Pratite nas

Religija i Vjera

Svaka muslimanka dužna je roditi petero djece…

Objavljeno

na

Stanje u Bosni i Hercegovini je svakim danom sve složenije, zamršenije, te time i neriješivije, što je razlog traženja novog načina, sredstava, i putova, kako izaći iz tog vrlo začaranog kruga, u kojem je već propala jedna generacija mladi iz svakog beha naroda.

Rođeni tijekom rata nisu djeca rata samo zbog vremena u kojem su se rodila, ta djeca, ta današnja mladost su, na žalost, postala djeca rata više u poraću zemlje rođenja. Na žalost, Bosna i Hercegovina je zemlja ratova, ubijanja, progona, etničkih čišćenja. I šta drugo u takvom društvu može rasti i razvijati se osim djece rata i ratnika. Ta djeca, ti mladi, gotovo, da više i ne znaju ni za kakva druga stanja društva osim rata.

https://i0.wp.com/www.avaz.ba/assets/image_cache/690/400/0/assets/uploads/porodiliste.jpg?resize=507%2C294

Rođena u ratu i odrasla u daytonskom mirnodopskom ratu koji traje gotovo dva desetljeća, bosanskohercegovački mladi su bez budućnosti. Sve se čini u beha „krčmi pogašenih svjetla“ da se djeca rođena u ratu, ali i danas u poraću, odgajaju za rat, da budu ratnici. Za to „zanimanje“, u prvom redu pripremljeni su njihovi roditelji u ratu u kojem su sudjelovali, nakon čega se i ne može ništa drugo očekivati od djece. Najbolji primjer toga je Alija  Izetbegović koji je svog sina Bakira spremao za rat u svom uredu gdje mu je davao instrukcije kako se ratuje, bilo osnivanje konclogora, etničkog čišćenja, ubijanja djece, silovanja starica, rušenje crkava, klevetanje drugi i drugačiji. Izašavši iz te ratne škole svoga otca Bakir je danas čvrsto na otćevom putu, i gotovo tvrdo nastavio tamo gdje mu je otac stao. Izdaje i daje Bosnu njenim okupatorima kojima je nejgov otac ostavio u amanet. U svim zemljama svijeta takvi političari bili bi suđeni i kažnjeni kao največi izdajnici zemlje. Kao dijete ratnika i odgojen za rat glavni zagovornik mudžahedina i mudžahedinskog entiteta u Gornjoj Maoči. Licemjeran je njegovo govor kako mu Milorad Dodik ne će davati dozvole za hod po Bosni, a u isto vrijeme, osim njega, u Gornju Maoču ne može ni jedan drugi pojedinac, poglavito ne onaj iz reda nemuslimanskog naroda.

Sve to pokazuje kako je glavni, ili prvi odgajatelj i „proizvođač“ ratnika u Bosni i Hercegovini politika i političari, oni koji tu zemlju u budućnosti vide kao unitariziranu, centraliziranu i deeuropeiziranu, te kao i oni koji su genocidom stvarali svoje čiste  nacionalne feude, svoje gruntove, u koje danas nema povratka prognanika koji nisu njihove vjere i nacije. Iskustvo gradnje takvih genocidnih tvorevina veličine 49 % beha teritorija, danas se primjenjuje i na onom ostatku od 51 %, beha prostora koji su sve sličniji jedan drugom, samo sa različitim, nacionalnim, odnosno nacionalističkim, i vjerskim predznakom. Jedan je, već izgrađen i od svijeta priznat, srpski, a drugi je na tom putu gradnje i priznanja, bošnjački. Ratnik u Bosni i Hercegovini, po intervalima ratova u toj zemlji, je nekako nasljedno zanimanje. U obuci i pripremama tih zanimanja, uz neke političare i bivšeg poglavara IZ BiH Mustafu Cerića, dakako da sudjeluje i svjetska zajednica kroz nepravdu i pristranost u (ne)traženju riješenja beha problema.

 Za tako neko zanimanje koje izlazi iz svih normi i okvira rađanja i odgajanja djece, rasta i odrastanja, mladi več u ratu, napose u vrijeme daytonskog nepravednog primirja, majke bošnjačke djece pripremao je i pripremio tadašnji poglavar IZ BiH Mustafa Cerić. Još dok se miris baruta mirisao po bosanskim ratnim bespućima, a mnogi roditelji tražili nestalu i pobijenu djecu, djeca roditelje, braću i sestre, Mustafa Cerić zapovijeda, tada još Muslimankama danas Bošnjakinjama. Naime na jednom skupu na kojem je bilo i žena u crnom Cerić im objašnjava cilj rađanja djece, poslanje majke, i kaže: „…svaka Muslimanka je dužna roditi petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu.“ Talibanski pristup ženi, majci, nezabilježen do tada na tim europskim prostorima.

https://i0.wp.com/www.atvbl.com/wp-content/uploads/2014/07/djeca-vojnici.jpg?resize=560%2C340

Uz to što je tom zapovijedi povrijedio na najgrublji mogući način dostojanstvo žene, a o pravima žena da i ne govorimo, on je ženu definirao kao neku ratnu tvornicu za proizvodnju oružja za ubijanja. Time je, također, rekao da rat u Bosni i Hercegovini nije prestao, da će rata biti, i da ga ima, jer svaka Bošnjakinja mora roditi troje djece za Bosnu, drugim riječima za rat i ubijanje. Naprosto Mustafa, budući član Predsjedništva troentitetske, srpske, bošnjačke i mudžahedinske, Bosne i Hercegovine, je, na žalost, htio svaku Bošnjakinju upotrijebiti kao tvornicu djece ratnika, onih koji će ubijati sve koji su drugi i drugačiji od njih. Iz tog Cerićeva vremena „masovnih gradnji tvornica ratnika“ izrasla je i odrasla generacija onih „za Bosnu“, kojima i nije dao nikakvu drugu mogućnost odrastanja za budućnost  osim rata za koji se priprema, a kojeg će lakše započeti u funkciji člana beha Predsjedništva. U rezervi su još i oni ratnici, mladi što im Cerić oteo budućnost, koje su majke „rodile za sebe“. Zlu ne trebalo, razmišlja Mustafa.

Kako u tako ratničkom bošnjačkom društvu naći put mira, suživota, tolerancije i zajedničke budućnosti. Kako u tom mnoštvu Cerićevi mladi, onih „za Bosnu“, pa i onih koje su majke rodile za sebe a nemaju budućnost, graditi dijalog kao put mira. Čini se nemogućim, jer odrasli ratnici hoće „raditi“. Oni su planirani i rođeni za rat. Sada kada nemaju „posla“ u Bosni i Hercegovini „proizvođači“ to „oružje“ šalju u bratske islamske zemlje na testiranje i usavršavanje. Smjer ratnika se, na neko vrijeme, promijenio. U vrijeme beha sukoba iz islamskih zemalja dolazili su džihadisti ratovati u BiH, danas iz beha primirja bošnjački džihadisti idu u rat po islamskom svijetu. Znak je to kako je bošnjačko društvo opasno  islamizirano i deeuropeizirano. Društvo isključivosti, sa mnogim znakovima radikalnih islamskih zemalja, u kojima je nacionalna i vjerska kultura dijaloga velika nepoznanica.

Rađati djecu po preporuci vjerskog poglavara, troje „za Bosnu“ odnosno za rat, a dvoje za sebe, znači pripremati se za rat, i nepriznavati onog drugog i drugačijeg od sebe kojima je ta zemlja paukovski povezana. Ratna je to bošnjačka politika u nepravednom daytonskom primirju, ili miru kojeg Bošnjaci u najvećoj mjeri i ne priznaju, što potvrđuju i ovakvi planovi za rat,  vrijeme odgajanja i odrastanja budući ratnika. Dio je to one Izetbegovićeve ratne politike osvajanja Bosne i Hercegovine kada je rekao „…spreman sam žrtvovati i 250 hiljada Muslimana za Bosnu i Hercegovinu“. Dakako islamsku, onu iz njegove „Islamske deklaracije“. I budući da taj Izetbegovićev broj muslimanskih žrtava, na svu sreču bošnjačkog naroda, i naroda BiH i svijeta u cjelini, a tim je brojem on počeo po završetku rata obmanjivati svijet, nije dosegnut a time ni islamska Bosna i Herecgovina, Cerić nastavlja ratnu akciju k tom broju i tom cilju. Naravno da u taj zastrašujući broj, ni Izetbegović, ni Cerić, ni Ganić, ni Silajdžić, ni Delić, ni Mlaćo, ni Halilović, ni svi drugi  bošnjački političari i vjerske vođe,  koje ne može opravdati nikakav cilj, nisu uračunali svoju djecu. U taj broj trebaju biti upisana djeca gladnih i osiromašenih, pokradenih i obespravljenih Bošnjaka i Bošnjakinja. Oni su te „tvornice“ ratnika. Ratnika ne samo protiv nebošnjaka, već ratnika i protiv europske Bosne i Hercegovine, slobodne, demokratske, multinacionalne i multireligijske zajednice, svijeta u malom.

Zaustaviti te buduće ratnike na njihovom krvavom i rušilačkom putu do zločinačkog cilja i zadržati barem neke dijelove Bosne i Hercegovine europskim i slobodnim, demokratskim te u nekoj mjeri nacionalno i vjerski šarenim, moguće je jedino konfederaliziranjem nacionalnih entiteta ili republika unutar cjelovite i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. To je zadaća Europe kao susjeda na čijem pragu se otvaraju „tvornice“ budućih ratnika, istih onih koji danas ruše sve tragove nemuslimana u zemljama u kojima su muslimani većina, a sutra bi to isto činili i u Europi.

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Luka evanđelist

Objavljeno

na

Objavio

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

Vjeraidjela.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Sotono u ime Isusovo umukni

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da konačno zašute suradnici zla i sotone, ušutkuju se Božji glasnici i proroci istine.

Vrijeme je da zašute i umuknu vračari, lažni proroci, pisci horoskopa, širitelji ideologija koje negiraju Božje zakone. Vrijeme je da u ime Isusovo umukne glas Belzebula u srcima promotora kulture smrti, da umuknu političari i svjetski moćnici koji gradeći zlatnu teladi i kule babilonske potajice stvaraju novi svjetski poredak.

Prorok Joel poziva svećenike da dignu glas, proglase post, narod sazovu na molitvu jer se približio kraj i propast ovoga svijeta. Trubite u trublju na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!

Neka svi stanovnici zemlje dršću,jer dolazi gospodnji dan, poruka je proroka. Indijski vođa Ghandi je postio kad je narod bio u velikim izazovima i krizi. Možemo li očekivati da današnje vođe počnu preko posta i molitve rješavati probleme i katastrofe, a ne samo da pukom diplomacijom obračunavaju sa zlom.

Poslušajte propovijed fra Marija Knezovića koja je razdrmala brojna srca.

fratar.net

>>> Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

facebook komentari

Nastavi čitati