Pratite nas

BiH

Svibanj – Opak mjesec loših uspomena i još gore sadašnjosti

Objavljeno

na

U pjesništvu starom i novijem svibanj je mjesec zatravljenosti prirodom, mirisima cvijeća i novim ljubavima. U Hrvatskoj svibanj ima makovski krvavu boju i izaziva čuvstva vrlo daleka od lirske poezije jer su teme na koje podsjeća epske i tragične. Pa kada se, kao ove godine, još i priroda razdivlja i poplave poprimaju baš biblijske dimenzije, svibanj se pretvori u doista opak mjesec loših uspomena i još gore sadašnjosti.

PAKLENSKI TJEDAN

Istok Slavonije stradava u ratu i u miru, u ratu žrtva nad žrtvama srpske agresije, u miru zaboravljen i ponižavan od zagrebačkih režima, u svibnju 2014. razoren bujicama u županjskom kraju. Nepucaju četnici, pucaju nasipi, ali opet se Hrvatska vojska ukazuje kao jedini spas za očajne ljude koji gube domove i s vrećicama u rukama penju se na transportere, amfibije, kamione. Dragi Lovriću svaka čast, po svemu što se vidjelo opravdao je visoku dužnost u našoj vojsci.

Slavonci vraćaju dugove jedni drugima – oni koji su u ratu izbjegli iz zaposjednutoga Podunavlja i našli utočište blizu Save, sada primaju u domove Savom napadnute ljude iz Posavlja. A bogme se, kao i u ratu, podigla na noge cijela Hrvatska – ovaj put čekajući u redovima da pošalje pomoć postradalima. Jest, samo nas velike nevolje mogu ujediniti. Čim malo grane sunce i povuku se vode, opet ćemo po starom.

JOSIPOVIĆ U WASHINGTONU

A paklenski je tjedan počeo gotovo idilično – mali crveni predsjednik otišao je u veliku šarenu Ameriku da razgleda Bijelu kuću, a  potom besciljno luta washingtonskim ulicama i dućanima.

Naime, Obama je baš bio otišao pomagati ženi u vrtu pa zaboravio na važan posjet. No nije Josipović došao u Ameriku kao Kafkin junak iz romana “Amerika” nego s jasnim ciljevima: da se u svrhu svoje predsjedničke kampanje slika s Obamom, da pokuša isfehtati ukidanje viza za hrvatske građane koji dolaze u USA, i da razgovara s potpredsjednikom Bidenom o energetici, koja mu je jača strana. Slikao se nije, za vize mu je Biden odmah rekao da ne fehta jer ih Amerika Hrvatima ne će ukinuti pa ne će, ali je bio blago zainteresiran za epohalna otkrića nafte u Jadranskom moru i to u hrvatskome dijelu, kao i za neobične pojave pravilnih krugova uz Dugi otok i drugdje.

Američki potpredsjednik je inače sklon Hrvatima i dosta zna o Hrvatskoj, pa je navodno pitao Josipovića misli li da bi Kolinda Grabar Kitarović bila Hrvatima prihvatljivija, nakon čega je Josipoviću pozlilo. Vratili su ga u hotel iz kojega je nazvao Dejana Jovića i dugo plakao. Kada se malo pribrao, pitao je kakvo je stanje u Hrvatskoj i može li bez njega, na što je Jović kao ugledni Srbin rekao da može i da on ima sve pod nadzorom, premda su ustaške zmije počele plaziti po Zagrebu i Splitu, ali i po Bleiburgu, o čemu je obavijestio centralu u Londonu koji se u Bleiburg nije htio miješati jer ima putra na glavi iz 1945.

U svemu, Josipovićev posjet Washingtonu nije bio ništa manje veličanstven od Milanovićeva nedavnog posjeta Australiji, gdje se još sjećaju Mesića i čeka, pa samo čekaju njegova nasljednika.

TUĐMANOV ROĐENDAN

Budući odsutan poradi susreta s Obamom, Josipović opravdano nije mogao doći na obilježavanje rođendana pokojnoga predsjednika Tuđmana, pa smo mi, zatucani tuđmanovci, morali bez njegapolagati cvijeće na grob i navečer se okupiti u “Histrionu” gdje je prikazan inkriminirani film o skandaloznoj proslavi Tuđmanova rođendana u HNK 1997. godine (ako se ne varam), ali i dokumentarne snimke najvažnijih trenutaka povijesti devedesetih.

Prije toga su govorili neizlječivi tuđmanovac Aralica, povjesničar Lučić koji je odigrao važnu ulogu u Herceg-Bosni tijekom rata, geozavjerama opsjednuti admiral Lošo i Miroslav Tuđman čiji je govor bio blago reći – sjajan. Zato što se nije toliko bavio historicizmom ni jadao nad detuđmanizacijom, nego sročio znanstveni i politički traktat o tzv. postnacionalnoj eri koja na umjetan, neprirodan način teži nametnuti ljudima i narodima idiotske floskule u kojima se već i sama izgubila, kao što se istopila i detuđmanizacija koja je bila samo mala slijepa ulica ćorave postnacionalne Moderne.

CARMINA BURANA

Roman sam uglavnom završio, naslov mu je “Špilberk” po tvrđavi i tamnici naroda iznad Brna, gdje je 1749. umro barun Trenk. Prva poglavlja toga epistolarnoga romana tiskana su već u “Hrvatskoj reviji” zaslugom Dubravke Oraić Tolić, koja je za taj čin nagrađena ulaskom u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti.

Spominjem to zato jer sam se prošloga tjedna mogao odmarati posjećujući razne evente, što bi rekli ljubitelji hrvatskoga jezika. Tako se slučilo da su me iz nepoznatih razloga pozvali i na proslavu 88. obljetnice Hrvatskoga radija i 58. Hrvatske televizije u Lisinskom.

Riječ obljetnica doduše nije se nalazila na pozivnici jer sadašnja ekipa zna samo za godišnjice, a aktualni glavnoravnajući služio se u uvodnom govoru i inače terminologijom iz sedamdesetih prošloga stoljeća. Čak mi se čini da nije točno pogodio ni godinu utemeljenja Hrvatskoga radija. No ostalo je bilo na razini, nagrađeni novinar Rončević (između ostaloga i zapaženi ratni izvjestitelj) pribran i duhovit.

Opaska o sedamdesetima potvrđena je neizvođenjem hrvatske himne, premda je i sedamdesetih izvođena u svečanim prilikama – poslije jugoslavenske. No u ovom slučaju nije izvedena ni jugoslavenska, što je neupućene goste iz inozemstva (ako ih je bilo) ostavilo u nedoumici gdje se nalaze. Dalje se sve odvijalo na doista dobar način, a kako i ne bi kada je Carmina burana Carla Orffa cijeli jedan glazbeni svemir, beskonačno raznolik i doista veličanstven, uzbudljiv kao duhovna povijest čovječanstva.

Za tu je znamenitu kantatu potreban velik broj glazbenih radnika (rečeno rječnikom aktualnoga glavnoravnajućeg HRT-a), što se i dogodilo u najvećem mogućem opsegu – Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HRT-a, Zvjezdice, Ivan Goran Kovačić… pozornica Lisinskog bila je dupkom puna, solisti blistavi, maestro Tonči Bilić maestralan. No, prvi srdačan pljesak doživio je pripadnik osoblja koji se pojavio u trenutku najave maestra Bilića – da pokupi mikrofon s dodjele nagrade. U svemu velika glazbena večer dok je u Zagrebu bjesnio olujni vjetar i čupao drveće iz korijena, pa i stablo pred Lisinskim.

Zgromljen Orffom koji je širokoj publici postao poznatim po filmu “Conan”, izašao sam iz dvorane u okolne prostore Lisinskog na čijim su zidovima bile poredane fotografije gardijskih brigada kao najava događaja koji će se odigrati sutradan.

GARDIJSKE BRIGADE U LISINSKOM

Zašto mene nije pozvalo u Lisinski, ne znam. Em sam branitelj, em sam branitelj branitelja, em sam stao na tribinu na Trgu bana Branitelji CibonaJelačića nakon prvostupanjske presude Gotovini i Markaču itd., ali me nije pozvalo. A baš sam završio roman i imao sam vremena.

No, tako to ide u Hrvatskoj. Zato je pozvalo Leku, ali neka, tako to ide. Inače je prva braniteljska konvencija – koju sam u insertima vidio na televiziji – odigrana više-manje dobro, a ono što je najbolje jest ostvarena zamisao da se nenarodnoj i protubraniteljskoj vlasti dade do znanja da su ne samo veterani gardijskih brigada nego i svi hrvatski branitelji odlučili reći dosta nasilju crvene garniture, da Stožer hrvatskih branitelja Vukovara nije sam i da se više ne će dopustiti zulum nad Vukovarcima u rankovićevskoj maniri. I da djeca u školama trebaju učiti istinitu istinu o srpskoj agresiji, a ne limunadu koju im sada prodaju u jovanovićevskim udžbenicima.

Posebno sam zadovoljan što je među inima pozdravljen još zatočeni Dario Kordić, novovjeki hrvatski Mandela. Nadam se da ćemo ga u lipnju zagrliti u Zagrebu. Tamnica mu je u Grazu, gdje je dugo bio zatočen i pjesnik Antun Mateša Kuhačević, nakon prve tamničke faze u Špilberku, lažno optužen da je bunio graničare u Brinju oko polovice 18. stoljeća. No da, sada tamnice nisu austrijske kao u marijaterezijansko doba, nego haaškoeuropske, ali su optužbe na kojima se temelje prvostupanjske presude Hrvatima i dalje lažne.

CIBONA

Već neko vrijeme pohađam Cibonu, to jest dvoranu “Dražen Petrović” jer su se najglasniji navijači košarkaša Cibone proglasili Smogovcima, pa imaju čak i barjak s tim imenom.

No, u subotu je u dvorani igrao HDZ, a mene je pozvalo da čujem ono što sam htio čuti od najjače oporbene stranke i na čemu jašem ima već dvije godine. Te su čarobne riječi napokon izgovorene u svoj svojoj težini, to jest prijevremeni izbori ili točnije: već dobrano zakašnjeli prijevremeni izbori jer se vladajuću klatež bez dovoljnoga pritiska predugo ostavljalo na vlasti koju je zloupotrijebila za gaženje hrvatskoga naroda.

Vidio sam ondje dosta ljudi koji su se u doba sanaderijanske pozicije dobrano odmaknuli od HDZ-a, opazio sam ljude poput Nikice Valentića i mnoge druge, opazio sam i sebe, što znači da nam je svima jasna ideja barem ove, unutarstranačke pomirbe, kako bi stranka zaslužna za stvaranje hrvatske države opet jednom postala udarnom šakom u trećem i posljednjem obračunu s anakronom jugoslavenskom družbom. O komunistima su na tom motivacijskom saboru u Ciboni govorili i visoki dužnosnici Europske pučke stranke, u stilu: maknite ih za dobro Europe a ne samo Hrvatske.

BLEIBURG

Uzurpacija Hrvatskoga sabora rezultirala je, kao što znate, odbijanjem da najviše tijelo bude pokroviteljem komemoracije na bleiburškom polju. Razlozi: da se ondje pojavljuju ustaške kape, a Ranko Ostojić nema ovlasti jer se sve događa u Austriji.

Zašto se na Bleiburgu pojavljuju tu i tamo ustaške kape, vrlo je zagonetno. Možda zato što su ondje poubijani razoružani hrvatski vojnici od kojih su neki imali i ustaške kape, ali i njihove žene i djeca bez ustaških kapa, pa domobrani i njihove žene i djeca, i civili izbjeglice bez ikakvih kapa.

RAFAEL

Splitski slučaj potvrđuje da su Hrvati ipak Hrvati i da esdepeovski Baldasar točno procjenjuje kojemu se događaju treba pridružiti, kao Hrvat, kao splitski a ne riječki esdepeovac. Rafaelska postrojba doista je nakon kraćega razdoblja postala dijelom Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, i to je činjenica. Kao što je činjenica da su mnogi od tih mladića dali život za Hrvatsku. Koji je to član novoosnovane antifašističke ljige dao život za Hrvatsku, on ili njegovo dijete? Ma mnogi od njih dali bi i život samo da Hrvatska ne postoji.

KINA I HRVATSKA

Razvidno je i (u Kini) službeno priznato: jedna zemlja, dva sustava. Komunistički sustav vladanja i vrijednosti, a sve ostalo čisti kapitalizam. Isto je tako u Hrvatskoj, posljednoj komunističkoj zemlji u Europi – komunisti vladaju, a u praksi vlada najcrnja inačica divljega kapitalizma. Razlika između Kine i Hrvatske samo je u nacionalnom dohotku.

DOBRICA ĆOSIĆ

Ona narodna da se o mrtvima govori samo dobro, nije uvijek primjenjiva.

Hrvoje Hitrec/hkv.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati