Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

0

Ana bijaše vremešna i pobožna Izraelka iz plemena Judina. Priroda joj nije bila podarila ono što se u to vrije­me u Izraelu smatralo najjasnijim i nepobitnim znakom Božjega blagoslova i naklonosti: dijete. Poradi njene ne­plodnosti, Joakim, njen suprug, smatrao je kako je njegova žrtva, koju je s velikom pobožnošću prinijeo u jeruzalemskome hramu, odbijena.

 Bol uzrokovana tim odbijanjem potresla je staroga Joakima, koji je napustio kuću i zemlju, kako bi se sa sta­dom povukao u samoću planina, gdje je neprestano opla­kivao svoju nesretnu kob. No, činilo se kako i Ani, koja je ostala sama, budućnost nosi samo tugu, suze i neostva­rive molitve.

sveta_ana
Sveta Ana

No, jednoga se dana ukazao anđeo: prvo Joakimu, u pustinji, a zatim i Ani, kako bi im navijestio kako je ono što je ljudima nemoguće, Bogu ipak moguće te kako će Anino krilo, neplodno uslijed poodmakle dobi, podariti život najljupkijemu i najsvetijemu od svih stvorenja: Ma­riji, majci Isusovoj – majci Mesije.

Joakim je, utješen tom nadom, okupio stado te se br­zinom i nestrpljenjem mlada zaručnika uputio prema kući njegove Ane.

Susret dvoje starih supružnika nadasve je poetski oslikao Giotto na zidovima kapele degli Scrovegni u Padovi. Nježnom i mršavom staračkom rukom, Ana miluje suprugovu bijelu bradu, koja kao da je zadrhtala pod nježnim dodirom ljubljene žene. “Čitav taj prizor – piše Piero Bargellini – odiše mirnim pouzdanjem, sretnim iščekivanjem, tihim razumijevanjem, u odmjerenim, a opet izražajnim pokretima likova što ih je starost učinila časnima, ali se osjeti također i gotovo proljetno ozračje čiste i blage, nježne i uzvišene idile.”

Ana i Joakim obećali su Gospodinu kako će, bude li im podario dijete, ono biti posvećeno Gospodinu u hramu. Tako je Malena Marija u dobi od tri godine odvedena u hram i ostavljena ondje, kako bi zavjet bio ispunjen.

O tom uzvišenom i neobičnom događaju, u koji je uklju­čena sama majka Isusova, u Evanđelju nema niti spome­na. Spominje ga jedno od apokrifnih evanđelja, koje Crk­va ne smatra nadahnutima od Duha Svetoga: Jakovljevo protoevanđelje. Ondje je ispričana priča o Djevičinim roditeljima, po uzoru na sličan događaj u kojemu je glav­ni lik majka proroka Samuela, koja se također zvala Ana.

Znači li to kako je sve to izmišljeno? Nemoguće je to potvrditi, kao niti opovrći. Zacijelo se, među brojnim ele­mentima što ih dugujemo mašti, provlači jezgra povijesne istine, koju prenosi drevna usmena predaja. Štovanje Marijinih svetih roditelja svakako ima dugu tradiciju, osobito među Grcima te je povijesno potvrđena već u VI. stoljeću. Na Zapadu se, međutim, prvi znaci pobožnosti odnose na svetu Anu te sežu u X. stoljeće. Blagdan u njenu čast uspostavljen je 1584. godine.

[box_light]Danas se Crkva sjeća svetih roditelja, Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije. Njihova se imena istina ne spominju u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. stoljeća pod naslovom ‘Protoevanđelje sv. Jakova’. Ime Joakim u hebrejskom jeziku znači ‘pripremanje Gospodinovo’ i posve odgovara onomu što se događalo u Joakimovu životu. Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Tako ga je jednom zgodom dok je u hramu prinosio žrtvu neki Ruben ukorio što nema djece, ciljajući na njegov grešan život, jer se u židovstvu vjerovalo da pravedan čovjek nikad ne ostaje bez potomstva. Potomstvo je Božji blagoslov, potvrda pravednosti pojedinaca pred Bogom. Što je netko imao više djece, to više je bio mio Gospodinu i to više je uživao njegovu naklonost i blagoslov. Joakim je bio postiđen tim događajem pa se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana. [/box_light]

Povijest pobožnosti prema svetom Joakimu ponešto je nesigurnija i slabije poznata pa je on – čini se – bio u sjeni sve do 1584. g. kada je napokon uključen u liturgijski ka­lendar. Isusovi su djed i baka čašćeni zasebnim blagdani­ma sve do 1913., kada se smatralo uputnim ujediniti ih u jedinstveni spomendan, određen za 26. srpnja.

Onkraj povijesnih istina o njihovim ljudskim zgodama, Ana i Joakim postali su simbol starosti koja se otvara plodnosti milosti; staroga debla u koje je Bog usadio sjeme vjere i ufanja, cvijeće kršćanske svetosti.

Ime Joakim je hebrejskoga porijekla i znači: Bog čini jakima.

Ime Ana je hebrejskoga porijekla i znači: koja se odlikuje milosrđem.

Sveti Joakim zaštitnik je djedova.

Sveta Ana zaštitnica je švelja

  Proslava blagdana roditelja Majke Božje, sv. Joakima i Ane, u Hercegovini se u najvećoj mjeri obilježava na poseban način – ponovnim dolaskom u stari zavičaj. Za neke je to povratak u svoju crkvu, svoje groblje, livadu i polje.

Proslava sv. Ane u Ljutom Docu

Proslava sv. Ane održava se i u župi Ljuti Dolac kod Širokog Brijega. Za ovaj blagdan vjernici ljutodočke župe pripremili su se trodnevnicom u čast sv. Ani,  Nakon svečane Mise na sam blagdan u Ljutom Docu bit će priređen i kulturno-umjetnički program, na kojem će nastupiti nekolicina KUD-ova s izvornom hercegovačkom pjesmom.

Sretan Imendan svim Anama i Joakimima.

 

facebook komentari