Pratite nas

Sve dok su SDP ili HDZ na vlasti, prave reforme nisu moguće

Objavljeno

na

Aktualni predsjednik Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika Croma i nezavinski vijećnik u zagrebačkoj Skupštini (izabran na listi HSLS-a), Vladimir Ferdelji, u politiku je došao kao uspješan menadžer, dugogodišnji direktor i predsjednik Uprave poduzeća Elektro-Kontakt, koja 90 posto proizvodnje izvozi u najrazvijenije zemlje.

Njegove menadžerske i organizacijske sposobnosti uočila je i Kukuriku koalicija, pa je na početku mandata imenovan pomoćnikom ondašnjeg ministra prometa i infrastrukture Zlatka Komadine. No Ferdelji, nevezan stranačkim stegama i bez dlake na jeziku, ustvrdio je tih dana u jednom intervjuu da vlada Zorana Milanovića nema hrabrosti za provedbu bitnih reformi. To ga je, nakon samo mjesec dana provedenih u ministarstvu, koštalo funkcije, a premijer ga je ispratio onim poznatim “Sorry”. Svoj stav o reformskom deficitu ove vlade ponovio je i danas, godinu i pol poslije, u razgovoru za naš list. Ništa se, naime, nije promijenilo nabolje.

Počet ću razgovor pitanjem koje ste sami postavili u jednoj svojoj nedavnoj kolumni: Zašto ni jedna politička stranka u Hrvatskoj ne može riješiti krizu?

– Taj problem vrlo je logičan. Neosporno je da su sve naše stranke, a naročito dvije najjače, organizirane tako da njihov vrh ili sam predsjednik odlučuje o svemu, pa kad netko iznese drugačije mišljenje, u pravilu biva izbačen iz stranke. Postavlja se pitanje koji to ljudi onda ostaju u stranci. Ostaju ponajprije oni koji neće javno izraziti drugačije mišljenje i uglavnom šute. Takvima je motiv da s pomoću stranke lakše riješe svoje egzistencijalne probleme. Time je stvorena struktura u kojoj su glavne političke stranke, koje bi morale biti najdemokratičnije u obnašanju vlasti, stvorile ogroman milje ljudi kojima zadovoljavaju osnovne interese. Stoga je kadrovska reforma jedna od ključnih za ovo društvo.

KUPOPRODAJNI PROGRAM

Reforme su kod nas stalno na dnevnom redu, a stanje u državi i društvu sve je gore. Jesu li te reforme pogrešne ili su nedovršene?

– To uopće nisu reforme! Sjetite se kako sam nakon samo mjesec dana mandata ove vlade bio izbačen iz Ministarstva prometa i infrastrukture zbog intervjua u kojem sam rekao – a to je bio i naslov – da ova vlada nema hrabrosti za reforme. Ja sam to odmah vidio. Ono što je Hrvatskoj trebalo i za što je ova vlada dobila mandat aktivnosti su koje bi promijenile dosadašnji smjer kretanja. Za takvo što su potrebne drastične reforme, a narod bi bio spreman podnijeti njihov teret ako se pokaže da vode u pravom smjeru, da nas očekuje reindustrijalizacija, rast nove vrijednosti, smanjenje nezaposlenosti i niz drugih stvari. No ova se vlada odlučila za posve drukčiju politiku. Sve je podredila tome da osigura funkcioniranje ove preglomazne i prerastrošne države, očekujući da će ostali problemi biti riješeni sami od sebe. Zato ni jedna ozbiljna reforma nije ni započeta. Za njih teba imati hrabrosti, jer u svakoj reformi netko mora podnijeti njezin teret, a to je, u pravilu, najširi sloj građana.

Koje bi to drastične reforme, osim kadrovske, koju ste spomenuli, trebale Hrvatskoj?

– Treba nam reindustrijalizacija, promjena monetarne i fiskalne, ali i poljoprivredne politike. Nije napravljena ni reforma zdravstva, školstva, sudstva… Ali, uz kadrovsku reformu svakako je najznačajnija reforma teritorijalnog ustroja. Bez te dvije reforme nije moguća ni jedna druga ozbiljna reforma, a SDP i HDZ ne mogu ih provesti jer bi tada ugrozile svoje pozicije. U oba slučaja morale bi razriješiti dužnosti ili otpustiti tisuće svojih članova koji obavljaju razne funkcije u lokalnim samoupravama ili su udomljeni u brojnim institucijama na državnoj razini. Sve dok SDP ili HDZ budu na vlasti, neće biti moguće provesti ikakve reforme i krenuti k izlazu iz krize.

Pitanje zvuči naivno, no zašto SDP i stranke Kukuriku koalicije nemaju hrabrosti započeti ozbiljne reforme? Nisu došli na vlast preko noći. Imali su više od godinu dana vremena da se u oporbi okuraže, zauzmu stavove, osmisle strategiju…

– Ta koalicija nije programska, već je bazirana na kupoprodaji. Stranka koja se u toj koaliciji pridružuje onoj većoj od sebe prodaje svoje glasove za nekoliko ministarskih i direktorskih mjesta u državnim poduzećima te za masu onih administrativnih. Da bi zadovoljile svoje članstvo ili bar svoju oligarhiju, stranke su spremne prodati svoje mišljenje. To nije demokracija kakva se provodi u normalnim i razvijenim demokratskim zemljama.

Kakav scenarij očekujete nakon što je Hrvatska ušla u postupak prekomjernog deficita?

– Država nije pokrenula reforme koje bi ojačale prihodovnu stranu proračuna, usmjerene na to da se reaktivira gospodarstvo i provede proces reindustrijalizacije, da proizvodnja dođe u prvi plan, a poljoprivreda dobije novi zamah. Ili, kraće rečeno, da se stimuliraju sve gospodarske djelatnosti, a onda se iz rasta gospodarstva kumuliraju prihodi koji bi omogućili uredno financijsko funkcioniranje države. Nažalost, ova vlast, a i ni jedna dosadašnja, nije imala snage za to. I ova će ići u smjeru politike koju ja nazivam PORAZ, što je kratica za poreznu presiju, rasprodaju imovine i zaduživanje. S ta tri elementa vlast će nastojati osigurati funkcioniranje države. Kada to više ne bude išlo, zahvatit će i socijalne kategorije, mirovine i ostalo.

Ministar financija Slavko Linića središnja je figura Vlade. Ne bi li on zapravo trebao biti u sjeni onih ministara čiji resori trebaju povući zemlju iz krize: Vrdoljaka, Marasa, Grčića, pa i Mrsića?

– To vam najbolje govori o stanju u Vladi. Svi ministri koje ste spomenuli trebali bi krčiti put stvaranju novih vrijednosti, što je mnogo teže nego uvesti nove poreze. Gospodin Linić zadužen je za blagajnu, da država plaća svoje obaveze, a to je gotovo nemoguće. U Vladi ne vide da su svi povezani i da Linić nema obavezu samo održavati financijsku disciplinu države. On bi svojim mjerama morao stvoriti okruženje interesantno domaćim i stranim ulagačima. Znate, kapital je najveći zec, najveća kukavica, jer uvijek ide u najsigurnije okruženje. U svako nesigurno on neće ući.

MONETIZACIJA NEZNANJA

Hoće li uspjeti monetizacija autocesta?

– Duboko sam uvjeren da taj tragikomični potez hrvatski narod neće odobriti. Jer, što znači monetizacija? Pretvaranje stvari u novac. To je u biti prodaja, s tim što mi ovdje nešto prodajemo na rok od 30-40 godina. Ako tehnološki napredak bude onakav kakav je bio u 20. stoljeću, možda se nakon isteka tog roka više uopće nećemo ni koristiti autocestama. Također, ovaj slučaj pokazuje nevjerojatnu nesposobnost vlasti da uredi jedan sustav kako bi efikasno donosio profit umjesto stvarao gubitke. Budući da ga ne zna urediti, daje ga nekome drugome. To je tragedija.

Koje bi bilo bolje rješenje?

– Restrukturiranje bi bilo puno bolje od monetizacije. Slovenija ima sustav vinjeta i na upola manjoj kilometraži autocesta lani je zaradila 20 milijuna eura više nego Hrvatska s cestarinama. Kada bismo kopirali taj sustav, mogli bismo zaraditi dvostruko više novca i samim time vratiti sve dugove HAC-a. Logika je jednostavna: ako se koncesionaru ili monetizatoru isplati monetizirati autoceste, zašto sami to ne učinimo? Odgovor je jednostavan: njemu se isplati jer on to zna, a nama se ne isplati jer mi to ne znamo.

STALNE OBMANE I LAŽI

Kako tumačite izostanak investicija? Toliko su bile najaljivane da ih se još uvijek iščekuje kao spasonosno čudo koje se treba dogoditi.

– Uz monetarnu politiku kakvu imamo nema šanse da se dogode ikakve investicije u proizvodnji. Mi već dvadeset godina vodimo politiku precijenjenog tečaja kune. Svaka nam je vlada nakon svog mandata ostavila desetak milijardi eura dodatnog duga, manje zaposlenih i sve manje novostvorenih vrijednosti pa je to, jednostavno, proces koji se nastavlja.

A šeici, koji tek što nisu došli, ili pak goleme zalihe nafte u Jadranu koje samo što nisu otkrivene?

– Ha! To vam je otprilike kao kada imate velike financijske probleme u obitelji, pa počnete igrati loto očekujući da ćete jednog dana nešto dobiti. Možda hoćete, a možda i nećete. Takav stav nas neće izvući iz krize.

Kako komentirate to što Vlada nastavlja trend uljepšavanja negativnih pokazatelja? Sretna je što je pad BDP-a manji od očekivanog…

– Nevjerojatno mi je s kakvom lažnom samouvjerenošću Vlada komentira nakon dvije godine svog mandata rezultate u kojima su baš svi gospodarski pokazatelji u padu. A stalno govore da će nam biti bolje. Uz pomoć svrstanih medija, a ovdje su gotovo svi takvi, uporno plasiraju takve obmane i laži. Svi bolje informirani građani znaju da se projekcija kretanja BDP-a donosi u budžetu. Ova je vlada u budžetu za ovu godinu predvidjela rast BDP-a od 1,8 posto, a onda nam govori kako je pad bio manji od očekivanog. Oni, jednostano, lažu da su očekivali pad ili su nam lagali kada su pravili budžet.

 Mislim da je strateško uništavanje naših potencijala napravilo neprocjenjivu štetu…

PREUSTROJ HRVATSKE

Imamo 550 malih parlamenata

Inzistirate na važnosti teritorijalnog preustroja. Kako ga obaviti?

– Imamo 550 gradova i općina – to vam je 550 malih parlamenata! Realan broj bi bio njih 120, što je pet puta manje. Imamo i dvadeset županija, a treba nam pet regija. Moramo definirati što svaka od tih regija mora imati i koje funkcije za građane mora obavljati. U regiji mora biti jedna klinička bolnica, jedno sveučilište i slično. Ako želite restrukturirati poljoprivredu, logično je da država tada jamči otkup po minimalnim cijenama za rod iduće godine. No, da bi bilo tako, onda svaka općina mora imati otkupnu stanicu, koja pak mora imati hladnjaču, silos i drugo. Može li to imati pet stotina općina? Naravno da ne! Može samo stotinjak. Zato mnoge reforme ovise o teritorijalnom preustroju.

Kao bivšeg potpredsjednika Hrvatske gospodarske komore, je li i vas iznenadilo ono što se ondje dogodilo?

– Moram priznati da me iznenadilo, ali i razočaralo. Zaista nemam pojma kako se to radilo…

U Hrvatskoj je sve moguće, pa i da sve strukture mogu biti upetljane u kriminal…

Vladimir Ferdelji,savjest.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Američki nosač zrakoplova patrolirao vodama istočno od Korejskog poluotoka

Objavljeno

na

Objavio

Nosač zrakoplova USS Ronald Reagan

Američki nosač aviona na nuklearni pogon Ronald Reagan u četvrtak je patrolirao vodama istočno od Korejskog poluotoka, u demonstraciji pomorske i zračne sile čiji je cilj upozoriti Sjevernu Koreju da ne poduzima bilo kakvu vojnu akciju.

Taj najveći ratni brod američke mornarice u Aziji, težak 100.000 tona, s posadom od 5.000 mornara, plovio je oko 160 kilometara, te je s njegove palube načinjeno skoro 90 letova borbenih aviona F-18 Super Hornet, navodi agencija Reuters.

Posada američkog broda izvodi vježbe s južnokorejskom mornaricom u kojima sudjeluje 40 ratnih brodova od Žutog mora zapadno od tog poluotoka do unutrašnjosti Japanskog mora.

”Mi smo ovom i mnogim drugim vježbama jasno pokazali da smo spremni braniti Republiku Koreju”, rekao je američki kontraadmiral Marc Dalton, komandant udarničke grupe.

Zvaničnici Sjeverne Koreje su to okupljanje ratnih brodova nazvala “probom za rat”.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati