Suverenistička maštarija

0

Gle, gle! Koga je donedavno žuljalo izborno zakonodavstvo? Samo neetablirane pojedince i malobrojne građanske udruge. A  danas? Žuljanje se širi kao kakva zaraza! Eto, s te nedostojne „baze“ pošast je već prešla na predostojnu „nadgradnju“. Na Griču je zahvatila „uzoritog“ zastupnika Damira Kajina i neke druge manje uzorite „neovišnjake“, a nije mimoišla ni sam – Pantovčak!

68a88f9e3ddf7dcf8290fae993427bafVi se možda smijete. Na volju vam. No, stvar nije smiješna. Koliko je ozbiljna, vidi se po tomu što je ta pošast probila oba bedema. I ideološki, nad kojim bdi Dejan Jović, i sigurnosni, o kojemu skrbi Saša Perković. Kako?!

Nitko to ne zna. Ali što jest, jest: Styrijin je Abendblatt neki dan „iz prve ruke“ priopćio da Ivo Josipović na svom brdu kroji novi Ustav Republike Hrvatske. A u nj će, veli, uvrstiti i novo izborno zakonodavstvo.

Kako će izbornozakonsku regulativu ugraditi u Ustav? Nije to lako. Ali Josipović zna, može, hoće. On je, veli, u sadašnji Ustav ugradio nezastarijevanje pretvorbeno-privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva.

Hoće reći: Ako kaznenozakonska regulativa može u Ustav, zašto ne bi mogla i izbornozakonska? Naravno, itd. – u „lošu beskonačnost“. Nezgoda je samo u tomu što u Saboru malo tko, ali ipak ponetko zna što je „loša beskonačnost“. Da zaobiđe tu nezgodu, Josipović ne će ići kao „ovlašteni predlagač“ – posredno, preko Sabora. I on će, veli, za svoj nacrt PravDE za Hrvatsku pozvati naciju na – referendum.

Što je sad to? Zvuči junačno, kao državnička konkurencija Željki Markić. No to je, po svemu sudeći, samo nepromišljena predizborna muholovka. Nešto poput Akcijskoga plana „Barbika“. Bit će toga još. Osladio se Predsjedniku Pantovčak, pa bi, ako je ikako moguće, rado ostao tamo još pet godina. A vremena su šugava. Stoga ne treba čovjeku zamjeriti što se u takvim okolnostima i nemogućom ljubavlju prema izravnoj demokraciji na najvišoj razini – umiljava narogušenu izbornom tijelu.

Široko se dakle i visoko „žlabra“ o izbornom zakonodavstvu. Dosad je samo gospođa Markić rekla nešto određeno. Ona se zauzima za tzv. preferencijsko glasovanje na izborima za zastupnike u Hrvatskomu saboru. Tako bi po njezinu mišljenju biračko tijelo, mijenjajući redoslijed kandidata na izbornim listama, ograničilo moć stranačkih vođa i demokratiziralo politički život.

Pobuda je plemenita. No gospođa se Markić vara kada misli da je preferencijsko glasovanje brana despociji. Ono, upravo suprotno, može biti i ures despocije. Stranačkoga vođu naime ništa ne priječi da izbornu listu od vrha do dna popuni imenima svoje najodanije služinčadi. Koga će u tom slučaju ponosni hrvatski birač „preferirati“ za svoga zastupnika u Saboru?

Ipak, gospođa je Markić na dobru tragu. Mnoga su zla u Hrvatskoj izravan plod krivo postavljena izbornog zakonodavstva. Stoga to zakonodavstvo treba temeljito preurediti. To, naravno, nije lako. Oni koji su ga tako skrojili dobro znaju svomu svetcu post, a raspolažu i snažnom potporom u inozemstvu. Ali politički samosvjesno biračko tijelo, ako doista želi humanizirati život u zemlji,  može taj otpor bez većih napora zakonito skršiti – na referendumu.

Što dakle treba učiniti?

Ponajprije izjednačiti državljane u političkim pravima. Hrvatska je jedinstvena (unitarna) nacionalna država hrvatskoga naroda. Uz to demokratska republika. U njoj treba dokinuti političku diskriminaciju. Mora vladati načelo: jedan čovjek – jedan glas. A svaki glas mora imati jednaku vrijednost. Na tzv. pozitivnu diskriminaciju mogu računati samo slabi i nemoćni državljani, a nipošto oni koji se protive političkomu hrvatstvu.

Treba dakle tzv. nacionalnim, a zapravo narodnim manjinama dokinuti političko zastupstvo u Hrvatskomu saboru. Tako bi se Hrvatska riješila 8 zastupnika, od kojih se neki, kao Milorad Pupovac i Furio Radin, bave „etnobiznisom“ i „reketare“ hrvatske vlade, a riješila bi se i besmislenog danka koji plaća nekolicini svojih državljana.

Zatim bi trebalo odrediti onoliko podjednakih izbornih kotara koliko se narodnih zastupnika bira u Sabor. U svakom bi se kotaru birao po jedan zastupnik. U takvom slučaju za kandidaturu ne bi bila presudna blizina stranačkomu vođi, nego blizina izbornomu kotaru. Uz to bi trebalo, kao u Engleskoj, uvesti čisti većinski izborni sustav. Time bi se izbjegla sramotna D’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate i uštedjelo nešto novca.

Tko će provesti taj prijedlog? Zasad nema nikoga na vidiku, pa se on može smatrati suverenističkom maštarijom. Ali nevolje koje slijede mogle bi u doglednoj budućnosti stvoriti takve snage.

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari