Sve je isto, jedino su pogriješili kod novog Komšića

0

Prošli su kao i svi dosadašnji, te zasigurno ne će ostaviti nikakva pozitivna traga, i ovi sedmi po redu slobodni i demokratski izbori u ne slobodnoj i nedemokratskoj Bosni i Hercegovini. Jedino po čemu će ostaviti trag i biti zapamćeni je redoslijed pod kojim su se izbori 12. listopada 2014. godine. A sve ono što ne ostavlja trag iza sebe, to ne donosi ni promjene, to se brzo zaboravi i baci u košaru za povijesni otpad. Napose ono što ne donosi pozitivne promjene, a što i jest zadaća i cilj demokratskih izbora, uz to što se brzo zaboravi još brže se osudi i glasači kazne. To je razlog sve veće apstinencije glasača na svakim sljedećim beha izborima. A svaki manji izlazak glasača na izbore manja je njihova vjerodostojnost i sve manje demokracije. Demokratski izbori su ispit demokracije i katalizator budućnosti zemlje. To je praksa izbora u suverenim i slobodnim, demokratskim i neovisnim zemljama svijeta.

Na žalost, od tih vrjednota suvremene demokracije nema, ili gotovo da nema ništa u Bosni i Hercegovini. Ono što od toga ima u toj, na papiru cjelovitoj u stvarnosti duboko podijeljenoj, suverenoj a u praksi pod protektoratom svjetske zajednice, slobodnoj a u dimenzijama slobode ograničenoj, voljom i snagom načertanista i 100 milijuna Turaka spremni da je vrate Osmanlijama, zemlji je samo djelomično. Nema ni cjelovite, ni slobodne, ni demokratske, ni suverene Bosne i Hercegovine zbog čega je iluzorno i očekivati bilo kakve pozitivne pomake poslije listopadskih izbora 2014. u toj zemlji. Čak ni biblijski broj sedam, pod kojim su 12. listopada 2014. izbori održani, teško da će Bosnu i Hercegovinu izvesti iz sužanjstva velikosrpskog načertanizma i velikobošnjačkog unitarizma. Ni jednom od graditelja i sugraditelja Bosne i Hercegovine našeg vremena, ona sama kao da nema više ni svoje vrijeme budući da onoga čega nema nema ni svog vremena, i nije stalo do beha boljitka, do njene budućnosti. To i zbog toga što bi svaki, pa i milimetarski pozitivni pomak Bosne i Hercegovine značilo i rušenje  arhitekata (tajni srpsko muslimanskih beogradskih pregovarača beha diobe) i graditelja (daytonista, srpskih načertanista i bošnjačkih osmanlijalista) ovakve nedoržive Bosne i Hercegovine obučene u košulju najtežeg PTSP-a bolesnika.

Stoga, nema tih izbora u ovako nepravedno, genocidno, separatističko unitaristički uređenoj Bosni i Hercegovini koji će joj donijeti pozitivne promjene, one koje bi joj mogle označiti zajednički put u budućnost njenih nacionalni i vjerskih razlika u zajedništvu. To joj ne će uspjeti ni ovi 7., kao ni prošli 6., ni svi prošli, ni  budući održanih sedam puta po šest. Nemoguć je uspjeh zbog toga što takav pomak ka boljem i pravednijem nema osnovu, nema temelja u toj i tolikoj nepravdi u kojoj i zbog koje, zemlja nestaje. Ne može se očekivati pozitivizam u Bosni i Hercegovini na tolikom negativizmu. Potrebno je, naime, ispraviti učinjenu nepravdu, priznati u jednakosti i ravnopravnosti beha šarolikost, nikako kao kamen spoticanja već kao kamen zaglavni. To je minimum na kojem bi se mogli održavati istinski slobodni i demokratski izbori, iza koji bi se s pravom mogli očekivati i prvi koraci ka boljem, sigurnijem i za sve beha narode sigurnijem vremenu. Bolje i sigurnije, slobodnije i pravednije, u svakom segmentu duštvenog beha života.

U ovakvoj Bosni i Hercegovini kakva je danas, a ona je takva da je ne priznaje niti jedan njen narod, a poglavito je ne voli, svaki sljedeći izbori, u prvom redu betoniraju srpsko muslimansku diobu u Beogradu, te jedan njen dio sve više načertanizira, drugi osmanizira i treći onaj najmanji što se našao u tom daytonskom sendviču europeizira. Naime, na srpskoj i suvremenoj bošnjačkoj strani poslije svaki beha izbora uvijek ista politička lica secesionista i unitarista. Lica srpske ideologije i bošnjačke dinastije. Stopostotni kontinuitet srpsko-muslimanske politike diobe Bosne i Hercegovine po crtama tajnih pregovora u Beogradu. Na toj trećoj beha strani onoj koja je najviše dala, zapravo koja je referendumski odlučila o Međunarodnom priznanju BiH, a što je nepobitan dokaz hrvatske borbe za tu zemlju, za Bosnu i Hercegovinu kao domovinu, neke demokratske, personalne a time i političke promjene su se dogodile na ovim izborima. Hrvati su sami sebi birali i izabrali svoga člana Predsjedništva tronacionalne, dvoentiteske, Bosne i Hercegovine.

Daytonska matematika, jedan puta  tri je dva.

Promjene su se dogodile na hrvatskoj strani čak i protiv bošnjačkog silnog truda i svih vrsta malverzacija koje beha izbore čine igrama bez granica, koja je i ovaj treći put htjela nametnuti svoga čovjeka za hrvatskog člana beha Predsjedništva. I u toj maloj demokratskoj pobjedi Hrvata, u demokratskom procesu europeiziranja beha društva, veliki je pomak za cijelu Bosnu i Hercegovinu, na putu traženja zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkih nacionalni i vjerski različitosti. To je dokaz kako je moguće Bosnu i Hercegovinu europeizirati, demokratizirati, što je preduvjet nacionalnog troentitetiziranja buduće zajedničke Bosne i Hercegovine. Jer upravo taj tronožac, europeizacija, demokracija, i nacionalna kantonizacija od tri nacionalna kantona, ili entiteta, jedini je jamac prosperitetne zajedničke budućnosti beha Bošnjaka, Srba, i Hrvata. Takav ustroj Bosne i Herecgovine u njenim međunarodno priznatim granicama ušutkao bi velikosrpsku secesionističku, velikobošnjačku unitarističku i velikohrvatsku entitetsku buku, koje se sve glasnije čuju poslije svakih izbora, pa i ovih dvanaestolistopadskih 2014. godine. I ne samo da se te buke tronacionalnih htijenja i želja u Bosni i Hercegovini već desetljećima čuju i odjekuju u političkim bespućima te zemlje, već su poslije svakih održanih izbora sve glasnije, što je dokaz sve dubljeg beha nazadovanja, umjesto očekivanog napredovanja. Ne samo s pravom očekivanog napretka, već i zbog toga što ravnopravno i pravedno uređenje Bosne i Hercegovine, tri naroda tri republike u beha savezu naprosto nema alternativu.

https://i1.wp.com/www.hercegovina.info/img/repository/2014/10/web_image/zz_61030950.jpg?resize=477%2C238

DOGOVOR KUĆU GRADI – Martin Raguž i Zlatko Lagumdžija

To bezalterantivno riješavanje godinama neriješenog beha problema zasigurno je želja umorni, iscrpljeni, pokradeni, politički obespravljeni, gladni i besperspektivnih beha naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata. Takvo pravedno uređenje, te danas najnepravednije ustrojene zemlje u svijetu nije cilj samo srpskih načertanista i bošnjačkih otomanista, koji svojim narodima obećavaju budućnost u zajedništvu sa Srbijom u Velikoj Srbiji i s Turskom u kojoj bi dio Bosne i Hercegovine (Federacija) bio osamdeset i prva pokrajina Osmanlija. Protiv pravednog beha uređenja, a time i protiv slobodni i demokratskih izbora koji bi morali donijeti pozitivne promjene toj zemlji i njenim narodima je i svjetska zajednica i daytonisti koji su u Bosnu i Hercegovinu umarširali. Njima nikako nije do troentitetskog pravednog uređenja Bosne i Hercegovine budući da ih takav beha ustroj prisiljava na priznanje poćinjene nepravde u Daytonu, i legaliziranje genocidne republike srpske, a time i odgovornost pred svijetom i povijesti za posljedice koje je ta daytonska nepravda napravila beha Hrvatima, i Bosni i Hercegovini u cijelini.

Strah svjetske zajednice i daytonista od povijesne odgovornosti za daytonske mirnodopske zločine nad beha Hrvatima, razlog je sve bržeg poslije izbornog nestajanja Bosne i Hercegovine, što je snažan poticaj velikosrbima i velikobošnjacima da ustraju u realizaciji podjele te zemlje, moguće jedino nestankom Hrvata. Ovi izbori ostat će poznati i po tome što su odvijani u Srbiji i Turskoj, i što je velika zasluga tih dviju zemalja za pobjedu njihovih izabranika, Dodika i Izetbegovića. Nije prvi put da te dvije zemlje biraju svoje u Bosni i Herecgovini, ali ni da se u Bosni i Hercegovini biraju srpske i turske vođe. Također, listopadski izbori 2014. ostat će upamćeni po tome kako je predsjednik jedne druge muslimanske partije „SDP-a“, Zlatko Lagumdžija pred cijelom beha i svjetskom javnosti trgao kartu Bosne i Hercegovine i bacio je u smeće. Time je pokazao kako je toj zemlji mjesto u smeću, da više ne postoji i da je njegovi Bošnjaci ne priznaju onakvom kakva je nekada bila i kakva bi trebala biti. Trganjem i bacanjem Bosne i Hercegovine u smeće Lagumdžija je bacio i sve nebošnjake u smeće, izbrisao ih s te karte i rekao čija je to zemlja i kakva joj je sudbina. Podsjeća to na slike džihadista koji progonom kršćana, trganjem i bacanjem u smeće svih njihovih vjerskih znakova, grade svoju islamsku državu. Poslije svakih novih izbora i Bosna i Hercegovina je, na žalost, sve više na tom putu.

Vinko Đotlo

facebook komentari