Pratite nas

Zanimljivosti

Švicarci na referendumu: teme opet useljavanje i stranci, ali i zlato

Objavljeno

na

Švicarski glasači izazvali su početkom godine konsternaciju širom Europe kada su na referendumu izglasali suzbijanje useljavanja, a danas su pred njima tri nova izjašnjavanja koja će, ako prođu, svijetu poslati još snažniju poruku o tome da Švicarci ne žele nove doseljenike.

Swiss Vote For Tighter Immigration Laws

Ta alpska zemalja najčešće se povezuje s bogatstvom, niskim porezima i nelagodnim odnosom prema strancima. Tri referenduma najavljena za 30. studenoga ponovno pokazuju da dio Švicaraca želi zadržati svoju zemlju samo za sebe.

Ako današnji referendumi prođu, švicarska vlada morat će dodatno ograničiti useljavanje, ukinuti porezna rasterećenja za bogate strance i držati zlatne rezerve isključivo u domaćim trezorima.

Istraživanja javnog mišljenja ipak pokazuju da referendumske inicijative vjerojatno neće biti prihvaćene.

Ecopop želi useljenike zadržati na pristojnoj udaljenosti

Prva referendumska inicijativa službeno se zove Zaustavimo prenapučenost – osigurajmo našu ekološku egzistenciju, a iza nje stoji Ecopop, konzervativna ekološka skupina.

Ecopop želi da se godišnja imigracija ograniči na 0,2 posto švicarskog stanovništva, kojeg ima 8,2 milijuna. Takav bi limit značio da bi svake godine dopuštenje za ulazak u zemlju dobilo 16.000 ljudi, umjesto današnjih 100.000.

Mjera ide dalje od one koja je usvojena u veljači, a traži da vlada uvedu stroge kvote za imigrante, uključivo i europske građane.

Švicarske kompanije upozoravaju da bi politika Ecopopa ostavila zemlju bez kvalificiranih radnika. Nedostajalo bi nam 500.000 ljudi svake godine, rekao je Heinz Karrer, predsjednik poslovne federacije Economiesusisse. Osim toga, nova mjera kršila bi sporazume s Europskom unijom koji jamče Švicarskoj pristup na tržište EU-a i stoga bi naštetila trgovinskim vezama.

Trideset i devet posto glasača kaže da će glasovati za inicijativu dok joj se 56 posto protivi, pokazala su najnovija ispitivanja javnog mišljenja koja ne uključuju neodlučne glasače. Međutim, s približavanjem referenduma potpora inicijativi raste, kao što je bio slučaj i s onim u veljači.

Spasimo naše švicarsko zlato

Druga inicijativa Spasimo naše švicarsko zlato, koja ima potporu populističke desne Švicarske narodne stranke, traži da se švicarsko zlato drži isključivo u Švicarskoj, da se više ne prodaje i da se poveća udio zlata u deviznim rezervama.

Pristaše inicijative kažu da bi se Švicarska trebala zaštititi od vanjskih negativnih utjecaja. Što su veći rizici to je važnije imati adekvatne hitne rezerve, ažu inicijatori.

Mjera bi natjerala središnju banku (SNB) da kupi oko 1800 tona zlata u sljedećih pet godina čime bi cijene zlata otišle u nebo, kažu analitičari.
Trenutno je SNB obvezan držati osam posto imovine u zlatu. Inicijativa bi nam bitno otežala odlučnu intervenciju u kriznim situacijama i ispunjavanje dodijeljenih nam zadaća, tvrdi SNB.

Posljednje ankete pokazuju da 47 posto glasača planira glasovati protiv te inicijative, dok je 38 posto podupire, iako su i vlada, parlament i poslovna zajednica upozorili da bi pozitivan ishod referenduma mogao biti štetan.

Sama mogućnost referenduma već je podigla vrijednost švicarskog franka u odnosu na euro što šteti švicarskim izvoznicima i moglo bi natjerati SNB da kupi milijarde eura kako bi zaštitila svoju valutu.

Bogati stranci u Švicarskoj

Treći referendum odnosi se na strane milijunaše koji imaju domove u Švicarskoj, ali rade drugdje i plaćaju poreze po jedinstvenoj stopi, nižoj od one za švicarske građane.

Treba se riješiti jedinstvene stope jer to je razumno i ojačalo bi zaštitu naše prirode i domovine, čuje se iz tabora zelenih, inicijatora referenduma. Oni kažu da sadašnja politika hrani nekontroliranu seobu u gradove kao i špekulacije s nekretninama te stoga šteti običnim građanima. Četrdeset i šest posto glasača protiv se toj ideji, dok je 42 posto za, po anketama.(Hrt)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Objavio

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

facebook komentari

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NORVEŠKI ZBOR ODUŠEVIO Mjesecima učili pjesmu, pa u Hrvatskoj iznenadili domaćine pjesmom “Ruža crvena”

Objavljeno

na

Objavio

Kada hrvatski zborovi pjevaju strane pjesme, to nije osobita rijetkost. Međutim, kada strani zborovi zapjevaju nešto hrvatsko, onda je to nešto što se ne čuje svaki dan.

A tu čast imali su prilike čuti gosti eko etno sela Škopljanci, gdje je ovoga rujna uživao mješoviti norveški zbor “Strandvik blandakor“, piše dalmacijadanas.hr

Ovaj simpatični zbor dolazi iz norveškog gradića Eikelandsosen, u blizini Bergena.

Norveški je zbor izveo nekoliko svojih pjesama, a onda su svi ostali iznenađeni kada su čuli prve taktove evergreena “Ruža crvena”. Pjesmu su vrijedno učili mjesecima na jeziku kojega ne poznaju i koji je potpuno različitih od njihovog, stoga je njihov trud za svaku pohvalu.

“Ružu crvenu” u izvedbi norveškog zbora možete poslušati u uvodnom video zapisu

facebook komentari

Nastavi čitati