Pratite nas

Religija i Vjera

Svećeničko ređenje u Mostaru

Objavljeno

na

Danas je u katedrali Marije Majke Crkve biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić za svećenike zaredio trojicu đakona Hercegovačke franjevačke provincije: fra Alena Pajića, fra Augustina Čordaša i fra Zvonimira Pavičića te đakona Mostarsko-duvanjske biskupije vlč. Marina Krešića.

Fra Zvonimir je rođen 25. listopada 1989. u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Široki Brijeg. Osnovnu i srednju školu završio je u Širokom Brijegu. Na Humcu je 10. srpnja 2011. položio svoje prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položio je 20. rujna 2015. Za đakona je zaređen 26. veljače 2017.

Fra Alen je rođen 19. veljače 1988. u Tesliću. Osnovno školsko obrazovanje pohađao je na Počitelj Brdu i u Čapljini, a srednjoškolsko u Čapljini i Čitluku. Prve privremene zavjete dao je na Humcu, 15. srpnja 2010. Doživotne zavjete položio je u Međugorju, 14. rujna 2014. Za đakona je zaređen 26. prosinca 2015.

Fra Augustin je rođen 21. prosinca 1989. u Sarajevu, a u Mostaru je završio osnovnu i srednju školu. Na Humcu je 15. srpnja 2010. položio svoje prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položio je u Međugorju 2014., a 2016. godine diplomirao je u Zagrebu, a zaređen je 26. prosinca 2016. godine u Mostaru.

Don Marin je rođen u Mostaru, 6. prosinca 1992. od oca Ante i majke Milenke rođ. Golemac. Kršten je u župi sv. Petra i Pavla, 30. prosinca iste godine. Potvrdu je primio u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na svetkovinu Silaska Duha Svetoga, 21. svibnja 2007. Osnovnu školu pohađao je u Osnovnoj školi Cim od 1999. do 2007., gimnaziju u Katoličkom školskom centru “Petar Barbarić” u Travniku od 2007. do 2011., gdje je i maturirao,  a filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od 2011. do 2016., gdje je i diplomirao 10. studenog 2016. na temu “Liturgijski kalendar u životu Crkve”. Od 25. do 31. kolovoza obavio je petodnevne duhovne vježbe predviđene za đakonat. Od početka rujna 2016. godine biskup ga je Ratko odredio za pastoralnu godinu prakse u Biskupijskom caritasu i u župama Sv. Marka u Cimu i Sv. Luke u Ilićima u Mostaru, gdje se pripremao za đakonat. Đakonsko ređenje je primio 4. prosinca 2016. u rodnoj župi sv. Marka evanđelista u Cimu u crkvi Krista Dobrog Pastira. Svoj đakonski praktikum nastavio je u rodnoj župi.

Obred svećeničkoga ređenja započeo je u 10 sati. U koncelebraciji je bilo dvadesetak svećenika, među njima i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko. Prisutni su bili i mnogi bogoslovi i sjemeništarci te časne sestre koji su zajedno s vjernicima, rodbinom i prijateljima ređenika ispunili katedralu. Misno slavlje pratio je katedralni zbor Marija.

Biskup Ratko uputio je prigodnu homiliju i ujedno poruku i uputu ređenicima u njihovu daljnjem pozivu na njivi Gospodnjoj. Na kraju je čestitke i pozdrave uputio i fra Miljenko zaželivši im obilje Božjega blagoslova u njihovu svećeničkom pozivu.

Crkva na kamenu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati