Sveti Petar i Pavao; Dvojica velikih

    0

    Sveti Petar i Pavao; Dvojica velikih

    Tko je za mene Isus, može se uistinu vidjeti samo kroz način mog života i to kroz godine koje donose toliko iznenađenja, razočaranja, muke i križeva.

    sveti_petar_i_pavao4Uz svetkovinu sv. Petra i Pavla duboko me vežu dvije stvari. Kao svećenika veže me jedna od najdubljih uspomena u životu – to je dan mog svećeničkog ređenja. Kao čovjeka potekla iz baranjske ravnice veže me jedan od najljepših peizaža moga kraja – uz rukavac Dunava između tipičnih sela šokačke Baranje, Topolja i Gajića, na kraju drvoreda starih kestena, na osami, uzdiže se Crkva posvećena upravo sv. Petru i Pavlu do koje rado hodočastim biciklom na svojim baranjskim skitanjima. Na svoj način ona predstavlja duboku povezanost ovog naroda s kršćanskim i katoličkim korijenima svojih pradjedova.

    No kada pođemo korak dalje i pogledamo izbliza našu dvojicu, može nas iznenaditi, gotovo sablazniti njihova različitost kao ljudi, ali i načina kako su živjeli, govorili, naučavali i širili Radosnu vijest. Trag svega toga nalazimo i u današnjoj liturgiji koja izriče da su i jedan i drugi radili slijedeći svoju karizmu, a mi ih sada slavimo ujedinjene u nebeskoj slavi.

    Ne znam postoji li bolji dokaz da Crkva nije čvrsti monolit kamena i unificirani sistem u kojem nema posebnosti, osobnosti, darova Duha, od ovog blagdana. Današnji blagdan uistinu pokazuje da je Crkva razgranato drvo kojemu je Krist stablo, osnovne grane apostoli, sveci i mučenici iz prvih kršćanskih vremena, a mi oni zadnji izdanci na vrhu tog vječno zelenog i svježeg, uistinu zimzelenog stabla. Kome nije jasno o čemu govorim kada spominjem ovu različitost Petra i Pavla, dovoljno je pogledati njihov život: Petar – neobrazovani ribar; Pavao – s odličnim helenskim obrazovanjem člana židovske dijaspore koji je uz to primio religiozno obrazovanje do nogu jednog od najvećih učitelja toga vremena Gamalileja; Petar – oženjen; Pavao – neoženjen, a opet nam je ostavio teološke osnove svega što danas naučavamo o braku i celibatu; Petar – usmjeren uglavnom na evangelizaciju Židova, uz to znao je taktizirati; Pavao – neustrašivo ide i Židovima i poganima, direktno se sukobljava s mnogima, konačno, upravo zbog Petrova taktiziranja i njemu se “u lice suprotstavio”.

    Ipak, obojicu nezaustavljivo nosi ono što bismo mogli nazvati “osvojen od Krista”. Gospodin ih je odabrao, svakog na svoj način odgajao, pa i šok– terapijom (Petru – “Nosi se od mene sotono jer ti nije na pameti što je Božje već što je ljudsko” (v. Mt 16,23); Pavlu – “Savle, Savle zašto me progoniš” (v. Dj 9,4); nakon toga ga osljepljuje da bi mu pokazao njegovu unutarnju sljepoću i zatvorenost). Mislim da je tajna u razumijevanju njihove različitosti koju je Gospodin tako divno ujedinio, u tajni razumijevanja pitanja koje u današnjem evanđelju Isus postavlja svojim učenicima: “A vi, što vi kažete tko sam ja” (v. Mt 16,15).

    Dugo sam mislio da je na ovo pitanja dovoljno odgovoriti riječima, teoretski. Dapače, i u ovom propovijedima i inače u različitim prilikama nastojao sam dati novi, originalniji i zanimljiviji odgovor tko je za mene Isus Krist. No nedavno sam slušao jednog uistinu zauzetog svećenika koji se neumorno daje u svojoj svećeničkoj službi. Govorio je upravo o ovom evanđelju i ovom Isusovom pitanju: tko sam za vas? Tada je rekao nešto tako jednostavno, a opet potpuno novo za mene: na ovo pitanje nije dovoljno odgovoriti riječima, ma kako učeni ili zanimljiv naš odgovor bio; na ovo pitanje odgovara se prvenstveno životom. Uz ovu svetkovinu ja bih dodao: životom i smrću. Tko je za mene Isus, može se uistinu vidjeti samo kroz način mog života i to kroz godine koje donose toliko iznenađenja, razočaranja, muke i križeva. Puno puta poželimo otići, pobjeći od svega toga onako kako je po tradiciji učinio Petar kad je želio pobjeći iz Rima ili kako nam svjedoči sam Pavao, kada kaže da je za njega puno bolje umrijeti, ali zna da mora ostati zbog braće.

    Zato molimo i mi s današnjom liturgijom da duboko ukorijenjeni u Kristovoj ljubavi, poučeni naukom apostolskih prvaka, napredujemo i kao ljudi i kao kršćani, čineći to naše stablo Crkve većim i snažnijim.

    Sveti Petar jedan je od dvanaest apostola i prvi papa.

    Sveti Petar

    Bio je židov, zvao se Šimun i bavio se ribolovom, a živio je u blizini Kafarnauma. Jednog dana dok je s bratom Andrijom lovio ribu, prišao im je Isus i rekao: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!“. Isus mu je dao i novo ime – Petar – što znači stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi.

    Kad je Isus u Cezareji upitao svoje učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam Ja?“, Petar je odgovorio: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga!“ Tad mu je Isus odgovorio: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“.

    Evanđelja govore i o poznatom Petrovom nijekanju Isusa, ali i o njegovom iskrenom kajanju. O njegovom kasnijem djelovanju saznajemo iz Djela apostolskih koja kažu da je Petar nakon prvih Duhova, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, počeo propovijedati, obraćati tisuće ljudi i pomagati bolesnima. Taj se dan, pedeset dana poslije Uskrsa, i danas slavi kao rođendan Crkve. Zbog propovijedanja ga je Herod dao baciti u tamnicu i htio ga je pogubiti, ali je svetog Petra anđeo proveo kraj četvorice stražara i tako ga spasio. Nakon toga je svetac boravio u Antiohiji, a kasnije u Rimu, gdje je postao prvim biskupom.

    Bio je optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na nagovor svojih kršćanskih pristaša odlučio je pobjeći iz grada, no na putu mu se ukazao Isus. Petar ga je upitao: „Quo vadis, Domine?“ („Kamo ćeš, Gospodine?“) Isus mu je odvratio: „U Rim, da me opet razapnu!“ Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se u Rim i bio uhićen, bičevan i bačen u tamnicu. Smatrao je da nije dostojan umrijeti na križu kao Isus Krist, pa je tražio od svojih mučitelja da križ okrenu naopako, a oni su mu želju i ispunili. Umro je mučeničkom smrću oko 64. godine.

    Sveti Petar, zajedno sa svetim Pavlom, slavi se 29. lipnja. Obično ga se prikazuje s ključevima kraljevstva nebeskog u rukama. Zaštitnik je Crkve, Rima, papa, pekara, mesara, ribara, urara, graditelja mostova, postolara, zidara, brodograditelja, gladnih i mnogih mjesta u Hrvatskoj (Supetar, Sveti Petar kod Zadra, Sveti Petar u Šumi…) i svijetu.

    Sveti PavaoSveti Pavao teolog je i mučenik koji je napisao više poslanica u Novom zavjetu.

    Rodom je iz Tarza, u današnjoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu, a zvao se Savao. Kao židov, progonio je kršćane te ih mučio i ubijao, a bio je prisutan i kod ubojstva prvog kršćanskog mučenika, svetog Stjepana.

    Djela apostolska kažu da kad je jednom Savao krenuo u Damask uhititi neke kršćane, obasjala ga je svjetlost s neba te se srušio na zemlju i čuo glas: „Savle, zašto me progoniš?“ Njegovi suputnici su čui glas, ali ništa nisu vidjeli. Savla su, budući da ništa nije vidio, uveli u grad gdje tri dana nije ni jeo ni pio i ništa nije vidio. Tad je Isus poslao čovjeka imenom Ananija da ode i položi ruke nad Savla da progleda.

    Ananija je upozorio Isusa da Savao ima dopuštenje od velikih svećenika „okovati sve koji prizivlju ime Tvoje“, ali mu je Isus rekao: „Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.“

    Ananija je pronašao Savla, položio na njega ruke i rekao: „Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.“ Nakon toga su Savlu s očiju spale ljuske, prekrstio se i okrijepio. Odmah stade po sinagogama propovijedati da je Isus Sin Božji. Kasnije mijenja ime u Pavao što znači „malen“.

    Pisao je poslanice, koje su postale dio Novog zavjeta, a jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je Hvalospjev ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima. Svoj život završava u Rimu, oko 64. godine kad je u progonima kršćana bio osuđen na smrt odrubljivanjem glave, zbog čega se prikazuje s mačem u ruci.

    Blagdan mu se slavi, zajedno sa svetim Petrom, 29. lipnja, a blagdan njegova obraćenja slavi se 25. siječnja. Zaštitnik je pisaca, novinara, glasnogovornika, misionara, biskupa, izrađivača šatora, Malte, grada Rima i mnogih gradova širom svijeta.

    laudato/kamenjar.com

    facebook komentari