijateljstva za račun Rusa je suludo.