Pratite nas

Religija i Vjera

Svi sveti

Objavljeno

na

Sveci, to su ostvareni ljudi koji su ispunili smisao svoga bića. Svaki je svetac znak Boga i njegove nazočnosti u svijetu. Kroz njegove riječi čuje se Božja riječ, kroz njegovu ljubav osjeća se Božja ljubav, kroz njegovu dobrotu doživljava se Božje milosrđe.

Pojava čovjeka na zemlji je čudesna i jedinstvena. Kao što je svaki novi dan iznenađenje i prepun novih izazova tako se i čovjek prikazuje u uvijek novom svijetlu i obrisima.

Iz dana u dan se očituje njegova tajnovitost i skrovitost, hirovitost i naglovitost.

U kategoriju posebno čudnih ljudi spadaju sveci koje prema redovitom mišljenju kvalificiramo kao izvan serijske ljude, zanesenjake koje ne uspijevamo shvatiti ni prepoznati. Kao da su oni više ne nebu nego na zemlji.

I zato kruže o njima različite verzije, različita tumačenja jer su napravili kvalitativni skok iz ovog zemaljski ograničenog područja u neograničeni i neodredivi predio stvarnosti za koju slutimo da postoji, ali je prepuna tajni i neodgovorenih pitanja.

No, tko su uistinu sveci i kakvo bi značenje mogla imati svetkovina svih svetih za one koji se kršćanima zovu? To su Sluge Božje, opečaćeni i prožeti Bogom. To su ljudi koji već posjeduju nebesko blaženstvo.

Oni stoje u bijelim haljinama, palme im u rukama. Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Krv je simbol djelotvorne smrti Isusove.

Taj dar ovdje primaju oni koji prihvaćaju učinke te smrti.

Sveci su djeca Božja. Svijet ih nije prepoznao zato što nije upoznao Njega.

To su ljudi koji su sada Njemu slični jer Ga vide kao što jest. Sudbina je svetaca da budu osuđeni na „nastranost“, „nazadnjaštvo“, „nesuvremenost“, „zaostalost“ i „ludost“.

Ljudi, njihova braća, neprestano ponavljaju istu pogrešku: prijašnjim mrtvim prorocima dižu spomenike, a sadašnje proroke ubijaju.

Nama koji smo još preostali pruža se čudesna nada u Njemu da budemo kao što on jest.

I premda nam se čini da su nam ti sveci nedodirljivi, neuhvatljivi, posve izvan našeg djelokruga oni su ipak duboko uronjeni o ovo svakodnevno, brižni za sve ono što je ljudsko, oni doista zaslužuju naslov ljudi.

To su ostvareni ljudi koji su ispunili smisao svoga bića.

Svaki je svetac znak Boga i njegove nazočnosti u svijetu. Kroz njegove riječi čuje se Božja riječ, kroz njegovu ljubav osjeća se Božja ljubav, kroz njegovu dobrotu doživljava se Božje milosrđe.

Kad ne bi bilo svetaca, ovaj svijet ne bi više imao svjedočanstvo o Isusu, Spasitelju svijeta. U tom kontekstu dolazi govor o blaženstvima koja su zapravo program kršćanske sreće.

Ona dobivaju puni smisao u osobi Isusa Krista.

Siromaštvo ide zajedno s duhovnim djetinjstvom, koje je potrebno za ulazak u Kraljevstvo. Potrebna je raspoloživost za kraljevstvo nebesko. Svatko može pronaći svoje mjesto u predloženim područjima ljudske djelatnosti premda javno mnijenje odbacuje ovakvu ljestvicu vrednota.

Zapravo zatrte su sve istinske vrednote. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas.

Samo onaj tko je Krista stavio u srce svoje vjere može shvatiti blaženstva, jer smo svi pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu radi uskrsnuća.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati