Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Petar i Pavao

Objavljeno

na

Danas 29. lipnja slavimo svetog Petra i Pavla, slavne Kristove apostole koji su svoj život obilježili mučeničkom smrću u Rimu.Sveti Petar jedan je od dvanaest apostola i prvi papa.

Bio je židov, zvao se Šimun i bavio se ribolovom, a živio je u blizini Kafarnauma. Jednog dana dok je s bratom Andrijom lovio ribu, prišao im je Isus i rekao: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!“. Isus mu je dao i novo ime – Petar – što znači stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi.

Kad je Isus u Cezareji upitao svoje učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam Ja?“, Petar je odgovorio: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga!“ Tad mu je Isus odgovorio: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“.

Evanđelja govore i o poznatom Petrovom nijekanju Isusa, ali i o njegovom iskrenom kajanju. O njegovom kasnijem djelovanju saznajemo iz Djela apostolskih koja kažu da je Petar nakon prvih Duhova, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, počeo propovijedati, obraćati tisuće ljudi i pomagati bolesnima. Taj se dan, pedeset dana poslije Uskrsa, i danas slavi kao rođendan Crkve. Zbog propovijedanja ga je Herod dao baciti u tamnicu i htio ga je pogubiti, ali je svetog Petra anđeo proveo kraj četvorice stražara i tako ga spasio. Nakon toga je svetac boravio u Antiohiji, a kasnije u Rimu, gdje je postao prvim biskupom.

Bio je optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na nagovor svojih kršćanskih pristaša odlučio je pobjeći iz grada, no na putu mu se ukazao Isus. Petar ga je upitao: „Quo vadis, Domine?“ („Kamo ćeš, Gospodine?“) Isus mu je odvratio: „U Rim, da me opet razapnu!“ Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se u Rim i bio uhićen, bičevan i bačen u tamnicu. Smatrao je da nije dostojan umrijeti na križu kao Isus Krist, pa je tražio od svojih mučitelja da križ okrenu naopako, a oni su mu želju i ispunili. Umro je mučeničkom smrću oko 64. godine.

Sveti Petar, zajedno sa svetim Pavlom, slavi se 29. lipnja. Obično ga se prikazuje s ključevima kraljevstva nebeskog u rukama. Zaštitnik je Crkve, Rima, papa, pekara, mesara, ribara, urara, graditelja mostova, postolara, zidara, brodograditelja, gladnih i mnogih mjesta u Hrvatskoj (Supetar, Sveti Petar kod Zadra, Sveti Petar u Šumi…) i svijetu.

Sveti Pavao
Sveti Pavao teolog je i mučenik koji je napisao više poslanica u Novom zavjetu.

Rodom je iz Tarza, u današnjoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu, a zvao se Savao. Kao židov, progonio je kršćane te ih mučio i ubijao, a bio je prisutan i kod ubojstva prvog kršćanskog mučenika, svetog Stjepana.

Djela apostolska kažu da kad je jednom Savao krenuo u Damask uhititi neke kršćane, obasjala ga je svjetlost s neba te se srušio na zemlju i čuo glas: „Savle, zašto me progoniš?“ Njegovi suputnici su čui glas, ali ništa nisu vidjeli. Savla su, budući da ništa nije vidio, uveli u grad gdje tri dana nije ni jeo ni pio i ništa nije vidio. Tad je Isus poslao čovjeka imenom Ananija da ode i položi ruke nad Savla da progleda.

Ananija je upozorio Isusa da Savao ima dopuštenje od velikih svećenika „okovati sve koji prizivlju ime Tvoje“, ali mu je Isus rekao: „Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.“

Ananija je pronašao Savla, položio na njega ruke i rekao: „Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.“ Nakon toga su Savlu s očiju spale ljuske, prekrstio se i okrijepio. Odmah stade po sinagogama propovijedati da je Isus Sin Božji. Kasnije mijenja ime u Pavao što znači „malen“.

Pisao je poslanice, koje su postale dio Novog zavjeta, a jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je Hvalospjev ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima. Svoj život završava u Rimu, oko 64. godine kad je u progonima kršćana bio osuđen na smrt odrubljivanjem glave, zbog čega se prikazuje s mačem u ruci.

Blagdan mu se slavi, zajedno sa svetim Petrom, 29. lipnja, a blagdan njegova obraćenja slavi se 25. siječnja. Zaštitnik je pisaca, novinara, glasnogovornika, misionara, biskupa, izrađivača šatora, Malte, grada Rima i mnogih gradova širom svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati