“Svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE”

    5

    (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA, da je naš dragi Bog htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao general Drinjanin, proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je bilo potrebno da napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA, PISMIMA, raznim drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim Pismima svojim raznim prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima general Drinjanin je iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne dogodovštine vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak NDH, povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG NARODNOG ODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika dra. Ante Pavelića; sve se to i mnogo više može naći u njegovim člancima, opisima, pismima, porukama i magnetofonskim vrpcama, itd. Nikako se ne može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne koristiti se iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo reći da Maks Luburić nije samo dio hrvatske povijesti, nego u pravom smislu se može reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.
    Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam biti jasno. Otporaš Mile Boban.

    Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala Moškova, tako i za mene osobno.

    DSCN3507Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU uključio je, kao izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše hrvatske narodne zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na teretoriju NDH izabrani. Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski zastupnici, koji su zaista imali podršku naroda i živili na teretoriju NDH.

    Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te Povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u emigraciji bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana. Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

    Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da me oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao predstavnici mlade hrvatske revolucionarne vojske.

    Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na njemačkom i talijanskom, izišla je spomen  – knjiga  KROATIEN MARSCHIERT – Erste Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE ORDNUNG”.  Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. –  Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj omotnici spomen – knjige objavljena.

    Ovu značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i ovom zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom hrvatskom rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan – svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

    general Drinjanin.

    facebook komentari

    • KADA NESTANE HRVATSKE, NESTATI ĆE I DESETOG TRAVNJA!

      Pjesma Desetom Travnju za svaku priliku.

      Napisao prof. Vinko Nikolić.

      Izvor: Hrvatski Tjednik, Australija, br. 329, 17 Travnja 1984.

      DESETI TRAVNJA

      DESETI je Travnja!..Nićas i pol noći

      Ustati će mrtvi, da pohode žive.

      Prije zore rane, još za mnoge slave

      Podranit će živi i na groblje poći…

      Kresovi će planut, vijorit barjaci

      Vrhu svih planina, – U kandilu staru

      Ulje će izgarat kao na oltaru.

      Slutit će se zorom našeg sunca zraci!

      Preorano groblje netko će obići

      I u zoru ranu svud će cvijeće cvasti;

      I u zoru bijelu Križ će, sav u časti

      Blistati nad grobljem, do neba se dići.

      Deseti je Travnja!..Ovoga će dana

      Cijela domovina jedno srce biti;

      Gordo u svom čuvstvu, bol će svoju kriti,

      Makar krik sa Drine ječi do Jadrana!

      Strvinari mračni nek se danas skriju!

      Crne zlokobnice, prestanite grakom!

      Mi ćemo se danas nagnuti nad rakom,

      Heroji gdje naši vječni pokoj sniju!

      Tisuće su pali za Čast ovog dana,

      Što ga povijest piše Desetog Travnja;

      Povijesnica naša ostala bi manja,

      Da ne cvate ova na grobu nam rana.

      Po njemu ćće svanut i za naše noći,

      Proljeće će procvast iza naše zime;

      Skoro će i drage Hrvatske nam ime

      Na everopskoj karti ugledat se moći!

      Skoro će i nama svanut Uskrs bijeli,

      Narod će otkupit krvava raspeća;

      Uz zvonjavu zvona i uz miris cvijeća

      Pobjedu ća slavit sretan dom naš cijeli!

      Zatu vjeru živim; u njoj vidim sreću

      Da ću poljubit prašak rodne grude;

      Suzom toplom zalit! A lad to se zbude,

      Nit same smrti bojati se neću!

      Tebi vjeran bit ću, kunem ti se, dome!

      A tko tebe izda, neka proklet bude!

      Tebe, tko zaniječe, nek mu mrtvi sude:

      Velikani bdiju na braniku Tvome!

      Prepisao: Otporaš.

      (Preporučio bih da svaki čitalac pročita petu kiticu po nekoliko pua
      na sav glas, tek tada će se uvjeriti da se ta kitica može primijeniti na
      današnji političkih vrh RH. Na svu žalost, ali je to tako. Otporaš.)

    • KADA NESTANE HRVATSKE, NESTATI ĆE I DESETOG TRAVNJA!

      Pjesma Desetom Travnju za svaku priliku.

      Napisao prof. Vinko Nikolić.

      Izvor: Hrvatski Tjednik, Australija, br. 329, 17 Travnja 1984.

      DESETI TRAVNJA

      DESETI je Travnja!..Nićas i pol noći

      Ustati će mrtvi, da pohode žive.

      Prije zore rane, još za mnoge slave

      Podranit će živi i na groblje poći…

      Kresovi će planut, vijorit barjaci

      Vrhu svih planina, – U kandilu staru

      Ulje će izgarat kao na oltaru.

      Slutit će se zorom našeg sunca zraci!

      Preorano groblje netko će obići

      I u zoru ranu svud će cvijeće cvasti;

      I u zoru bijelu Križ će, sav u časti

      Blistati nad grobljem, do neba se dići.

      Deseti je Travnja!..Ovoga će dana

      Cijela domovina jedno srce biti;

      Gordo u svom čuvstvu, bol će svoju kriti,

      Makar krik sa Drine ječi do Jadrana!

      Strvinari mračni nek se danas skriju!

      Crne zlokobnice, prestanite grakom!

      Mi ćemo se danas nagnuti nad rakom,

      Heroji gdje naši vječni pokoj sniju!

      Tisuće su pali za Čast ovog dana,

      Što ga povijest piše Desetog Travnja;

      Povijesnica naša ostala bi manja,

      Da ne cvate ova na grobu nam rana.

      Po njemu ćće svanut i za naše noći,

      Proljeće će procvast iza naše zime;

      Skoro će i drage Hrvatske nam ime

      Na everopskoj karti ugledat se moći!

      Skoro će i nama svanut Uskrs bijeli,

      Narod će otkupit krvava raspeća;

      Uz zvonjavu zvona i uz miris cvijeća

      Pobjedu ća slavit sretan dom naš cijeli!

      Zatu vjeru živim; u njoj vidim sreću

      Da ću poljubit prašak rodne grude;

      Suzom toplom zalit! A lad to se zbude,

      Nit same smrti bojati se neću!

      Tebi vjeran bit ću, kunem ti se, dome!

      A tko tebe izda, neka proklet bude!

      Tebe, tko zaniječe, nek mu mrtvi sude:

      Velikani bdiju na braniku Tvome!

      Prepisao: Otporaš.

      (Preporučio bih da svaki čitalac pročita petu kiticu po nekoliko pua
      na sav glas, tek tada će se uvjeriti da se ta kitica može primijeniti na
      današnji političkih vrh RH. Na svu žalost, ali je to tako. Otporaš.)

    • Milan1

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

      HRVATSKI NARODNI ODPOR
      Glavno Tajničtvo
      br. 19/ 1955
      Stan, dne 20.I.1955.

      OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

      Prema pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

      Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i Rusijom.

      Agenti toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti Hrvatsku Državu.

      Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

      Hrvati!
      Mi ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
      Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
      Ona je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru protiv N.D.H.

      Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu, jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski orientiran.

      Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile: “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

      Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje rusofile.

      podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima. Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr. Ante Ciliga.

      Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

      Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.

      Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

      1. Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog komunizma.

      2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih boraca.

      3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

      Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

      Izprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije, idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

      Ni Moskva ni Beograd !

      Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

      Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

      GENERAL DRINJANIN v.r.

    • Milan1

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

      HRVATSKI NARODNI ODPOR
      Glavno Tajničtvo
      br. 19/ 1955
      Stan, dne 20.I.1955.

      OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

      Prema pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

      Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i Rusijom.

      Agenti toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti Hrvatsku Državu.

      Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

      Hrvati!
      Mi ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
      Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
      Ona je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru protiv N.D.H.

      Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu, jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski orientiran.

      Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile: “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

      Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje rusofile.

      podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima. Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr. Ante Ciliga.

      Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

      Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.

      Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

      1. Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog komunizma.

      2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih boraca.

      3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

      Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

      Izprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije, idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

      Ni Moskva ni Beograd !

      Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

      Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

      GENERAL DRINJANIN v.r.

    • “Svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE”

      (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA, da je naš dragi Bog
      htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao general Drinjanin, proživi
      rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je bilo potrebno da napiše
      onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA, PISMIMA, raznim drugim
      časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim Pismima svojim raznim
      prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima general Drinjanin je
      iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne dogodovštine vezane uz
      Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak NDH, povlačenje HOS-a
      prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG NARODNOG ODPORA, uzrok
      ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika dra. Ante Pavelića; sve se
      to i mnogo više može naći u njegovim člancima, opisima, pismima,
      porukama i magnetofonskim vrpcama, itd. Nikako se ne može pisati jedna
      poštena i iskrena povijest o NDH a ne koristiti se iznešenim opisima
      generala Drinjanina. Tako bi se moglo reći da Maks Luburić nije samo dio
      hrvatske povijesti, nego u pravom smislu se može reći da je on, MAKS
      LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.

      Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam biti jasno. Otporaš Mile Boban.)

      Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala Moškova, tako i za mene osobno.

      DSCN3507Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU uključio je, kao
      izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše hrvatske narodne
      zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na teretoriju NDH izabrani.
      Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski zastupnici, koji su zaista
      imali podršku naroda i živili na teretoriju NDH.

      Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške
      generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako
      su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici
      Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te Povjerenici
      Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u emigraciji
      bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana. Tako sam i
      ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

      Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom
      saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da me
      oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao Antu
      Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo osobna
      pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao predstavnici mlade
      hrvatske revolucionarne vojske.

      Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na
      njemačkom i talijanskom, izišla je spomen – knjiga KROATIEN MARSCHIERT
      – Erste Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE
      ORDNUNG”. Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. –
      Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj
      omotnici spomen – knjige objavljena.

      Ovu značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i
      ovom zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom hrvatskom
      rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan – svetčano
      otvoranje naše drevne SABORNICE.

      general Drinjanin.

      (Žao mi je da nisam mogao priloženu sliku staviti, sliku o kojoj general Drinjanina govori. Otporaš.)